REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5417/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja C. F. K. iz R., OIB: …, II. tužiteljice Lj. K. iz R., OIB: …, III. tužitelja D. K. iz Ž., OIB: … i IV. tužitelja C. K. iz R., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u P., protiv tuženika R. S. S.-J.-W. e., sa sjedištem u Republici Austriji, S. S. i. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & R. j.t.d. u Z., radi utvrđenja ništetnosti 1 2
ugovora, odlučujući o prijedlogu I. – IV. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-46/2021- 4 od 26. kolovoza 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1559/2017-42 od 12. listopada 2020., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog I. – IV. tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. I.-IV. tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-46/2021- 4 od 26. kolovoza 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1559/2017-42 od 12. listopada 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja te predložio odbiti prijedlog kao neosnovan.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio kako pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetna tri ugovora o kreditima koje su tužitelji sklopili s tuženikom.
4.1. Nižestupanjski sudovi su ocijenivši tužbeni zahtjev kao neosnovan zauzeli shvaćanje da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe austrijskog materijalnog prava, ali da tužitelji činjenično niti u tužbi niti tijekom postupka nisu ukazivali na razloge ništetnosti u smislu normi austrijskog prava osim da isplata kredita nije izvršena u cijelosti te da tužitelji nisu bili kreditno sposobni kada su sklapali predmetne ugovore, a koji razlozi (neispunjenje ugovora u cijelosti kao niti kreditna nesposobnost stranke) ne dovode do ništetnosti predmetnih ugovora. Stoga nižestupanjski sudovi zaključuju da sudovi paze po službenoj dužnosti na nedopuštenost ugovornih odredaba u odnosu na njihovu ništetnost, ali samo u okviru tijekom postupka iznesenih činjenica i predloženih dokaza.
4.2. Stoga su sudovi sukladno iznesenim tvrdnjama tužitelja u tužbi i tijekom postupka (u odnosu na ništetnost ugovora prema odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 i 131/20, dalje: ZNUKMO) jer da su predmetni ugovori sklopljeni na području Republike Hrvatske, a da je tuženik kreditna ustanova koja nema odobrenje za rad na području Republike Hrvatske te da su predmetni ugovori ništetni, jer su suprotni direktivama Europskog parlamenta i vijeća (Direktivi 2008/48/EU i Direktivi2014/17/EU) kao potrošački ugovori)), cijenili samo te činjenice te otklonili kako primjenu ZNUK, jer su ugovori sastavljeni i zaključeni u Republici Austriji, pa ne bi dolazilo do primjene toga zakona, a i sam je zakon kasnije ukinut, tako i primjenu odredi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP), jer po utvrđenju drugostupanjskog suda tužitelji nisu imali status potrošač s obzirom da su kredite dizali za svoju poslovnu djelatnost pa se u tom slučaju na njih ne mogu primijeniti odredbe o zaštiti potrošača.
5. O prvo postavljenom pitanju kojim tužitelji problematiziraju jesu li sudovi morali ocijeniti po službenoj dužnosti predmetne ugovore sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) (da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan) i čl. 327. st. 1. ZOO (da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti) ili odredbi čl. 4. ZZP, ne ovisi odluka o sporu. Naime, nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev primjenjujući navedene odredbe ZOO, ali u okviru činjenica koje su tužitelji iznijeli tijekom postupka te su za to dali obrazloženje, dok je primjenu odredbi ZZP drugostupanjski sud otklonio, jer je utvrdio da tužitelji nisu potrošači.
5.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje da sudovi nisu utvrdili koje je pravo mjerodavno za predmetni spor i da o tome nisu dali razloge, tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke, jer su sudovi utvrdili da je mjerodavno austrijsko materijalno pravo i za to dali obrazloženje o tome da tužitelji činjenično niti u tužbi niti tijekom postupka nisu ukazivali na razloge ništetnosti u smislu normi austrijskih prava (osim razloga za neispunjenje ugovora i kreditne nesposobnosti tužitelja pri sklapanju predmetnih ugovora za koje je sud utvrdio da ne spadaju u razloge ništetnosti).
5.2. Također niti o treće i četvrto postavljenim pitanjima u odnosu na odredbe ZNUKMO ne ovisi odluka o sporu, jer iako je ZNUKMO ustavnom odlukom ukinut, odredbom čl. 1. st. 1. ZNUKMO bilo je propisano da se taj Zakon primjenjivao na Ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da su predmetni ugovori sklopljeni u Republici Austriji.
6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
