Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Gž-157/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice H. B. (OIB:…) iz S., zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici iz Z., protiv tužene R. H. (OIB:…), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, radi naknade štete, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-108/2020-23 od 22. srpnja 2021., dana 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalbe parničnih stranaka se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično usvajaju pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-108/2020-23 od 22. srpnja 2021.:

- potvrđuje u toč.I izreke, toč.II – i toč.IV izreke;

- potvrđuje u toč.III izreke za iznos od 4.000,00 kn (četiri tisuće kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2012. do isplate;

- preinačuje u toč.III izreke i odbija tužiteljica sa tužbenim zahtjevom radi dosude joj iznosa od 4.000,00 kn s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje;

- preinačuje u odluci o troškovima postupka u toč.V izreke i nalaže tuženoj R. H. da tužiteljici H. B. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.980,00 kn (tri tisuće devet stotina i osamdeset kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2021. do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu naknadi iznos od 12.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2012. (kao dana odbijanja njezinog izvansudskog zahtjeva upućenoj tuženoj) do isplate, a toč.III izreke tužena je obvezana na naknadu joj iznosa od 8.000,00 kn s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, sa zateznom kamatom također od 27. lipnja 2012. do isplate. Toč.II izreke tužiteljica je odbijena zahtjevom radi naknade joj iznosa od 6.200,00 kn s osnova povrede prava osobnosti na slobodu, a toč.IV izreke i sa zahtjevom radi naknade joj neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u daljnjem iznosu od 13.500,00 kn. Toč.V izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Opisanu presudu pobijaju obje parnične stranke, iz svih zakonskih žalbenih razloga – tužiteljica u odnosu na odbijajući dio sadržan u toč.II – i toč.IV izreke, a tužena u odnosu na dosuđujući dio sadržan u toč.I – i toč.III izreke, time da obje parnične stranke pobijaju i odluku o troškovima postupka uz prijedlog da se pobijani dijelovi prvostupanjske presude preinače sukladno odnosnim žalbenim navodima. Tužena uz to ističe i prijedlog da se pobijani dijelovi prvostupanjske presude ukinu i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U odgovoru na žalbu tužene, tužiteljica se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u žalbom tužene pobijanim dijelovima uz dosudu tužiteljici nagrade za sastav odgovora na žalbu i izdatak s osnova pristojbene obveze.

3. Žalbe parničnih stranaka su djelomično osnovane.

4. Naime, obrazlažući uvodno opisano stajalište prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-3316/11 od 24. kolovoza 2011. u odnosu na tužiteljicu određeno zadržavanje, a rješenjem broj Kir-3326/11 od 25.kolovoza 2011. i pritvor u kojemu se ista nalazila od 23. kolovoza 2011. do 22. rujna 2011., dakle ukupno 31 dana, da bi pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2780/11 od 10. studenog 2011. odbijena optužba da bi kao suokrivljenica počinila kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - podvođenjem, opisano i kažnjivo po čl. 195. stav 3. Kaznenog zakona, te od činjeničnog supstrata tužbe u kojemu tužiteljica tvrdi da je uslijed neosnovanog boravka u pritvoru po izlasku iz istog doduše rodila zdravo žensko dijete no carskim rezom pa od tužene potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na slobodu u iznosu od 18.600,00 kn a s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uvjetovane strahom zbog poroda carskim rezom iznos od 21.500,00 kn - svoje stajalište utemeljio na slijedećim, u dokaznom postupku utvrđenim činjenicama:

-da je prema utvrđenju sudskog vještaka dr.sc. B. S., specijaliste ginekologije i opstetricije, tužiteljica u vrijeme boravka u pritvoru bila u trećoj trudnoći, u dobi od 41. godine, sa ranije dijagnosticiranom epilepsijom i utvrđenim poprečnim položajem ploda što je kod tužiteljice predstavljalo medicinsku indikaciju za porod carskim rezom, da je nalaz amniocenteze od 19. srpnja 2011. (prije pritvaranja) bio uredan, da je tužiteljica za vrijeme boravka u pritvoru dana 20. rujna 2011. obavila ginekološki pregled u KBC Z., Klinici …, kada je bila u 26-om tjednu trudnoće što je rezultiralo urednim nalazom, da je 12. prosinca 2011. rodila zdravo žensko dijete te da boravak tužiteljice u pritvoru nije bio ni od kakvog utjecaja na činjenicu što je porod završen carskim rezom niti na bolove za koje je tužiteljica tvrdila da ih je trpjela jer su ti bolovi povezani sa patologijom trudnoće, a ne sa smještajem;

-da je prema utvrđenju sudske vještakinje prof. prim. dr.sc. V. Š., specijalistice neurologije tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah jakog intenziteta u trenutku samog uhićenja, sekundarni strah jakog intenziteta zbog zabrinutosti za tijek i ishod trudnoće tijekom iduća dva do tri dana, u srednjem intenzitetu dvadeset dana, te u manjem intenzitetu još oko deset dana, a sve uvjetovano neprikladnim zatvorskim uvjetima no i da je strah otklonjen kontinuiranim praćenjem njezine trudnoće koja je uredno napredovala.

4.1. Povezujući iznesena činjenična utvrđenja sa odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (121/11 – pročišćeni tekst, važećeg u vrijeme pokretanja, odnosno dovršetka navedenog kaznenog postupka) kojom je propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom, prvostupanjski sud zaključuje da za ocjenu osnovanosti potraživanja tužiteljice nisu od pravnog značaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen, odnosno je li on bio zakonit ili nezakonit, kao što nisu bitni niti razlozi zbog kojih je kazneni postupak obustavljen, pa je, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica u pritvoru provela ukupno 31 dan, imao u vidu objektivne nelagodnosti koje boravak u pritvoru sadrži - teško prihvaćanje činjenice lišenja slobode, okolnost tužiteljičine trudnoće i epilepsije, trajanje pritvora (31 dan), činjenicu izdvajanja iz obitelji te reakciju životne sredine na lišenje slobode, pa na osnovu i odredbe čl. 110.stav.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) primjerenom pravičnom novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti na slobodu ocjenjuje iznos od 12.400,00 kn dosudivši tužiteljici i zateznu kamatu sukladno odredbi čl.1103. ZOO-a od 27. lipnja 2012. (kao dana odbijanja sklapanja izvansudske nagodbe od strane tužene) do isplate. Sa preostalim po toj osnovi utuženim iznosom od 6.200,00 kn tužiteljica je odbijena.

4.2. S osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a po kriteriju pretrpljenog straha za život nerođenog djeteta za vrijeme pritvora u trajanju od 31 dan, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn, dok ju je s preostalim po tom osnovu utuženim novčanim iznosom od 4.000,00 kn, kao i sa utuženom neimovinskom štetom po istoj osnovi, a po kriteriju fizičkih boli u iznosu od 9.500,00 kn odbio u cijelosti.

5. Prije meritorne analize sadržaja izjavljenih žalbi, valja navesti, da je, ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) ovaj sud utvrdio da u postupanju prvostupanjskog suda nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

6. U opširnoj žalbi, koja je sadržajno istovjetna žalbi od 3. svibnja 2018. i gotovo u cijelosti svedena na iznošenje sentenci više odluka sudova u Republici Hrvatskoj kojima tužiteljica nastoji podržati žalbenu tezu da je stajalište prvostupanjskog suda, izraženo kroz odbijajući dio presude, protivno izraženim pravim shvaćanjima navedenih sudova, smatrajući i da je prvostupanjski sud podcijenio posebne okolnosti na strani tužiteljice koje su trebalo doprinijeti dosuđenju viših naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu kako s osnova povrede prava osobnosti na slobodu tako i na tjelesno i duševno zdravlje. Smatra da je prvostupanjski sud podcijenio kriterij straha, iznoseći u prilog toga svoju dob te utvrđene tegobe i bolesti zbog kojih da joj je trudnoća okvalificirana rizičnom, a da je zanemario i bolove koje je tužiteljica trpjela radi carskog reza kojim je dovršen porod, ističući da su ti bolovi potencirani pritvorskim boravkom i tamošnjim uvjetima i prehrane i mogućnostima održavanja osobne higijene.

6.1. No neosnovano tužiteljica inzistira na postojanju uzročno-posljedične veze između boravka u pritvoru i činjenice dovršetka poroda carskim rezom i time prouzročenih bolova obzirom na stručan, jasan i nedvosmislen nalaz sudskog vještaka dr.sc. B. S. koji je takvu uzročno-posljedičnu vezu izričito otklonio naglašavajući da je porod dovršen carskim rezom zbog položaja ploda, zbog epilepsije tužiteljice i njezine životne dobi. Posve je jasno da je stoga i njezin zahtjev za dosuđenje joj pravične novčane naknade neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje) po kriteriju fizičkih bolova po prvostupanjskom sudu ocijenjen neosnovanim.

6.2. Žalbena teza, koju tužiteljica potkrjepljuje sentencama iz više sudskih odluka - da je svaka neimovinska šteta specifična i individualizirana, točna je i pravilna, no nejasno je zbog čega se nastavno tome tužiteljica poziva na sudsku odluku u kojima je oštećeniku na drugačijoj činjeničnoj podlozi - dosuđen veći iznos pravične novčane naknade.

7. Ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud, suprotno žalbi tužiteljice, a i tužene – koja je u tom kontekstu svedena na uopćeno osporavanje dosuđene visine – pravilno ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i tužiteljici osnovano zbog povrede prava osobnosti na slobodu dosudio iznos od 12.400,00 kn, rukovodeći se pri tom ponajprije činjenicom njezine trudnoće i bolesti (epilepsijom), a i ostalim općepoznatim objektivnim nelagodnostima koje boravak u pritvoru reflektira.

8. No osnovana je žalba tužene u dijelu kojim osporava tužiteljici dosuđenu visinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje jer je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud precijenio kriterij straha zanemarivši utvrđenje vještakinje – neurologinje V. Š., o intenzitetu ponajprije sekundarnog strahovanja (jakog u trajanju 2-3 dana, srednjeg 20 dana, a slabog još 10 dana) a i da je strah otklonjen kontinuiranim praćenjem njezine trudnoće koja je uredno napredovala. Stajalište je ovoga suda, da u pravilnoj primjeni odredbe čl.1100.stav.2.ZOO-a tužiteljici po tom osnovu primjerena novčana naknada iznosi 4.000,00 kn, pa je djelomičnim usvajanjem žalbe tužene valjalo preinačiti toč.III izreke i odbiti tužiteljicu sa iznosom od 4.000,00 kn pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a.

8.1. Žalbu tužiteljice valjalo je odbiti i potvrditi toč.II – i toč.IV izreke, pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a.

9. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, polazeći od odredbe čl.154.stav.2. ZPP/19 te imajući u vidu vrijednost predmeta spora u času zaključenja glavne rasprave u iznosu od 40.100,00 kn.

9.1. Tužiteljica je od ukupnosti istaknutih zahtjeva uspjela iznosom od 16.400,00 kn, što predstavlja 41% od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, pa tuženoj u uspjeh valja pripisati 59%.

9.2. No imajući u vidu da je tužena osporavala osnov utužene tražbine (zahtjeva zbog povrede prava osobnosti na slobodu, na tjelesno i duševno zdravlje), da je tužiteljica uspjela u potpunosti sa zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na slobodu i duševno zdravlje, a da je njezin zahtjev s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje ocijenjen u cijelosti neosnovanim, valja zaključiti da je tužiteljica u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 75% a tužena sa 25%. Stavljajući u omjer uspjeh parničnih stranaka u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica uspjela u 58%, a tužena u 42% pa po prijeboju u korist tužiteljice valja utvrditi njezin uspjeh u provedenom postupku sa 16%.

9.3. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po odvjetnici koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koji obuhvaća nagradu za sastav prijedloga radi izvansudskog rješenja spora po Tbr. 28/1 Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu po Tbr. 9/1 Tarife (8.4.2015., 30.3.2016., 21.11.2017., 15.3.2018., 29.3.2021. i 15.6.2021.) u iznosima od po 1.250,00 kn, pristup na ročište radi objave presude 20.4.2018. po Tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 625,00 kn, sastav podneska od 20.11.2017. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, sastav tri podneska (od 23.4.2018., 4.5.2018. i 30.8.2019.) po Tbr. 8/3 Tarife u iznosima od po 312,50 kn, sastav žalbe od 3.5.2018. po Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 1.562,50 kn te žalbi od 7.5.2018. i 30.9.2019. po Tbr. 10/5 Tarife u iznosima od po 156,25 kn – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife. Tužiteljici je priznat izdatak za provedeno vještačenje po vještaku S. u iznosu od 1.750,00 kn. Od dakle ukupno priznatog, prethodno izloženog troška u iznosu od 16.437,50 kn, tužiteljici je, srazmjerno njezinom uspjehu u sporu iskazivom sa 16% dosuđen iznos od 2.630,00 kn. No na navedeni iznos tužiteljici je u cijelosti priznat izdatak za provedeno vještačenje po dr. Š. u iznosu od 1.350,00 kn. Sveukupno je tuženoj naložen na platež trošak u iznosu od 3.980,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9.4. Tužiteljici nije priznata zatražena nagrada za sastav dvaju podnesaka od 28.5.2015. i 2.2.2021. i za sastav odgovora na predmetnu žalbu tužene, jer je stajalište ovoga suda da sadržaj istih nije bio od značaja ni za tijek niti ishod predmetne parnice, a niti za odluku o žalbi tužene pa je o navedenim troškovima odlučeno pozivom na odredbu čl.155. stav.1. ZPP-a. Tužiteljici nisu priznati niti izdaci s osnova sudskih pristojbi koje je zatražila suprotno odredbi čl.164.stav.1. i 2. ZPP-a, neodređenom formulacijom - "po obredi suda" ne navodeći niti nominalni iznos niti sadržaj pristojbene obveze.

9.5. Konačno, tužiteljici nisu dosuđeni niti troškovi predmetnog žalbenog postupka imajući u vidu da se uspjeh njezine žalbe u kvalitativnom smislu odnosi isključivo na sporedni zahtjev (trošak postupka) koji prema odredbi čl.35.stav.2. ZPP-a nije ni kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a kako tužiteljica nije razlučila vrijednost meritornog, žalbom pobijanog dijela prvostupanjske presude od vrijednosti pobijanog dijela koji se odnosio na trošak postupka, to ni zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od "1.250,00 kn uvećano za PDV (25%) kao i trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 1.962,00 kn" ne udovoljava pretpostavci normiranoj odredbom čl.164.stav.1. i 2. ZPP-a.

U Varaždinu, 22. veljače 2022.

Sutkinja

Dijana Hofer, v.r.