REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4616/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz R. S., N., OIB ..., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu obaju stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1904/2019-3 od 24. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2506/14-37 od 29. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2022.
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje
II. Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Obje su strane podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavili su pitanja za koja su naveli da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja su naveli zbog čega smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Odgovor na prijedlog protivne strane niti jedna strana nije podnijela.
5. Ovaj je sud prijedloge ocijenio postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
6. Pravno pitanje tužitelja, koje se odnosi na zahtjev za definiranje kriterija kojima se sudovi trebaju voditi prilikom određivanja visine štete, predstavlja činjenično pitanje koje se ima određivati u svjetlu okolnosti svakoga konkretnog slučaja i, upravo zbog neiscrpnosti potencijalnih činjeničnih situacija, ne može se unaprijed odrediti zatvoren krug okolnosti koje se, u tom smislu, mogu i moraju uzeti u obzir; dakle, to pitanje ne predstava materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe članaka 385.a ZPP-a.
7. Pravnim se pitanjem tužene zapravo implicira da je, kao jedini kriterij za određenje neimovinske štete zbog neprikladnih uvjeta pri izdržavanju kazne zatvora, sud u pobijanoj odluci uzeo u obzir samo manjak prostora (površine zatvorske sobe) i činjenicu postojanja sanitarnog čvora u sobi, uz konstataciju da su sva ostala prava i pogodnosti predviđene propisima „nesporno pružena i omogućena“, što, ipak, nisu utvrđenja nižestupanjskih sudova pa to pitanje ne odražava činjenično stanje utvrđeno po tim sudovima.
8. Slijedom svega navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
