REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4205/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika A. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-118/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5176/12-60 od 18. prosinca 2020., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku A. d.d. Z. se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-118/2021-2 od 8. lipnja 2021., u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke za iznos glavnice od 8.780,00 kuna sa zateznim kamatama, radi pravnih pitanja koja glase:
"1. Predstavlja li preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku, bez obzira što se povećanje traži iz iste činjenične osnove,
2. Ocjenjuje li se pitanje zastare u slučaju preinake (povećanja) tužbenog zahtjeva u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena, to jest preinačen tužbeni zahtjev, ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na konačni tužbeni zahtjev?
3. Od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva?"
Obrazloženje
1. Tuženik A. d.d. Z. je podneskom od 26. srpnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke za iznos glavnice od 8.780,00 kuna sa zateznim kamatama radi više pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Presuda je donesena u sporu radi naknade imovinske i neimovinske štete, u kojemu je tužbeni zahtjev u tužbi postavljen radi isplate iznosa 30.000,00 kuna, potom je djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva tužitelj potraživao iznos od 26.340,00 kuna, da bi konačno postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje 35.120,00 kuna uz izmijenjeni zahtjev za isplatu zateznih kamata. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev je prihvaćen osim u dijelu zateznih kamata na iznos od 35.120,00 kuna za razdoblje od 7. prosinca 2020. do 31. prosinca 2012.
2.1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.
3. Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na pravne posljedice povećanja tužbenog zahtjeva, te je naznačio više pravnih pitanja.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP samo u odnosu na pravna pitanja 1-4, koja su objedinjena kako je navedeno u izreci ovog rješenja. Riječ je o pravnim pitanjima koja su važna za rješenje ovoga spora, a važna su i za osiguranje jedinstvene primjene zakona jer je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u odlukama poslovni broj Revx-985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Revr-42/2016-2 od 14. svibnja 2019. i dr. (prvo pitanje), Revr-1416/2013-2 od 24. siječnja 2017. (drugo pitanje), Rev x-526/18-2 od 28. svibnja 2019., Rev-1734/19-2 od 21. svibnja 2019. (treće pitanje), i Rev-550/14-2 od 18. studenog 2015. (četvrto pitanje), a presuda drugostupanjskog suda nije u skladu s tim shvaćanjem.
5. Peto i šesto pitanje polaze od činjeničnih tvrdnji koje ne odgovaraju stanju spisa u odnosu na obrazloženje odlučnih činjenica (koje su činjenice važne i kako ih je obrazložio prvostupanjski i drugostupanjski sud), pa ta pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora i poziciju tuženika.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.