Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-38/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića, mr.sc. Marijana Bitange, Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj: K-15/2021-62 od 22. listopada 2021, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi D. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te mu je na temelju istog propisa utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset pet godina, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11., optuženiku je opozvana pravomoćna uvjetna presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj: Kzd-43/20. od 4. svibnja 2020., kojom je osuđen zbog kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11., članka 177. stavka 2. KZ/11. i članka 139. stavka 2., 3. i 4. KZ/11., te mu je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 58. stavka 3. i članka 53. stavka 1., i članka 51. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 46 stavka 3. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset pet godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. prosinca 2021. pa nadalje.

3. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati najdulje tri godine, s tim da će sudac izvršenja obustaviti izvršenje ove mjere u slučaju ako su prestali razlozi zbog kojih je određena.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka za branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

5. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. KZ/11. utvrdi stroža kazna dugotrajnog zatvora, a potom da mu se izrekne i stroža jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora.

6. Žalbu je pravodobno podnio i optuženi D. A. po branitelju R. M., odvjetniku u P.-P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno „da se preinači.“

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju R. M., predloživši da se žalba odbije kao neosnovana, dok je državni odvjetnik podnio odgovor na žalbe optuženika predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana.

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

10. Nije u pravu optuženi D. A. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08., i to zbog toga što se pobijana presuda ne može ispitati budući da je izreka presude proturječna razlozima presude, a u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su u znatnoj mjeri proturječni.

11. Suprotno naprijed paušalno iznesenim tvrdnjama optuženika, pobijana presuda nije proturječna razlozima jer je prvostupanjski sud, nakon temeljite ocjene izvedenih dokaza, naveo razloge zbog kojih je sporne činjenice našao dokazanim te je u odnosu na odlučne činjenice vezane uz postojanje inkriminiranog kaznenog djela i krivnju optuženika dao jasne, logične i uvjerljive razloge, koji nisu proturječni. Uostalom, niti žalitelj, osim što u žalbi formalno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te citira zakonski sadržaj te norme, nije naveo niti je obrazložio u čemu se ova povreda sastoji, pa je njegova žalba u tom dijelu neosnovana.

12. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik vidi u tome što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio sam tijek inkriminiranih radnji optuženika te mehanizam nastalih ozljeda koje su utvrđene na tijelu žrtve J. A., jer mu se stavlja na teret da je kritične zgode u stanu u prizemlju kuće u G., F. ulica …, s ciljem da žrtvu, njegovu bivšu suprugu, liši života, prišao joj s leđa te joj sjekirom i nožem zadao 14 udaraca u predjelu glave, vrata i tijela, koje ozljede su bile osobito teške tjelesne ozljede te je od zadobivenih ozljeda žrtva odmah preminula. Međutim, budući da je sudsko medicinski vještak dr. I. K. u odnosu na zadobivene ozljede kao dominantnu utvrdio reznu ranu koju je žrtva zadobila na zatiljnom vratnom dijelu, koja je dovela do smrtnog ishoda, a s obzirom da iz iskaza svjedoka A. S. i I. S. nedvojbeno proizlazi da je na mjestu događaja, u trenutku kad su sišli u prizemlju kuće, optuženik u ruci držao nož, a tek kasnije je donio i sjekiru, smatra da iz tog proizlazi da je udarce sjekirom žrtvi zadao nakon što je već bila usmrćena.

13. Uvodno valja istaći da se optuženik, pozvan da zauzme stav o optužnici i kaznenom djelu za koje se tereti, očitovao da se ne smatra krivim. Međutim, iako u dokaznom postupku nije želio iznositi svoju obranu te se branio šutnjom, njegovu odgovornost za inkriminirano kazneno djelo prvostupanjski je sud ispravno temeljio na svjedočkim iskazima A. S. i I. S., koji su optuženika neposredno nakon počinjenja djela zatekli pokraj žrtvina tijela s nožem u ruci, kao i nalaza i mišljenja vještaka za biološke tragove Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ koji je analizirao izuzete uzorke krvi koji su pronađeni na oštrici sjekire, te oštricama dvaju noževa te odjeći i obući optuženika izuzetoj s mjesta događaja te je vještak utvrdio da se utvrđeni DNA profili pronađeni u izuzetim tragovima krvi, podudaraju s DNA profilima optuženika i žrtve.

14. U odnosu na naprijed iznesene prigovore optuženika u pogledu dinamike događaja, kao i mehanizam nastanka ozljeda koje je žrtva kritične zgode zadobila, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude, u točkama 26. do 28., nakon što je vrlo detaljno i sveobuhvatno analizirao iskaze sudskomedicinskog vještaka dr.

I. K. te svjedočke iskaze A. S. i I. S., naveo razloge zbog kojih je otklonio mogućnost da je optuženik, nakon što je žrtva J. A. bila mrtva, joj naknadno zadao i udarce sjekirom, koje utvrđenje, kao logično i argumentirano, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Naime, kad se poziva na iskaze svjedoka A. S. i I. S., žrtvine kćerke i zeta, koji su neposredno nakon počinjenog kaznenog djela s kata kuće sišli u prostoriju u prizemlju gdje su zatekli optuženika i žrtvu, optuženik gubi iz vida da su ovi svjedoci decidirano iskazali da je u tom trenutku žrtva ležala na podu i da je bila mrtva, dok se optuženik nalazio pokraj nje, držeći nož u ruci kojim je pokušavao sam sebe ozlijediti.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka od 8. ožujka 2021. i dopune tog nalaza na raspravi, na ročištu od 18. listopada 2021., proizlazi da je žrtva u predjelu glave, vrata i tijela zadobila ukupno 14 ozljeda, od čega 11 rana sjekotina, od kojih je 10 rana, po mišljenju vještaka, zasigurno nastalo djelovanjem sjekire, dok je 1 rana, i to ona smještena s lijeve bočne strane vrata, mogla nastati i djelovanjem noža. Nadalje, u pogledu 3 rezne rane vještak je utvrdio da su one nastale s 3 zasebna djelovanja oštrice odnosno sječiva nekog mehaničkog sredstva koji mogu biti sjekira ili nož, dok su krvni podljevi nastali s 6 zasebnih udaraca nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom ili udarom ozlijeđenih dijelova glave i ruke o neku tupotvrdu prepreku ili podlogu. Bitno je za navesti da je vještak u odnosu na utvrđene ozljeda vrata iskazao da su te ozljede zasigurno nastale zaživotno jer su bile prožete obilnom količinom krivi koja se ne ispire mlazom vode.

17. Prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza sudskomedicinskog vještaka jer je isti vrlo stručno i na znanstveno utemeljen način kvalificirao težinu svih ozljeda koje je kritične zgode zadobila žrtva J. A., kao i mehanizam njihova nastanka.

18. Prema tome, kad se iskazi svjedoka A. S. i I. S. dovedu u vezu s utvrđenjima sudskomedicinskog vještaka, nedvojbeno proizlazi da joj je optuženik sve ozljede koje su utvrđene na tijelu žrtve, zadao u jednom navratu, prije nego su A. S. i I. S. došli u prizemlje kuće, a ne naknadno, jer je prema suglasnim iskazima ovih svjedoka, u trenutku kad su došli u prizemlje kuće žrtva već bila mrtva. Na okolnosti da je optuženik naknadno na mjesto događaja donio sjekiru, na što optuženik upire u žalbi pokušavajući dokazati da je ovo sredstvo uporabio nakon što je žrtva već bila mrtva, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da takvo postupanje nije logično i da je posve neživotno. Činjenica da je optuženik, nakon što su A. S. i I. S. sišli u prizemlje kuće, tom prilikom pokušao nožem počiniti samoubojstvo, upućuje na to da je to učinio jer je bio svjestan da je u potpunosti dovršio ono što je i planirao, a to je ubojstvo svoje bivše supruge J. A., pa u tom kontekstu nije prihvatljiv žalbeni navod da bi joj naknadno sjekirom zadavao udarce u glavu, vrat i tijelo. Stoga, u svezi onog što su u svojim svjedočkim iskazima iskazali A. S. i I. S. o tome kad su u ruci optuženika vidjeli sjekiru, ovaj sud prihvaća ono što je s tim u vezi zaključio prvostupanjski sud. S tim u vezi treba reći i to da je optuženik imao dovoljno vremena da nakon počinjenja djela do dolaska navedenih svjedoka, odnese sjekiru iz prizemlja kuće te je ponovno vrati nakon što su svjedoci sišli u prizemlje kuće. Naime, svjedokinja A. S. je iskazala da je od momenta kad je u prizemlju kuće čula buku, nakon toga dva puta pokušala na telefon nazvati žrtvu, a kako joj se ista nije javila onda je, nakon maksimalno pet minuta, sišla dolje kako bi vidjela što se zbiva.

19. Usvajajući, prema tome, u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se žalbom pokušavaju dovesti u pitanje, te je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženog D. A. ostvaruju sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. za koje ga je proglasio krivim.

20. Slijedom prethodno navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je neosnovana.

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

21. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao sve činjenice koje su odlučne za odmjeravanje kazne te je optuženiku, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. KZ/11., i njegovu ličnost, trebao utvrditi te izreći jedinstvenu strožu kaznu dugotrajnog zatvora. Isto tako, nije u pravu ni optuženik kad u žalbi ističe da je sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti a podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te mu je izrekao prestrogu kaznu.

22. Prilikom izbora vrste i mjere kazni prvostupanjski sud optuženom D. A. je kao olakotno cijenio narušeno zdravstveno stanje, budući da boluje od pankreatitisa i dijabetesa, kao i to što je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, a kao otegotno mu je cijenio iskazanu upornost pri počinjenju djela, koja prelazi razinu prosječne upornosti pri izvršenju te vrste kaznenih djela, zatim izraženu bešćutnost te činjenicu da je izigrao povjerenje koje mu je žrtva ukazala omogućivši mu da nakon rastave braka nastavi stanovati u njezinu domu, kao i to što je inkriminiranim kaznenim djelom teško pogođena kćer žrtve, koja je s žrtvom živjela u istoj kući i koja je zatekla mrtvo tijelo njezine majke nakon počinjenja djela, i konačno to što je inkriminirano kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja koje mu je određeno u opozvanoj uvjetnoj osudi Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-43/20, u kojoj presudi je osuđen zbog nasilničkog ponašanja prema žrtvi.

23. Suprotno stavu državnog odvjetnika i optuženika, utvrđene otegotne i olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije precijenio niti podcijenio, već ih je pravilno vrednovao i dao im primjereni značaj, što je našlo svoj adekvatan odraz i u visini utvrđene, a potom i izrečene jedinstvene dugotrajne kazne zatvora u trajanju od 25 godina.

24. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv stav državnog odvjetnika koji smatra da se samo utvrđenjem strože dugotrajne kazne zatvora optuženiku (u trajanju od 30 godina) može ostvariti svrha kažnjavanja kazna. Naime, svrha kažnjavanja, osim retribucije kao njezina sastavnog dijela, ima i druge, jednako bitne penalne ciljeve, a to su specijalna i generalna prevencija.

25. Kad je riječ o specijalnoj prevenciji, njezina je svrha da izrečena kazna utječe na počinitelja da ne čini odnosno da se suzdrži od činjenja kaznena djela. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je optuženik rođen …..., dakle, radi se o osobi koja je sad u dobi od 62 godine, proizlazi da izrečenu dugotrajnog kaznu zatvora u trajanju od 25 godina treba izdržavati sve do 87. godine. Ako se ta činjenica stavi u kontekst prosječne životne dobi muške populacije u Republici Hrvatskoj, onda se može reći da će optuženik faktično do kraja života biti u zatvoru, pa je stoga svrha specijalne prevencije, u konkretnom slučaju, izvan svake sumnje postignuta.

26. U odnosu na generalnu prevenciju, koja se sastoji u tome da izrečena kazna djeluje na građane da ne čine kaznena djela, iako se radi o jednom od najtežih kaznenih djela, utvrđena te izrečena jedinstvena dugotrajna kazna zatvora optuženiku u trajanju od 25 godina, s obzirom na visinu te kazne, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda će pozitivno utjecati na potencijalne počinitelje kroz jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te ih odvratiti od toga.

27. Iz onog što je u pogledu visine utvrđene i izrečene dugotrajne kazne zatvora naprijed navedeno, nije u pravu niti optuženik kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti te mu je izrekao prestrogu kaznu.

28. Osim toga, nije prihvatljiv stav optuženika da mu prvostupanjski sud kao otegotno nije mogao cijeniti izraženu upornost u počinjenju djela, jer u slučaju da određena okolnosti, koja je bitna za ostvarenje nekog kaznenog djela, po svom intenzitetu znatno nadilaze uobičajen način na koji se to djelo, u najvećem broju slučajeva, inače izvršava, onda tu okolnosti sud počinitelju može cijeniti kao otegotnu. Što se tiče tvrdnje optuženika da mu sud nije mogao kao otegotno cijeniti okolnost ranijeg zlostavljanja žrtve budući da je ta okolnost sadržana u činjeničnom opisu djela za koje je proglašen krivim, točno je da je sud, kad je utvrđivao otegotne okolnosti, naveo „ranije zlostavljanje“, međutim, to mu nije cijenio kao posebnu otegotnu okolnost već je spomenuo u kontekstu njegova ranijeg kaznenog djela za koje je proglašen krivim u naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Puli-Pola.

29. Dakle, iako je stupanj krivnje optuženika u ovom slučaju velik jer lišenje života predstavlja najtežu moguću povredu zaštićenog dobra u kaznenom zakonu, a k tome se radi o kvalificiranom obliku ovog kaznenog djela, kad se sagledaju svi naprijed izneseni aspekti svrha kažnjavanja koja je predviđena u članku 41. KZ/11., kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina koju je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku za kazneno djelo iz članka 111. točke 3. KZ/11., te u istom trajanju izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora koju je sud optuženiku izrekao nakon što je opozvao uvjetnu osudu koju mu je izrekao Općinski sud u Puli-Pola broj Kzd-43/20 od 4. svibnja 2020., te mu iz te presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nije prestroga niti preblaga već je to kazna koja je primjerena i pravedna s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, ličnost počinitelja i okolnosti djela. Stoga su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, neosnovane.

30. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbi stranaka nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović,v.r.