REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 219/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. d.d., Lj., kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8365/15-4 od 6. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-954/12 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 181.405,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i prema stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 107.925,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti, kao presudu suda prvog stupnja, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se dana 2. kolovoza 2007. dogodila prometna nezgoda u K. S. u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja Z. D., koji je upravljao osobnim vozilom Renault Laguna, reg. oznake ...., te D. R. s osobnim vozilom marke Mercedes reg. oznake ...,

- da je toj prometnoj nezgodi smrtno stradao putnik u osobnom vozilu Renault Laguni Z. D., dok su ostali putnici Z., D. i M. D. zadobili teške i po život opasne ozljede,

- da je naknadno preminuo i M. D.,

- da je tužitelj isplatio D., M. i D. D. na ime nematerijalne štete iznos od 299.866,02 EUR,

- da je postupku provedeno kombinirano vještačenje po sudskim vještacima dr. M. D. G. i V. U., te iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da bi posljedice bile identične da je osiguranik tuženika vozio dozvoljenom brzinom od 80 km/h (isti je vozio brzinom od 111 km/h),

- da je isključivo osiguranik tužitelja kriv za nastalu prometnu nezgodu jer se isti uključio na kolnik ceste iz stanja mirovanja.

8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji doprinos osiguranika tuženika nastanku predmetne prometne nezgode, budući da vožnja brzinom većom od dozvoljene nije u uzročno-posljedičnoj vezi s izazvanim posljedicama predmetne prometne nezgode.

Drugostupanjski sud kod toga posebno navodi da je do prometne nezgode došlo grubim kršenjem prometnih pravila od strane osiguranika tužitelja, budući se isti nije zaustavio na znak „stop“, da osiguranik tužitelja nije propustio vozilo koje je imalo prednost prolaska, da se isti kretao protivno oznaci obveznog smjera udesno, da je izvodio nepropisnu radnju polukružnog okretanja preko obilježenog pješačkog prolaza, kao i da bi do istih posljedica došlo i da je osiguranik tuženika vozio kritične zgode dopuštenom brzinom od 80 km/h.

Stoga oba nižestupanjska suda zaključuju da u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Tužitelj u reviziji prije svega ističe revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tome se ističe da pobijana drugostupanjska presuda nema razloga o navodima tužitelja o tome da suodgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz toga što je isti kršio prometne propise, budući je vozio nedozvoljenom brzinom.

Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, budući su razlozi pobijane drugostupanjske presude jasni i razumljive, te utemeljeni na činjenicama koje su utvrđene od strane vještaka.

10. Naime, upravo iz nalaza vještaka, i to kroz provedeno kombinirano medicinsko- prometno vještačenje, proizlazi da činjenica da je osiguranik tuženika kritične zgode vozio nedozvoljenom brzinom nije u uzročno-posljedično vezi s nastalom štetom, jer bi do prometne nezgode i to s istim posljedicama došlo da je osiguranik tuženika vozio i dopuštenom brzinom. Suprotno tome iz pobijane odluke jasno proizlazi odgovornost osiguranika tužitelja, te koje je sve propuste isti napravio, a koje su prethodile samoj nezgodi.

11. Preostale tvrdnje revidenta odnose se na utvrđeno činjenično stanje, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

12. Treba dodati da se tužitelj neosnovano poziva na odluke revizijskog suda, budući da pitanje postoji li doprinos nastanku same prometne nezgode od oba sudionika prometne nezgode, te koliki je taj doprinos ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. U odlukama na koje se tužitelj poziva nije se radilo o istoj činjeničnoj situaciji.

13. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.