REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1513/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. vlasnika uslužnog obrta D. V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. P., odvjetnica u D., protiv tuženika M. K. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. M., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2/2018-2 od 27. veljače 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-112/2017-11 od 20. listopada 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2/2018-2 od 27. veljače 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Povrv-112/2017-11 od 20. listopada 2017. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 22.929,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2011. do isplate, kao i da mu tužitelj naknadi parnični trošak. Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.033,00 kuna u roku od 15 dana.
2. Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-2/2018-2 od 27. veljače 2018. uvažio je djelomično žalbu tužitelja, a djelomično je odbio kao neosnovanu te je prvostupanjsku presudu potvrdio u točki I. 1. izreke za odbijeni iznos od 5.152,49 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, a preinačio je u preostalom dijelu točke I. 1. izreke te u točkama I. 2. i II. izreke tako da je pod točkom 1. naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.776,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2011. do isplate, a pod točkom 2. je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.742,34 kuna u roku od 15 dana.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog svih zakonom dopuštenih razloga sukladno čl. 385. ZPP-a. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. S obzirom na to da je drugostupanjska presuda djelomično preinačena u korist tužitelja pozivom na čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizija je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.
7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj zaključili usmeni ugovor o građenju ogradnog kamenog zida prema čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je s obzirom na cijenu radova utvrđenu po tom sudu tuženik isplatio tužitelju u cijelosti cijenu izvedenih radova.
9. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a zaključio da tuženik nije u cijelosti tužitelju isplatio cijenu ugovorenih radova te je primjenom odredbe čl. 620. st. 1. ZOO-a i čl. 625. ZOO-a naložio tuženiku isplatiti tužitelju razliku u visini neplaćenih radova.
10. Prema shvaćanju ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je primjenom čl. 620. st. 1. ZOO-a naložio tuženiku platiti tužitelju neplaćene radove za zid koji je izgradio tužitelj.
11. Za odluku u ovoj pravnoj stvari nije odlučna činjenica je li tužitelj izdao račun tuženiku odnosno je li tužitelj radio „na crno“ i platio porez jer je tuženik dužan platiti tužitelju ugovorenu cijenu za ono što je prema ugovoru tužitelj izgradio za tuženika neovisno o tome je li tužitelj prijavio prihode nadležnim tijelima i neovisno o tome je li tužitelj utajio porez (kako tvrdi tuženik). Eventualno ne izdavanje računa ne čini ugovor ništetnim te iz tog razloga nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost iz odredbe čl. 322. ZOO-a, a je li tužitelj platio porez na ostvarene prihode, predmet je ispitivanja poreznih tijela, a ne suda u ovom parničnom postupku.
12. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
