REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1235/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog z. z. m. o., OIB:…, Z., M. 3, protiv tuženika C. o. d.d., OIB:…, Z., V. J. 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1718/2019-2 od 16. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-557/2018-5 od 4. veljače 2019., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1718/2019-2 od 16. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-557/2018-5 od 4. veljače 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti 67.995,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-652/2021-2 od 29. lipnja 2021. tuženiku dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1718/2019-2 od 16. listopada 2020. u odnosu na pitanje:

„Ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati puni iznos isplaćene obiteljske mirovine u situaciji odnosno trenutku kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari ispunio uvjete za starosnu mirovinu te bi tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati mirovinu ili ima pravo potraživati stvarnu štetu odnosno eventualnu razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ukoliko bi ta razlika postojala?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 67.995,65 kn, koji iznos je kao obiteljsku mirovinu nakon smrti svog osiguranika I. D., tužitelj isplatio D. D., a smrt kojeg osiguranika je prouzročilo nepoznato vozilo za koje odgovara tuženik.

9. Tijekom postupka bilo je sporno, a sporno je i u ovom stadiju postupka, ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala.

10. Prvostupanjski sud tvrdnje tuženika da u takvoj situaciji tužitelj ima pravo na naknadu štete koja bi se sastojala u eventualnoj razlici između obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da upravo zbog smrti osiguranika tužitelja koja je nastala kao posljedica štetnog događaja za koji odgovara tuženik, osiguranik tužitelja nikad ne bi mogao ostvariti pravo na starosnu mirovinu, i da šteta ne može predstavljati razliku između obiteljske i starosne mirovine.

11. Sud drugog stupnja prihvatio je u cijelosti izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

12. Tuženik u podnesenoj reviziji osporava shvaćanja nižestupanjskih sudova da po redovnom tijeku stvari osiguranik tužitelja ne bi ostvario starosnu mirovinu te da jedinu stvarnu štetu predstavlja upravo isplata obiteljske mirovine.

13. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.).

14. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.

15. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. toč. 1. ZMO).

16. Prihvatljive su tvrdnje tuženika da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZMO tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

17. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

18. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava zbog čega nema mjesta preinaci presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil,v.r.