REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 874/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice Ž. P. i M. C., odvjetnice u Z., protiv tužene R. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. T. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6356/14-2 od 24. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3671/09-23 od 21. svibnja 2014., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 39.252,14 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 34.756,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Odbijen je preostali dio zahtjeva za platež iznosa od 9.747,86 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB, s pripadajućim kamatama (toč. II.).
2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanjem privremene mjere.
3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude.
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijane odluke preinačiti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tuženice nije osnovana.
7. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su stranke 31. listopada 2006. zaključile ugovor o kupoprodaji kojim tužitelj kao prodavatelj prodao tuženici kao kupcu stan na četvrtom katu zgrade u ..., ukupne površine 129,15 čm, za cijenu od 240.000,00 eura, te su ugovorom dogovorile dinamiku otplate kupoprodajne cijene u tri obroka,
- da je 15. studenog 2006. tuženica isplatila iznos od 150.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,
- da je 17. studenog 2006. tuženica isplatila iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,
- da je 2. prosinca 2005. tužitelj izdao potvrdu o isplati kupoprodajne cijene iz predmetnog ugovora u cijelosti,
- da je tužitelj presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Ko- 1972/09 od 1. travnja 2010. oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. i 3. Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora od 8 mjeseci uvjetno 3 godine, a da je ODO Zagreb rješenjem posl. br. K-DO-6326/09 od 31. kolovoza 2009. odbacilo kaznenu prijavu tužitelja protiv tuženice zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona,
- da su stranke 4. siječnja 2008. sklopile Ugovor o zajmu te čl. 1. istog utvrdile da je dana 2. prosinca 2006. tužitelj pozajmio tuženici beskamatno iznos kunske protuvrijednosti od 45.000,00 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da se taj iznos tuženica obvezla vratiti do 2. prosinca 2007. (čl. 2.), da taj iznos nije vratila (čl. 3.) te su tim ugovorom stranke sporazumno produljile rok za povrat zajma do 1. veljače 2008. (čl. 4.),
- da se uz prethodno spomenuti iznos tuženica obvezala isplatiti i daljnji iznos kunske protuvrijednosti od 4.000,00 eura, te su potpisom tog ugovora stranke stavile van snage pozajmicu od 18. prosinca 2006.,
- da su stranke usmeno ugovorile kupoprodajnu cijenu od 265.000,00 eura, a u ugovoru o kupoprodaji kao ugovorenu cijenu navele iznos od 240.000,00 eura,
- da tužitelju nije isplaćena stvarno ugovorena cijena stana te da se dio utuženog iznosa od 45.000,00 eura odnosi na razliku od stvarno ugovorene cijene,
- da je tuženica na ime duga po osnovi stvarno ugovorene cijene stana i one unesene u ugovor o kupoprodaji isplatila tužitelju iznos od 2.000,00 Eura i predala robu u vrijednosti 27.500,00 kuna.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 39.252,14 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zaključivši da dug tuženice po osnovi stvarno ugovorene kupoprodajne cijene iznosi 45.000,00 eura, od čega je tužiteljica platila 5.747,86 eura, te da tužitelj na temelju predmetnog ugovora o zajmu nije pozajmio tuženici iznos od 45.000,00 eura, već da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) pri čemu dugovanje tuženice proistječe iz kupoprodajnog ugovora.
Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao na što se odnosi iznos od 4.000,00 eura, te su mišljenja da navedeni iznos predstavlja ugovorene kamate, kao i da je odredba predmetnog ugovora o obvezi isplate iznosa od 4.000,00 eura ništetna, radi čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
10. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu.
Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11.1. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženica ne navodi u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (visina stvarno ugovorene kupoprodajne cijene, iznos podmirene kupoprodajne cijene). Prethodno navedeno revidentica u suštini obrazlaže tvrdnjom da je ugovorena kupoprodajna cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru točna, te da je istu tuženica i isplatila. Također, revidentica u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.
11.2. Na takve navode, prije svega, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.
11.3. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom supstratu, a kako to čini revidentica u ovom predmetu.
12. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Međutim, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2. istog članka).
13. Obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je spomenuti ugovor o zajmu prividan ugovor, kojim se željelo prikriti postojanje stvarnog (disimuliranog) kupoprodajnog ugovora, te kako su ispunjeni uvjeti za valjanost tog ugovora, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 376. st. 1. ZOO) kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženicu na isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti.
14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
