REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 423/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u D. S., protiv tuženika B. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva T. & P. iz Z., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-896/18-2 od 17. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1791/17-28 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se raskine s danom donošenja prvostupanjske presude, odnosno s danom 21. ožujka 2018. ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25. listopada 2013., kao i zahtjev za naknadu štete u visini od 52.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Odbijen i zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od 15. srpnja 2015. do 21. ožujka 2018. u iznosu od 338.138,56 kn, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 24.375,00 kn (toč. II.).

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba tužitelja u dijelu u kojem je isti tražio da se utvrdi da nije dopuštena i zakonita odluka tuženika kojom je odbačen Zahtjev za zaštitu prava radnika I. M. zaprimljen 21. kolovoza 2015. kao nepravovremen, kao i u dijelu u kojem je tužitelj tražio utvrđena da nije dopuštena i zakonita Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. srpnja 2015. donesena od strane tuženika kojom je tužitelju prestao radni odnos s danom 15. srpnja 2015.

2. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, „a koja je dovela do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, budući se radi o radnom sporu u kojem se pobija odluka o otkazu ugovora o radu. Ujedno je rješenje kojim je odbačena tužba povodom dijela tužbenog zahtjeva, rješenje kojim postupak pravomoćno završava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, pa je revizija dopuštena i u odnosu na rješenje.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U podnesenoj reviziji tužitelj izričito navodi da je „već jednom presuda od strane višeg suda bila ukinuta zato jer je pogrešno sud prvoga stupnja smatrao da je tužba prekasno podnesena, dok je ovaj put sud drugoga stupnja takvu presudu potvrdio“.

9. Tužitelj u reviziji ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali u samoj reviziji ne navodi u čemu se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji, niti koju je to odredbu materijalnog prava pogrešno primijenio prvostupanjski ili drugostupanjski sud. Stoga je takav revizijski razlog paušalno iznesen.

10. S druge strane tužitelj ističe da je pogrešna primjena materijalnog prava dovela do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako je takva tvrdnja nejasna, valja istaći da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

11. Stoga postupajući u okviru čl. 392. a st. 1. ZPP, dakle u okviru iznesenih razloga u reviziji, revizijski sud prihvaća pravilnom primjenu materijalnog i procesnog prava od strane drugostupanjskog suda i to kako u pogledu presude, tako i pogledu rješenja.

12. Radi toga je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP, odnosno čl. 400. st. 3. u vezi čl. 393. ZPP.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.