REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-3008/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja R. plus d.o.o., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. i partneri iz R., protiv tuženika P.-S. F. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik iz Z., radi isplate iznosa od 80,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1268/2018 od 6. veljače 2020., 22. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1268/2018 od 6. veljače 2020. u točkama I., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika mr. sc. J. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-1209/2018 od 27. veljače 2018. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 80,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 168,75 kn (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 106,63 kn (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke), odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 825,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).
2. Protiv točaka I., III. i IV. izreke te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnom istaknuo da račun na koji se poziva tužitelj potpuno različit od računa na koji se poziva u opomeni za plaćanje dnevne karte. Žalitelj je naveo da dug možda i postoji, ali ne po osnovi na koju se poziva tužitelj zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19: dalje: ZPP) i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.
6. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj sud nije ispitivao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 80,00 kn po osnovi dnevne parkirališne karte za vozilo u tuženikovom vlasništvu koje je 3. prosinca 2015. bilo parkirano u Z. ulici u R. bez plaćene satne karte za parkiranje sukladno Općim uvjetima o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu i Odluci o visini naknade za parkiranje.
8. Prema odredbi čl. 23. Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu („Službene novine županije broj 51/13: dalje: Opći uvjeti) korisnik javnog parkirališta s naplatom koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, korištenje javnog parkirališta s naplatom ugovara s trgovačkim društvom (ovdje tužitelj) sukladno člancima 24. do 26. tih Općih uvjeta. Odredbom čl. 24. Općih uvjeta propisano je da ako korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu parkirnu kartu, smatrat će se da je s trgovačkim društvom sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane ovlaštene osobe Trgovačkog društva (dnevna karta). Odredbom čl. 25. Općih uvjeta propisano je da se ovlaštene osobe trgovačkog društva koriste odgovarajućom tehničkom opremom koja omogućuje evidentiranje mjesta i vremena parkiranja, marke, tipa, boje i registarske oznake vozila te ispisivanje dnevne karte i naloga, koje izdaje ovlaštena osoba trgovačkog društva, koja dnevnu kartu pričvršćuje ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila, da se takvo dostavljanje dnevne karte i naloga smatra urednom dostavom, dok je člankom 26. Općih uvjeta propisano da je korisnik javnog parkirališta s naplatom, za kojeg je utvrđena obveza plaćanja dnevne karte, dužan platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja iste.
9. Cijena dnevne karte propisana je u Odluci o visini naknade za parkiranje koju je donio Gradonačelnik Grada R. 10. veljače 2014. prema kojoj visina naknade za parkiranje vozila za korisnika koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu iznosi 80,00 kn dnevno (dnevna parkirna karta).
10. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tuženik 3. prosinca 2015., parkirao svoje motorno vozilo registarskih oznaka ... na javnom parkiralištu pod naplatom na području Grada R. i da je tužitelj na temelju ugovora o korištenju javnog parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne karte dostavio tuženiku nalog za plaćanje dnevne karte (list 17. spisa), a da tuženik nije dokazao da je postupio po zaprimljenom nalogu, to je pravilnom primjenom odredaba čl. 23.-26. Općih uvjeta prvostupanjski sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
11. U odnosu na tuženikove žalbene navode, ističe se da nisu osnovani jer je njima tuženik samo paušalno osporio potraživanje, a čija osnovanost i visina u cijelosti proizlazi iz svih dokaza u spisu.
12. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I., III. i IV. izreke.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Sutkinja
Kamelija Parać, v.r.
