Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-465/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva F. K., A.

V. i partneri d.o.o sa sjedištem u Z.1 , odvjetnicima u Z. , protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe, L.-s. županije, OIB: …, sa sjedištem u G., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. & Š. d.o.o. sa sjedištem u Z.2 , radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-6/2020-15 od 8. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-6/2020-15 od 8. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. st. 1. u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da radni odnos nije prestao kao i u dijelu pod točkom I. st. 2. kojim traži vraćanje na posao na radno mjesto njegovateljice kod tuženika te pod točkom I. st. 3. kojim traži parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-6/2020- 15 od 8. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. st. 1. kojim je odbijen zahtjev da se utvrdi da Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj 2125/75-02-19-1 od dana 23. prosinca 2019., a kojom odlukom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj: 2125/75-02-14-10-01 na radnom mjestu njegovateljice, sklopljen dana 1. listopada 2014. nije dopuštena kao i pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn i sudi:

1. Utvrđuje se da Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj 2125/75-02-19-1 od dana 23. prosinca 2019., a kojom odlukom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj: 2125/75-02-14-10-01 na radnom mjestu njegovateljice, sklopljen dana 1. listopada 2014. nije dopuštena.

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj 2125/75-02-19-1 od dana 23. prosinca 2019., a kojom odlukom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj: 2125/75-02-14-10-01 na radnom mjestu njegovateljice, sklopljen dana 1. listopada 2014. nije dopuštena te da radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto njegovateljice kod tuženika u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.125,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni parnični trošak teku od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak iznosu od 2.500,00 kn sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žaliteljica određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 23. prosinca 2019. te da radni odnos nije prestao kao i vraćanje tužiteljice na rad.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom kao poslodavcem dana 1. listopada 2014. sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu njegovateljice i to do povratka radnice A. M. s bolovanja;

- da je radnica A. M., preminula tijekom trajanja bolovanja dana 21. prosinca 2019. te da je tuženik slijedeći radni dan (ponedjeljak) dana 23. prosinca 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme pozivajući se na odredbu čl. 112. st. 3. i čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR);

- da iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da budući da je radnici A. M. prestao radni odnos s danom 21. prosinca 2019. (zbog smrti radnice), to je istekao rok na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme s tužiteljicom odnosno istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme radnici prestaje radni odnos te radni odnos prestaje s danom 21. prosinca 2019.;

- da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke na temelju kojih se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme te da se u predmetnom slučaju radi o iznimci iz članka 12. stavak 3. ZR prema kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme može trajati duže od tri godine samo ako je to bilo potrebno zbog zamjene nenazočnog radnika;

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je smrću radnice A. M. ispunjen uvjet za prestanak tužiteljičinog ugovora o radu na određeno vrijeme, a ovo iz razloga jer je zbog činjenice smrti prestao radni odnos radnici A. M., pa je stoga pravilan navod tuženika da tužiteljica stoga više nije niti mogla istu zamjenjivati. Dakle, kod tuženika nastupa uvjet zbog kojeg je tužiteljičin ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 1. listopada 2014. prestao po samom Zakonu i to prema odredbi čl. 112. st. 1. toč. 1. ZR pa slijedom toga, na strani tužiteljice nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 12. st. 7. ZR na osnovi kojih bi se imalo smatrati da je tužiteljičin ugovor o radu na određeno vrijeme 'prerastao' u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kako je to postavljeno i predmetnim tužbenim zahtjevom. Također, prvostupanjski sud prihvaća navod tuženika da je Odluka o otkazu tužiteljici Ugovora o radu na određeno vrijeme deklaratorne prirode i to zbog nastupa uvjeta koji je doveo do prestanka ugovora o radu po sili Zakona. Isto tako, prvostupanjski sud u pogledu navoda tužiteljice da ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, izvršenim uvidom u predmetni ugovor utvrđuje da je u odredbi članka 1. određeno da je tužiteljica zaposlena kao zamjena radnici A. M., i to do povratka radnice s bolovanja pa kako je radno vrijeme uprave tuženika od ponedjeljka do petka, od 07:00 do 15:00 sati, to prihvaća navode tuženika na okolnost vremena uručenja navedene deklaratorne Odluke tužiteljici iz objektivnih okolnosti, neradnog dana za upravu na dan smrti radnice (neradnog i za tijela koje izdaju javne isprave), kao i zbog činjenice da je uprava bila u mogućnosti pribaviti smrtni list bivše radnice tuženika A. M. na dan 23. prosinca 2019., sve iz razloga što je ista preminula u bolnici u Z.2 . Stoga zaključuje da Odluka poslodavca o otkazu tužiteljici Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-02/14-01/01, Urbroj: 2125/75-02- 19-01 nije bila nezakonita i nedopuštena.

8. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda samo djelomično prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, tuženik je 23. prosinca 2019. (ponedjeljak) donio Odluku o otkazu tužiteljici Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-02/14-01/01, Urbroj: 2125/75-02-19- 01 s obrazloženjem da je radnici A. M. radni odnos kod tuženika prestao s danom 21. prosinca 2019., zbog smrti imenovane radnice, pa je stoga istekao rok na koji je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen. To stoga što je smrću radnice zbog čije je zamjene sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, otpao razlog zbog koje je ugovor uopće sklopljen, pa je zbog prestanka postojanja razloga, prestao ugovor o radu na određeno vrijeme.

10. Budući da je tuženik retroaktivno otkazao ugovor o radu tužiteljici, to Odluka o otkazu nije zakonita jer je tužiteljica obavljala rad za tuženika i 21. i 22. prosinca 2019. Upravo zbog te nezakonite retroaktivnosti tuženika, ovaj otkaz se nije mogao promatrati kao deklaratorna obavijest tuženika o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, a što je tuženik trebao učiniti i protiv koje obavijesti tužiteljica ne bi imala pravo na sudsku zaštitu budući da kod prestanka ugovora o radu zbog istekao vremena na koji je sklopljen, dovoljno da poslodavac radnika o tome obavijesti, a ne i da posebno otkazuje ugovor o radu. Sama obavijest nema konstitutivni karakter, pa radnik u slučaju sudskog spora ne može tužbeni zahtjev postaviti spram obavijesti, već (ako smatra da nije istekao rok) deklaratornim zahtjevom tražiti utvrđenje da se nalazi u radnom odnosu kod poslodavca, odnosno da su ispunjeni uvjeti za zakonsku presumpciju (čl. 12. st. 7. ZR). Kako je međutim, tuženik postupio na pogrešan način, to je valjalo zaključiti da odluka o otkazu nije donesena u skladu s zakonom i nije dopuštena, slijedom čega je valjalo preinačiti i prihvatiti točku I. st. 1. izreke prvostupanjske odluke u dijelu gdje se utvrđuje da Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj 2125/75-02-19-1 od dana 23. prosinca 2019., a kojom odlukom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:112-02/14-01/01, Ur.broj: 2125/75-02-14-10-01 na radnom mjestu njegovateljice, sklopljen dana 1. listopada 2014. nije dopuštena te prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

11. Međutim, zahtjev za utvrđenjem da radni odnos nije prestao kao zahtjev pod točkom I. st. 2. kojim tužiteljica traži vraćanje na posao na radno mjesto njegovateljice, pravilno je prvostupanjski sud odbio jer je tužiteljica sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme radi zamjene odnosno povratka s bolovanja radnice A. M. s bolovanja. Budući da je smrću radnice A. M. prestao njen ugovor o radu (čl. 112. st. 1. ZR – smrću radnika), to je prestao i egzistirati razlog zbog kojeg je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme. Naime, kako je tužiteljica zaposlena da mijenja na poslu radnicu koja je odsutna zbog bolovanja, a radni odnos te radnice više ne egzistira jer je prestao smrću, to je otpao i razlog zbog kojeg je sklopljen i ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 1. listopada 2014.

12. Slijedom toga kako je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme, to tužiteljica neosnovano traži i da radni odnos nije prestao i vraćanje na posao na radno mjesto njegovateljice, tako da je njezina žalba u tom dijelu neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u pobijanom dijelu pod točkom I. st. 1. gdje traži utvrđenje da radni odnos nije prestao te pod točkom II. st. 2. kojim traži vraćanje na posao na radno mjesto njegovateljice te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

13. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima odnosno da je tužiteljica uspjela s dijelom zahtjeva za utvrđenjem da je odluka o otkazu nedopuštena, ali nije uspjela sa zahtjevom da radni odnos nije prestao i vraćanjem na rad, to je prema stavu ovog suda određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, tako da je odlučeno kao u izreci pod točkom II. toč. 2. temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP.

14. Kako je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku sa 50% svog zahtjeva, to su joj dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 390,62 kn (Tbr. 10.1. OT) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 22. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Grgić, v.r.