Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1836/2021-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: …, V., zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V. protiv tuženika D. S., OIB: …, V., zastupan po punomoćniku M. A. odvjetnici iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Povrv-127/20-11 od 13. listopada 2021., dana 22. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Povrv-127/20-11 od 13. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. K. iz V., poslovni broj Ovrv-897/2020 od 23. studenog 2020., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 2.516,27 kuna sa zateznom kamatom koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 762,50 kuna, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 23. studenog 2020., pa do isplate, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 1.662,50 kuna. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna.
2. Protiv citirane presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. K. iz V., poslovni broj Ovrv-897/2020 od 23. studenog 2020., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 2.516,27 kuna sa zateznom kamatom obrazlažući da tužitelj tuženiku nakon isključenja iz zajedničkog toplinskog sustava ne isporučuje toplinsku energiju, radi čega nema ni pravne osnove da od tuženika naplaćuje fiksnu naknadu.
7. Pri tome, prvostupanjski sud je odluku u utemeljio na slijedećim relevantnim činjenicama koje je, po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 2.516,27 kuna na ime potrošnje toplinske energije za razdoblje od lipnja 2019. godine do svibnja 2020. godine;
- da u stan tuženika u utuženom razdoblju nije isporučena toplinska energija;
- da je tuženik dana 20. srpnja 2015. zatražio izdvajanje svog stana uz cjevovoda zajedničkog sustava grijanja zgrade;
- da iz otvorenih stavki za isporučenu toplinsku energiju stanu za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. te preslika računa za isto razdoblje je utvrđeno da u utuženom razdoblju tuženik duguje tužitelju ukupni iznos od 2.516,27 kuna, s time da je na računima prikazano da se svaki pojedini iznos opisanog duga odnosi na trošak za snagu, trošak za energiju zajedničke potrošnje, naknadu za opskrbu, naknadu za usluge kupca TE i porez na dodanu vrijednost, odnosno da niti u jednom navedenom računu tuženiku nije naveden novčani iznos koji bi se odnosio na cijenu isporučene toplinske energije stanu tuženika;
- da tuženik u utuženom razdoblju nije koristio toplinsku energiju;
- da se Ugovor o potrošnji toplinske energije od 22. ožujka 2016., kojeg su zaključili vlasnici posebnih dijelova zgrade u kojoj je stan u vlasništvu tuženika, ugovor ne može primijeniti, jer se u smislu članka 11. stavak 5. istoga članka smatra da je taj ugovor sklopljen sa svim krajnjim korisnicima unutar zgrade/građevine, međutim tuženik nije korisnik niti krajnji kupac toplinske energije.
8. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.
9. Naime, u pravilnost i potpunost činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti pa takav žalbeni prigovor nije dopušten.
10. Odluka prvostupanjskog suda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim te kojom je posljedično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zasnovana je na primjeni odredbama članka 45. stavka 3. te članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 i 76/18 dalje: ZTTE), te na odredbama članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 91/14, 27/15 i 124/15 dalje: Pravilnik), temeljem kojih je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju tuženik nije krajnji kupac toplinske energije te nema pravne osnove za potraživanje fiksne naknade od strane tužitelja prema tuženiku.
11. Pravomoćnim presudama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-315/18 od 330. kolovoza 2018. te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4766/19 od 6. listopada 2020. odlučeno je o zahtjevima tužitelja protiv tuženika za isplatu naknade iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima.
11.1. Navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno je kako tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa koji se odnose na fiksnu naknadu te su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani.
12. U tom smislu, ukazuje se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev broj 42009/10) prema kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14( MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
13. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
14. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo paušalno, bez isticanja konkretnih žalbenih razloga.
U Splitu, 22. veljače 2022.
Sutkinja:
Tihana Pivac, v. r.
