Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Povrv-113/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., OIB: … iz S., B., zastupanog po punomoćniku M.P., odvjetniku u V., protiv tuženika R.R., OIB: … iz V., radi isplate iznosa od 6.750,00 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 13. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 22. veljače 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice B.A.-M. iz P. poslovni broj Ovrv-24/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženom R.R., OIB: … iz V., da isplati tužitelju R. d.o.o., OIB: … iz S., B., iznos od 6.750,00 kuna (šest tisuća sedam stotina pedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 24. kolovoza 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice B.A.-M. iz P. poslovni broj Ovrv-24/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženom R.R., OIB: … iz V., da isplati tužitelju R. d.o.o., OIB: … iz S., B., iznos od 187,50 kunu na ime nastalog troška ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje po navedenoj stopi teku od dana dostave Rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog jedinstvenog postupka u iznosu od 3.471,86 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javne bilježnice B.A.-M. iz P. poslovni broj Ovrv-24/2021 od 27. kolovoza 2021. određena je radi namirenja tužiteljevog potraživanja ovrha općenito na imovini tuženog R.R.

2. Protiv navedenog rješenja imenovani je pravovremeno podnio prigovor- prvotno na obavijest o pokretanju ovršnog postupka (str. 7-10), a potom i na samo Rješenje o ovrsi (str. 13-15). U prigovoru navodi da je prijedlog za ovrhu neosnovan, pravno neutemeljen te da ga pobija u cijelosti u visini i osnovi te predlaže da se od tužitelja (tada ovrhovoditelja) zatraži materijalni dokaz temeljem kojeg dokumenta je izdao račun na iznos od 6.750,00 kuna. U prigovoru osporava da je tužitelj (tada ovrhovoditelj) u potpunosti izvršio i završio sve radove, no potvrđuje da je usmeno u svibnju 2017. godine sklopio dogovor sa tužiteljem za ugovorenu cijenu od 9.000,00 kuna bruto da se na stan u njegovu vlasništvu na adresi V., po pravilima struke i građevinskim normama na postojeću stolariju ugrade rolete i izvedu završni radovi i završna obrada na oštećenim zidovima koji nastanu prilikom ugradnje. Također, u prigovoru potvrđuje da je tužitelju na ruke dao novčani iznos od 4.500,00 kuna na ime predujma, za koju se uplatu tužitelj obvezao izdati račun. Iz navoda prigovora slijedi da je tijekom kolovoza 2017. godine tužitelj potraživao telefonskim putem i preostali iznos ugovorene cijene, no da isti iznos nije isplaćen jer radovi nisu u potpunosti završeni.

3. Pravomoćnim Rješenjem ovog suda posl. broj 14 Povrv-113/2021-4 od 4. listopada 2021. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-24/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka.

4. Postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Između stranaka nije sporno da su krajem srpnja, odnosno početkom kolovoza 2017. godine ugovorile izradu i postavljanje vanjskih aluminijskih roleta na postojeću stolariju na stanu u vlasništvu tuženika na adresi u V. Nije sporno ni da je zakonski zastupnik tužitelja tom prilikom izdao potvrdu s kratkim opisom poslova, kao ni da se na potvrdi koja prileži spisu nalazi potpis tuženika.

6. Sporan je obujam ugovorenih poslova – tj. da li su prilikom ugovaranja poslova dogovoreni i "završni" radovi popravljanja i obrade zidova, te s tim u svezi sporan je sadržaj potvrde (str. 67). Sporna je i ukupna cijena ugovorenih radova – odnosno da li je tuženik imao platiti bruto ili neto iznos. Sporno je i da li je tužitelj u cijelosti završio sve radove koji su ugovoreni.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem računa (str. 3), obavijesti (str. 6), prigovora tuženika (str. 7-9 i 13-15), izvješća o događaju P.u. od 15. kolovoza 2021. (str. 17), računa za predujam (str. 22), računa otpremnice (str. 24), opomene pred utuženje (str. 25), izvješća o događaju P.u. od 26. rujna 2017. (str. 26, 27), presliku potvrde (str. 28), računa (str. 30), fotografija (str. 52-55), izvornika potvrde (str. 67), ispitani su svjedoci H.P. (str. 61), M.L. (str. 62), zakonski zastupnik tužitelja A.Š. (str. 63-64) i tuženik (str. 64-65), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

9. Na temelju izvedenih dokaza utvrđenu se sljedeće činjenice:

- da je javna bilježnica B.A.-M. iz P., izdala Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24/2021 od 27. kolovoza 2021., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.750,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je Rješenje o ovrsi izdano na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 79/001/171 od 18. kolovoza 2017., i to za obavljene radove "alu rolete sa kutijom i ugradnjom- 7 komada", u ukupnom iznosu 11.250,00 kuna (uključen PDV), te da je na istom računu naznačeno da je već uplaćeno 4.500,00 kuna,

- da su radove ugovorili zakonski zastupnik tužitelja A.Š. i tuženik te da je tom prilikom zakonski zastupnik tužitelja izdao potvrdu,

- da je tuženik potvrdio da mu je tužitelj dao potvrdu iz koje je bilo vidljivo da je uplatio 4.500,00 kuna na ime predujma te da se na potvrdi nalazi njegov vlastoručni potpis,

- da su radove ugradnje aluminijskih roleta na objektu u vlasništvu tuženika izvodili podizvođači, tj. svjedoci H.P. i M.L.,

- da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja, obzirom da je tvrdio da radovi nisu do kraja dovršeni,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da je prilikom ugovaranja radova s tužiteljem dogovoreno da će iste platiti 9.000,00 kuna, jer je dogovoreno da tužitelj neće izdati račun, dok bi s PDV-om ukupna vrijednost radova iznosila 11.000,00 kuna.

10. Na temelju provedenih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da su stranke krajem srpnja, odnosno početkom kolovoza 2017. godine sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao da će tuženiku kao naručitelju izraditi i ugraditi 7 komada vanjskih aluminijskih roleta na postojeću stolariju, na stanu u zgradi V. 11. Ugovorom o djelu obvezuje se jedna strana (izvođač) obaviti određen posao, a druga (naručitelj) platiti joj za to određenu naknadu. Prema odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) pod djelom se podrazumijeva neki posao, kao što su izrada i popravak neke stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada. Sadržaj činidbe tužitelja kao izvođača bio je rezultat rada (izraditi i ugraditi aluminijske rolete), a za pravni karakter pogodbe tužitelja i tuženika bitno je da su ugovaratelji imali na umu naročito izvođačev rad (odredba članka 591. stavak 1. ZOO-a), pa tako, iako je tužitelj prilikom izvođenja radova koristio svoj materijal i ipak se radi o ugovoru o djelu.

12. Tijekom postupka sporan je bio ugovoreni obujam radova, odnosno koje je točno radove tužitelj imao izvršiti, obzirom da je tuženik u svom prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tvrdio da je tužitelj trebao izvršiti završne radove i obradu na zidovima, dok je tijekom postupka tuženik osporio sadržaj potvrde u kojoj je naznačen kratak opis ugovorenog posla (iako je potvrdio da se na istoj nalazi njegov potpis). Nesporno je između stranaka da je prilikom dogovaranja poslova tužitelj predao potvrdu tuženiku, na kojoj je između ostalog sadržan i iznos predujma koji je uplaćen, te da je potpis na predmetnoj potvrdi tuženikov potpis. Sporno je međutim, da li rubrika kratak opis poslova sadržava sve poslove koje se tužitelj obvezao obaviti. Iz potvrde koja prileži spisu (u izvorniku na stranici 67 i preslici na stranicama 28 i 51) slijedi da se tužitelj obvezao izvesti ugovorene radove najkasnije do 20. kolovoza 2017., a pod kratkim opisom ugovorenog posla navedeno je "ugradnja 7xalu roleta silber sa kutijom na postojeću stolariju, kutija PCB bijela 17x17, 2x kosina, vodilica PVC bijela fix 53x22mm sa 2xčetkicom, roleta alu silber punjena pjenom". Dakle, iz sadržaja potvrde slijedi da se tužitelj nije obvezao na nikakve dodatne "završne radove". Iz iskaza svjedoka koji su bili podizvođači i koji su u konkretnom predmetu izvršili montažu, tj. ugradnju roleta – H.P. i M. L., u odnosu na obujam ugovorenih radova, slijedi da im je bilo poznato što je sve potrebno napraviti sukladno dogovoru stranaka i da je sve i izvedeno. Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da tužitelj ne obavlja završne radove, tj. ne vrši silikoniranje i ispunjavanje rupa, jer obavljanje tih građevinskih radova spada u zidarske radove. Pri tom, svjedok H.P. navodi da se silikoniranje ne obavlja jer bi u slučaju nekog servisiranja bili potrebno sve potrgati, dok svjedok M.L. navodi da silikoniranje špalete uz vodilicu nitko do sad nije tražio i da se to inače ne radi jer oni ne mogu ravnati zid koji je prethodno napravljen i na kojem postoji fasada. Također, i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja slijedi da je tužitelj trebao izvesti samo one radove koji su sadržani u potvrdi te da nikakvi dodatni radovi nisu naplaćeni niti stoje u toj potvrdi, niti se njima tužitelj bavi. S druge strane, iako je tuženik u prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u podnesku koji je zaprimljen sudu 2. studenog 2021., naveo da su stranke ugovorile i završne radove tj. da se ispune "rupe u zidu", tuženik u svom iskazu navodi samo – "dogovorena je izrada i ugradnja aluminijskih roleta na postojeće prozore, koji su isto tako aluminijski". Dakle, u svom iskazu, tuženik nije naveo koji je točno završne radove navodno ugovorio. Ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud nalazi, da stranke prilikom ugovaranja nisu dogovorile i (kako to tuženik naziva) završne radove. Sud ocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, vjerodostojnim, obzirom da su isti logični, okolnosi i uvjerljivi, a uzevši pri tomu u obzir da su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su neposredno opažali. Iz iskaza ovih svjedoka, ali i zakonskog zastupnika tužitelja slijedi, da se tvrtka Rolomont d.o.o., takvim radovima uopće ne bavi, te da se radi o radovima koje ne spadaju u predmet poslovanja iste, već u druge građevinske (zidarske) radove. Stoga, sud nalazi, da se tužitelj nije ni obvezao na izvođenje ovih radova, te nalazi da su potvrdi (str. 67) koju je zakonski zastupnik tužitelja sačinio prilikom ugovaranja radova, sadržani svi radovi koje se tužitelj obvezao obaviti. Pri tomu, je sud uzeo u obzir ne samo personalne dokaze, već i materijalni dokaz – potvrdu te našao, da njezin izgled, ne upućuje na to da bi u istoj bilo što bilo precrtano, brisano ili izostavljeno, a što se odnosi na obujam ugovorenih radova. Uzevši predmetno u obzir, kao i iskaze saslušanih svjedoka, koje je sud prihvatio, sud nalazi da tuženik nije dokazao da su prilikom ugovaranja radova dogovoreni i "završni" radovi.

13. Osim toga, tvrdnje tuženika o tomu što se tužitelj obvezao izvršiti su isto tako raznolike, pa iz stanja spisa nije ni razvidno što bi konkretno obuhvaćali "završni radovi". Naime, u podnesku od 25. kolovoza 2021. (str. 7-9), tuženik navodi da je tužitelj imao ugraditi rolete te izvršiti završnu obradu na oštećenim zidovima, što je naveo i u prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 13- 15). Spisu prileže i izvješća o događaju PU virovitičko-podravske od 15. kolovoza 2017. (str. 17) i 26. rujna 2017.(str. 26), gdje je navedeno da tuženik nije bio zadovoljan jer radovi nisu adekvatno završeni do kraja, tj. jer nisu zasilikonirani spojevi roleta. U svome iskazu danom pred ovim sudom (str. 64-65) tuženik je pak naveo da radovi nisu završeni zato što nije zasilikonirano i zato što nisu ugrađene aluminijske već PVC vodilice. Dakle, iz navoda samog tuženika tijekom postupka, i njegovih navoda prije ovog postupka, koji su sadržanih u izvješćima o događaju PU virovitičko-podravske, razvidno je da obradu oštećenih zidova tuženik kao završne radove navodi tek nakon što je pokrenut ovršni postupak, dok je do tada tvrdio da u završne radove spada silikoniranje. U iskazu danom pred sudom nije spominjao da je dogovorena obrada zidova već da radovi nisu završeni zbog toga što nije zasilikonirano i zbog drugog materijala vodilica. Uzevši predmetno u obzir, te različite navode tuženika o tome što su uopće trebali biti "završni radovi", sud nalazi da tuženik nije dokazao da su takvi radovi dogovoreni i da se tužitelj obvezao da će izvesti iste. Osim toga, iz sadržaja same potvrde (str. 67) slijedi da je dogovorena ugradnja vodilica PVC bijelih fix 53x22 mm, pa navodi tuženika o tomu da nisu ugrađene aluminijske već PVC vodilice također ne stoje.

14. U odnosu na spornu činjenicu cijene ugovorenih radova, obzirom da tuženik tijekom postupka opetovano ponavlja da je dogovorena cijena u visini od 9.000,00 kuna, sud je izveo dokaz kako njegovim saslušanjem, tako i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja te je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju; potvrdu (str. 67), račun (str. 3a), opomenu pred utuženje (str. 25,38), račun za predujam (str. 36). Iz materijalnih dokaza, tj. gore navedenih isprava, slijedi da je tuženik na ime predujma za alu rolete sa ugradnjom (7 komada - 9.000,00 kuna + PDV) uplatio 1. kolovoza 2017. iznos od 4.500,00 kuna za što je izdan račun (str. 36), da je tuženik pozvan na platež preostalog iznosa od 6.750,00 kuna (obračunat PDV) 2. siječnja 2018. kada je izdana opomena pred utuženje te da prema potvrdi (str. 67) ukupan iznos ugovorenog posla iznosi 9.000,00 kuna neto. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, slijedi da je nakon što ga je kontaktirao tuženik i nakon što je izvršio pregled objekta u kojem su trebale biti ugrađene aluminijske rolete utvrdio i izračunao cijenu radova i da je ona iznosila 9.000,00 kuna neto, a što je zapisano u potvrdi koju je tuženik i potpisao. Iz iskaza tuženika pak slijedi da je dogovoreno da će za aluminijske rolete platiti 9.000,00 kuna jer su se dogovorili da tužitelj neće izdati račun, obzirom da bi sa PDV-om to iznosilo 11.000,00 kuna. Dakle, iako je tuženik osporavao visinu tužiteljeva potraživanja i tvrdio da je ugovorena cijena radova 9.000,00 kuna bruto u svom prigovoru, saslušan na ročištu u iskazu ipak navodi drugačije, tj. da je bio dogovor da se neće izdavati račun jer bi cijena radova s PDV- om iznosila 11.000,00 kuna. Tako iz samog tuženikovog iskaza slijedi da cijena radova bez PDV-a iznosi 9.000,00 kuna, dok s PDV-om ista iznosi 11.000,00 kuna. Stoga, neosnovano tuženik pokušava osporiti ugovorenu cijenu radova, a vidljivo je i iz samoga računa za predujam (str. 36) iz opisa da je plaćen avans u visini od 4.500,00 kuna dok cijena radova za 7 komada alu roleta s ugradnjom iznosi 9.000,00 kuna + PDV. Predmetno proizlazi i iz potvrde (str. 67) za koju su obje stranke potvrdile da je sačinjena prilikom ugovaranja radova, i za koju je tuženik potvrdio da je potpisao istu. U odnosu na sadržaj same potvrde, tuženik je tijekom postupka navodio da je naknadno nadopisana riječ "neto", međutim za predmetne tvrdnje nije sudu ponudio nikakve dokaze, dok sud nalazi da sam izgled i sadržaj potvrde ne ukazuju na bilo kakve manipulacije ili nepravilnosti prilikom njezina izdavanja, odnosno naknadno prilikom predaje sudu. Stoga, sud smatra da je doista ugovorena cijena radova u visini od 9.000,00 kuna + PDV jer to proizlazi ne samo iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, već iz ostalih materijalnih dokumenata koji su priloženi u sudski spis, pa i iz iskaza samog tuženika.

15. Kako iz utvrđenja suda proizlazi da stranke nisu ugovorile nikakve dodatne radove izuzev onih koji su naznačeni u rubrici "Kratak opis ugovorenog posla" u potvrdi (str. 67), a da iz iskaza svjedoka koji su ugradili aluminijske rolete slijedi da su iste doista i ugrađene te da je sve što je dogovoreno i napravljeno, sud nalazi da je tužitelj obavio sve poslove koje se obvezao i da su radovi dovršeni.

16. U odnosu pak na navode tuženika da je prilikom izvođenja radova došlo do određenih oštećenja, tj. da tužitelj nije obavio radove u skladu sa pravilima struke, sud nalazi da tuženik ne navodi da su postojali nedostatci niti u podnesku od 25. kolovoza 2021. niti u prigovoru od 7. rujna 2021., već prvi put tek u podnesku koji je zaprimljen pred sudom 2. studenog 2021. U tom podnesku tuženik navodi da boja roleta nije bila odgovarajuća, da su mu neki prozori prilikom izvođenja radova prekomjerno oštećeni te da rolete nisu naštimane, da su iskakale i sl. U svom iskazu tuženik pojašnjava da su prozori oštećeni zato što su podizvođači prilikom postavljanja vanjskih roleta izbušili rupe gdje ne treba, te da nije bio zadovoljan bijelim PVC vodilicama. Dakle, i navodi tuženika o nedostatcima prilikom izvođenja radova se isto tako razlikuju tijekom postupka, tako da ih prvi put spominje tek u podnesku zaprimljenom u sudu 2. studenog 2021., a u iskazu spominje druge nedostatke.

17. Kada su u pitanju nedostatci radova, onda je teret dokaza na tuženiku, koji je treba određeno navesti (opisati) nedostatke i predložiti dokaze pomoću kojih se oni mogu utvrditi te da je nedostatke pravovremeno reklamirao. Tek nakon toga bi bilo moguće raspravljati o prirodi (naravi) nedostataka. Nedostatci koje tuženik opisuje i to tek u podnesku od 27. listopada 2021.( zaprimljenom u sudu 2. studenog 2021.), vezane uz oštećenja, boju roleta te da iste nisu uštimane/naštimane, po svojoj naravi bili bi vidljivi nedostatci djela. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je pravovremeno obavijestio izvođača o ovim nedostatcima. Naime, kad je utvrdio da pregledano djelo ima nedostatak i o tome uredno obavijestio izvođača, tek tada naručitelj stječe određena zahtjeve prema izvođaču koje ovise o vrsti nedostatka i drugim okolnostima. Iz stanja spisa razvidno je da tuženik ove nedostatke spominje tek nakon početka ovog postupka i to podneskom zaprimljenim u sudu 2. studenog 2021., dok tuženik nije dokazao da je o ovim nedostatcima uredno i pravovremeno obavijestio izvođača. Čak štoviše, u svom iskazu navodi da nije kontaktirao tužitelja radi prigovora o kvaliteti izvedenih radova jer je očekivao da će tužitelj njega kontaktirati. Upravo zbog toga, odnosno zbog toga što je izostala bilo kakva obavijest, a posebice pravovremena obavijest o nađenim nedostatcima, tuženik se, čak kad bi takvi postojali, ne može tek sada pozivati na iste, a sukladno odredbama članka 604. i 605. ZOO-a.

18. Predmetnim odredbama propisani su rokovi nakon isteka kojih se naručitelj ne može pozivati na nedostatke, dok je odredbom članka 606. propisano da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostatcima izvršenog djela, gubi svoja prava nakon isteka 2 godine od učinjene obavijesti.

19. Osim toga, sud nalazi da navodi tuženika o nedostatcima djela nisu ni dokazani, obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka, Hrvoja Paloša i Mateja Launeka, koji su obavljali ove radove slijedi da niti jedan prozor nije bio oštećen prilikom ugradnje, da nije bilo prigovora vezanih uz boju roleta, te da su sve rolete ispravno funkcionirale. Tuženik nije predložio, osim svog iskaza, nikakve dokaze, iz kojih bi slijedilo da su postojali nedostatci koje spominje tek u podnesku od 27. listopada 2021., dakle 4 godine nakon izvedenih radova. Jedino što je potkrijepljeno dokumentacijom i to izvješćima o događaju Policijske uprave Virovitičko – podravske od 15. kolovoza 2017. i 26. rujna 2017. (str. 17 i 26) jest da nije bio zadovoljan radovima zbog toga što nisu zasilikonirani spojevi roleta, no tužitelj je, iskazima saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika, koje je sud u cijelosti prihvatio, dokazao da predmetne radove ne obavlja te da se iste nije ni obvezao izvršiti, niti ih je uostalom naplatio. 20. Budući da tuženik nije, a sukladno i vlastitom iskazu, stavio primjedbe i obavijestio tužitelja o nedostatcima djela, niti je tijekom postupka dokazao da je osporio utužene račune, to sud nalazi da se ne može tek sada pozivati na predmetne nedostatke, uslijed čega cijeni osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja sa zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, zbog čega je i održao na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

21. Neosnovano tuženik tijekom postupka navodi da je posao ugovorio sa gospodinom Ademom Štajnerom, te da mu nije bilo jasno zašto su ugradnju izvršili Hrvoje Paloš i Matej Launek, naime, sukladno odredbi članka 600. ZOO-a, izvođač nije dužan posao obaviti osobno, ali i dalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad taj posao ne obavi osobno, dok sukladno odredbi članka 601. ZOO-a odgovora za osobe koje su po njegovom nalogu radili na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

22. U odnosu na dokazni prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja uz očevid na licu mjesta, sud je našao da predmetni dokaz nije bio potreban jer je i bez provođenja istog činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se na temelju njega mogla donijeti pravedna i zakonita odluka. Osim toga, i stranke su suglasno na zapisniku od 13. siječnja 2022. izjavile da smatraju da u ovom predmetu nije potrebno i nužno vještačenje, zbog čega je sud, uzevši u obzir i vrijednost predmeta spora te načelo učinkovitosti i ekonomičnosti parničnog postupka, te utvrđenja vezana uz obujam ugovorenih radova i dovršenje djela, odlučio da se predmetni dokaz neće izvesti.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

24. Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

25. U odnosu na troškove postupka, sud utvrđuje da u ovršnom postupku ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, temeljem odredbe članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.) pripadaju troškovi koji su bili potrebni za ovrhu – tj. troškovi javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om u ukupnom iznosu od 125,00 kuna (odredba članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine broj 114/12, 131/20).

26. Tužitelj, međutim, nema pravo na trošak druge i svake sljedeće dostave strankama po obavijesti javnog bilježnika u iznosu od 50,00 kuna (PDV uključen), obzirom da isti u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

27. U parničnoj fazi postupka tužitelj je također imao nužne troškove koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 4. listopada 2021. kojim se očitovao na navode prigovora tuženika (str. 20-30) u iznosu od 937,50 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife, zastupanja na ročištu od 24. studenog 2021 u iznosu od 937,50 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.9. toč.1. Tarife i trošak za zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 468,75 kuna (PDV uključen) sukladno Tbr.9. toč.3. Tarife.

28. Za sastav podnesaka od 7. listopada 2021., 12. listopada 2021. i 12. siječnja 2022. tužitelju pripada nagrada u iznosu od 234,37 kuna (PDV uključen), a ne zatražena naknada od 937,50 kuna (PDV uključen) obzirom da se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu odredbe Tbr.8. toč.1. Tarife. Naime, odredbom Tbr.8. toč.1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7. – ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Dakle, sukladno citiranoj odredbi Tarife, puna naknada ne pripada odvjetniku za sve obrazložene podneske, već samo za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i za obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o takvim podnescima, tužitelju je za iste podneske priznata naknada sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife. Osim toga, istim podnescima tužitelj samo ponavlja (odnosno dopunjuje) navode iz podneska od 4. listopada 2021. za sastav kojeg podneska mu je priznata puna naknada.

29. Tužitelju u ovom predmetu za sve radnje poduzete u postupku, dakle, za radnje poduzete pred javnim bilježnikom (sastav prijedloga za ovrhu), ali i za radnje poduzete pred ovim sudom, pripada nagrada u ukupnom iznosu od 3.171,86 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kn. 30. Stoga, ukupni trošak jedinstvenog postupka (tj. postupka vođenog pred javnim bilježnikom i parničnog postupka pred sudom) tužitelja iznosi 3.471,86 kuna.

31. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 22. veljače 2022.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja – Odvjetnik Mirko Petraš, Virovitica, T. Masaryka 2. Tuženiku – Rajko Rastović, Virovitica, A. Mihanovića 24