Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž R-294/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz S., OIB:…, kojeg zastupa A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-85/2018-15 od 13. prosinca 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-85/2018-19 od 5. veljače 2019., dana 22. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-85/2018-15 od 13. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-85/2018-19 od 5. veljače 2019., u dijelu pod točkom I izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen zahtjev tužitelja (točka I izreke) te je odbijen dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zateznih kamata (točka II izreke).

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I izreke žalbu je izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te stoga prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude u ovom sporu te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istaknuti da se uz javne isprave veže presumpcija autentičnosti i istinitosti, ali je sukladno čl. 230. st. 3. ZPP-a dozvoljeno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice.

S obzirom da je dopušteno dokazivati da činjenice iz javnih isprava nisu istinite, pravilno je sud prvog stupnja provodio dokaze na ove okolnosti. Sud prvog stupnja to je mogao raditi i provođenjem dokaza saslušanja tužitelja i svjedoka, i pri tome nije pravno odlučno da i saslušani svjedoci vode istovrsne postupke protiv tužene. Navedena okolnost, sama po sebi, ne dovodi u sumnju istinitost i uvjerljivost danih iskaza.

8. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, tj. rada u trajanju duljem od redovnog radnog vremena.

9. Sud prvog stupnja pretežnim dijelom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz sljedećih razloga.

9.1. Tužitelj tužbom zahtijeva isplatu razlike plaće za rad na terenu, s tim da je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

9.2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011.

Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja obuhvaća razdoblje od ožujka 2013. do svibnja 2014., pa kako se tužiteljevo potraživanje i ne odnosi na razdoblje prije 7. kolovoza 2011., prigovor tuženika sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim.

9.3. Dalje, sud prvog stupnja ističe da je na temelju čl. 10. st. 3. Zakona o obrani (Narodne novine br. 33/02., 58/02. i 76/07.) i čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09.). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje OS RH) te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

9.4. Temeljem navedenoga, sud prvog stupnja zaključuje da se na potraživanje tužitelja sve do 31. svibnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine br. 118/09.).

9.5. Sud prvog stupnja dalje navodi da se prema čl. 136. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16.) plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Prema čl. 139. navedenog Zakona dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a koji dodaci se utvrđuju su postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. 9.6. Prema čl. 153. navedenog Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe i da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

9.7. Prema čl. 155. navedenog Zakona da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

9.8. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine br. 33/14. od 14. ožujka 2014.. Odluka i Pravilnik stupili su na snagu 1. lipnja 2014.

Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena.

Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

9.9. Sukladno nalogu suda vještak Omega plus d.o.o. u nalazu i mišljenju od 26. rujna 2018. izračunao je razliku plaće tužitelja za prekovremeni rad na terenu u dvije varijante.

Prekovremeni sati su obračunati u prvoj varijanti temeljem podataka iz evidencija rada, a u drugoj varijanti prema zahtjevu tužitelja na način da se rad na terenu iz evidencija rada obračuna radnim danom od 7 do 19 sati, subotom od 7 do 15 sati i nedjeljom prema evidencijama.

Što se tiče slobodnih dana vještak je utvrdio slobodne dane koje je tužitelj ostvario s naslova straže - tužitelj je u utuženom razdoblju bio 7 dana na straži i 0 dana u dežurstvu te je stog naslova ostvario 3 slobodna dana. U cijelom utuženom razdoblju je iskoristio 51 slobodnih dana (46 kao SD i 5 PRV), te oduzimajući od toga slobodne dane za stražu preostaje 48 ostalih slobodnih dana. Tuženik je na poleđini evidencija rada i u opisu rada opisao da se 38 iskorištenih slobodnih dana odnosi na slobodne dane zbog prekovremenog rada na terenu, dok se 10 slobodnih dana odnosi na privatne potrebe ili slobodne dane zbog spajanja za blagdane. U spis su odložena odobrenja za korištenje slobodnih dana zbog prekovremenog rada od travnja 2013. nadalje.

Sukladno navedenom vještak je pri vještačenju uzeo u obzir da je tužitelj iskoristio 38 slobodnih dana od prekovremenog rada na terenu.

9.9.1. Prema prvoj varijanti u razdoblju od 4. prosinca 2012. do zaključno 1. lipnja 2014. tužitelj je ostvario razliku bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 10.354,99 kn (ili 11.129,69 kn s dodatkom za minuli rad) i po mjesecima prema podacima u Tablici 5 ako se uzme u obzir da za prekovremene sate nisu iskorišteni slobodni dani i 439,71 kn (ili 472,11 kn s dodatkom za minuli rad) ) i po mjesecima prema podacima u Tablici 5a ako se uzme u obzir da su za prekovremene sate iskorišteni slobodni dani (ostvaruje se samo razlika plaće za dodatak za vrstu rada).

9.9.2. Prema drugoj varijanti u razdoblju od 4. prosinca 2012. do zaključno 1. lipnja 2014. tužitelj je ostvario razliku bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 24.579,56 kn (ili 26.413,79 kn s dodatkom za minuli rad) i po mjesecima prema podacima u Tablici 6 ako se uzme u obzir da za prekovremene sate nisu iskorišteni slobodni dani i 13.957,69 kn (ili 15.010,52 kn s dodatkom za minuli rad) ) i po mjesecima prema podacima u Tablici 6a ako se uzme u obzir da je tužitelj iskoristio 38 slobodnih dana (190 sati) za prekovremene sate te za njih ostvaruje samo dodatak za vrstu rada i razliku plaće za 40 neiskorištenih slobodnih dana (240 sati).

9.10. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao sukladno drugoj varijanti ako se uzme u obzir da je tužitelj iskoristio slobodne dane.

9.11. Kako je utvrđeno da je tužitelj na terenu ostvario veći broj od evidentiranih prekovremenih sati rada, a koji nisu ni straža ni dežurstvo, već je u utuženom razdoblju radnim danom tužitelj radio od 7 do 19 sati, te subotom od 7 do 15 sati, izvan redovnog radnog vremena, sud prvog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na razliku plaće za odrađen rad na terenu koji predstavlja prekovremeni rad, stoga je prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja.

9.12. Sud prvog stupnja je tužitelju dosudio i zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16.).

10. Pravilno je sud prvog stupnja nakon što je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je tužitelj u spornom razdoblju radio prekovremeno, naložio tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće za prekovremene sate rada.

Tužitelj je za vrijeme rada na terenu kao i drugim oblicima rada, a koji nisu ni straža ni dežurstvo, u utuženom razdoblju radnim danom radio od 7 do 19 sati, a subotom od 7 do 15 sati, pa mu za rad izvan redovnog radnog vremena pripada pravo na isplatu razlike plaće za sate prekovremenog rada sukladno prethodno citiranim Pravilnicima o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Odlukama o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće i Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a kako je to utvrdio i sud prvog stupnja.

11. Sud prvog stupnja je pravilno tužitelju priznao i zatezne kamate primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a, s tim da je pravilno utvrđeno i to da niti jedan od utuženih iznosa razlike plaće nisu zastarjeli s obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen u ožujku 2018., a tužitelj potražuje razliku plaće od ožujka 2013., dakle nije protekao peterogodišnji zastarni rok.

12. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

13. Kako tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. Sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje spora pa je i zahtjev tužitelja za naknadu ovog troška odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu 22. veljače 2022.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.