Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-2867/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice P. M., OIB: …, iz V. G., zastupana po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z. i drugo tužitelja D. M., OIB: …, iz Z., zastupanog po skrbniku za poseban slučaj I. B., odvjetniku u Z., protiv prvo tuženika V. A., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici u Z. i drugo tuženika B. B., OIB: …, iz Z., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvo tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-3023/2015-160 od 10. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-3023/2015-160 od 10. srpnja 2020., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-3023/2015-160 od 10. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

"Utvrđuje se da su tužitelji, kao pravni slijednici pokojnog R. M., temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 17. svibnja 1996. između G. H. iz Z., u svojstvu prodavatelja i R. M. iz Z., u svojstvu kupca, za koji ugovor je dana 21. svibnja 1996. izvršena ovjera potpisa G. H. kod javnog bilježnika M. J., pod brojem OV-2204/96, i Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-1453/2002 od 6. listopada 2003., stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, i to I- tužiteljica u 1/2 dijela te II-tužitelj u 1/2 dijela, nekretnine upisane u kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. …, k.o. T., zk. č. br. …, stambeno-poslovni toranj pop. br. … sa 16 katova u Z., površine 467 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-40. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40), stan br. 3, dvosobni stan s nusprostorijama u VI (šestom) katu, površine 69,99 čm.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva u korist I-tuženika glede cjelokupne nekretnine pobliže opisane pod točkom I izreke ove presude, upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. …, k.o. T., zk. č. br. … stambeno-poslovni toranj pop. br. … sa 16 katova u Z., površine 467 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 40. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40), stan br. 3, dvosobni stan s nusprostorijama u VI (šestom) katu, površine 69,99 čm, a koja uknjižba je bila provedena temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z- 25833/10 donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog od strane tog Zemljišnoknjižnog odjela dana 20. svibnja 2010., uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, i to u korist I-tužiteljice u 1/2 suvlasničkog udjela te u korist II-tužitelja u 1/2 suvlasničkog udjela naprijed navedene nekretnine.

III O zahtjevu stranaka za naknadu parničnih troškova, sud će odlučiti posebnim rješenjem."

2. Rješenjem istog suda dopuštena je preinaka tužbe od 14. veljače 2020.

3. Presudu i rješenje pobija prvo tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca, podredno, predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni i zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. Na žalbu tuženika, prvo tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. T., zk. č. br. …, stambeno-poslovni toranj pop. br. … sa 16 katova u Z., površine 467 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-40. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40), stan br. 3, dvosobni stan s nusprostorijama u VI (šestom) katu, površine 69,99 čm, te uspostava zemljišno- knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva u korist prvo tuženika.

8. U ovom predmetu nije sporno da je G. H., prednica drugo tuženika, kao prodavatelj, dana 17. svibnja 1996. s R. M., (prednikom tužitelja), sklopila kupoprodajni ugovor za dvosobni stan u Z., koji je predmet ovog spora, a 18. travnja 1997. sklopila je kupoprodajni ugovor za taj isti stan s prvo tuženikom. Nadalje, nije sporno niti to da je prvo tuženik prvi podnio prijedlog za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i da je isti upisan kao vlasnik.

9. Sporno u ovom predmetu je, je li prvo tuženik prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora bio u dobroj vjeri, odnosno je li znao da je predmetna nekretnina prethodno već bila prodana i predana predniku tužitelja u posredan posjed.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je Zapisnik od 23. svibnja 1999. sastavljen u nazočnosti tužitelja i svjedoka V. Č. i K. K. B., te prodavateljice G. H.; da iz iskaza svjedoka Č. i K. B., koji su taj Zapisnik potpisali, proizlazi da je prodavateljica G. H. dala izjavu koja je u cijelosti unesena u Zapisnik, a autentičnost potpisa svjedoka i G. H., kao i sadržaj izjave prodavateljice, tuženici nisu osporili; da u predmetnom Zapisniku stoji da je G. H. izjavila kako je do razgovora o ponovnoj prodaji predmetnog stana V. A. došlo preko njegove nevjenčane supruge I. H., koja je bila u srodstvu s G. H.; da je zajedno s A. i I. H. otišla k odvjetnici M., radi dogovora o ponovnoj kupoprodaji stana; da je na to pristala jer se nije slagala s pojedinim odredbama Kupoprodajnog ugovora zaključenog s R. M., kao i pripadajućeg sporazuma; da je u zapisniku jasno navedeno da je G. H. kupoprodajni ugovor zaključen s R. M., kao i pripadajući Sporazum dala V. A. u nazočnosti I. H., te da su oni znali da je predmetni stan ranije prodan R. M., predniku tužitelja; da su joj rekli da stan može ponovno prodati obzirom R. M. nije zatražio upis u zemljišne knjige, te joj je sugerirano da ne kontaktira s M.; da temeljem iskaza saslušanih svjedoka i temeljem uvida u Zapisnik od 23. svibnja 1999. proizlazi da prvo tuženik, prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1997., nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao da nekretnina prethodno već prodana predniku tužitelja; da iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog s R. M., proizlazi da je prodavateljica G. H. zadržala pravo doživotnog uživanja- korištenja stana u svrhu stanovanja i to kao njezino osobno pravo koje ne može prenijeti na drugog; da je iz iskaza svjedoka V. H. i S. G. razvidno da je prednika tužitelja R. M. imao ključeve predmetnog stana, te da je iste, nakon smrti G. H. dao S. G., kako bi mogao obilaziti stan.

11. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1997., prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri, jer je znao da je predmetna nekretnina već valjano otuđena i predana u posredan posjed drugoj osobi. S tim u vezi, ostvarene su pretpostavke iz čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08-dalje ZV), te prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Prvo tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu zahtjeva kojim tužitelji traže izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva, niti o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništavosti Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 18. travnja 1997., da odluka o ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1997. predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu; da je tijekom postupka žalitelj dokazao da je bio u dobroj vjeri prilikom zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1997. te da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, te da je po zaključenju kupoprodajnoj ugovora stan dao na sukorištenje V. H., u dogovoru s prodavateljicom G. H.; da spisu prileže dva zapisnika s datumom 23. svibanj 1999., potpisan od istih osoba, ali različitog sadržaja, a sud to ni na koji način ne analizira; da prednik tužitelja nije imao ključeve predmetnog stana prije smrti G. H., odnosno ista mu nije predala posjed stana; da sud nije proveo grafološko vještačenje potpisa na Izjavi od 23. svibnja 1999., niti je proveo dokaz saslušanjem svjedoka B. M. i I. H., a koje dokaze je predložio tužitelj; da drugo tužitelja tijekom postupka nije zastupala ovlaštena osoba, da nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud naloži zk odjelu brisanje upisa provedenog na ime prvo tuženika i uspostavu zk stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-25833/00; da prvostupanjski sud neosnovano navodi kako žalitelj nije želio pristupio na sud radi svog saslušanja, jer je žalitelj u više navrata osobno došao radi saslušanja, kada neopravdano nisu pristupili tužitelji odugovlačeći ovaj postupak.

13. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

14. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

15. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučio pravilno primjenom odredbe čl. 125. st. 2. ZV. Naime, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev utvrdivši da žalitelj nije postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio Kupoprodajni ugovor s G. H. znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u posredan posjed predniku tužitelja R. M.

16. Sukladno gore navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da žalitelj nije bio pošteni stjecatelj, te ne prihvaća žalbene navode da mu u trenutku zaključenja spornog ugovora nije bilo poznato da je predmetni stan prodavateljica G. H. već otuđila i predala u posredan posjed predniku tužitelja. Tome u prilog govori i izjava G. H., sastavljena u Zapisniku od 23. svibnja 1999., u kojoj navodi da je žalitelju u nazočnosti njegove izvanbračne supruge predala Kupoprodajni ugovor i Sporazum koji je zaključila s prednikom tužitelja R. M., te su oni taj Ugovor odnijeli odvjetnici M. Navodi da su joj prvo tuženik i odvjetnica rekli da stan može ponovno prodati, jer se prednik tužitelja nije upisao u zemljišne knjige. Odvjetnica M. je pokrenula postupak radi poništenja Kupoprodajnog ugovora zaključenog između G. H. kao prodavatelja i R. M., kao kupca, no ista je sudu dostavila podnesak kojim se odriče tužbenog zahtjeva, navodeći kako nije bila pravilno informirana oko ponovne kupoprodaje njezinog stana, te da punomoć odvjetnici M. nije potpisala (list 5 spisa).

S obzirom na navedeno, žalbenim navodima prvo tuženik nije doveo u sumnju utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, da prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora s G. H., te mu nije moglo ostati nepoznato da je G. H., raspolagala svojom nekretninom na način da je s prednikom tužitelja, dana 17. svibnja 1996. zaključila kupoprodajni ugovor za predmetni stan. 17. U konkretnom slučaju, prednik tužitelja, kao savjesni kupac, ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, ovdje prvo tuženika, pri čemu nije odlučno što je prvo tuženik ishodio upis u zemljišne knjige.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja kojima navodi kako prednik tužitelja nije imao posredan posjed stana. Naime, iz iskaza svjedoka V. H. i S. G. proizlazi da je prednik tužitelja, za života G. H., koja je u tom stanu živjela, imao ključeve predmetnog stana, a nakon njezine smrti ključeve je dao S. G. kako bi on mogao obilaziti stan.

Da je prednik tužitelja imao ključeve predmetnog stana proizlazi i iz spisa prvostupanjskog suda, posl.br. Pp11/01 koji prileži ovom spisu, u kojem je donesena pravomoćna odluka, kojom se utvrđuje da je prvo tuženik smetao prednika tužitelja u posjedu predmetnog stana u razdoblju od 27. prosinca 2000. do 2. siječnja 2001. na način da je neovlašteno i nasilno uselio u predmetni stan, a tijekom dokaznog postupka je utvrđeno (iz iskaza svjedoka D. B., koja je tri puta tjedno dolazila spremati stan pokojnoj G. H.), da je prednik tužitelja za život pokojne G. H., imao ključeve predmetnog stana, a nakon njezine smrti ušao je odmah u posredan posjed stana, kojeg je vršio preko I. P.

19. Sasvim neosnovano navodi žalitelj kako spisu prileže dva zapisnika s datumom 23. svibanj 1999., potpisan od istih osoba, ali različitog sadržaja. Naime, ne radi se o dva Zapisnika, nego o Zapisniku i Izjavi, koji imaju isti datumu i potpisani su od istih svjedoka. Zapisnik od 23. svibnja 1999. potpisan je od strane svjedoka V. Č. i K. K. B., te prodavateljice G. H. i prednika tužitelja, a sadrži izjavu G. G. o načinu na koji je došlo do dvostruke kupoprodaje predmetnog stana (list 44 i 288 spisa). Izjava od 23. svibnja 1999. koja je predana podneskom od dana 7. prosinca 2017. predstavlja izjavu prednika tužitelja kojima razjašnjava novonastale okolnosti (povodom ponovne prodaje nekretnine prvo tuženiku). Navodi predmetne Izjave, nisu relevantni za ovaj predmet.

20. Osnovano navodi žalitelj da su tužitelji preinačenom tužbom od 14. veljače 2020., tražili i izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva, te utvrđenje ništetnosti Ugovora o prodaji nekretnine od 18. travnja 1997., no kako je prvostupanjski sud o navedenom propustio odlučiti, a tužitelji nisu u roku od petnaest dana predložili sudu da se presuda dopuni, to se temeljem odredbe čl. 339. st. 2. ZPP smatra da su tužitelji u tom dijelu povukli tužbu.

S tim u vezi, neosnovan je prigovor žalitelja da je sud prekoračio tužbeni zahtjev, obzirom je prvostupanjski sud odlučivao u granicama tužbenog zahtjeva, odnosno nije odlučeno o nečem drugom od onoga što su tužitelji tražili.

21. Prvostupanjski sud nije proveo dokaze predložene od strane tužitelja, grafološko vještačenje potpisa na Zapisniku od 23. svibnja 1999., i saslušanje svjedoka I. H. i B. M., smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a nije bilo potrebe provoditi grafološko vještačenje, obzirom tuženi nisu osporili da su svjedoci V. Č. i K. K. B., uistinu potpisali Zapisnik od 23. svibnja 1999., a i sami svjedoci su jasno potvrdili da se na Zapisniku nalaze njihovi potpisi.

22. Neosnovano navodi žalitelj kako drugo tuženik nije bio zastupan po ovlaštenoj osobi, pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. Naime, žalitelj nije ovlašten isticati ovaj žalbeni razlog, jer sukladno odredbi čl. 354. st. 3. ZPP ovaj žalbeni razlog, može istaknuti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

23. U konkretnom slučaju, radi se dvostrukoj prodaji nekretnine, a pravilna je zaključak prvostupanjskog suda, da prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1997., te nije u dobroj vjeri zatražio upis u zemljišnu knjigu, pa je temeljem odredbe čl. 125. ZV st. 2. ZV prvostupanjski sud pravilno naložio brisanje upisa vlasništva prvo tuženika i uknjižbu u korist slijednika R. M., ovdje tužitelja.

24. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Žalitelj samo paušalno osporava rješenje kojim je dozvoljena preinaka tužbe, pa je to rješenje valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zagrebu 22. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.