REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-678/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB: , P. 38, 44000 S. kojeg zastupa

punomoćnik S. Š., protiv tuženika O. bolnica dr. I. P., OIB , Josipa Jurja Strossmayera 59, 44000 Sisak, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 22. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. B. D.. I. P., S., J. J.

S. 59, 44000 S., OIB: , da tužitelju D. B.,

P. 38, S. OIB: , na ime razlike u plaći, isplati bruto iznos od 3.039,97 kn (slovima: tritisućetridesetdevetkuna i devedesetsedamlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 253,96 kn od dana 16. ožujak 2016. godine, -na

iznos od 257,95 kn od dana 16. travanj 2016. godine, -na iznos

od 282,52 kn od dana 16. svibanj 2016. godine,

-na iznos od 243,99 kn od dana 16. lipanj 2016. godine,

-na iznos od 243,99 kn od dana 16. srpanj 2016. godine,

-na iznos od 215,25 kn od dana 16. kolovoz 2016. godine, -na

iznos od 245,67 kn od dana 16. rujna 2016. godine,

-na iznos od 269,67 kn od dana 16. listopada 2016. godine, -na

iznos od 282,52 kn od dana 16. studeni 2016. godine,

-na iznos od 264,98 kn od dana 16. prosinca 2016. godine, -na

iznos od 268,92 kn od dana 16. siječanj 2017. godine,

-na iznos od 210,56 kn od dana 16. veljače 2017. godine, pa sve do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku O. B. D.. I. P., S., J. J.

S. 59, 44000 S., OIB: , da tužitelju D. B.,

P. 38, S. OIB: , naknadi troškove ovog postupka u iznosu

od 1.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od 22. veljače 2022. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Pripremno ročište zakazano za 23. veljače 2022. u 9:15 h neće se održati.

Obrazloženje

1.Tužitelj D. B., P. 38, S. OIB: , (dalje-

tužitelj

) podnio je ovom sudu tužbu 10. ožujka 2021. protiv tuženice O. B. dr.

I. P., S., J. J. S. 59, 44000 S., OIB: (dalje-tuženica), radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.veljače 2009, Aneksa IV ugovora o radu od 28. prosinca 2012. i Aneksa V ugovora o radu od 1. ožujka 2013. godine. Tužitelj navodi da dana 23. studenog 2006. godine, između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Također ističe da je sporazumom ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama

(nastavno: osnovica) za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Navodi da zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su dodatak sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak sporazumu). Nadalje, Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008. godine na iznos 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine na iznos od 5.415,37 kuna sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka sporazuma. Također navodi da dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene dodatka sporazumu). Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI st.

4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Navodi da zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st.1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Izmjena dodatka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici place u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem kojih se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine place u javnim službama. Tuženica nadalje navodi da Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., u vezi čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka sporazumu. Navod da uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III Izmjena Dodatka sporazuma ispunjeni su krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu i ostvarenje svojih prava. Nadalje, odredbom čl. III Izmjene Dodataka sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)

prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečja BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Tuženica navodi da dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 04. rujna 2015. godine. Nadalje ističe da dana 27. studenog 2015. godine,

DZS objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04. prosinca 2015 godine. Navodi da s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije etape realnog rasta BDP iznosi upravo 2% krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tuženica ističe da budući je odredbom čl. VII c st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec da se u prvom slijedećem vrši ta primjena isplata odnosno povišica onda se osnovica za rad u prosincu 2015.godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Nadalje navodi da je BDP i dalje nastavio rasti pa je tako dana 04. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. godine do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP za 2014.

godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi bez zaokruživanja kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561 % dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247. Stoga revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. godine. Tužitelj navodi da budući da je tuženik od siječnja 2016. godine i nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći iznosi 3.118,92 kn za sve plaće od veljače 2016. godine do zaključno siječnja 2017. godine, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svakomjesečni dospjeli iznos. Predlaže naložiti tuženiku plaćanje istog iznosa kao i zatezne kamate na isti iznos, te troškova postupka.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te se osporava osnovanost i visina istog. Navodi da prije svega, kako RH ima pravni interes mijenjati se u ovu parnicu na strani tuženice, to se predlaže, pozvati istu na miješanje odnosno sukladno al.211. ZPP-a obavijestiti je o ovoj parnici putem nadležnog općinskog državnog odvjetništva. Nesporno je da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenik tuženice. Tuženica navodi da nije nesporno da je u utuženom periodu (01. veljače 2016. do 31. prosinca 2016.) prilikom izračuna plaće korištena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn, dok je za mjesec siječanj 2017. osnovica iznosila 5.211,02 kn. Tuženica navodi da se od lipnja 2014. godine obračun plaće vrši kroz Centralni obračun plaće (COP) te tuženica nema mogućnosti utjecati na sam obračun plaće. Centralni obračun plaće uspostavljen je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaće i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM IDU)objavljene u Narodnim novinama 90/06. Tuženica ponovno navodi da nema nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja osnovice za plaće, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade Republike Hrvatske za obračun plaće u svim javnim službama, te stoga tuženica nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti kojima bi mogla utjecati na postojeći način obračuna plaće svojim radnicima, pa tako i na osnovicu za izračun plaće, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima koje određuje COP. Naime, tuženica u Centralni obračun plaće unosi samo broj odrađenih sati koje je tužiteljica odradila tijekom mjeseca, dok se obračun plaće i svih njenih dodataka, kao i automatski obračun važeće osnovice plaće (koja je u periodu od 02/2016 do t2/2O76 iznosila 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. je iznosila 5.211,02 kn) obavlja putem COP-a. Tuženica navodi da informacijski sustav COP-a postavlja se po naputku resornog ministarstva te se isti primjenjuje u svim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Navodi da osnovica plaće je element plaće koji nije ovisan o volji poslodavca, u konkretnom predmetu tuženice, pa tuženica na primjenu iste ne može utjecati ni na koji način. Nadalje, tuženica ne vrši obračun plaće - to čini COP, a tuženica samo vrši isplatu plaća obračunatih od strane COP-a.

Nadalje tuženica osporava i osnovanost potraživanja za siječanj 2017. godine i razloga sto je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice u javnim službama (NN 123/16) kojom je utvrdila osnovicu za obračun plaće u visini od 5.211,02 kn od 01. siječnja 2017. godine počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017. Također ističe da navedenu Odluku Vlada je donijela na temelju čl .2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/O9) kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom Odlukom. Navodi da kako prije donošenja državnog proračuna za 2017. godinu između sindikata i Vlade nije postignut dogovor oko izmjena i dopuna Temeljnog kolektivnog ugovora te nije potpisan kolektivni ugovor to je sukladno il.2.Zakona o osnovici plaće iznos osnovice za 2017. godinu utvrdila Vlada posebnom Odlukom, a temeljem koje Odluke.ie i bila utvrđena osnovica za 2017. godinu. Tuženica ističe da se za mjesec siječanj 2017. godine prilikom izračuna plaće primjenjuje iznos osnovice utvrđen Odlukom Vlade u iznosu od 5.21L,O2 kn (koji iznos osnovice je i primijenjen prilikom obračuna plaće za taj mjesec), a ne iznos osnovice od 5.415,37 kn, kako to pogrešno navodi tužiteljica, iz kojeg razloga se za taj mjesec ne mogu primijeniti lzmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine. Navodi da osim toga, lzmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne mogu se primijeniti na mjesec siječanj 2017. godine jer je važenje tog Dodatka isteklo 25. listopada 2016. godine obzirom da je isti bio sklopljen na vremenski period od 5 godina. Navodi da isto tako, suprotno navodu tužiteljice, predmetni Dodatak ne predstavlja kolektivni ugovor pa se onda na njega ne mogu niti primijeniti odredbe zakona o radu o produženoj primjeni kolektivnih ugovora. Tuženica ističe da i kada bi se primjenjivale odredbe o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, lzmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine ne mogu se primijeniti na mjesec siječanj 2017. obzirom da je temeljem ovlaiten.la iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, osnovicu za izračun plaće u 2Ol7. godini utvrdila Vlada Republike Hrvatske svojom Odlukom. U cilju ekonomičnosti postupka, tuženica je sačinila izračun razlike plate za utuženi period kojeg dostavlja u prilogu ovog podneska. Tuženica pojašnjava da je prilikom izračuna razlike plaće za mjesec veljaču 2015. godine odbijen iznos od 15,78 kn prikazan u platnoj listi pod šifrom elementa obračuna 1.0741. (razlika naknade za godišnji odmor bruto pozitivno), a koji iznos predstavlja isplatu razlike plaće za godišnji odmor koja se isplaćivala zbog ranije pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor u ranijim godinama, pa taj iznos ne ulazi u obračun razlike osnovice za predmetne mjesece niti se na taj dio obračuna naknade plaće može primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Također, tuženica pojašnjava da je prilikom izračuna razlike plate za mjesec lipanj 2016. godine odbijen iznosi od 1.080,06 kn prikazan pod šifrom elementa obračuna 1580 (jubilarna nagrada-oporezivo), jer taj iznos ne ulazi u obračun razlike osnovice za predmetne mjesece niti se na obračun jubilarne nagrade može primijeniti osnovica u iznosu od 5.4f5 37 kn jer su isplata i iznos jubilarne nagrade propisani čl. 69. tada važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 14U12) i čl. 4. Dodatka II. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/13). Navodi da se osporava zatražena zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.

srpnja 201-5. iz razloga Sto se potraživanje odnosi na period od 2016. godine pa se ne može primjenjivati ta kamatna stopa, a osim toga ista nije u skladu s dl. 29.Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da, opreza radi, tuženica ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Dana 28. travnja 2021. tužitelj je ovom sudu dostavio podnesak, a kojim je točno odredio tužbeni zahtjev te je u konačnici potraživao od tuženika isplatu iznosa od 3.039,97 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci presude te troškovima postupka.

4. Tuženik je sudu dana 15. prosinca 2021. dostavio podnesak u kojem navodi da obzirom da je tužiteljica prihvatila izračun tuženice da tuženica ne osporava tako određeno potraživanje a kako je određeno u podnesku tužitelja od 28. travnja 2021. te u cilju ekonomičnosti postupka predlaže da sud donese presudu bez održavanja rasprave.

5. Budući da tuženik, iako nije priznao tužbeni zahtjev, nije osporio navode tužbe, te je čak predložio da sud donese presudu bez održavanja rasprave, sud je usvojio tužbeni zahtjev te je donio presudu bez održavanja rasprave a temeljem čl. 332a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje: ZPP).

6. O troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP.

7. Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe u iznosu od 625,00 kn (Tbr 7/1, 50 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 42/2012, 103/2014 , 118/2014. i 107/2015 dalje. OT), te trošak sastava podneska od

28. travnja 2021. u iznosu od 625,00 kn (Tbr 8/1, 432 i 50 OT) odnosno ukupno trošak u iznosu od 1.250,00 kn a koji je naloženo da plati tuženik.

8. Tužitelju a u smislu čl. 155. ZPP nije priznat trošak sastava podneska od 3. svibnja a obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (RH se nije umiješala u ovaj postupak slijedom čega nije bilo potrebe očitovati se o eventualnom miješanju iste).

9. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) a tijek iste određen je od dana donošenja ove presude kao dana od kada je tuženik saznao sa svoju obvezu i njezinu visinu.

10. Stoga je odlučeno kao u izreci.

11. Budući da je donesena presuda bez održavanja ročišta pripremno ročište zakazano za dan 23. veljače 2022. neće se održati.

U Sisku, 22. veljače 2022.

Sudac

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave

presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud. Presuda kojim

se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354.

stavka 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA:

1. Po punomoćniku tužiteljice

2. Opća bolnica dr. I. P., J. J. S. 59, 44000 S.

Broj zapisa: eb306-c5cc8

Kontrolni broj: 03c24-e45e1-96e09

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KRISTINA DEVČIĆ MERZEL, L=SISAK, O=OPĆINSKI SUD U SISIKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.