Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-692/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice N. V.-G., OIB: …, iz K., …, koju zastupa punomoćnica M. Ć., odvjetnica u N., protiv prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i P. iz Z., drugotuženika H. I. d.o.o. Z., OIB: …, … i trećetuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i trećetuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-49/2020-10 od 16. prosinca 2020., dana 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-49/2020-10 od 16. prosinca 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 27.480,00 kn sa zateznim kamatama od 21. ožujka 2017. do isplate u odnosu na drugotuženika H. I. d.o.o. Z. i trećetuženka H. C. d.o.o., u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na iznos 27.480,00 kn u razdoblju od 21. ožujka 2017 do 15. prosinca 2020. u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 8.193,00 kn sa zateznim kamatama od 14. rujna 2007. u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o., drugotuženika H. I. d.o.o. i trećetuženka H. C. d.o.o., u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.360,00 kn sa zateznim kamatama od 11. veljače 2010. do isplate u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o., drugotuženika H. I. d.o.o. Z. i trećetuženka H. C. d.o.o., u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 31.445,00 kn sa zateznim kamatama od 21. ožujka 2017. do isplate u odnosu na drugotuženika H. I. d.o.o. i trećetuženika H. C. d.o.o., u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 17.767,00 kn u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o. i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na trošak postupka u razdoblju od 21. ožujka 2017. do 15. prosinca 2020. u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o. i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da nadoknadi drugotuženiku H. I. d.o.o. Z. troškove postupka u iznosu od 50,00 kn i trećetuženiku H. C. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice da se naloži prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. da tužiteljici nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 27.480,00 kn sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2020. do isplate i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice da se naloži prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. da tužiteljici nadoknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja u iznosu od 3.237,00 kn sa zateznom kamatom od 19. srpnja 2009. do isplate i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.678,00 kn u odnosu na prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o. te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250,00 kn i sudi:

1. Nalaže se prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. da tužiteljici s osnova zahtjeva za naknadu neimovinske štete isplati 27.480,00 kn sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate, a s osnova zahtjeva za naknadu imovinske štete iznos od 3.237,00 kn kn sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2009. do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se do 29. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o da se naloži tužiteljici da prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250,00 kn.

3. Nalaže se prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.678,00 kn sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba trećetuženika H. C. d.o.o.kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 17.078,12 kn.

IV. Prihvaća se žalba trećetuženika H. C. d.o.o. kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je trećetuženik H. C. d.o.o odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.703,13 kn i odlučuje:

Nalaže se tužiteljici da trećetuženiku H. C. d.o.o nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.703,13 kn, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. da tužiteljici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 1.140,63 kn, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljici da trećetuženiku H. C. d.o.o. nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 203,00 kn, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženicima da na ime naknade neimovinske štete plate tužiteljici iznos od 27.480,00 kn sa zateznom kamatom od dana 21. ožujka 2017. do isplate, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 3.360,00 kn sa zateznom kamatom od 11. veljače 2010. do isplate i na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 11.430,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i zahtjev za isplatu troškova sudskog postupka u ukupnom iznosu od 31.445,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 21.ožujka 2017. do isplate (točka I. izreke).

2. Ujedno je naloženo tužiteljici platiti prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250,00 kn, dok je odbijen zahtjev prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o za daljnji iznos od 33.562,50 kn, drugotuženiku troškove u iznosu od 50,00 kn i trećetuženiku H. C. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, dok je odbijen zahtjev trećetuženika H. C. d.o.o. za daljnji iznos od 23.781,25 kn (toč. II. izreke).

3. Protiv prvostupanjskog presude pod točkom I. izreke te pod točkom II. u dijelu u kojem je tužiteljica dužna tuženicima nadoknaditi trošak postupka žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu. Traži trošak žalbe.

4. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u žali se trećetuženik H. C. d.o.o. zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da ovaj sud sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljice prvotuženik H. P. prijevoz d.o.o osporava navode istaknute u žalbi te predlaže žalbu odbiti. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba tužiteljice i trećetuženika su djelomično osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je, prema činjeničnim navodima tužbe, pretrpjela 21. svibnja 2007. prilikom izlaska iz vlaka na stanici B. J..

8. Prvostupanjski sud je spojio predmet koji je tužiteljica pokrenula pod brojem P- 247/10 radi naknade štete protiv tadašnjeg H. P. prijevoz d.o.o. za iznos od 49.000,00 kn i predmet koji je tužiteljica pokrenula pod brojem P-475/10 radi naknade štete protiv tadašnjeg H. V. vlakova d.o.o. kao prvotuženika i H. I. d.o.o. Z. kao drugotuženika, radi naknade štete, za iznos od 60.430,00 kn, u jedan postupak koji se nastavno vodio pod poslovnim brojem P-247/10 (list 40 spisa), poslije Pn- 43/15 i Pn-49/2020, prema konačnom tužbenom zahtjevu od 30. listopada 2020. prema kojem tužiteljica s osnova neimovinske štete potražuje 27.480,00 kn, a s osnova imovinske štete 14.790,00 kn, ukupno 42.270,00 kn (list 219 vezano za list 165 spisa).

9. Na temelju Odluke o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. („Narodne novine“, broj 57/12) prestala je postojati H. V. vlakova d.o.o. na način da je 6. srpnja 2012. sklopljen Ugovor o podjeli kojim je cjelokupna imovina, prava i obveze H. V. vlakova d.o.o. prenesena na H. P. prijevoz d.o.o. i H.-C. d.o.o.

10. Rješenjem od 28. prosinca 2016. utvrđen je prekid postupka u odnosu na ranijeg tuženika – H. V. vlakova d.o.o., te je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 215. st. 1. ZPP pozvao H. P. prijevoz d.o.o. i H. C. d.o.o., kao pravne slijednike H. V. vlakova d.o.o., da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, tako da su tuženici u ovom postupku H. P. prijevoz d.o.o. i H. C. d.o.o. Z. kao pravni slijednici H. V. vlakova d.o.o. te H. I. d.o.o. Z..

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. U prvostupanjskoj presudi utvrđeno je:

- da je vlak iz K., sa kojim je tužiteljica došla do B. J. stao iza jednog već zaustavljenog vlaka, pa je vagon bio zaustavljen na mjestu gdje nije bilo povišenog betonskog podesta za ulazak u vlak,

- da se tužiteljica spuštala niz stepenice držeći ruke na držaču, te su joj ruke, što potvrđuje i svjedokinja Z. B., također putnica, popustile i ona je svom težinom pala na kamenje uz samu prugu,

- da je svjedok V. L. (list 70), koji je bio kondukter u vlaku koji je prometovao u smjeru D., iskazao da se ne sjeća ni tužiteljice, niti da bi mu se bilo koja osoba javila da je povrijeđena ili da se dogodio nesretan slučaj, a da u slučaju da bi se takva povreda dogodila i da bi mu se ta osoba javila, da bi on svakako sastavio izvještaj o nesretnom slučaju, osporava da bi mu se netko obratio da je povrijeđen, da bi nekome pružao pomoć, da je zvao hitnu pomoć, te se ne sjeća da bi kola hitne pomoći dočekala vlak,

- da svjedok V. Š., prometnik na stanici u D. pak potvrđuje da je prije nekoliko godina, opet računajući od 1. ožujka 2011., kada je dao iskaz, imao dojavu konduktera iz vlaka da je osobi pozlilo u vlaku i to kod stanice B. i da te je zbog toga pozvao hitnu pomoć, međutim, ne zna da li je kondukter bio V. L. ili netko drugi,

- da je svjedok M. P., vozač sanitetskog vozila, iskazao da se sjeća da je prije nekoliko godina sanitetom dočekao vlak u D., te da su iznosili jednu stariju žensku osobu, ali se ne sjeća ni tko je to bio, a kamoli da bi mogao potvrditi da se radilo o tužiteljici,

- da je svjedokinja Z. B., putnica u istom vlaku, potvrdila i opisala kako se dogodio pad tužiteljice, čak i da je kondukter u vlaku u kojeg su presjedale "stalno obilazio tužiteljicu", ali je ustvrdila i da se tužiteljica nije javila u prometni ured,

- da je ocjenom iskaza tužiteljice, svjedoka Z. B1., P. M. i A. P., koji su iskazivali tijekom 2011., u okviru predmeta broj P-475/10, koji je naknadno spojen sa ovim predmetom, čime je njihovo iskazivanje ocijenio autentičnije, vjerodostojnije i točnije u odnosu na iskaz svjedoka Ž. B., koji sam za sebe tvrdi da u vrijeme štetnog događaja nije bio niti u B. J., a kamoli da bi bio na mjestu šefa željezničkog kolodvora, utvrđeno da na mjestu štetnog događaja nije bilo betonskog perona,

- da to ne eliminira osnovanost prigovora o isključivoj odgovornosti tužiteljice, koja počinje od samog načina izlaska iz željezničkog vagona, preko nastavnih propusta u prijavljivanju štetnog udesa,

- da tužiteljica nije prijavila štetni udes na željezničkog stanici B. J., te uz pomoć ostalih putnika presjeda u vlak za D., ali joj se putem bolovi povećavaju, te zbog nemogućnosti hodanja i izlaska u daruvarskoj željezničkoj stanici se pozivaju kola za hitnu pomoć, koja ju odvoze u O. P.,

- da je tužiteljica na opisani način nastradala 21. svibnja 2007., a tužbu radi naknade štete podnosi tek 11.ožujka 2010., a da tijekom same nezgode nije izvršila potrebna i obavezna prijavljivanja nezgode zaposlenicima tuženika, to ne čini niti u tužbi,

- da obavijest o stradavanju nije otposlana niti od strane O. P., odjela opće kirurgije, koji je zaprimio tužiteljicu, sačinio otpusno pismo sa datumom 21. svibnja 2007. uz naznaku da je trauma nastala pri "padu iz vagona putničkog vlaka“.

13. Zaključno, prvostupanjski sud poklanja vjeru tvrdnji tužiteljice da je doživjela nesreću jer na mjestu njenog izlaska iz vagona nije bilo betonskog perona, ali smatra da se ne može utvrđivati da li je za pad iz vagona isključivo kriva tužiteljica ili eventualno zaposlenici tuženika, a za tu nemogućnost da je odgovorna tužiteljica koja, niti za gotovo tri godine nije poduzela ništa u pravcu prijave tuženicima, već je to učinila tek tužbom preko suda, pa je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. 14. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

15. Odredbom čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP predviđena je mogućnost da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev -1696/2015-2 od 9. travnja 2019.).

16. Prednik prvo i drugotuženika H. V. vlakova d.o.o. je u postupku isticao da je tužba tužiteljice preuranjena sukladno odredbi čl. 70. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 87/96, dalje: ZUPŽP), isticao je prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare i isključive krivnje tužiteljice (list 58 spisa), njegovi pravni slijednici H. P. prijevoz d.o.o. i H. cargo d.o.o. osporavaju osnovu i visinu, sam štetni događaj, odgovornost te uzročnoposljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, ističu prigovor zastare (list 15, 38, 54, 103 i 152 spisa), trećetuženik H. I. je isticao prigovor da je tužba preuranjena sukladno odredbi čl. 70. ZUPŽP, osporavao je osnovu i visinu, štetni događaj i odgovornost, isticao je prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare ( list 24, 47 do 49, 94 i 126 i 172 spisa).

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način kako to tvrdi tužiteljica u tužbi i svom iskazu (list 52 spisa), odnosno da je vagon u kojem je bila tužiteljica bio zaustavljen izvan povišenog podesta za siguran pristup putnika te je tužiteljica zbog previsokog razmaka između zadnje stepenice vagona i tla nasutog krupnim i sitnim kamenom pala. Naime, njezin iskaz u cijelosti potvrđuje nepristrana svjedokinja Zorka Babić (list 53 spisa), koja je bila neposredni očevidac događaja jer je izlazila iz vlaka iza tužiteljice. Svjedoci P. M., kondukter i A. P., strojovođa (list 84 spisa) u svom iskazu dozvoljavaju mogućnost da je vagon u kojem je bila tužiteljica bio izvan podesta, svjedoci V. L., kondukter, V. Š., prometnik i M. P., vozač sanitetskog vozila (list 70 spisa), o toj okolnosti nisu iskazivali, a svjedok Ž. B., šef željezničkog kolodvora od 2013., je iskazao da nema saznanja o zaustavljanju vlaka na dan štetnog događaja, osim načelnih pravila kako bi se trebalo postupati. Stoga ovaj sud nalazi dokazanim da je do štetnog događaja došlo jer je vagon u kojem je bila tužiteljica bio zaustavljen izvan povišenog podesta za siguran pristup putnika. Okolnost da su tužiteljici prilikom silaska popustile ruke kojima se držala za rukohvat, koju okolnost je iznijela svjedokinja Z. B., u opisanoj situaciji se ne može tužiteljici staviti na teret jer se ne može očekivati od putnika (a pogotovo ne od starije osobe) da budu dovoljno fizički sposobni izaći iz vlaka u situaciji kada je razdaljina između zadnje stepenice i tla neprimjereno visoka.

18. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-06/0909 od 16. siječnja 2007. upisan je prestanak tvrtke H. željeznice d.o.o. Z. zbog podjele razdvajanjem na četiri nova društva i to: H. V. vlakova d.o.o. Z., H. P. prijevoz d.o.o. Z., H. I. d.o.o. Z. i H. C. d.o.o. Z..

19. Prema odredbi čl. 550. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 118/03 i 146/08) za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do visine vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinom društvu dodijeljene suglasno planu podjele.

20. Budući da se štetni događaj dogodio 21. svibnja 2007., nakon upisa podjele u sudski registar, u konkretnom slučaju za štetu nastalu tužiteljici pasivno je legitimiran prvotuženik H. P. prijevoz d.o.o. s obzirom da tužiteljica potražuje štetu koja joj je nastala kao putniku u vlaku.

21. Prema odredbi čl. 16. ZUPŽP prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi na prijevozu odgovara za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom te za štetu nastalu zbog kašnjenja vlaka ili prekida prometa. Za te posljedice prijevoznik ne odgovara ako je nesreća ili nezgoda prouzrokovana krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti (čl. 17. ZUPŽP). Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika, prijevoznik odgovara po općim propisima o odgovornosti za štetu (čl. 19. ZUPŽP). Prema tome, prijevoznik odgovora bez obzira na krivnju (po načelu objektivne odgovornosti /tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj 786/2005-2 od 14. prosinca 2005.).

22. Prijevoznik se u smislu čl. 17. ZUPŽP može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je nesreća ili nezgoda prouzrokovana krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

23. Imajući u vidu da je utvrđeno da je tužiteljica stradala izlazeći iz vlaka koji je bio zaustavljen u dijelu u kojem nije bilo betonskog podesta, da je tužiteljica izlazila na uobičajeni način, da je pokušala izaći pridržavajući se za rukohvat, ovaj sud ne nalazi da je u postupanju tužiteljice bilo radnji koje bi doprinijele nastanku štetnog događaja, s obzirom da je tužiteljica nastradala zbog velike razdaljine između zadnje stepenice i tla, a niti su utvrđene ostale okolnosti propisane ZUPŽP koje bi tuženike oslobodile odgovornosti, pa su dužni tužiteljici nadoknaditi nastalu štetu.

24. Neosnovani su navodi tuženika da je tužbu u ovom predmetu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 70. ZUPŽP kojom odredbom je propisano da tražbine iz ugovora o prijevozu, nositelj prava može ostvarivati podnošenjem prigovora prijevozniku u pisanom obliku na način predviđen Tarifom, a st. 2. istog članka je propisano da je uz zahtjev potrebno priložiti isključivo originalnu dokumentaciju, a st. 3. istog članka propisano je da ako je prijevoznikov odgovor na prigovor za nositelja prava nepogodan on svoje pravo može pokušati ostvariti pred sudom ako mu u roku od 15 dana nakon dostave prigovora prijevoznik ne isplati zahtijevanu naknadu štete, a st. 4. istog članka propisano je da ako nositelj prava takav dokaz ne pruži, sud će takvu tužbu odbaciti kao preuranjenu.

25. Nasuprot tvrdnji tuženika, odredbama glave II ZUPŽP reguliran je prijevoz putnika te je u čl. 16. i 19. ZUPŽP propisana odgovornost prijevoznika za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne boli ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom, po Općim propisima odgovornosti za štetu, pri čemu se ne ograničava pravo na podnošenje tužbe podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku.

26. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.med. Ž. O., specijalistu opće kirurgije utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela prijelom donjeg okrajka lijeve stidne kosti, da je navedena ozljeda u direktnoj vezi sa štetnim događajem opisanim u tužbi, da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, da je tužiteljica pretrpjela primarni strah srednjeg intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja te sekundarni strah vezan za ishod liječenja, srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, lakog intenziteta u trajanju od mjesec dana te zabrinutost i danas zbog zaostalih tegoba, pretrpjela je bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od mjesec dana, povremeni bolovi su trajne posljedice, tuđa pomoć je bila potrebna 10 dana tri sata dnevno u periodu potpunog mirovanja zbog prijeloma stidne kosti te slijedećih mjesec dana dnevno kod hoda s dvije štake kod oblačenja i toalete, kod nabave i pripreme hrane i za kod odlazaka na kontrole, nakon završetka liječenja zaostali su povremeni bolovi u lijevoj preponi i kuku, što tužiteljicu ograničava u svakodnevnim aktivnostima kod dužeg hoda i stajanja, kod dužeg sjedenja i kod hoda po neravnom terenu u stepenicama, ukupne trajne posljedice ocjenjuje sa 5 % (list 87 spisa).

27. Na ovakav nalaz prigovorili su drugotuženik i tužiteljica smatrajući da je liječnik vještak previsoko, odnosno prenisko ocijenio posljedice ( list 94 i 102 spisa) te su prigovorili prvo i trećetuženik osporavajući nalaz u cijelosti (list 103).

28. Liječnik vještak je u svom očitovanju ostao kod danog nalaza i mišljenja (list 118 spisa), a prvostupanjski sud je po prijedlogu tužiteljice (list 122 spisa) odredio novo vještačenje (list 138 spisa).

29. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.T. T., specijalistu kirurgu –traumatologu, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela prijelom donje grane lijeve stidne kosti, da između mehanizma nastanka štetnog događaja, ozljede i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza, da je tužiteljica pretrpjela intenzivan i kratkotrajan primarni strah, nakon adaptacije na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana te slabijeg intenziteta kroz tri tjedna, da je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjoj intenziteta u trajanju od tri tjedna, te slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora, tuđa pomoć je bila potrebna u punom opsegu od 8 sati dnevno kroz dva tjedna, potom 4 sata kroz 4 tjedna, ukupne trajne posljedice ocjenjuje sa 5 % (list 143 spisa).

30. Novom nalazu su u cijelosti prigovorili prvo i trećetuženik (list 148 spisa), a posebno na postojanje uzročnoposljedične veze zbog ranijih zdravstvenih problema tužiteljice, koji prigovor je vještak otklonio jasnim i argumentiranim očitovanjem, pri čemu je naveo da ranije zdravstvene tegobe nije uzimao u obzir jer bi ocjena trajnih posljedica bila daleko veća (list 151 spisa).

31. Budući je liječnik vještak dr. T. T. svoj nalaz i mišljenje utemeljio na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice, te ga iznio savjesno i u skladu s pravilima struke, a u svojem očitovanju argumentirano otklonio sve prigovore tuženika kao i prigovor nepostojanje uzročnoposljedične veze zbog ranijih zdravstvenih problema tužiteljice, te da u novom vještačenju nema značajnijih odstupanja u odnosu na ranije provedeno vještačenje, a stranke nisu imale daljnje dokazne prijedloge (list 188 spisa), ovaj sud prihvaća njegov nalaz i mišljenje kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

32. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

33. Imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 27.480,00 kn bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

34. Pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

35. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

36. Nadalje, odredbom čl. 73. točka 2. ZUPŽP propisano je da tražbina zbog smrti, oštećenja zdravlja i ozljede putnika iz ugovora o prijevozu zastarijevaju za dvije godine, a sve druge tražbine - za godinu dana, ako tim Zakonom nije drukčije propisano (st. 3. ).

37. Prema odredbi čl. 74. točka 2. istog Zakona kod prijevoza putnika kod tražbina zbog smrti, oštećenja zdravlja, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika tražbina zastarijeva od dana saznanja za štetu, a u svim drugim prigodama - od sljedećeg dana nakon nastanka tražbine (točka 12.).

38. Zastarni rok za neimovinsku štetu se računa od kada je tužiteljica mogla saznati za opseg neimovinske štete prema kriterijima prema kojima se dosuđuje pravična novčana naknada, a što je završetak njezinog liječenja, dok je za tuđu pomoć i njegu to trenutak prestanka potrebe za takvom pomoći.

39. Budući je tužiteljica tužbu podnijela 11. ožujka 2010., a iz nalaza i mišljenja vještaka, na kojem ovaj sud temelji svoju odluku proizlazi da se tužiteljica liječila do lipnja 2009., neosnovan je prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete.

40. Međutim, djelomično je osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete. Naime, tužiteljici je tražbina s osnova imovinske štete za iznos od 5.061,00 kn nastala 13. rujna 2007. (list 31 spisa), tražbina za iznos od 3.132,00 kn 28. travnja 2008. (list 32 spisa), kada je tužiteljica i saznala za tu štetu, a zahtjev za isplatu je podnesen 14. svibnja 2010. (list 28 spisa), pa kako su sve tražbine imovinske štete s osnova troškova liječenja do 14. svibnja 2008. zastarjele osnovan je prigovor zastare tražbine s ove osnove za iznos od 8.193,00 kn, dok je neosnovan u odnosu na troškove liječenja u iznosu od 3.237,00 kn koji su nastali 18. srpnja 2009. (list 30 spisa).

41. Nadalje, s obzirom da se štetni događaj dogodio 21. svibnja 2007., a da je utvrđeno da je tužiteljici nakon stradanja bila potrebna tuđa pomoć ukupno 6 tjedana, osnovan je prigovor zastare i u odnosu na troškove tuđe pomoći u zatraženom iznosu od 3.360,00 kn.

42. Slijedom svega navedenog, prihvaćena je žalba tužiteljice kao djelomično osnovana i na temelju odredbe čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke na način da je naloženo prvotuženiku H. P. prijevoz d.o.o. da tužiteljici isplati s osnova neimovinske štete iznos od 27.480,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a s osnova imovinske štete iznos od 3.132,00 kn sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2009. do isplate, dok je odbijena sa žalbom u dijelu u kojem potražuje zateznu kamata na iznos neimovinske štete od 21. ožujka 2017. do 15. prosinca 2020. od prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o, u dijelu u kojem potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 27.480,00 kn sa zateznim kamatama od drugotuženika H. I. d.o.o. Z. i trećetuženka H. C. d.o.o. Z. te u dijelu u kojem potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 11.553,00 s pripadajućim zateznim kamatama od prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o., drugotuženika H. I. d.o.o. Z. i trećetuženka H. C. d.o.o. Z. (čl. 368. st. 1. ZPP).

43. Sukladno odredbi čl. 29. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu teku od dana donošenja prvostupanjske presude koja je preinačena, od 16. prosinca 2020. pa je odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 21. ožujka 2017. do 15. prosinca 2020., a na imovinsku štetu dokazanu računom od dana kada je šteta nastala (čl. 1086. ZOO).

44. Tužiteljici je uspjela u dokazivanju osnove zahtjeva u odnosu na prvotuženika u cijelosti, znači 100 %, a u dokazivanju visine u omjeru od 73 %, znači uspjela je ukupno u odnosu na prvotuženika u omjeru od 86,5 %, a prvotuženik je uspio u omjeru od 13,5 %, pa je tužiteljica uspjela u omjeru od 73 %(čl. 154. st. 2. ZPP).

45. Na temelju odredbe 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora (42.270,00kn ) i postavljenom zahtjevu za trošak (list 223 spisa) tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 11. ožujka 2010. 100 bodova (Tbr.7.1.), trošak zastupanja na ročištima 5. travnja 2011., 22. rujna 20011.,1. ožujka 2012., 19. listopada 2016., 10. veljače 2017., 23. listopada 2020., 13. studenoga 2020. po 100 bodova (Tbr.9.1.), sastav podneska od 3. svibnja 2010., 4. prosinca 2014., 12. veljače 2015. i 30. listopada 2020. po 100 bodova (Tbr.8.1), sastav podneska od 12. veljače 2015. 25 bodova (Tbr. 8.3.) ukupno 1225 bodova, te uz primjenu Tbr. 42. i 50 Tarife iznosi 15.312,50 kn, a prema uspjehu u sporu od 73 % tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 11.178,00 kn, što zajedno sa troškom vještačenja u iznosu 2.500,00 kn iznosi ukupno 13.678,00 kn, koji trošak treba prvotuženik H. P. prijevoz d.o.o. nadoknaditi tužiteljici.

46. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva jer ne postoji dokaz da je podnesen, sastav tužbe od 17. svibnja 2010. podnesen protiv drugo i trećetuženika jer je u odnosu na njih odbijen tužbeni zahtjev, trošak zastupanja na ročištu 20. siječnja 2017. jer nije održano, trošak ročišta za objavu jer nije pristupila, trošak dva vještačenja jer nije bio potreban, nije priznat trošak sudskih pristojbi jer u spisu nema dokaza da je plaćen te nije priznat trošak podneska od 14. svibnja 2010. kojim dostavlja dokumentaciju koju je mogla dostaviti uz tužbu i podnesak od 4. travnja 2011. kojim se očituje na navode trećetuženika u odnosu kojeg je odbijen tužbeni zahtjev.

47. Nadalje, kako je odredbom čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) propisano da će sud, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, primjenom navedene odredbe, a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na trošak parničnog postupka od dana donošenja prvostupanjske preinačene odluke od 16. prosinca 2020. pa je odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na trošak postupka od 21. ožujka 2017. do 15. prosinca 2020.

48. Pravilno je prvostupanjski sud drugotuženiku H. I. d.o.o. priznao trošak u iznosu od 50,00 kn i trećetuženiku C. d.o.o 1.250,00 kn za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu 13. studenoga 2020. (Tbr. 9.1. uz primjenu Tbr. 42. i 50 Tarife), pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude (čl.368. st. 1. ZPP).

49. Nadalje, s obzirom da su prvotuženik i drugotuženik u jednom dijelu postupka bili zastupani po istom odvjetniku njihov zahtjev za naknadu troškova u razdoblju kada su bili zastupani po istom odvjetniku predstavlja djeljivu obvezu koja se dijeli među njima na jednake dijelove jer nije određena druga podjela, pa trećetuženiku pripada pola troškova na koje bi prvo i trećetuženik imali pravo.

50. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se trošak zastupanja prvotuženika po punomoćniku odvjetniku uvećava za 10 % za radnje u kojima je zastupao prvotuženika i trećetuženika (Tbr. 36. Tarife) pa bi navedeni trošak ukupno iznosio 13.406,25 kn, i to trošak zastupanja na ročištu 5. travnja 2011., 22. rujna 2011., 1. ožujka 2012., 22. siječnja 2015. i 10. veljače 2017. po 110 bodova (Tbr. 8.9.1.), trošak sastava podneska od 10. svibnja 2011., 5. siječnja 2015., 13. veljače 2015., 23. veljače 2016. po 110 bodova (Tbr.8.1.), trošak sastava podneska od 20. listopada 2016. i 4. siječnja 2017. po 27,5 bodova(Tbr. 8.3.), trošak zastupanja na ročištu 19. listopada 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 27,5 bodova (Tbr.9.5.), ukupno 1072,50 bodova što uz primjenu Tbr. 42. i 50 Tarife iznosi 13.406,25 kn. Nije priznat trošak ročišta za objavu jer nije nitko pristupio i trošak sudskih pristojbi jer u spisu nema dokaza da je plaćen.

51. Trećetuženiku Hž Cargo d.o.o. bi stoga pripadalo pola navedenih troškova u iznosu od 6.703,13 kn, pa je valjalo djelomično preinačiti prvostupanjska odluku i dosuditi navedeni daljnji trošak trećetuženiku (čl. 373. toč. 3. ZPP) pored već dosuđenih 1.250,00 kn, a u preostalom dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za trošak odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 2. ZPP).

52. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 73% (čl. 154. st. 2. ZPP) pa joj pripada naknada troškova sastava žalbe u iznosu od 1.140,63 kn (Tbr. 10. toč. 1.Tarife), a trećetuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 28 % pa mu pripada naknada troškova sastava žalbe u iznosu od 203,00 kn (Tbr. 10. toč. 5.Tarife).

53. Zahtjev prvotuženika H. P. prijevoz d.o.o. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 22. veljače 2022.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar