REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-921/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. R., iz S., OIB: … zastupanog po punomoćnicima iz OD L. & p. d.o.o. iz Z.,

protiv tuženika P. S. d.o.o. S., S., OIB: …, zastupanog po D. M. odvjetniku u S., radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 21.veljače 2022.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o, iz S., OIB: … isplatiti tužitelju I. R., iz S., OIB: …bruto iznos od 329.696,18 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 645,99 kn od 15. kolovoza 2013.g. do isplate;

- na iznos od 1.766,46 kn od 15. rujna 2013.g. do isplate;

- na iznos od 1.023,29 kn od 15. listopada 2013.g. do isplate;

- na iznos od 393,24 kn od 15. studenog 2013.g. do isplate;

- na iznos od 456,71 kn od 15. prosinca 2013.g. do isplate;

- na iznos od 208,14 kn od 15. siječnja 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.349,44 kn od 15. veljače 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.921,03 kn od 15. ožujka 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.118,76 kn od 15. travnja 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.565,69 kn od 15. svibnja 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.376,47 kn od 15. lipnja 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.326,10 kn od 15. srpnja 2014.g. do isplate;

- na iznos od 940,47 kn od 15. kolovoza 2014.g. do isplate;

- na iznos od 792,03 kn od 15. rujna 2014.g. do isplate;

- na iznos od 1.512,15 kn od 15. listopada 2014.g. do isplate;

- na iznos od 487,42 kn od 15. studenog 2014.g. do isplate;

- na iznos od 793,26 kn od 15. prosinca 2014.g. do isplate;

- na iznos od 2.354,20 kn od 15. siječnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 866,76 kn od 15. veljače 2015.g. do isplate;

- na iznos od 315,37 kn od 15. ožujka 2015.g. do isplate;

- na iznos od 592,88 kn od 15. travnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 1.321,51 kn od 15. svibnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 1.888,69 kn od 15. lipnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 2.101,56 kn od 15. srpnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 647,23 kn od 15. kolovoza 2015.g. do isplate;

- na iznos od 907,53 kn od 15. rujna 2015.g. do isplate;

- na iznos od 836,13 kn od 15. listopada 2015.g. do isplate;

- na iznos od 903,05 kn od 15. studenog 2015.g. do isplate;

- na iznos od 626,71 kn od 15. prosinca 2015.g. do isplate;

- na iznos od 776,00 kn od 15. siječnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 754,39 kn od 15. veljače 2016.g. do isplate;

- na iznos od 654,36 kn od 15. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 486,18 kn od 15. travnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 829,72 kn od 15. svibnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 817,83 kn od 15. lipnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 868,21 kn od 15. srpnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.882,69 kn od 15. kolovoza 2016.g. do isplate;

- na iznos do 1.093,74 kn od 15. rujna 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.079,96 kn od 15. listopada 2016.g. do isplate;

- na iznos od 1.290,95 kn od 15. studenog 2016.g. do isplate;

- na iznos od 3.941,38 kn od 15. siječnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 3.454,76 kn od 15. veljače 2017.g. do isplate;

- na iznos od 4.346,64 kn od 15. ožujka 2017.g. do isplate;

- na iznos od 4.785,54 kn od 15. travnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.049,90 kn od 15. svibnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.390,51 kn od 15. lipnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.602,40 kn od 15. srpnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.722,31 kn od 15. kolovoza 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.761,86 kn od 15. rujna 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.907,31 kn od 15. listopada 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.730,66 kn od 15. studenog 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.499,91 kn od 15. prosinca 2017.g. do isplate;

- na iznos od 6.732,31 kn od 15. siječnja 2018.g. do isplate;

- na iznos do 6500,50 kn od 15. veljače 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.251,51 kn od 15. ožujka 2018.g. do isplate;

- na iznos od 5.993,76 kn od 15. travnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.001,50 kn od 15. svibnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.556,50 kn od 15. lipnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.246,50 kn od 15. srpnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.576,50 kn od 15. kolovoza 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.637,85 kn od 15. rujna 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.606,50 kn od 15. listopada 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.606,50 kn od 15. studenog 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.506,50 kn od 15. prosinca 2018.g. do isplate;

- na iznos od 6.606,50 kn od 15. siječnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 6.606,50 kn od 15. veljače 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.007,35 kn od 15. ožujka 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.356,50 kn od 15. travnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.356,50 kn od 15. svibnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.656,50 kn od 15. lipnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.756,50 kn od 15. srpnja 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.259,41 kn od 15. kolovoza 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.159,50 kn od 15. rujna 2019.g. do isplate;

- na iznos od 8.506,50 kn od 15. listopada 2019.g. do isplate;

- na iznos od 6.806,50 kn od 15. studenog 2019.g. do isplate;

- na iznos od 6.806,50 kn od 15. prosinca 2019.g. do isplate;

- na iznos od 7.806,49 kn od 15. siječnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 7.739,12 kn od 15. veljače 2020.g. do isplate;

- na iznos od 7.756,50 kn od 15. ožujka 2020.g. do isplate; -

na iznos od 5.806,50 kn od 15. travnja 2020.g. do isplate; -

na iznos od 6.706,50 kn od 15. svibnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 6.706,50 kn od 15. lipnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 6.406,50 kn od 15. srpnja 2020.g. do isplate;

- na iznos od 5.901,50 kn od 15. kolovoza 2020.g. do isplate;

a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015.g. po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 19.500,00 Kuna, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 31.07.2020.godine tužitelj navodi da je bio zaposlen kod poslodavca A.-S. d.o.o., S., , te da je u postupku koji

se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr – 287/2017 od 02. ožujka 2018.,pravomoćno utvrđeno da je s danom 01. ožujka 2013. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A.-S. d.o.o., prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku. Navodi se da se tijekom trajanja postupka radi utvrđenja prijenosa ugovora o radu tužitelj i dalje vodio kao zaposlenik društva A. – S. d.o.o. do 2016.godine te da iako je pravomoćno utvrđeno da je tužitelj radnik tuženika da ga tuženik i dalje ne raspoređuje na rad. Navodi se da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na tuženika kao novog poslodavca pa da tužitelj ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvario kod tuženika i to od dana prijenosa ugovora pa nadalje, odnosno razlike između plaće koju bi ostvario kod tuženika i plaća koje je ostvarivao kod društva A. –

S. d.o.o. u razdoblju od 01.ožujka 2013.godine pa nadalje. Ističe se da je sukladno članku 7. Zakona o radu obveza poslodavca radniku omogućiti da osobno obavlja rad za kojim ima sklopljen ugovor o radu pa da ukoliko poslodavac radniku nije omogućio obavljanje posla da ga to ne opravdava od obveze za isplatu isplaće.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 03.01.2022.godine kojim potražuje na ime razlike plaća ukupan bruto iznos od 329.696,18 Kuna s pripadajućom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 07.10.2020.godine navodi da se tužitelj poziva na presudu u postupku koji da se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr-287/2017, a koji postupak da je pravomoćno okončan odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 176/18 te kojim presudama da je utvrđeno da je sa danom 01.ožujka 2013.godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji da je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A. S. d.o.o. prenesen na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku.

Tuženik ističe da je protiv navedenih presuda podnesen izvanredni pravni lijek te da se predmet nalazi na Vrhovnom sudu RH pa da pozivanje na navedene presude nema pravno uporište jer da je protiv njih izjavljen pravni lijek. Također se navodi da čak i kad bi se prihvatila činjenica da je predmetni ugovor o radu tužitelja i društva A. –

S. d.o.o. prenesen na tuženika da tužitelj nema zakonsku osnovu potraživanja razlike plaće od tuženika jer da je isti za cijelo vrijeme radnog staža kod A. – S.

primao plaću za svoj rad pa da ne postoji zakonski osnov za predmetno potraživanje. Također tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 133. stavak 1., 2. i 3, te članka 90 Zakona o radu ističući da iz tih odredbi proizlazi da ukoliko je ugovor o radu i prenesen na novog poslodavca da je isti prenesen u neizmjenjenom obliku i opsegu te da je plaća radnika regulirana ugovorom o radu. Navodi se da je ugovor o radu dvostrani pravni posao koji da nastaje suglasnošću volja ugovornih strana te da nijedna strana ne može jednostrano izmijeniti sadržaj ugovora te da neovisno o tome da li je došlo do prijenosa ugovora o radu na tuženika da je tuženik uredno primao plaću za svoj rad, a koja visina plaće da je regulirana ugovorom o radu koji je tužitelj sklopio sa poslodavcem, te da je opseg i visina ugovora o radu ostala nepromijenjena te da je u tom smislu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine (list 4-8 spisa); presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 od 02.03.2018.godine (list 9-17 spisa) obračunskih listića plaće tužitelja (list 18-98, te 106-187 spisa); potvrde HZMO-a (list 188 spisa); odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanom otkazu) od 04.01.2016.godine (list 189-190 spisa); potvrde o naknadama HZZO-a za tužitelja (list 194-197 spisa); očitovanja HZZ-a o novčanoj naknadi isplaćivanoj tužitelju (list 291 spisa); rješenja HZZ Područnog ureda S. od 10.12.2012.godine o

pravu na novčanu naknadu (list 292 spisa); rješenja o prestanku prava na novčanu naknadu od 04.09.2013.godine (list 293 spisa); rješenja HZZ, Područnog ureda S. od 04.09.2013.godine (list 294 spisa); rješenja

HZZ, Regionalnog ureda S. od 01.12.2016.godine (list 295 spisa); potvrde HZZ sa isplaćenim iznosima naknada

(list 296 spisa); potvrde HZMO-a Područne službe S. od 05.03.2021.godine o poslodavcima kod kojih je tužitelj bio zaposlen; nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 300-305 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 324- 328 spisa). Izveden je i dokaz uvidom u spis ovog suda Pr-640/2016, te dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika na ročištu od 29.01.2021.godine.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca A. – S. d.o.o. S., 2 na radnom mjestu automehaničara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

7. Među strankama je sporna činjenica da li je na dan 01.03.2013.godine došlo do prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme na tuženika te da li tužitelj osnovano potražuje razliku između plaće koju bi ostvarivao kod tuženika i plaće koju je ostvarivao kod društva A. – S. d.o.o.

8. Iz pregledane odluke Županijskog suda u Osijeku Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine nedvojbeno proizlazi da je temeljem ove odluke potvrđena i postala je pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/2017 od 02.ožujka 2018.godine, a koju je ovaj sud također pregledao . Navedenim odlukama je pravomoćno između ostalog utvrđeno i u odnosu na tužitelja I. R. da je

A.-S. d.o.o. S., na novog poslodavca, tuženika u ovom

postupku P. S. d.o.o. S., počevši od 01.03.2013.godine

prenio tužiteljev ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme zaključen 20.02.2007.godine za radno mjesto automehaničara.

9. Iz pregledane potvrde HZMO-a o prestanku osiguranja proizlazi da je tužitelju kod A.- S. d.o.o. prestao radni odnos sa danom 13.11.2016.godine temeljem poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, , a koja činjenica je razvidna i iz pregledane odluke o prestanku ugovora o radu koju je 04.01.2016.godine donio A. S. d.o.o., a iz obrazloženja iste odluke je razvidno da je tužitelju utvrđen prestanak ugovora o radu zbog smanjenja obima poslovanja poslodavca i samim time smanjenju broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Tužitelju je temeljem rješenja o pravu na novčanu naknadu od 10.12.2012.godine priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u razdoblju od 19.11.2012.godine do 11.02.2014.godine za prvih 90 dana korištenja u iznosu od 3.108,26 kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja u iznosu od 1.554,13 kuna mjesečno, te je navedeno pravo tužitelja prestalo zbog zaposlenja zaključno sa 18.11.2012.godine. Također tužitelju je temeljem rješenja o pravu na novčanu naknadu od 01.12.2016.godine ostvario pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u razdoblju od 14.11.2016.godine do 12.04.2017.godine za prvih 90 dana korištenja u iznosu od 3.137,94 Kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja u iznosu od 1.568,97 Kuna mjesečno, te je novčana naknada za to razdoblje iskorištena u cijelosti.Navedeno je razvidno iz pregledane obavijesti HZZO-a, Područne službe S. od 11.02.2021.godine (list 291 spisa), te pripadajućih rješenja te aplikacije HZZ koje je ovo tijelo dostavilo ovom sudu (list 292-296

spisa) . I iz potvrde HZMO-a od 05.03.2021.je razvidno da je tužitelj radio zaključno u A. S. do 13.11.2016.godine, te u E. š.S. od

22.03.2018.godine do 23.03.2018.godine.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja sa ročišta od 29.01.2021.godine proizlazi da je isti kao mehaničar bio zaposlenik A. S. prema ugovoru o radu na neodređeno

vrijeme od rujna 1983.godine. Ističe da A. S. nije nikad izvršio sukladno odredbama ZR-a prijenos njegovog ugovora o radu na novog poslodavca, te da je točno da je odlukom suda u postupku koji se vodio pred ovim sudom utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku Ističe da dok je radio kod A. S. da mu je isti uredno isplaćivao plaću, ali da je ta plaća bila manja od plaće koju bi dobivao kod novog poslodavca, tuženika u ovom postupku jer da je njegova plaća kod A. S. iznosila cca 5.000,00 Kuna, a plaća kod P.

S. da je za nekih 10-20% veća za njegovo radno mjesto. Ističe da je trenutno nezaposlen i da se prijavljuje redovito na biro za zapošljavanje.

11. Iz iskaza zz tuženika sa ročišta od 29.01.2021 proizlazi da je on direktor tuženika P. S. od 01. mj. 2017., te da nije upoznat od kada je tužitelj imao zaključen ugovor o radu kod A. S.. Nadalje, isti navodi da što se tiče obračuna plaća tužitelja koji je automehaničar kod A. S. isti navodi da je obračun drukčiji od obračuna plaće za vozača jer da se mehaničarima plaća obračunava po koeficijentu složenosti poslova u skladu sa šiframa vezanim za njihovo radno mjesto. Ističe da je upoznat s presudom ovog suda od 02.03.2018.godine, a koja da je pravomoćna te da je utvrđeno da je ugovor o radu tužitelja prenesen na P. S., ali da su se oni u P. S. raspitivali kod mirovinskog osiguranja kako će provesti tu odluku te da on osobno smatra da takva odluka nije provediva. Ističe da je u odnosu na tužitelja upoznat da je tužitelj u studenom 2016.godine dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu uz isplatu otpremnine, te da je iskoristio navedeno te da kad je on osobno postao direktor tuženika da je tužitelju već bio otkazan ugovor o radu. Također je zz tuženika istakao da je isti princip obračuna plaće u A. S. i u P. S. s time da je do razlike

u obračunu plaće kod mehaničara dolazilo jer da postoji razlika u obračunu plaće za mehaničara koji tek dođe raditi i nema iskustva od mehaničara sa dužim radnim stažom jer da se plaća obračunava sukladno šiframa i koeficijentu složenosti poslova za mehaničara.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. (list 300-305 spisa) proizlazi da je uvidom u navedenu dokumentaciju, te sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja i nalogu suda sa ročišta održanog 29. siječnja 2021. godine, vještak utvrdio visinu razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu ''automehaničar'' i plaće koju je ostvario u društvu ''A. -S. d.o.o.'' u razdoblju od 22.07.2013.godine (dana raspolaganja podacima) do 13.11.2016.godine (dana prestanka radnog odnosa u društvu A.

S. d.o.o.). Vještak ističe da je iz dokumentacije u spisu razvidno da je tužitelj bio zaposlenik društva A. – S. d.o.o. od 13.11.2016.godine te da nakon navedenog datuma tužitelj nije bio u radnom odnosu. Isti ističe da je obračun razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i plaće koju je ostvario u društvu A. –S. d.o.o. u razdoblju od

22.07.2013.godine do 13.11.2016.godine prikazan u Tablici broj 1. koja je prilog vještačenja. Nadalje, isti navodi da bi se utvrdila visina plaće koju bi tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao u društvu P. S. d.o.o., da je vještak utvrdio prosjek bruto plaće koju su u spornom razdoblju ostvarivali usporedni radnici tužitelja, a koje da je vještaku dostavio tuženik. Ističe se da su u kolonama broj 3. i 4. Tablice 1. prikazana bruto primanja koja su u spornom razdoblju ostvarili usporedni radnici tužitelja i to J. Š. i A. M.. Ističe se da je u koloni broj 5. Tablice 1. prikazan prosjek bruto plaće usporednih radnika tužitelja u spornom razdoblju, odnosno bruto plaća koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika na radnom mjestu „automehaničar“, dok da su u kolonama broj 6. Tablice 1. prikazana bruto primanja koja je tužitelj u spornom razdoblju ostvario radeći u društvu A. – S. d.o.o. na radnom mjestu automehaničar. Nadalje se navodi da je u koloni broj 7. Tablice 1. prikazana bruto razlika između primanja usporednih radnika tužitelja i primanja koja je tužitelj ostvario u društvu A. –S. d.o.o. u razdoblju od 22.07.2013. do 13.11.2016. godine. Vještak ističe da je iz navedenog obračuna razvidno da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu ''automehaničar'' uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i plaće koju je ostvario u društvu A.

-S. d.o.o. u razdoblju od 22.07.2013. do 13.11.2016. godine iznosi bruto 42.482,89 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Vještak navodi da je uvidom u Pravilnik o radu tuženika i Tablicu koeficijenata radnog mjesta koja je prilog Pravilnika o radu utvrdio da se radno mjesto tužitelja ''automehaničar'' nalazi pod rednim brojem 20, te da je za navedeno radno mjesto predviđen koeficijent u rasponu od 1,55 do 2.56. Također vještak navodi da je uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja i usporednih radnika tužitelja utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao koeficijent radnog mjesta 1,89, radnik J. Š.

koeficijent radnog mjesta 1,78, a radnik A. M. koeficijent radnog mjesta 2,37 pa da u tom smislu tužitelj i uporedni radnici tužitelja za koje je podatke dostavio tuženik nisu imali isti koeficijent radnog mjesta. Nadalje vještak navodi da prema navodima iz dopisa tuženika koje je dostavio vještaku Tablica koeficijenata radnog mjesta je identična u društvu P. S. d.o.o. i društvu A. S. d.o.o. U tom smislu vještak navodi da iz navedenog proizlazi da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o. da tada ne bi postojala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i plaće koju je ostvario u društvu A. S. d.o.o. u razdoblju od 22.07.2013.godine do 13.11.2016.godine, a ocjena navedenog da pripada sudu budući se radi o pravnom pitanju.

13. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka D. K. ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu. Tužitelj u podnesku od 02.06.2021.godine nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje D. K. . Međutim, isti je istakao da je vještvom trebalo obuhvatiti i razdoblje nakon prestanka radnog odnosa tužitelja kod poslodavca A. S. temeljem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu jer tužitelj smatra da je navedena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu irelevantna budući je donesena od strane pravne osobe koja u trenutku donošenja nije bila poslodavac tužitelja, a što da je i potvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Tuženik je u podnesku od 26.08.2021.g. iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka K., ali su ti prigovori uglavnom paušalne naravi budući nije tražio da se pozove vještak radi davanja očitovanja na njegove prigovore. Ovaj sud je mišljenja da tuženik neosnovano prigovara vještvu u dijelu u kojem smatra da vještak K. nije mogao izračunati razliku bruto plaće tužitelja u iznosu od 42.482,89 Kuna jer da svaki uporedni radnik mehaničar ostvaruje svoj koeficijent poslova ovisno o šifrarniku pa da njihovi podaci ne mogu jednostavno preslikati na tužitelja te da je sam vještak istakao da razlike u plaći zapravo nema jer da je identičan koeficijent složenosti poslova u oba društva i u A.

S. i u P. S.. Potrebno je istaći da premda je tuženik dostavio vještaku tablicu koeficijenata radnog mjesta iz koje bi proizlazilo da je ta tablica identična u društvu P. S. d.o.o. i društvu A. S. d.o.o. iz same tablice koeficijenata koja se odnosi na radna mjesta ne može se izvesti zaključak da je tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u A. S. d.o.o. budući i iz iskaza zz tuženika danog na ročištu od 29.01.2021.godine jasno proizlazi da je do razlike u obračunu plaće kod mehaničara dolazilo jer da postoji razlika u obračunu plaće za mehaničara koji tek dođe raditi i nema iskustva od mehaničara sa dužim radnim stažom jer da se plaća obračunava sukladno šiframa i koeficijentu složenosti poslova za mehaničara. Iz navedenog je razvidno da obzirom da među samim radnicima- mehaničarima postoji razlika u koeficijentu složenosti poslova i šiframa pojedinačno da samim time nije moguće da je tužitelj ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S.. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. zato i proizlazi da tužitelj i uporedni radnici tužitelja u utuženom razdoblju, a za koje je tuženik dostavio podatke nisu imali isti koeficijent radnog mjesta. Vještak je istakao samo pod pretpostavkom ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o. da tada ne bi postojala razlika u plaći.

Međutim, navedena pretpostavka je neostvariva budući je i iz iskaza zz tuženika kao i podaka o uporednim radnicima tužitelja koje je dostavio tuženik sasvim jasno da se za mehaničare koeficijent složenosti poslova i šifre sukladno tome određuje prema dužini staža mehaničara te njihovom iskustvu pa u tom smislu je logično da je nastala razlika bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju.

14. Na ročištu od 07.09.2021.godine je predloženo prihvaćen je prijedlog punomoćnika tužitelja da vještak D. K. izradi izračun razlike plaće i nakon perioda od

13.11.2016.godine. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 324-328

spisa) proizlazi da je uvidom u dokumentaciju te sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja i nalogu suda sa ročišta od 07.rujna 2021.godine vještak je utvrdio visinu razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu ''automehaničar'' i primanja koja je ostvario u spornom razdoblju. Ističe se da je iz dokumentacije u spisu razvidno da je tužitelj bio zaposlenik društva A. S.

d.o.o. do 13.11.2016.godine i E. š.S. od 22.03.2018.godine do

23.03.2018.godine dok da je u ostalom dijelu spornog razdoblja bio nezaposlen. Vještak ističe da je obraču razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i primanja koja je ostvario u spornom razdoblju prikazan u Tablici broj 1. koja je prilog vještačenja. Nadalje, isti navodi da bi se utvrdila visina plaće koju bi tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao u društvu P. S. d.o.o. da je vještak utvrdio prosjek bruto plaće koju su u spornom razdoblju ostvarivali usporedni radnici tužitelja za razdoblje od 22.07.2013.godine do 31.01.2017.godine dok da je za razdoblje nakon 01.02.2017.godine visina plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika utvrđena uzimajući u obzir samo jednog usporednog radnika (A. M.) budući da

od 01.02.2017.godine radnik tuženika J. Š. nije usporedan sa tužiteljem. Vještak je izračunao da je razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i primanja koja je tužitelj ostvario u spornom razdoblju od 22.07.2013.godine do 31.07.2020.godine iznosi bruto 329.696,18 Kuna ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Nadalje, vještak navodi da je uvidom u Pravilnik o radu tuženika i Tablicu koeficijenata radnog mjesta koja da je prilog Pravilnika o radu vještak utvrdio da se radno mjesto tužitelja ‘’automehaničar’’ nalazi po rednim brojem 20, te da je za navedeno radno mjesto predviđen koeficijent u rasponu od 1,55 do 2,56. Nadalje, isti ističe da uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja i usporednih radnika tužitelja da je vještak utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao koeficijent radnog mjesta 1,89, radnik J. Š. za razdoblje od 01.02.2017.godine

koeficijent radnog mjesta 1,78, a radnik A. M. koeficijent radnog mjesta 2,37, te da tužitelj i usporednih radnici tužitelja za koje je podatke dostavio tuženik nisu imali isti koeficijent radnog mjesta. Istaknuto je da prema navodima iz dopisa tuženika koji je dostavio vještaku Tablica koeficijenata radnog mjesta je identična u društvu P. S. d.o.o. i društvu A. S. d.o.o. Ističe se da iz navedenog proizlazi da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o. da ne bi postojala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i plaće koju je ostvario u društvu A. S. d.o.o. u razdoblju od 22.07.2013.godine do 13.11.2016.godine. Ističe se da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i primanja koja je ostvario u razdoblju od 14.11.2016.godine do 31.07.2020.godine bi iznosila 288.123,98 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Za navedeno da li bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i u društvu A. S. d.o.o. ili bi ostvarivao primanja koja su u spornom razdoblju ostvarili radnici tuženika vještak smatra pravnim pitanjima o kojima odlučuje sud. Navedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka K. ovaj sud smatra u cijelosti logičnom i vjerodostojnom budući je ista sačinjena u skladu s nalogom ovog suda i relevantnom dokumentacijom u spisu kao i dokumentacijom koju je vještaku dostavio tuženik te smatra da je vještak osnovano obuhvatio izračun bruto razlike plaće i za razdoblje nakon 13.11.2016.godine budući je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-287/17 potvrđena prvostupanjska odluka ovog suda Pr-287/2017 odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine, a temeljem koje je jasno utvrđeno da je i tužiteljev ugovor o radu počevši od 01.03.2013.godine prenesen na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku. Slijedom navedenog tužiteljev ugovor o radu nije prestao važiti dana 13.11.2016.godine, a temeljem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 04.siječnja 2016.godine budući je ugovor o radu tužitelja na novog poslodavca prenesen mnogo ranije i to 01.03.2013.godine pa A. S. d.o.o. u trenutku kad je donio navedenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju nije niti bio poslodavac tužitelja već je to bio P. S. d.o.o. na kojeg je prenesen tužiteljev ugovor o radu. U navedenom smislu pravilan je izračun razlike plaće tužitelja, a koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu automehaničar uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja I primanja koja je tužitelj ostvario u spornom razdolbju od 22.07.2013.godine do 31.07.2020.godine u bruto iznosu od 329.696,18 Kuna, a koji izračun je vještak K. prikazao u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja.

14/ U predmetnoj pravnoj stvari je utvrđeno da je pravomoćno riješeno prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari i to presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 od 02.03.2018.godine , a koja je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine. Naime, navedenim odlukama je utvrđeno da je tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen od 20.veljače 2007.godine nesporno prenesen na novog poslodavca P. S. d.o.o. tuženika u ovom postupku. U navedenom smislu, a imajući i u vidu činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 utvrđeno da je tužitelj nesporno imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme 20.02.2007.godine za radno mjesto automehaničara u A. S., a za koji ugovor je presudom utvrđeno da

je prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku upotpunosti je irelevantna činjenica na koju ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu da je protiv odluke Županijskog suda u Osijeku Gž R-176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine izjavljen izvanredni pravni lijek-revizija kod Vrhovnog suda RH budući tužitelj sudu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su odluka ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine i odluka Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine stavljene van snage niti takav dokaz prileže spisu. Tuženik u odgovoru na tužbu neosnovano ističe da nije u mogućnosti udovoljiti navedenoj presudi ovog suda i Županijskog suda u Osijeku. Naime, tužitelj je temeljem navedene odluke Županijskog suda u Osijeku, a kojom je pravomoćno utvrđeno da je njegov ugovor o radu sa ranijeg poslodavca A. S. prenesen na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku stekao pravo potraživati nastalu razliku neisplaćene plaće za cijelo razdoblje od prijenosa tog ugovora o radu 01.ožujka 2013.godine do 31.07.2020.godine, a što i predstavlja pravnu osnovu njegova potraživanja.

15. Pored navedenog iz sadržaja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 176/2018-2 od 07.11.2019.godine proizlazi da je nakon prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku i to počevši od dana 01.03.2013.godine jasno proizlazi da je tužitelj bio dugogodišnji zaposlenik A. S. d.o.o. i radio na mjestu automehaničara na održavanja voznog parka A. S. te da je nakon osnivanja tuženika P. S. d.o.o. u istom poslovnom prostoru – garaži i istim sredstvima rada održavao i autobuse prenijete na na P. S. d.o.o. te da mu je radne naloge davao poslovođa P. S.. Iz iskaza tužitelja jasno i nedvojbeno proizlazi da premda tuženik nije nikad s njime sklopio ugovor o radu da je njegov ugovor o radu prenesen na novog poslodavca P. S., a što je ovaj sud utvrdio u provedenom postupku navedenom pravomoćnom presudom ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine, a koja je potvrđena citiranom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine, kao i da mu je A. S. d.o.o

isplaćivao manju plaću od plaće koju je imao u P. S. d.o.o. Iz iskaza zz tuženika je razvidno da tužitelj nije mogao imati isti koeficijent složenosti poslova u društvu A. S. i P. S. iz razloga što da su se ti koeficijenti složenosti poslova razlikovali za svakog automehaničara ovisno o njegovom radnom iskustvu i stažu.

16. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da je osnovan zahtjev tužitelja da mu se isplati nastala razlika plaće između plaće koju bi ostvarivao kod tuženika na radnom mjestu automehaničar i plaće koju je je ostvario u A. S. kad je njegov ugovor o radu prenesen na P. S. i to za cijelo utuženo razdoblje od

22.07.2013.do 31.07.2020.godine, a u ukupnom iznosu od 329.696,18 Kuna te po mjesecima kako je to prikazao vještak D. K. u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog njegovog vještačenja.

17. U navedenom utuženom razdoblju na snazi je bio Zakon o radu (''NN''149/09- u daljnjem tekstu ZR). Temeljem odredbe članka 84.stavka 1. ZR-a plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, a temeljem stavka 2. istog članka plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu. Nadalje, temeljem odredbe članka 84.stavka 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15 dana u idućem mjesecu, a sukladno članku 84.stavku 4.ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ovog Zakona su plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Temeljem odredbe članka 87.stavka 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili usljed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

18. Iz iskaza saslušanog tužitelja jasno proizlazi da njegov raniji poslodavac A.

S. nije nikad sukladno odredbama ZR-a izvršio prijenos njegovog ugovora o radu na novog poslodavca, a iz iskaza saslušanog zz tuženika jasno proizlazi da tuženik u ovom postupku P. S. nije nikad zaključio ugovor o radu sa tužiteljem slijedom čega je isti primao plaću koju je utvrdio A. S.. Tužitelj ne može snositi krivnju što tuženik s istim nije zaključio ugovor o radu i isplaćivao mu plaću koju su dobivali djelatnici koji su usporedni radnici sa tužiteljem, a obzirom na radno mjesto automehaničara na kojem je bio zaposlen tužitelj posebice kad se uzme u obzir činjenica da je presudom ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine pravomoćno utvrđeno da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na tuženika sa danom 01.ožujka 2013.godine pa tužitelja u tom smislu pripada sukladno odredbi članka 87.stavka 3. ZR-a pravo na naknadu odgovarajuće plaće uslijed navedenih okolnosti za koje tužitelj kao radnik nije bio odgovoran.

19. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka D. K. jasno proizlazi da je vještak utvrdio da između plaće koju je tužitelj ostvarivao u A. S. d.o.o. na radnom mjestu automehaničar, a uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i plaće koju je ostvario u A. S. u utuženom spornom razdoblju od 22.07.2013.

do 31.07.2020. razlika iznosi ukupno 329.696,18 Kuna. Vještak je utvrdio da je ta razlika nastala iz razloga što usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika n nisu imali isti koeficijent radnog mjesta kao tužitelj. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da iz sadržaja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine jasno proizlazi da je u postupku pred ovim sudom utvrđeno da je nakon što je tužiteljev ugovor o radu za radno mjesto automehaničara počevši od 01.03.2013.godine prenesen na P. S. d.o.o., te da je isti kod P. S. d.o.o. nastavio raditi u istom poslovnom prostoru – garaži na održavanju autobusa, a radne naloge mu je davao poslovođa tuženika tada je jasno da tužitelja pripada nastala razlika plaće u utvrđenom iznosu od 329.696,18 Kuna, a koja je nastala upravo iz razloga što su se kod tužitelj i uporedni radnici imali različite koeficijente složenosti poslova tužitelja pripada nastala razlika plaće. Tužitelj na navedenu razliku plaće ima pravo posebice imajući u vidu da je pravomoćnom odlukom ovog suda u postupku koji se vodio utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na tuženika pa je tuženik pasivno legitimiran u tom smislu isplatiti tužitelju razliku plaće u utuženom razdoblju u zatraženom iznosu od 329.696,18 Kuna, a koja je prema utvrđenjima vještaka K. nedvojbeno nastala.

20. U navedenom smislu osnovan je zahtjev tužitelja da se tužitelju na ime razlike plaće za utuženo razdoblje od 22.07.2013.godine do 31.07.2020.godine isplati iznos od ukupno 329.696,18 Kuna. Tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09 ( 92. stavku 3. ZR/14). Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8.ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to dijelom koji se odnosi na kamate za iznos prireza i poreza na dohodak, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a naknadi tužitelju u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelja pripadaju trošak sastav tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.11.2020.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.01.2021.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.06.2021.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.01.2021.godine u iznosu od 500 bodova; trošak zastupanja na ročištu od 26.01.2022.godine u iznosu od 500 bodova, a što ukupno iznosi 1400 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 14.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 3.500,00 Kuna ukupno iznosi 17.500,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 Kuna ukupno iznosi 19.500,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 79/15), te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 21.veljače 2022.g.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnicima

2/ tuženiku-po punomoćniku