Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3170/2017-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DE, iz [adresa], kao pravne slijednice ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1052/15-34 od 31. ožujka 2017., dana 21. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1052/15-34 od 31. ožujka 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.08.2013. god. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 365,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedena presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu kojom istu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu štete koja mu je nastala kada je 5. veljače 2013., na prilaznom kolniku [adresa] u [adresa], na parkirališnom prostoru, stradao u prometnoj nezgodi kao pješak. Tužitelj tvrdi da je pokušao zapamtiti informacije potrebne za identifikaciju vozača nepoznatog vozila i samog vozila, ali mu to zbog šoka u kojem se nalazio nije pošlo za rukom. U štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljede u vidu prijeloma velikog tuberkuluma desne nadlaktične kosti s manjom dislokacijom frakturnih ulomaka, što predstavlja povredu prava osobnosti na temelju koje potražuje naknadu štete na temelju čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO).

6. Tuženik je u postupku osporio pasivnu legitimaciju kao i svoju odgovornost za štetu i štetni događaj, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05) propisano je, da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st. 1.), da naknadu štete ima pravo zahtijevati zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja (st. 2. ) te da je nepoznato vozilo, prema čl. 3. st. 1. t. 13. tog zakona, motorno vozilo koje nije bilo moguće identificirati, kao niti njegova odgovornog osiguratelja.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo, da je 5.2.20143. u jutarnjim satima bio na zelenoj tržnici u [adresa], da je išao prema rampi parkirališta namjeravajući preći preko ceste do dućana, te je negdje deset metara lijevo od rampe, unutar zatvorenog parkirališta, gdje se ne nalazi naplatna kućica, s parkirališta „u rikverc“ naglo izletio automobil marke Hyundai terenac koji je bio parkiran prema [adresa]. Dobro je vidio vozača koji nije gledao ni lijevo ni desno a vrtio je volan u lijevo, mislio je da ga je vozač vidio, nije očekivao da će krenuti ravno na njega. U odnosu na njega je vozilo bilo bočno, s lijeve strane a udarilo ga je u desnu nogu kojom je iskoračio, s unutarnje strane, zadnjim desnim branikom. Od udarca je završio na zemlji, bila je voda, zima, a u blizini su bili neki ljudi koji su vikali „Pogazi čovjeka!“. Vozač je izašao iz auta, rekao mu „Oprosti“ Sjeća se da je bio nizak i proćelav, imao je žutu kosu i bio neobrijan i neuredan. Krenuo ga je potezati za desnu ruku no rekao mu je da ga boli pa ga je podigao za lijevu ruku. Vozaču se žurilo te mu je dao 80,00 kn da se ide osvježiti i popiti čaj. Bio je zatečen, iznenađen, nije se uspio snaći jer je teški invalid i nije razmišljao o ozljedi, a bolove je osjetio tek predvečer kad je otišao u Traumatološku kliniku gdje su mu rekli da je zadobio frakturu desne nadlaktice i ramena. Policija ga je zvala da vidi slike vlasnika automobila marke Hyundai terenac ali nije uspio nikoga identificirati, a susjed iz zgrade [adresa] za kojeg se ne može sjetiti kako se zove rekao mu je da je netko iz Komunalnih poduzeća vozio Hyundai, a naknadno da je taj auto prodao i kupio Golfa 4, ali nije pitao susjeda kako se zove čovjek koji ga je udario.

Policijski službenik ĆE saslušan kao svjedok iskazao je o načinu postupanja nakon primitka bolničke prijave, te iskazu tužitelja o tome da se radilo o crnom SUV Hyundai vozilu, da je obavio razgovor s vlasnicima takvih vozila koji su porekli povezanost sa štetnim događajem, da se snimka nadzora parkirališta zbog proteka vremena više nije čuvala, da se djelatnice na naplatnoj kućici nisu sjećale događaja, da tužitelj nije prepoznao vlasnika vozila na fotografijama, da je tužitelj rekao da će pribaviti ime i prezime jer je vlasnik vozila neki čovjek iz komunalnog poduzeća, što nije učinio, da je svjedok izvršio pregled parkirališta VG Komunalac, VG Čistoća i VG Vodoopskrba ali nije uočio opisano vozilo. ODO je na kraju podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

9. Prvostupanjski sud je zaključio, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a ZPP, da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o nepoznatom vozilu u smislu citirane odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Ovo obrazlaže na način, da je tužitelj vidio vozilo koje ga je udarilo, da se to vozilo nije odmah udaljilo, već je vozač podigao tužitelja sa tla i s njime razgovarao, te mu dao i nešto novca da, kako je tužitelj naveo, ode popiti čaj i osvježiti se, da su štetni događaj vidjele i treće osobe (vičući „Pogazi čovjeka“) kao i da je od susjeda čuo da se radilo o vozaču iz Komunalnih poduzeća, ali nije pitao kako se taj čovjek zove, pa da i to upućuje na činjenicu, da je bilo moguće identificirati vozilo (a time i njegovog osiguratelja).

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je u trenutku štetnog događaja bio zatečen i iznenađen, a bolove je osjetio tek predvečer kada je otišao u Traumatološku kliniku, te je tamo saznao da je zadobio frakturu desne nadlaktice i ramena. Nadalje je tužitelj iskazao da se vozaču žurilo, dok iz iskaza djelatnika policije proizlazi da usprkos poduzetim radnjama, nije uspio identificirati vozilo niti vozača, iako su poduzete opsežne mjere (pregled vozila komunalnih poduzeća, budući da je iskazano da takvo vozilo koristi netko od zaposlenih u tim poduzećima, pregled fotografija vozača, razgovor s djelatnicima parkirališta na kojem se dogodio štetni događaj).

11. S obzirom na opisanu dinamiku štetnog događaja, logično je i životno da je tužitelj nakon pretrpljenog udarca bio zatečen, te da nije odmah bio svjestan posljedica udarca na svoje zdravlje, pa time niti potrebe da pribavi podatke o vozaču i vozilu koje ga je udarilo, a čiji vozač se udaljio navodeći da se žuri. Pri tom treba imati na umu i činjenicu, da policija nije uspjela identificirati vozilo niti vozača, usprkos provedenim brojnim istražnim radnjama, te da je nadležno Općinsko državno odvjetništvo podnijelo prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

12. Radi navedenoga, kada iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj doista stradao u prometnoj nesreći koju je uzrokovalo nepoznato vozilo, nije prihvatljiv zaključak da je isto bilo moguće identificirati, pa da se ne bi radilo o nepoznatom vozilu u smislu čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Zbog pogrešnog zaključka, da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetni događaj iz navedene odredbe, sud nije ocijenio ostale prigovore tuženika koji se odnose na odgovornost samog oštećenika za štetni događaj zbog nepravilnog kretanja u prometu u smislu čl. 124. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13), važećeg u vrijeme štetnog događaja, te dokaze provedene radi utvrđenja visine štete.

14. U ponovljenom postupku sud će utvrditi navedene, odlučne okolnosti za ocjenu odgovornosti tuženika za štetni događaj, te ukoliko utvrdi da ista postoji, ocijenit će provedene dokaze (nalaz i mišljenje vještaka kirurga) radi utvrđenja visine pravične novčane naknade štete, te će o tužbenom zahtjevu donijeti zakonitu odluku.

15. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

16. Na temelju čl. 370. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. veljače 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović