Poslovni broj 125 Povrv-5253/2019-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvat, po prijedlogu sudske savjetnice M. L., u pravnoj stvari tužitelja G. Z. OIB …, Z., protiv tuženika M. S. OIB …iz Z., zastupan po punomoćniku S. T., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2022., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika osobno, 21. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog javne bilježnice u Z. V. Z. poslovni broj Ovrv-… od 23. kolovoza 2019. u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se zahtjev tužitelja G. Z. za naknadom troška postupka.

III Nalaže se tužitelju G. Z. nakaditi tuženiku M. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.878,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja javna bilježnica u Z. V. Z. donijela je 23. kolovoza 2019. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-… radi namirenja nepodmirene dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 3.704,65 kuna sa zateznim kamatama i naknadom troška ovršnog postupka, koje rješenje je po prigovoru tuženika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga na temelju čl. 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. dalje OZ).

2. Tuženik u prigovoru navodi da nije jasno te da može samo pretpostavljati da se tražbina tužitelja odnosi na podrumski poslovni prostor čiji je on suvlasnik u 1/2 dijela sa S. M. G.. Prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja navodeći kako tužitelj nije vlasnik niti na bilo koji način raspolaže ovim prostorom.

Radi sređivanja vlasničkopravnih odnosa u pogledu stambene zgrade na adresi:

Z. sačinjen je 23. ožujka 2006. Elaborat o etažiranju i izdana potvrda o posebnim dijelovima zgrade koji čine samostalne uporabne cjeline. Prilikom etažiranja zgrade i sklapanja Ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova s vlasništvom posebnih dijelova zgrade utvrđeno je, između ostalog, da poslovni prostor u podrumu odgovara udjelu od 150/1000 dijela s time da isti posjeduje i koristi u okviru svojeg suvlasničkog dijela H. a. a. - promotivno galerijski prostor. Kako su svi vlasnici ovjerili svoje potpise na Ugovoru o povezivanju suvlasničkih dijelova, evidentno je došlo do ustupa njihovih suvlasničkih omjera nad poslovnim prostorom u podrumu u korist H. a. a.. Nakon toga je skupština H. a. a. d.o.o. donijela Odluku o prijenosu nekretnine na jednog vlasnika i to na Đ. P.. Nakon smrti Đ. P. predmetni prostor je naslijedio njegov sin M. P. koji je prostor prodao tuženiku i S. M. G. svakome u 1/2 dijela. Smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan i predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage i postupak nastavi u parnici. U tijeku postupka tuženik dodaje da predmetni podrumski prostor nije upisan kao samostalna cjelina u zemljišnim knjigama pa je neosnovana tvrdnja tužitelja da je on vlasnik tog prostora. H. a. a. je podnijela tužbu radi priznanja vlasništva i postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-… te je u tom postupku tužitelj odgovoru na tužbu osporio svoju pasivnu legitimaciju navodeći da nije niti vlasnik niti suvlasnik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak.

3. Tužitelj u tijeku postupka ističe kako se utužena tražbina odnosi na naknadu za korištenje (u visini zakupnike) za podrumski poslovni prostor na adresi P…, površine 103,81 m², šifra prostora … za razdoblje od svibnja do prosinca 2018., kada je tuženik taj prostor koristio bez pravne osnove. Tuženik je zadužen za 1/2 iznosa naknade, dok je za preostali dio zadužen S. M. G., navodni tuženikov suvlasnik. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodi da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik budući je kao nositelj prava upravljanja upisan N. o. G. Z. – U. p. o. čiji je pravni slijednik G. Z.. Za predmetnu nekretninu vođen postupak povrata oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a po zahtjevu S. p. c. o.. Taj postupak obustavljen je zaključkom od 28. veljače 2019. budući je podnositelj odustao od zahtjeva. U svojstvu zakupodavca tužitelj je dugi niz godina raspolagao predmetnim poslovnim prostorom na način da je istog davao u zakup, između ostalih i H. a. a., pa je jasno da tuženik nije mogao steći suvlasništvo. Za ovaj prostor tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Z. vodio i parnični postupak radi ispražnjenja protiv tadašnjeg bespravnog posjednika društvo A. – M. d.o.o. čiji su osnivači Đ. i M. P., a u kojem predmetu je donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-… od 7. lipnja 2016. u korist tužitelja, ali ovaj postupak nije pravomoćno okončan, već je prekinut zbog stečajnog postupka nad društvom A. – M. d.o.o. Dakle, tužitelj je ovlašten upravljati predmetnom nekretninom i stoga od tuženika potražuje naknadu za bespravno korištenje s osnova stjecanja bez osnove u visini dotadašnje mjesečne zakupnine za poslovni prostor koji je bio u imovini G. Z., a koja je obračunata na temelju Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor. Predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te naloži tuženiku da mu nadoknadi ovršni trošak i parnični trošak.

4. U tijeku postupka pregledani su izvadak iz poslovnih knjiga (list 3. spisa), Elaborat o etažiranju (list 6.-10. spisa), Potvrda o posebnim dijelovima zgrade od 23. listopada 2006. (list 11. spisa), Ugovor o povezivanju suvlasničkih dijelova sa vlasništvom posebnih dijelova zgrada (list 12.-22. spisa), Odluka skupštine H. a. a. promotivno-galerijskih centar d.o.o. od 5. ožujka 2007. (list 23, 24. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. svibnja 2018. (list 25.-28. spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 29.-32. spisa), dopis G. s. k. g. d.o.o. od 28. siječnja 2019. upućen tuženiku (list 44.-45. spisa), zapisnik o očevidu poslovnog prostora od 12. srpnja 2018. (list 46. spisa), izvadak za zk.ul. … k.o. G. Z. (list 47., 48. spisa), prijepis posjedovnog lista … k.o. C. (list 49.-51. spisa), dopis G. Z. od 11. rujna 2019. (list 52., 53. spisa), zaključak G. u. za i. p. p. od 27. studenog 2000. (list 54. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1994. (list 55.-60. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1995. (list 61.-63. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 1996. (list 64.-66. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu 55 P-448/16 od 7. lipnja 2016. (list 67.-70. spisa), dopis suvlasnika zgrade P…. od 16. travnja 2014. upućen tužitelju (list 71., 72. spisa), zaključak G. Z. o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 73.-81. spisa), zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 3. prosinca 2019. (list 88.-90. spisa), porezno rješenje od 19. prosinca 2019. (list 91.-93. spisa), tužba u pravnoj stvari tužitelja H. a. a. d.o.o. za utvrđenje prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave (list 94.-98. spisa), odgovor na tužbu G. Z. u predmetu P-… (list 99., 100. spisa), zaključak G. u. za i-p. p. i i. G. od 28. veljače 2019. (list 101.-104. spisa), saslušao je tuženika (list 109.,110. spisa) i svjedoka S. M.

G. (list 110., 111. spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.704,65 kuna na ime naknade za bespravno korištenje podrumskog poslovnog prostora od 103,81 m² u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na zk.čest. … upisanoj u zk.ul. … k.o. G. Z. kod ovog suda.

7. Prijeporne su aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.,152/14. dalje ZV) pošten posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, no nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba nadoknaditi niti ono što je pritom oštećeno ili uništeno ukoliko je ista u nepromijenjenom obliku odnosno očuvanog identiteta, dok bi u slučaju da je stvar uporabljena na način da je promijenila identitet valjalo primijeniti čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO) , prema kojoj osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist vlasniku dužna naknaditi i korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje, a sve prema pravnim shvaćanjima utvrđenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. Kako predmetna nekretnina nije promijenila identitet, to je vraćanje iste moguće i stoga se pravna osnova tužbenog zahtjeva nalazi u članku 164. ZV-a.

9. Tuženik je iskazao da su S. G. M. i on postali izvanknjižni vlasnici predmetnog prostora u P… u Z. na način da su isti kupili u proljeće 2018. od M. P., a koji je nekretninu naslijedio od svog oca Đ., a ovaj je stekao vlasništvo predmetnog prostora u postupku likvidacije iza H. a. a. d.o.o., koja je vlasništvo tog prostora stekla ustupom suvlasničkih dijelova svih suvlasnika predmetne nekretnine. Ušli su u posjed tog podrumskog prostora kao vlasnici u svibnju 2018. i nitko se nije treći javio kao nositelj prava vlasništva, no počeli su stizati računi tužitelja na ime naknade za protupravno korištenje prostora, što mu je tužitelj obrazložio da je u tijeku povrat prostora zatražen od P. c.. Nakon toga se obratio P. c. koja je navela da ne traže povrat nikakvog prostora na toj adresi o čemu su i sastavili izjavu kod javnog bilježnika. Nije mu poznato da su se protiv gospodina P. vodili sudski postupci radi iseljenja iz predmetnog prostora. Kao suvlasnik plaća režijske troškove i to komunalnu naknadu, struju, vodu, spomeničku rentu i sl. dok ne plaća pričuvu s obzirom na to da je riječ o podrumskom prostoru koji nije uknjižen. Do ustupa suvlasničkih dijelova otprilike 1999. godine u tom prostoru su se nalazile šupe suvlasnika zgrade i vešeraj. Platio je porez na promet nekretnina kada sam kupio predmetni poslovni prostor.

10. Svjedok S. G. M. iskazao je da je u predmetnoj zgradi živio od 60.-tih godina 20. stoljeća i poznato mu je da je u tom podrumskom prostoru bio vešeraj i spremišta suvlasnika. J. a. a. također je koristila predmetni prostor kao spremište, a kada je došlo do osnivanja R. H. pretpostavlja da je došlo do privatizacije te promjene iz J. u H. a. a.. Vlasnik H. a. a. bio je Đ. P. i njemu su stanari ustupili dio podruma za određene novce. Nakon smrti Đ. P. njegov sin M. P. postao je vlasnik predmetnog prostora, a od njega su tuženik i on kupili predmetni prostor. Nisu se uknjižili budući predmetni podrumski prostor nije bio pogodan za uknjižbu no namjeravaju se uknjižiti putem etažiranja koje je u tijeku. Plaćaju komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda i ostale stavke naznačene u računu Z. h., no ne zna što točno sve isti obuhvaća. Prilikom kupnje prostora platili su porez na promet nekretnina. Nije mu poznato da bi tužitelj bio ikada vlasnik nekog prostora u predmetnoj zgradi. Nakon što su kupili predmetni prostor došla je do njih informacija da pravoslavna crkva vodi postupak povrata imovine protiv G. Z. i da je predmetni poslovni prostor jedna od nekretnina za koju se povrat traži, nakon čega su kontaktirali P. c. gdje im je rečeno da je taj prostor nebitan i da on kao poslovni prostor nije niti postojao u to vrijeme te da nije predmet postupka povrata imovine, o čemu je dobio pismenu izjavu. U veljači 2019. obustavljen je predmetni postupak povrata imovine za predmetnu nekretninu.

11. Pregledom Elaborata etažacije utvrđeno je da isti izrađen 23. ožujka 2006. te je njime uspostavljeno sedam posebnih dijelova nekretnine od kojih je podrumski poslovni prostor u nacrtu označen žutom bojom s površinom 152,78m2 te idealnim dijelom od 150/1000. Eleboratu je pridružena potvrda nadležnog tijela – G. u. za p. u., z. o., i. G., g., k. p. i p. od 23. listopada 2006., a kojom je u smislu čl. 71. st. 3. ZV-a potvrđeno da je navedeni poslovni prostor samostalna uporabna cjelina. Priložen je Ugovor o povezivanju suvlasničkih dijelova sa vlasništvom posebnih dijelova zgrada kojeg su sklopili suvlasnici i kojim su utvrdili posebne dijelove nekretnine i zajedničke dijelove i uređaje zgrade, a sve s ciljem sređivanja zemljišnoknjižnog stanja i upisivanja vlasništva.

12. Pregledom izvatka ovog suda zk.ul. … k.o. G. Z. utvrđeno je da stambena zgrada na adresi Z. nije etažirana, da su upisana četiri suvlasnička dijela s neodređenim omjerom, a da je kao vlasništvo nekretnine upisana: Općenarodna imovina te kao organ upravljanja NO G. Z. –U. p. odjel.

13. Uvidom u prijepis posjedovnog lista br…. k.o. C. utvrđeno je da je katastarska čestica broj … upisana kao stambena zgrada, kuća i dvorište P. u. … i P. u. …/1, a što je u posjedu G. Z..

14. Razmatranjem ugovora o zakupu poslovnog prostora utvrđeno je da je tužitelj podrumski poslovni prostor davao u zakup H. a. a..

15. Pregledom dopisa G. u. za i. –p. p. i i. G od 11. rujna 2009., zaključka G. u. za i. –p. p. od 27. studenoga 2000. i zaključka G. u. za i. –p. p. i i. G. od 28. veljače 2019. utvrđeno je da je po zahtjevu S. p. c. u H. vođen postupak radi povrata oduzete imovine u odnosu na zgradu u Z., sagrađene na zk.čest. …, upisane u zk.ul. … k.o. G. Z. te da je taj postupak pravomoćno obustavljen u odnosu na poslovni prostor površine 152,78 m² koji se nalazi u podrumu zgrade, a iz razloga što je podnositelj zahtjeva povukao zahtjev u odnosu na taj podrumski poslovni prostor.

16. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-448/16 od 7. lipnja 2016. i dopisa suvlasnika zgrade od 16. travnja 2014. proizlazi da je sud naložio društvu A.-M. d.o.o. da iseli iz podrumskog poslovnog prostora u Z. te preda opisani prostor slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju G. Z.. Prema navodima tužitelja ovaj postupak nije pravomoćno okončan, već je prekinut zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad društvom A.-M. d.o.o.

17. U zapisniku o provedenom očevidu od 12. srpnja 2018., koji je proveo tužitelj, utvrđeno je da je predmetni poslovni prostor u posjedu tuženika i S. M. G., koja činjenica nije sporna. Iz dopisa tužitelja od 29. svibnja 2019. koji je upućen tuženiku proizlazi da tužitelj zahtjeva naplatu naknade za korištenje i to za razdoblje koje je predmet ove parnice.

18. Priložena dokumentacija prihvaćena je u cijelosti budući je međusobno sukladna i stranke je nisu osporile pa sud u istu nije imao razloga sumnjati. Prihvaćeni su iskazi tuženika i svjedoka kao životna uvjerljivi i logični.

19. Po provedenom postupku utvrđeno je da je tuženik kroz utuženo razdoblje koristio poslovni prostor kao pošteni posjednik. Naime, utvrđeno je kako su tuženik i S. M. G. 17. svibnja 2018. s M. P. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine i stupili u posjed poslovnog prostora te se tuženik ponašao kao suvlasnik, plaćao režijske troškove za prostor, te prema Elaboratu etažacije i Ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova s vlasništvom posebnim dijelova zgrada proizlazi da je uspostavljeno vlasništvo kao posebnog dijela nekretnine. Dodatno, tužitelj u odgovoru na tužbu u parnici radi utvrđivanja prava vlasništva koja je vođena pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-10216/05, a po tužbi H. a. a. – P. g. c. d.o.o. radi utvrđenja prava vlasništva na podrumskom poslovnom prostoru naveo je da je izgubio sva vlasnička prava nad predmetnom zgradom te da on "…nije niti vlasnik, niti suvlasnik, niti potpisnik Ugovora o povezivanju suvlasničkih dijelova te kao takav nije legitimiran na priznanje prava vlasništva tužitelja nad podrumskim prostorom". Nasuprot tome, u ovom postupku tvrdi da je vlasnik i to vlasništvo temelji na pravnom sljedništvu iza N. o. G. Z. koji je upisan u zemljišne knjige kao nositelj prava upravljanja, dok je nekretnina i dalje uknjižena kao općenarodna imovina. Ovakvi kontradiktorni navodi tužitelja nisu dovoljni za zaključak da je on vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a time i aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu za korištenje, jer tužitelj nije predložio dokaze na temelju kojih bi sud utvrđivao odlučne činjenice za pitanje vlasništva, sukladno čl. 219. ZPP-a. Tako ostaje nejasno vlasništvo stanova u predmetnoj zgradi, jesu li u postupku povrata vraćeni S. p. c. ili je došlo do primjene Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92., 69/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 11/97., 68/98., 163/98., 95/00., 120/00., 94/01. i 78/02.), a kojim je propisana pretvorba vlasništva na društvenim stanovima na kojima je postojalo stanarsko pravo. Kod prodaje posebnog dijela zgrade osobi koja taj stan koristi s naslova stečenog stanarskog prava u cijenu stana ulazi, pored ostalih elemenata, vrijednost korisne površine i sporednog dijela na koji se proteže stanarsko pravo, ali i vrijednost zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Istodobno, vlasnici stanova su zajedničari na onim dijelovima nekretnine i uređaja nekretnine (zgrade) koji služe svim vlasnicima posebnih dijelova zgrade i u tom slučaju su vlasnici stanova mogli raspolagati zajedničkim dijelovima kao što su šupe u podrumu. Konkretno to znači da su vlasnici stanova mogli raspolagati podrumskim prostorom, mogli su ga etažirati, te ustupiti ili prodati, što onda upućuje na mogućnost da je tuženik mogao steći suvlasništvo podrumskog prostora na način kako to on tvrdi i navodi u iskazu budući postoji elaborat etažacije i Ugovor o povezivanju suvlasničkih dijelova sa vlasništvom posebnih dijelova zgrade. Slijedom navedenoga, a na temelju dokaza koji su predloženi i priloženi tijekom ove parnice, ne može se sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj doista vlasnik predmetnog podrumskog poslovnog prostora i time aktivno legitimiran od tuženika potraživati naknadu za korištenje.

20. Također, tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nepošteni suposjednik, a samo nepošten suposjednik dužan je naknaditi koristi od upotrebe poslovnog prostora. Čl. 18. st. 3. ZV-a propisuje da je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Tužitelj nije tvrdio, niti dokazivao da je tražio od tuženika da mu vrati u posjed predmetni poslovni prostor prije utuženog razdoblja i nije dokazao da je tuženik odbio predaju posjeda stana, jer tek pod tim okolnostima bi se moglo raspravljati o nepoštenju tuženika u posjedu poslovnog prostora. Prema čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Presumpcija poštenosti posjeda znači da je tužitelj dužan dokazati suprotno, tj. da je tuženik nepošteni suposjednik, a što u ovom slučaju tužitelj nije dokazao, niti je pokušao dokazati.

21. Dakle, utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni podrumski poslovni prostor kao pošteni suposjednik smatrajući da je suvlasnik tog prostora, te se tako i ponašao. Nasuprot tome, nije utvrđeno vlasništvo tužitelja, a samo od nepoštenog posjednika vlasnik stvari može tražiti naknadu za korištenje u smislu čl. 165. sta. 1. ZV-a. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu za korištenje podrumskog poslovnog prostora, zbog čega je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice V. Z. poslovni broj Ovrv-…od 23. kolovoza 2019. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.704,65 kune sa zateznim kamatama te je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u točki I izreke presude.

22. Kako je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim to nisu razmatrani preostali navodi i dokazi stranaka.

23. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, nema pravo na naknadu parničnog troška, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke presude. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.878,00 kuna i to na ime troška sastava podneska od 24. lipnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife (50 bodova) i zastupanja na ročištima 2. listopada 2020. i 20. travnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife (2x50 bodova), sve s porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2022.

Sutkinja

Vesna Horvat, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi elektronskim putem odnosno pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog

bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku uz pristojbu na presudu 100,00 kuna

2. tuženiku po opunomoćeniku