REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 57 Pž-6059/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. F. d.o.o. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-182/2020 od 15. prosinca 2021., 21. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-182/2020 od 15. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, Trgovački sud u Zagrebu je radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 791.562,00 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 16.175,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odredio prethodnu mjeru zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i naložio tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka osiguranja u iznosu od 12.387,50 kn.
2. U obrazloženju rješenja sud navodi da je tužiteljev prijedlog radi osiguranja određivanjem prethodne mjere osnovan jer je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pri čemu iz dokaza ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Tuženik nije osporio kupoprodajni poslovni odnos stranaka, ni činjenice isporuke opreme i strojeva niti visinu preostalog neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 791.562,00 kn, a istaknuti prigovor na okolnost nedostataka isporučene robe nije argumentirao niti na tu okolnost priložio isprave. Osim toga, sud je uvidom u dopis Ministarstva, Područni ured S. od 20. studenoga 2011. utvrdio da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima slijedom čega je, u smislu odredbe čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, i 70/19; dalje: ZPP), teret dokazivanja nepostojanja te tražbine prešao na tuženika. Zato je sud primjenom čl. 501. ZPP-a ocijenio da ne postoji veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.
3. Tuženik u žalbi, u bitnome, obrazlaže da je u pretežitom dijelu platio cijenu strojeva i opreme u visini od preko 80% ugovorene cijene slijedom čega je imao pravo koristiti odbitak poreza po utuženim računima. Upravo zbog toga što smatra da nije dužan platit preostali dio cijene vodi više sudskih postupka jer je roba imala skrivene nedostatke koje on nije moga odmah uočiti. Sud je propustio izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine potraživanja i činjenice korištenja pretporeza. Stranke su dogovorile sukcesivno plaćanje i preuzimanje nove fitness opreme sukladno čl. 5. Ugovora o kupoprodaji, a tužitelj je jednostrano odlučio cjelokupnu isporuku nove opreme obaviti krajem prosinca 2017. i nametnuto tuženiku dinamiku plaćanja. Osim toga, sud nije uzeo u obzir da su stranke ugovorile da prema unaprijed zadanom omjeru dijele troškove prodaje, transporta, skladištenja i servisa rabljene opreme, što je tužitelj propustio učiniti te troškovi skladištenja zaključno do 31. prosinca 2017. iznose preko 140.000,00 kn. Zato nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere jer tvrdnje tužitelja nisu dovedene do stupnja vjerojatnosti.
4. U odgovoru na žalbu predlagatelj osporava žalbene navode jer oni ne ukazuju na veću vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbama čl. 365. i čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je ono pravilno i zakonito.
7. Pobijanim rješenjem određena je prethodna mjera kojom se zabranjuje bankama da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati s njegova računa iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom parničnom postupku s osnova glavnice u iznosu od 791.562,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 16.175,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da uvidom u dokaze u spisu za sada ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj ukazuje na propust suda utvrditi činjenicu veće vjerojatnosti tužiteljevog uspjeha u sporu. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu, što on nije učinio.
9. Tuženik nije ispravama dokazao navode iz prigovora na okolnost reklamacije isporučene robe, pri čemu njegovi navodi izneseni na okolnost „pretežitog plaćanja ugovorene cijene“ uopće nisu odlučni jer je prethodna mjera određena upravo u visini neisplaćenog dijela cijene isporučene opreme.
10. Žalbeni navodi kojima žalitelj opravdava činjenicu odbitka pretporeza po utuženim računima i u odnosu na neisplaćeni dio cijene nije odlučan za ishod ovog spora jer se ovdje ne radi o osporavanju tuženikovog prava na odbitak poreza već se, nakon što je on to učinio, smatra da tražbina postoji u smislu odredbe čl. 221.b st. 1. ZPP-a, osim ako tuženik ne dokaže protivno, što tuženik nije dokazao.
11. Pored toga, žalbeni navod iznesen na okolnost eventualne tuženikove protutražbine s osnove troškova prodaje, transporta, skladištenja i servisa rabljene opreme koja je predmet drugog parničnog postupka, sami za sebe, ne dokazuju veću vjerojatnost da će tuženik uspjeti u ovom sporu radi isplate neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene.
12. Stoga je prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljeva tražbina prema tuženiku proizlazi s osnove s osnova ugovora o kupoprodaji robe prema čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11) za koju tuženik nije platio cijenu u utuženom iznosu od 791.562,00 kn i nije dostavio dokaze na okolnost nedostatka robe slijedom čega ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu u smislu odredbe čl. 501.a ZPP-a.
13. Odluka o troškovima postupka nije zahvaćena bitnim povredama odredba postupka slijedom čega je i ona potvrđena.
14. Stoga je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 21. veljače 2022.
Sudac
Mirta Matić, v.r.
