REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-2922/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz O. D. M. & K. d.o.o. iz Z., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, ZAVOD, OIB …, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 285,07 kn i 440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-14/2020-22 od 16. travnja 2021., 21. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja D. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-14/2020-22 od 16. travnja 2021. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke za iznos od 1.500,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-14/2020-22 od 16. travnja 2021. u točki II. izreke za iznos od 2.562,50 kn i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.562,50 kn (dvijetisućepetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa).

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu od 1.371,87 kn (tisućutristosedamdesetjedna kuna i osamdesetsedam lipa).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z. poslovni broj Ovrv-252/2016 od 9. prosinca 2016. za iznos glavne tražbine od 285,07 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za iznos glavne tražbine od 440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.175,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn (točka III. izreke).

2. Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.371,87 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

5. Predmet spora je isplata zakonskih zateznih kamata u iznosu od 285,07 kn na ime zakašnjelih isplata cijene za isporučenu robu, te posebna naknada za zakašnjenje na temelju odredbe članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN) u iznosu od 440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

6. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. ZPP-a), u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, pa je pobijani dio presude moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

9. Nije prijeporno da su na temelju okvirnih sporazuma sklopljeni ugovori o nabavi tonera i tinti različitih proizvođača koji se razlikuju u odnosu na marku proizvođača, a pri čemu su dva ugovora sklopljena 19. kolovoza 2013., jedan 19. travnja 2014., jedan 28. travnja 2014. i jedan 30. studenog 2015.

10. Također nije prijeporno da je tužitelj tuženiku isporučio naručene tonere i tinte za printere, da je tuženik platio svu naručenu robu, ali je prijeporno je li tuženik svu naručenu robu platio u ugovorenom roku.

11. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik bio u obvezi sukladno odredbi članka 6. stavka 4. sklopljenih okvirnih sporazuma po okončanju nabave i isporuke robe ispostaviti korisniku originalni račun, sukladno ugovorenim uvjetima na adresu navedenu u ugovoru/narudžbenici, pa da sukladno odredbi članka 6. točke 5.a okvirnih sporazuma tuženiku ugovoreni rok plaćanja cijene dospijeva u roku od 30 dana od dana zaprimanja originalnog računa za uredno isporučenu robu.

12. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tuženiku rok za plaćanje ne počinje teći od dana isporuke robe na temelju otpremnica ili računa – otpremnica (za pojedine isporuke su potpisivane otpremnice, a za druge računi – otpremnice) već od trenutka kada je tuženiku dostavljen originalni račun na adresu navedenu u ugovoru/narudžbenici.

13. Sud prvog stupnja utvrdio je da su svi računi plaćeni u roku osim računa broj 1562/13, koji je tužitelju dostavljen 26. kolovoza 2013., a plaćen sa zakašnjenjem od jednog dana 27. rujna 2013. zbog povrede dostavljene robe i usklađivanja vjerodostojne dokumentacije za priznavanje plaćanja računa.

14. Pogrešno je stajalište tužitelja da se u slučaju ako posljednji dan roka pada u dan koji je zakonom određeno da se ne radi, račun mora platiti prije ugovorenog dana dospijeća, jer je odredbom članka 300. stavka 3. Zakona o obveznim („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je kao posljednji dan roka računao sljedeći radni dan, ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi.

15. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je prema računu broj 1562/13 uzeo kao opravdani razlog kašnjenja u plaćanju tuženikovo usklađivanje vjerodostojne dokumentacije za priznavanje plaćanja računa.

16. Međutim, a s obzirom na to da je tuženik istaknuo i prigovor zastare, a da je dospijeće plaćanja tog računa bilo 26. kolovoza 2013., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. prosinca 2016. protekao je trogodišnji rok zastare propisan odredbom članka 228. stavka 1. ZOO-a, pa je iz ovog razloga, a ne razloga koje navodi sud prvog stupnja, valjalo odbiti tužbeni zahtjev za zakašnjenje u plaćanju računa broj 1562/13 u iznosu od 1,28 kn.

17. Također zbog zastare valjalo je odbiti i plaćanje posebne naknade u kunama u protuvrijednosti 40,00 EUR sukladno odredbi članka 13. stavka 1. ZFPPN na temelju odredbe članka 228. stavka 1. ZOO-a. Naime, ova tražbina je dospjela 27. kolovoza 2013., a tužba je podnesena nakon što je tuženik po računu br. 1562/13 došao u zakašnjenje, nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka od dolaska u zakašnjenje tj. 9. prosinca 2016.

18. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tuženik račun broj 1539/13, račun broj 1561/13, račun broj 3203/13, račun broj 13, račun broj 14, račun broj 179, račun broj 1064, račun broj 1066, račun broj 1194, račun broj 1219, račun broj 1330, račun broj 1611, račun broj 2225, račun broj 908/1, račun broj 1050/1/1 i račun broj 1188/1/1 platio unutar roka dospijeća, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na ove račune na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio

19. U odnosu na račun broj 1562/13 i u odnosu na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 228. stavka 1. ZOO i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio, dok je u odnosu na posebnu naknadu u iznosu od 400,00 EUR (za račune koji su plaćeni u roku) sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 13. ZFPPN-a i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio.

20. Slijedom navedenog, u odnosu na iznos glavne tražbine u iznosu od 273,79 kn i kunske protuvrijednosti od 400,00 EUR, te u odnosu na troškove ovršnog postupka valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je u odnosu na iznos glavne tražbine u iznosu od 1,28 kn, te kunske protuvrijednosti od 40,00 EUR valjalo odlučiti na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a također kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

21. U odnosu na parnični trošak sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tuženiku za pristup na dva ročišta (7. prosinca 2017. i 19. veljače 2018.) parnični trošak dosudio prema Tarifnom broju 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) umjesto prema Tarifnom broju 9/5 Tarife te jer je trošak zastupanja prema Tarifnom broju 7/1 Tarife umjesto prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu obračunavao po 75 bodova a ne po 50 bodova.

22. Tuženiku je za zastupanje ovlaštenog punomoćnika valjalo priznati trošak za sastav dva podneska prema Tbr. 8/3 za svaki po 12,5 bodova, za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi prema Tbr. 11/1 50 bodova, za pristup na jedno ročište prema Tbr. 9/1 50 bodova, te za pristup na dva ročišta prema Tbr. 9/5 - 12,5 bodova, a što s obzirom na vrijednost bodova od 10,00 kn predstavlja iznos od 1.500,00 kn, a zbog čega je u odnosu na ovaj iznos na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

23. U odnosu na previsoko dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.562,50 kn, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku u odnosu na glavnu tražbinu u cijelosti izgubio spor (uspio samo u dijelu troškova parničnog postupka) valjalo je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbiti, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 21. veljače 2022.

Sudac

Josip Turkalj