REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv-1561/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. S., OIB …, kojeg
zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i partneri u S., protiv tužene M. K., iz L. R., OIB
…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9.
prosinca 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Š.,
odvjetničkog vježbenika, na ročištu radi objave dana 21. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-596/2018 od 29. ožujka 2018. H. D., javne bilježnice u S., u dijelu kojim se nalaže tuženoj u roku od 8 dana isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 2.700,00 kn sa zateznom kamatom koja na
- na iznos od 450,00 kn teče od 18. lipnja 2017. - na iznos od 450,00 kn teče od 18. lipnja 2017.
- na iznos od 450,00 kn teče od 19. ožujka 2017. - na
iznos od 1.300,00 kn teče od 13. travnja 2017.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-596/2018 od 29. ožujka 2018. H. D., javne bilježnice u
S., u dijelu kojim se tuženoj nalaže platiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.143,50 kn (757,00 kn nastalog troška + 386,50 kn predvidivog troška) sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.600,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv- 596/2018 od 29. ožujka 2018. određena je ovrha kojom se nalaže ovršenici, ovdje tuženoj, namiriti glavno novčano potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, u iznosu od 2.700,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine i to na dva iznosa od 450,00 kn od 18. lipnja 2017., na iznos od 450,00 kn od 19. ožujka 2017. te na iznos od 1.350,00 kn od 13. travnja 2017., kao i trošak ovrhe u iznosu od 1.143,50 kn (757,00 kn nastalog troška + 386,50 kn predvidivog troška) sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve temeljem nepodmirene novčane tražbine premještanja nepropisno parkiranih vozila.
2. Dana 23. travnja 2018. zaprimljen je prigovor tužene u kojem prigovara nadležnosti ovog suda, nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, promašene pasivne legitimacije tužene, zastari potraživanja i pored toga osporava osnovanost tužbe i visine tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako nema dokaza da bi premještena vozila bila parkirana na nepropisan način, odnosno u suprotnosti s prometnim znakovima kojih i nije bilo na licu mjesta te kako vozila koristi isključivo I. K., osoba utvrđenog stopostotnog invaliditeta prilikom odlazaka na bolničko liječenje i kontrole.
3. S obzirom na izjavljeni prigovor stranke, sud je rješenjem broj Povrv- 1561/2018 od 1. listopada 2018. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom pobijanog javnobilježničkog rješenja o ovrsi, tužiteljevih zapisnika i računa za preuzimanje vozila te naredbi za premještanje vozila od 9. lipnja, 10. ožujka i 4. travnja 2017., rješenja HZMO, Područne službe u S. od 17. kolovoza 2016., znakom pristupačnosti od 29.
kolovoza 2021., tužiteljevog fotoelaborata priloženog uz podnesak od 30. listopada 2018., izvoda iz registra Trgovačkog suda u S. od 9. lipnja 2016., Zaključka
G. S. o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 22. ožujka 2016., Zaključka o izmjeni i dopuni Zaključka o visini troškova premještanja nepravilno zaustavljenih ili parkiranih vozila od 15. prosinca 2006., Zaključka o visini troškova premještanja nepravilno zaustavljenih ili parkiranih vozila od 4. prosinca 2012., suglasnosti za obavljanje djelatnosti premještanja nepropisno parkiranih osobnih vozila na području G.
S. od 16. rujna 1996. i Ugovora o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti premještanja i blokiranja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila s javnih površina na području G. S. od 29. svibnja 2012.
5. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.
6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje nadležnosti ovog suda, aktivne legitimacije tužitelja, pasivne legitimacije tužene, osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te zastare potraživanja.
8. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor nenadležnosti ovog suda, prije svega valja navesti kako je on u potpunosti neosnovan. Naime, prema odredbi iz čl. 34. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za parkiranje, kao i u svim drugim sporovima koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. Dakle, Općinski sud u Splitu stvarno je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a njegova mjesna nadležnost temelji se na odredbi iz čl. 46. st. 1. ZPP po kojoj je za suđenje nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda. Ovo iz razloga što je tužena s prebivalištem u L. R., odnosno na
području nadležnosti ovog suda.
9. Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, dok ju je dužnik dužan u cijelosti ispuniti, kako to propisuje odredba iz čl. 65. st. 1. ZOO.
10. Odredbom iz čl. 82. st. 1. toč. 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje ZSPC) propisano je kako vozač ne smije zaustavili ili parkirati vozilo na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 m, odnosno u krugu od 3 m od posebnih oznaka na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta. Također se ne smije zaustavili ili parkirati vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, kako to propisuje odredba iz istog članka sadržana u točki 13.
11. Odredbom iz čl. 86. st. 1. ZSPC propisano je kako vlasnik, odnosno korisnik vozila, snosi troškove premještanja vozila koje je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tijek prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno.
12. Pregledom Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 1. travnja 2016.
razvidno je kako je S. p. d.o.o. trgovačko društvo za niz komunalnih usluga na području G. S., uključujući premještanja i blokiranja nepropisno zaustavljenih i parkiranih motornih vozila na javnim površinama. S tim u vezi, jasno proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
13. Pregledom Zaključka gradonačelnika G. S. o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javno prometnim površinama G. S. od 4. prosinca 2012. razvidno je kako je vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan platiti na ime troškova premještanja vozila na temelju naredbe prometnog redara G. S. iznos od 450,00 kn za vozila do 2 tone težine, a onih preko toga u iznosu od 650,00 kn. Ukoliko vlasnik, odnosno korisnik vozila ne preuzme vozilo u roku od 24 sata dužan je platiti ležarinu u iznosu od 50,00 kn dnevno na ime troškova čuvanja vozila.
14. Odredbom iz čl. 9. Pravilnika Ministarstva unutarnjih poslova o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (NN 134/08, dalje Pravilnik) propisano je kako se premještanje vozila smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje i ako je specijalno vozilo "pauk" kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano pa sve dok specijalno vozilo "pauk" ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta.
15. Pregledom pobijanog ovršnog rješenja na temelju vjerodostojne isprave od 29. ožujka 2018. razvidno je kako se tužena tereti za nepodmirenu novčanu tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 2.700,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svake pojedine tražbine, a sve temeljem četiri premještanja vozila registarskih oznaka … (HR) i … (HR) od strane djelatnika
tužitelja, a u skladu s nalozima Prometnog redarstva G. S. Dakle, radi se o zapisnicima i računima tužitelja broj …. za preuzimanje vozila … ,
odnosno broj … za preuzimanje vozila … od 9. lipnja 2017., na
iznose od 450,00 kn za svaki račun, s dospijećem njihovih plaćanja 17. lipnja 2017. i to po naredbama Prometnog redarstva za premještanje vozila broj … i broj … od 9. lipnja 2017. Nadalje, radi se o zapisniku i računu tužitelja broj … za preuzimanje vozila … od 10. ožujka 2017. u iznosu od 450,00 kn s dospijećem plaćanja 18. ožujka 2017. po naredbi Prometnog redarstva za premještanje vozila broj … od 10. ožujka 2017. te zapisniku i računu tužitelja broj … za preuzimanje vozila …od 4. travnja 2017. u iznosu od 1.350,00
kn s dospijećem plaćanja 12. travnja 2017. po naredbi Prometnog redarstva za premještanje vozila broj … od 15. ožujka 2017. Također se tereti za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.143,50 kn i to 757,00 kn nastalog troška te 386,50 kn predvidivog troška, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
16. Uzimajući u obzir sadržaj odgovora na tužbu i istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari, valja navesti kako je i taj prigovor tužene proizvoljan i neutemeljen. Naime, u smislu citirane odredbe iz čl. 86. st. 1. ZSPC odgovornost za trošak premještanja nepropisno parkiranog ili zaustavljenog vozila na strani je vlasnika vozila ili njegovog korisnika, a tužena u svom odgovoru i ne čini spornim vlasništvo vozila, već ističe kako je njegov korisnik I. K., stoga je jasna njezina odgovornost, uz napomenu kako iz gore označenih zapisnika i računa tužitelja jasno proizlazi da je upravo tužena preuzela premještena vozila i izdane račune, stoga je i po ovoj osnovi, a u skladu s citiranom odredbom iz čl. 9. ZOO, sudionica u obveznom odnosu pa s tim u vezi dužna ispuniti svoju obvezu i odgovorna za njezino ispunjenje.
17. Što se tiče osnovanosti tužbe, za navesti je kako ona nedvojbeno proizlazi iz raspoložive dokazne građe. Naime, iz gore označenih zapisnika i računa te naredbi za premještanje vozila, ali i fotodokumentacije koju je tužitelj priložio uz podnesak od 30. listopada 2018., razvidno je kako su vozila tužene registarskih oznaka …
i … premještena po naredbi u tri navrata, jer su dana 9. lipnja 2017. i 15.
ožujka 2017. zatečena u … u blizini kućnog broja ….
parkirana na dijelu ceste gdje je širina slobodnog prolaza od njih do neisprekidane uzdužne crte na kolniku bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 m te u krugu od 3 m od posebnih oznaka na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta, dok je vozilo registarske oznake … premješteno po naredbi od 10. ožujka 2017. jer je bilo parkirano na mjestu
rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, čime su ostvarena obilježja prekršaja propisana citiranim člankom 82. stavkom 1. točkama 12. i 13. ZSPC. Dakle, sva premještanja obavljena su u skladu s propisanom procedurom i zbog prekršajnih postupanja vlasnika ili korisnika vozila, neovisno o statusu korisnika na koji ukazuje tužena. Kod donošenja odluke u odnosu na premještanje vozila … po
naredbi od 10. ožujka 2017., sud je uzeo u obzir priloženo rješenje HZMO, Područne službe u S., Klasa:… od 17. kolovoza 2016. po kojem je
I. K. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100%, ali tužena nije dostavila niti jedan dokaz da bi upravo označena osoba bila i korisnik vozila te prigode, odnosno da bi se radilo o članu njezine obitelji. Međutim, ukoliko je sve to i točno, činjenica da bi I. K. bio korisnik premještenog vozila 10. ožujka 2017. u ovom slučaju nije od odlučnog pravnog značaja. Naime, prema odredbi iz čl. 2. st. 3. Pravilnika o znaku pristupačnosti (NN broj 78/08) vozila osoba s invaliditetom mogu biti obilježena međunarodnim znakom invalida, a pravo na parkiranje mogu ostvariti samo na temelju rješenja iz čl. 5. ovoga Pravilnika uz predočenje znaka pristupačnosti. Prema odredbi iz čl. 5. nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom iz čl. 2. ovog Pravilnika za razdoblje od pet godina, a znak pristupačnosti stavlja se ili privremeno lijepi u donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila. U ovom slučaju, tužena prilaže u spis znak pristupačnosti koji je izdan tek 29. kolovoza 2021., a iz raspoložive naredbe (listovi 35 i 36) jasno proizlazi kako vozilo registarske oznake … prilikom premještanja nije bilo obilježeno znakom pristupačnosti u skladu s citiranim Pravilnikom. Dakle, nema dokaza da je u vrijeme premještanja za vozilo izdan znak pristupačnosti, a sve i da jest, on nije bio postavljen na vidljivo i zakonom propisano mjesto, stoga djelatnici tužitelja nisu ni mogli znati da premještaju vozilo ovlašteno za pakiranje na prostoru predviđenom za vozila osoba s invaliditetom, zatečeno ispred ulaza u zgradu bolnice u S. i to nasuprot prostora rezerviranog za vozila osoba s invaliditetom i prometnog znaka koji ukazuje na taj prostor, a u tom slučaju ne bi bilo bitno radi li se o prijevozu osobe s invaliditetom, već o zabranjenom parkiranju na javnoj površini na kojoj nije predviđeno parkiranje vozila. Konačno, kako je već i ranije navedeno, tužena je u skladu s citiranom odredbom iz čl. 9. ZOO potpisivanjem zapisnika i računa za preuzimanje vozila 10. ožujka 2017. postala sudionica obveznog odnosa, a time odgovorna za ispunjenje preuzete novčane obveze.
18. U svakom slučaju, sve prethodno izneseno ukazuje na osnovanost tužiteljevih navoda, tako da tužba i visina tužbenog zahtjeva imaju valjano činjenično i zakonsko uporište u skladu s citiranim odredbama ZOO, a nasuprot tome, tužena nije na utemeljen način osporila iznesena utvrđenja ili ih kako dovela u sumnju, pri čemu valja dodati kako spisu ne prileži dokaz o njezinom podmirenju predmetne tražbine u cijelosti ili barem dijelom, niti se tužena na to poziva. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, platni nalog valjalo je održati na snazi u dijelu kojim se tuženoj nalaže platiti glavnicu u iznosu od 2.700,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa označenog u svakom pojedinom računu i to na način propisan odredbom iz čl. 29. ZOO, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.
19. U odnosu na trošak ovršnog postupka, platni nalog je ukinut jer se ovršni postupak po prigovoru ovršenice nastavio kao parnični postupak i radi se o jedinstvenom postupku pa je o tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom. Naime, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, uz napomenu kako zatezna kamata na dosuđeni trošak jedinstvenog postupka teče od donošenja prvostupanjske presude, dok je po platnom nalogu na ovršni trošak tekla od donošenja rješenja o ovrsi.
20. U skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelj ima pravo na naknadu troška postupka, a kao osnovan i neophodan priznat mu je trošak zastupanja po punomoćnicima i to sastava tužbe (prijedloga za ovrhu) od 29. ožujka 2018., sastava podneska od 26. rujna 2018. i zastupanja na ročištu održanom 9. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn za svaku nabrojanu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn te sastava podneska od 30.
listopada 2018. i zastupanja na ročištima održanim 4. ožujka, 4. svibnja i 19. listopada 2021. u iznosu od 125,00 kn za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 3., Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev drži neosnovanim, jer podnesak od 30. listopada 2018. nije obrazložen, a zastupanja na označenim ročištima odgođena su prije početka raspravljanja, tako da se za ove radnje ne može priznati puni iznos nagrade odvjetniku. Također mu nije priznat trošak ovrhe u iznosu od 386,50 kn, jer se radi o predvidivom, a ne stvarno učinjenom trošku, kao ni paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 14,60 kn, jer taj trošak nije bio neophodan, a svakako je i konzumiran javnobilježničkom nagradom. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.080,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, a tuženoj naložiti naknadu ukupnog troška u iznosu od 2.600,00 kn uz zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate.
21. Na temelju iznesenog, odlučeno je kao u točkama II i III izreke presude.
Split, 21. veljače 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženoj