REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-389/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. j.t.d., Z., protiv tuženika HEP-P. d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate u iznosu od 3.783.993,83 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-495/2016-54 od 17. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-495/2016-54 od 17. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-495/2016-54 od 17. prosinca 2020. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M., iz Z., poslovni broj Ovrv-7426/15 od 29. prosinca 2015., kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.783.993,83 kn zajedno sa zateznim kamatama, troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kn i predvidivi trošak u iznosu od 37,50 kn, sve zajedno sa zateznim kamatama te je odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) s tim da je odbijen tužiteljev zahtjev za zatraženim parničnim troškom u iznosu od 535.260,00 kn (točka II. izreke).

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu da mu tuženik plati iznos od 3.783.993,83 kn zbog neovlaštene potrošnje plina jer je na temelju rezultata dokaznog postupka, a napose provedenim strojarskim vještačenjem, ocijenio da tvrdnje tužitelja o isporuci plina tuženiku u odnosnom razdoblju nisu dokazane.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili je preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode i predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine iznosu od 3.783.993,83 kn zbog neovlaštene potrošnje plina sve s pripadajućim zateznim kamatama po računu broj 1400999/1/1 od 31. prosinca 2014. za razdoblje od 24. do 28. prosinca 2014. i računu broj 1500062/1/1 za razdoblje od 31. siječnja 2015. za razdoblje od 8. do 9. siječnja 2015. po osnovi naknade za korištenje transportnog sustava i novčane obveze za isporučeni plin bez ugovorenog kapaciteta na mjerno redukcijskoj stanici S. (priključak S.-6 bar – S. T.), sve na temelju članka 143 tužiteljevih Mrežnih pravila od 30. prosinca 2014. (za razdoblje od 24. do 28. prosinca 2014.) i Mrežnih pravila od 29. svibnja 2014. (za razdoblje od 8. do 9. siječnja 2015.).

7. U postupku koji je prethodio žalbi nesporno je utvrđeno:

- na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ž. M., iz Z., donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7426/15 od 29. prosinca 2015., na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, radi naplate tužiteljeve dospjele tražbine u iznosu od 3.783.993,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama, troška ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kn i predvidivog troška u iznosu od 37,50 kn, sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate,

- protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim osporava rješenje o ovrsi tvrdeći da tuženik nije koristio sustav niti nominirao (naručio) plin za utuženo razdoblje i nije koristio usluge tužitelja u razdoblju od 24. do 28. prosinca 2014. i od 8. do 9. siječnja 2015., i tvrdi da je plin ostao u sustavu tužitelja i da tuženik nije neovlašteno trošio plin,

- nakon zaprimanja predmetnih računa, tuženik ih je vratio tužitelju, - na okolnost da je krajnji kupac preuzeo plin tužitelj je dostavio svoja izvješća o izmjerenim količinama plina za navedeno razdoblje: 24. prosinca 2014. potrošeno 1364 kWh, 25. prosinca 2014. potrošeno 2729 kWh, 26. prosinca 2014. potrošeno 3478 kWh, 27. prosinca 2014. potrošeno 4180 kWh, 28. prosinca 2014. potrošeno 2104 kWh, 8. siječnja 2015. potrošeno 4184 kWh i 9. siječnja 2015. potrošeno 3465 kWh,

- tuženik ne osporava da je tužiteljevo brojilo u spornom razdoblju pokazalo određene količine plina kao što se navodi u tužiteljevim izvješćima o izmjerenim količinama ali tvrdi da u spornom razdoblju nije koristio plin,

- nesporno je da su stranke u ugovornom odnosu na način da tužitelj kao operator transportnog sustava obavlja transport plina, a tuženik kao krajnji kupac prirodnog plina rezervira korištenje transportnog kapaciteta i plaća naknadu tužitelju za korištenje transportnog sustava za predmetni priključak S.-6 bar-S. T. i to sve u dnevnoj i mjesečnoj komunikaciji na temelju dnevnih, odnosno mjesečnih ugovorenih kapaciteta.

8. Temeljno je sporno pitanje u ovoj parnici je li tužitelj stekao novčanu tražbinu protiv tuženika jer su njegovi mjerni uređaji registrirali relativnu nisku neovlaštenu potrošnju plina prema izvješćima o izmjerenim količinama plina za navedeno razdoblje, odnosno da li je došlo do fizikalne pojave dvosmjernog protoka plina i da li je plin ostao u sustavu tužitelja jer o odgovoru na to pitanje ovisi zaključak o pravu na naplatu neovlaštenog korištenja plina, odnosno ispunjenje zakonom propisanih pretpostavaka u smislu odredbe iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) u svezi s tužiteljevim Mrežnim pravilima od 29. svibnja 2014. i 30. prosinca 2014.

9. Prvostupanjski sud je proveo strojarsko vještačenje po E. D. d.o.o. i to sudskom vještaku P. D. na okolnost pojašnjenja načina funkcioniranja sustava tužitelja (funkcioniranje plinovoda i plinomjera) i na okolnost nastanka fizikalne pojave dvosmjernog protoka plina u sustavu tužitelja i na predmetnom priključku.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka od 20. studenog 2019. (list 584.-600. spisa) prvostupanjski sud je utvrdio da je vještak pojasnio način funkcioniranja sustava tužitelja na način da je transportni plinski sustav definiran kao niz cjevovoda kojim se prirodni plin transportira od proizvođača (INA Industrija nafte d.d.) do većih potrošača koji su direktno spojeni na transportni sustav, do podzemnog skladišta plina (P. skladište plina d.o.o.), te distributera i interkonekcija s drugim državama (Slovenija i Mađarska), da se transportni sustav Republike Hrvatske kojim upravlja tužitelj P. d.o.o. sastoji od međunarodnih plinovoda, magistralnih plinovoda, regionalnih plinovoda, odvojnih plinovoda, spojnih plinovoda, plinskih čvorišta, odašiljačko-prihvatne čistačke stanice, ulaznih mjernih stanica i mjerno redukcijskih stanica (MRS), da je Mjerno-redukcijska stanica (MRS) S. objekt u kojem se izvodi smanjenje tlaka i mjerenje protočnih količina prirodnog plina, sastavni je i ključni dio plinskog transporta koji povezuje visokotlačni plinski transportni sustav s distributivnim mrežama nižeg tlaka, da svaki od distributera prirodnog plina zahtijeva određenu redukciju tlaka ovisno o vrsti distributivne mreže i korisnicima koji su spojeni na nju, da su neke od zadaća mjerno-redukcijske stanice čišćenje (filtriranje) plina, predgrijavanje, reduciranje tlaka, mjerenje i reguliranje protočnih količina plina, da je predmetni priključak S.-6bar-T. S. točka razdvajanja između stanice MRS S. i priključnog plinovoda DN250 kojim se vrši transport do TO S., da je priključni plinovod u vlasništvu HEP-a, a održava ga HEP-T. kao i da se količine plina mjere na mjernoj liniji. br.3 na MRS S. na kojoj su instalirani Turbinski plinomjer Elster Instromet SM-RI-K, G-1000,DN 200, tipa ZB-32.T- ser.br.41019 i Kolektor obujma Actaris SEVC-D tipa mjerila HR Z-19- 1002…ser.br.EP26843. Plinomjer je u vrijeme spornog događanja bio baždaren i kao takav ispravan za upotrebu za laminarno stacionarno strujanje. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o turbinskom mjeraču protoka plina, koji kada mjere u režimima stabilnog strujanja (bez većih promjena strujanja ili pulsiranja) vrlo su precizni (tipično +-2% pri nižim protocima I oko +-1% pri višem nivou protoka) a mjere na način da je protok plina koji prođe kroz cijev tj. turbinu u mjeraču proporcionalan brzini okretanja turbine, broj okretaja je mjera volumena plina koji je prošao, međutim imaju i nedostatke, a to je ograničeni minimum protoka, podložnost mehaničkom trošenju, osjetljivost na inerciju, kod pulsacijskog ili isprekidanog rada. Što se tiče mjerne točnosti granice greške su +/- 2% za protok između Qmin i 20% od Qmax, te + / - l% za protok između 20% Qmax i Qmax. Studije su pokazale da ne treba očekivati poremećaje u slučaju relativnih pulsacija toka ispod 5% (peak to peak), i relativne pulsacije pritiska od manje od 0.1 do 0.5% (peak to peak). U razdoblju 24.-28. prosinca 2014. i 8-9. siječnja 2015. mjerni uređaj na priključku S.-6bar T. S. registrirao je sporadične količine plina oko 70Sm3, svaka 5h do 10h a koja količina je zapravo 1 impuls, jer svakih 10m3, nekorigiranih se registrira jedan impuls.

11. Vještak se poziva na važeći Pravilnik o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila, kojim je propisano da plinomjer mora biti u granicama najveće dopuštene pogreške u svakome smjeru protoka ili samo u jednome smjeru koji je jasno naznačen, elektronički uređaj za pretvorbu mora imati mogućnost otkrivanja rada izvan radnih područja koja je proizvođač utvrdio za parametre koji su bitni za mjernu točnost, da u takvome slučaju uređaj za pretvorbu mora prestati integrirati pretvorenu količinu, a za vrijeme rada izvan radnih područja može odvojeno brojiti pretvorenu veličinu te da elektronički uređaj za pretvorbu mora imati mogućnost prikazivanja svih bitnih podataka za mjerenje bez dodatne opreme. Ovo znači da se količine izvan mjernog područja ne smatraju relevantnima ni za koju svrhu, jer su nepouzdane i netočne. Problem točnosti mjerenja uvijek nastaje zbog inercije turbinskog kola, koje ne može u uvjetima isprekidanog rada ili pulsirajućeg rada, zbog inercije, pratiti svojim okretanjem (i time registracijom količine) naglo povećanje i smanjenje toka, pa se pojavljuju greške. Greške mjerenja nastaju poremećajima strujanja iz laminarnog u turbulentno, isprekidano ili pulsirajuće a što skoro onemogućava matematičko modeliranje i razumijevanje zbivanja. Kako su količine izmjerene bez obzira na vrstu strujanja plina u konkretnom slučaju tako male, to se prema mišljenju vještaka izmjerene vrijednosti ne mogu smatrati niti pouzdanima niti točnima, jer su izvan radnog područja tj. ispod Qmin.

12. Vezano uz pojavu suprotnog smjera kolanja plina tj. dvosmjernog gibanja plina prema mišljenju vještaka navedena pojava je moguća jedino ako se gradijent tlaka zbog nečega preokrene (postane veći na strani korisnika, nego dobavljača), za što nema dokaza ni mjerenjima ni teoretski. S obzirom na registrirana sporna mjerenja protoka, i priležeća pojašnjenja, to se promjena gradijenta morala u nekoliko dana dogoditi višekratno. Povratni tok koji bi nastao od pulsiranja, je praktički nemoguće dokazati jer nije dokazano postojanje pulsirajućeg toka. Parametri pulsiranja a to su amplitude i frekvencija, po raznim studijama i znanstvenim radovima, teoretski utječu vrlo različito, ovisno o parametrima pulsiranja, na protoke tj. točnost mjerenja, ali ne mijenjaju joj smjer dok se ne promjeni predznak osnovnom gradijentu tlaka (G). Snimljene količine protoka (svakih 5 do 10h), bi mogle ukazivati da je dolazilo do isprekidanog toka ali uz količine koje su potpuno nepouzdane. Teoretski je plin mogao nestati istjecanjem kroz pukotine cjevovoda, ili korištenjem od strane trećih, i za to bi sa gledišta vještaka trebalo postojati izvješće o ispitivanju ovlaštene organizacije iz razdoblja neposredno u vrijeme spornog protoka.

13. Na ročištu održanom 3. ožujka 2020. vještak se pri usmenom prezentiranju nalaza i mišljenja sudu jasno očitovao da je mala vjerojatnost da je došlo do okretanja kola turbine odnosno da se registrirao jedan impuls a da nema fizičkog protoka ali da sva mjerenja ispod Qmin, kao da i ne postoje, budući da ih baždarna krivulja ne priznaje kao područje relevantnog mjerenja, kao i da je moguće da se netko priključio u smislu potrošnje bilo od strane drugih potrošača bilo od strane tuženika, ili je moguće da je u kolektoru a što nije bio predmet vještačenja, da se različitim uključivanjima pojedinog potrošača odnosno zatvaranjima i otvaranjima ventila upravo poremetila stacionarnost plina kod tuženika.

14. Vještak je dao mišljenje da se izmjerene količine ispod Qmin ne mogu koristiti u svrhu naplaćivanja niti korištenja kao baza za naplatu potrošnje.

15. S obzirom na to da se u tijeku vještačenja pojavilo pitanje protoka plina u nestacionarnom režimu kada postoje i drugi potrošači osim tuženika na predmetnom plinovodu, a radi utvrđenja da li su na spornim danima bili aktivni drugi potrošači odnosno da li su treći uzimali plin, to je prvostupanjski sud radi razjašnjenja problematike protoka plina proveo dopunsko vještačenje.

16. Dopunskim nalazom i mišljenjem od 2. lipnja 2020. (list 619.-637. spisa) vještak je utvrdio da treba razlikovati deklarirani/registrirani tok (plina u cijevi), minimalno dozvoljeni tok (granica prihvatljivog mjerenja za naplatu), te granični tok tj. onaj tok plina u cijevi koji je u stanju pokrenuti tj. tek jedva okretati mjernu turbinu. Vezano uz registrirani protok plina u predmetne dane 24.-28. prosinca 2014. količine od 142, 284, 362, 435, 219 m3/dan te 437, 362 m3/dan za 8. i 9. siječnja 2015., a što znači da ove vrijednosti sa brojača, na kojem bi trebali stajati podaci o tadašnjem tlaku i temperaturi, znače 7 puta manje količine u cijevi (na tlaku 6bara). Deklarirani/registrirani protok (dakle sporna količina) po danima je cca:20,40, 52,62,31,62,52 m3/dan odnosno ukupno u sedam spornih dana 320m3. Svedeno uprosječavanjem na satne „protoke“, deklarirani/registrirani tok ima sljedeće vrijednosti po spornim danima: 0.85, 1.69, 2.15, 2.58, 1.3, 2.4, 2.15 m3/h, za pojedini od kritičnih dana. Prema deklaraciji proizvođača granični protok za predmetni mjerač (potreban da se turbina počne okretati), Qmd=5.73m3/h. Uz taj granični ali konstantan tok, tj. tok koji bi turbinu okretao graničnom tj. najmanjom mogućom brzinom, kroz cijev bi proteklo 5.7*24=137m3/dan ili 959m3 u sedam spornih dana. Dakle, deklarirani „protok” u sedam dana oko tri je puta manji od graničnog koji bi nastao da se mjerna turbina stalno okreće minimalnom brzinom. Deklariran minimalni protok za mjerač od 80m3/h (zraka na atm.tlaku), što je 41.6m3/h plina na 6 bara. Dakle, minimalna vjerodostojno izmjerena količina, po danu bi uz konstantan tok bila 998,4m3/dan. Što se pak tiče odnosa izmjerenog tj. deklariranog protoka prema minimalnom koji omogućava traženu točnost mjerenja, situacija je da su izmjerene tj. deklarirane količine po danima tako male da čine samo 2, 4, 5, 6, 3, 6 i 5% od one količine koja se minimalno pouzdano može izmjeriti (Qmin). Dakle, radi se o 20 do 50 puta manjem protoku od onog kojeg se pouzdano može izmjeriti, što znači da je mjerač stajao, ili se okretao unazad većinu vremena a preostalo vrijeme okretao najpolaganije moguće. Što se tiče propuštanja vještak je pojasnio da isto nije uzrok pokretanja mjerne turbine. Što se tiče drugih potrošača vještak navodi da pored spornog obračunskog mjesta, napajaju se grad S., R. i T. S., da je cjevovod za T. S., najbliži ulaznom dijelu kolektora i regulatoru pa plin koji ide bilo kojem od preostala tri potrošača prolazi pored sporne cijevi. Stoga protok prema bilo kojem od ta tri potrošača, utječe posredno i na sporni odvojak prema TO S., koji je zatvoren. Zato u kolektoru u slučaju istovremene potrošnje nekoliko potrošača imamo nestabilno ponašanje. S obzirom na smještaj cijevi tj. sam projekt MRS, događa se fizikalni fenomen pri snabdijevanju više korisnika na način da dolazi do promjene statičkog tlaka uslijed prolazećeg protoka prema TE S., na ulazu u sporni priključak stvara podtlak, svaki put kad se brzina toka poveća, u takvom periodu se kolo mjerne turbine, u spornoj cijevi zaustavi ili smanji brzinu okretanja i obratno, kada se veliki protok u kolektoru prema TE S. smanji, tlak se na ulazu u cijev prema TO poveća pa se okretanje turbinskog kola (registriranje protoka) intenzivira. Tako dolazi, do složenih nelinearnih tokova plina, a koji se mogu opisati kao „ljuljanje plina”, a promjena tlaka većih od 43mbar/h ima nekoliko (za 8. i 9. siječnja 2015. petnaestak padova tlaka većih od graničnog te 11 porasta tlaka), što dovoljno potvrđuje osnovnu hipotezu da je promjenama u tlaku izazvana promjena toka, koja je povremena, ali da takvih promjena ima dovoljno da se turbinski mjerač pokrene i proizvede lažno mjerenje. Pri suprotnoj promjeni tlaka, desi se obratno a to znači da tok ide u suprotnom smjeru, ne registrirajući ga. Međutim, nepotrebno je i irelevantno računati kvantitativno koliko je time moglo nastati lažnih mjerenja, jer su ona i tako daleko ispod Qmin.

17. Vještak je na ročištu 9. studenog 2020., na poseban upit tužitelja, iskazao da na temelju podataka koje je dobio, u spornom razdoblju po njegovom mišljenju nije bilo potrošnje plina. Ovaj dio iskaza tužitelj nije osporio.

18. Slijedom toga, kako je vještačkim nalazom utvrđeno da u spornom razdoblju nije bilo potrošnje plina, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da nije dokazano da je tužitelj neovlašteno preuzeo plin bez ugovorenog kapaciteta.

19. Vještačkim nalazom je utvrđeno da na temelju izmjerenih količina protoka plina nije moguće utvrditi količinu potrošnje plina jer su toliko male i nepouzdane, niti je bilo konstantnog pokretanja, odnosno da je mjerač većinu vremena stajao ili se okretao unazad a preostalo vrijeme najpolaganije okretao te da nije niti isključena mogućnost nestabilnog ponašanja uslijed istovremene potrošnje nekoliko potrošača i posljedično lažnog mjerenja radi utjecaja protoka plina prema drugim potrošačima. Navedena utvrđenja tužitelj nije osporio, već dapače priznaje činjenicu da su izmjerene količine protoka plina ispod Qmin predmetnog plinomjera, kao i da postoji mogućnost greške kod evidentiranja količine protoka plina u takvim situacijama. Pritom, tužitelj nije prigovarao ovakvom nalazu i mišljenju vještaka. Štoviše, u podnesku predanom u spis 14. veljače 2020. (list 607.-609. spisa) tužitelj je izričito naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka - iz kojeg neupitno proizlazi da nije moguće utvrditi količinu potrošnje plina jer su toliko male i nepouzdane. U tom smislu su neosnovani i paušalni žalbeni navodi o tome da je zaključak suda suprotan Pravilniku o mjeriteljskim zahtjevima za protočna mjerila obujma plina, Pravilniku o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila.

20. S obzirom na žalbene tvrdnje da je vještak ponudio teoretske zaključke o tome što se u stvari dogodilo (vezano za mogućnost dvosmjernog vraćanja plina i da je netko drugi od potrošača koji su spojeni na isti priključak stanice preuzeo plin), a da nije dao egzaktne dokaze za to, ukazuje se da vještak nije niti mogao dati egzaktne podatke upravo zbog protoka plina ispod mjeriteljske točnosti. Naime, vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim zapažanjima, izvodeći zaključke o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i koje bi sud i sam mogao opažati i razjasniti kada bi raspolagao potrebnim stručnim znanjem. Zbog toga je navedeni žalbeni navod neosnovan.

21. Isto tako, u odnosu na navode tužitelja kako je nesporno da je mjerni uređaj baždaren i ispravan, ukazuje se da navedena ispravnost uređaja nema utjecaja na činjenicu da se količine ispod klase točnosti ne mogu uzeti u obzir prema mjeriteljskim standardima na koje se pozvao vještak jer su ona ispod Qmin, odnosno minimuma mjerenja točnosti. U tom smislu su neosnovani navodi žalitelja da je jedino bitno da je plinomjer registrirao bilo koju količinu protoka plina.

22. Dakle, ovaj sud podržava stajalište prvostupanjskog suda, utemeljeno na rezultatima cjelokupnog postupka da tužitelj nije dokazao da je tuženik u spornom razdoblju trošio plin, odnosno koristio tužiteljevu plinovodnu mrežu s obzirom da iz rezultata dokaznog postupka, a pogotovo vještačkog nalaza i mišljenja, proizlazi da se zbog niske izmjere količina ispod Qmin ne može utvrditi činjenica da je upravo tuženik koristio plin i tužiteljev sustav u odnosnim danima. Ovaj sud ocjenjuje neosnovanom tužiteljevu argumentaciju da tužitelj nije tuženiku fakturirao trošak nabavke plina već neovlaštenu potrošnju plina kao oblik sankcioniranja korisnika pored činjenice da je vještak izričito naveo da na temelju podataka koje je dobio, u spornom razdoblju nije bilo potrošnje plina.

23. Slijedom toga, polazeći uz ostalo i od načina na koji je tužitelj vodio ovaj postupak, nema niti pretpostavki da se u žalbi uspješno prigovara pravilnosti pobijane presude u odnosu na prigovor da je navedenu nedoumicu prvostupanjski sud mogao otkloniti provođenjem novog vještačenja po stručnoj ustanovi - S. fakultetu Sveučilišta u Z. kojeg je tužitelj predložio nezadovoljan utvrđenjima iz dopunskog vještačenja i zaključkom vještaka na ročištu od 9. studenog 2020. (podneskom od 27. listopada 2020.). Naime, s obzirom na nespornu činjenicu o malom protoku plina ispod Qmin, predloženim ponovnim vještačenjem navedena činjenica bi se samo potvrdila, tako da se vještačenjem ne bi moglo utvrditi suprotno, a navedena činjenica je odlučna da bi se uopće mogla dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva.

24. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi vezani za nedokazanu visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na okolnost da je prvostupanjski sud, osim utvrđenja da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva ocijenio da tužitelj nije dokazao niti visinu tužbenog zahtjeva.

25. Naime, tužitelj tvrdi da se naknada za preuzimanje plina bez ugovorenog kapaciteta transportnog sustava za izlaz iz transportnog sustava na kojem je krajnji kupac priključen određuje tako da se priključni kapacitet pomnoži s važećom tarifnom stavkom za izlaz u RH koja je propisana Odlukom o iznosu tarifnih stavki za transport plina („Narodne novine“ broj 102/13) i s koeficijentom za ugovaranje kapaciteta na dnevnoj razini koji je propisan Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifne stavke za transport plina („Narodne novine“ broj 85/13). Novčana obveza za isporučeni plin izračunava se na način da se iznos priključnog kapaciteta pomnoži s cijenom energije uravnoteženja za promatrani mjesec objavljenom na web stranicama H. d.o.o. (dalje: H.).

26. Odredbe članka 143/144 Mrežnih pravila tužitelja reguliraju pitanje neovlaštene upotrebe plina i propisuju način obračuna naknade za preuzimanje plina bez ugovorenog kapaciteta transportnog sustava za izlaz iz transportnog sustava na kojem je krajnji kupac priključen na način da se naknada određuje prema priključnom kapacitetu iz energetske suglasnosti za to obračunsko mjerno mjesto i tarifnim stavkama za korištenje kapaciteta na dnevnoj razini. Novčana obveza za isporučeni plin kod neovlaštene potrošnje plina određuje se prema priključnom kapacitetu iz energetske suglasnosti za to obračunsko mjerno mjesto za dane za koje je utvrđena neovlaštena potrošnja plina i prema zadnje objavljenoj cijeni energije uravnoteženja.

27. Kako je tuženik osporio i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je na gore navedene parametre vezano za izračun visine tužbenog zahtjeva trebao sudu podastrijeti egzaktne dokaze, što je propustio učiniti. Iz samih citiranih odredbi proizlazi da se navedeni izračun temelji na pokazateljima/parametrima koje je dužan podastrijeti tužitelj, a tužitelj u žalbi neosnovano navodi da do njih sud može doći najjednostavnijom matematičkom operacijom množenja. Primjerice, jedan od parametara pod nazivom „cijena energije uravnoteženja“ kao sporna pravno relevantna činjenica trebala je biti na adekvatan način utvrđena u prvostupanjskom postupku, što nije, a svakako nije dovoljno da tužitelj navede da je cijena energije uravnoteženja za promatrani mjesec objavljena na web stranicama Hrvatskog operatora tržišne energije d.o.o.

28. Nadalje, ovaj sud podržava stajalište prvostupanjskog suda da je evidencija eventualne neovlaštene potrošnje i energije uravnoteženja trebala biti obavljena na dnevnoj bazi putem kontrole nominacija sukladno čl. 84. st. 7. u svezi s čl. 124. tužiteljevih Mrežnih pravila od 30. prosinca 2014. U ostalom dijelu nisu osnovani navodi žalbe, jer je ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži sve jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i iznesenih razloga.

29. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, to je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak, v.r.