Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja
ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA
ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA
STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa
punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša
Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk
Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika SMART DEAL d.o.o., OIB:
72513413032, Split, Plinarska 1, radi zaštite autorskog prava, nakon održane javne
glavne rasprave, zaključene 13. veljače 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja Kristijana Barišića, odvjetnika u Splitu, i odsutnosti uredno pozvanog
tuženika, na ročištu za objavu presude 7. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tuženik SMART DEAL d.o.o. povrijedio imovinska autorska
prava prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., na način da je tri fotografije koautora
Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_IMG_5844 Panorama 2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041
3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

https://pelicantourssplit.com/private-tour/krka-waterfalls-from-split/#iLightbox
[product-gallery]/1

original fotografija: 1_IMG_5844 Panorama

https://pelicantourssplit.com/things-to-do-in-split/places-to-visit-from-split/
original fotografija: 2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041

https://pelicantourssplit.com/krka-waterfalls-national-park-from/trogir/
#iLightbox[product-gallery]/0 original fotografija: 3_5D3A0020

2 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava
predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik SMART DEAL d.o.o. povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA
na način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića
oznaka:

1_IMG_5844 Panorama 2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041
3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

https://pelicantourssplit.com/private-tour/krka-waterfalls-from-split/#iLightbox
[product-gallery]/1

original fotografija: 1_IMG_5844 Panorama

https://pelicantourssplit.com/things-to-do-in-split/places-to-visit-from-split/
original fotografija: 2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041

https://pelicantourssplit.com/krka-waterfalls-national-park-from/trogir/
#iLightbox[product-gallery]/0 original fotografija: 3_5D3A0020

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se
zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku SMART DEAL d.o.o., da isplati prvotužitelju ROMULIĆ
d.o.o. iznos od 2.389,01 euro / 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje
teku od 5. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva
da mu tuženik SMART DEAL d.o.o. isplati iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00
kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do isplate, kao
neosnovan.

3 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

V Nalaže se tuženiku SMART DEAL d.o.o., da solidarno isplati drugotužitelju
MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU iznos od 796,34
eura / 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2022. do
31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.
siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od
1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo
polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a
za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te
godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja
DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik SMART DEAL
d.o.o. solidarno isplati iznos od 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna sa zateznim
kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. do isplate te zatezne kamate na
dosuđeni iznos od 796,34 eura / 6.000,00 kuna za razdoblje od 5. svibnja
2022. do 22. svibnja 2022., kao neosnovan.

VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika

u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku SMART DEAL d.o.o., da prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o.,
drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU
naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.412,36 eura sa zateznim
kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik SMART
DEAL d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75,00 eura sa
zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. do isplate, kao neosnovan.

X Nalaže se tuženiku SMART DEAL d.o.o., da drugotužitelju MARIU
ROMULIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 277,60 eura sa
zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna
poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

XI Odbija se zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA u dijelu kojim zahtijeva da
mu tuženik SMART DEAL d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u

4 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

iznosu od 40,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. do isplate, kao neosnovan.

XII Nalaže se tuženiku SMART DEAL d.o.o. da trećetužitelju DRAŽENU
STOJČIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 274,84 eura sa
zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna
poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

XIII Odbija se zahtjev trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijeva
da mu tuženik SMART DEAL d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 40,20 eura kuna sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka
2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 16. prosinca 2022. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u
kojoj navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori
tri fotografije sljedećih oznaka:

- 1_IMG_5844 Panorama

- 2_Croatia_Island_Hvar_Pakleni otoci_0041 - 3_5D3A0020

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na
svojim internetskim stranicama, na sljedećim poveznicama:
- https://pelicantourssplit.com/private-tour/krka-waterfalls-from-
split/#iLightbox[product-gallery]/1

(original fotografija: 1_IMG_5844 Panorama)

- https://pelicantourssplit.com/things-to-do-in-split/places-to-visit-from-split/
(original fotografija: 2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041)
- https://pelicantourssplit.com/krka-waterfalls-national-park/from-
trogir/#iLightbox[product-gallery]/0

(original fotografija: 3_5D3A0020).

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih
prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na
tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez
ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve
naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama, na gore
navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih
fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da
je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013.,
127/2014. 62/2017., 96/2018.), koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelji saznali
za predmetne povrede. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno prikazivao
predmetna autorska djela, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom
pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 5. svibnja 2022. obratili
tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu
naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih

5 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187.
Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio
njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio
imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je pet predmetnih
fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim
stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao
nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se
zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.
Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na način da je
pet predmetnih fotografija koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na
svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja
drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje
ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala
sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u
dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno,
u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00
kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2022. do isplate, ističući
pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u
iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava
zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 663,61 eura / 5.000,00 kuna po
fotografiji, odnosno ukupno 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 5. svibnja 2022. do isplate, ističući pritom da su oni
profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje
fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni
kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se
izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u
cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije svih tužitelja, navodeći kako
tužitelji nisu dokazali da su drugo i trećetužitelj (ko)autori predmetnih fotografija, niti
da je prvotužitelj nositelj imovinskih prava na tim fotografijama. Nadalje ističe prigovor
promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare i osporava tijek zateznih kamata.
Tuženik navodi da je predmetne fotografije preuzeo s internetske stranice Google
Images i samog Facebooka, odnosno s internetskih stranica koje su u vlasništvu
trećih osoba, te da na fotografijama nisu bili označeni autori, pa da se pogotovo nije
moglo znati da su drugotužitelj i trećetužitelj kao koautori fotografija prenijeli svoja
imovinska prava na prvotužitelja. Bez obzira na navedeno, tuženik ističe kako je
odmah po primitku opomene od strane tužitelja, opreza radi, uklonio predmetne
fotografije sa svoje internetske stranice. Smatra da nije svjesno niti iz krajnje
nepažnje, kako to tvrde tužitelji, koristio predmetne fotografije, pa da stoga nema
osnove da tužitelji od njega potražuju plaćanje penala u dvostrukom iznosu. Tuženik
navodi da se računi koje su tužitelji dostavili u spis ne mogu koristiti kao dokaz o
visini naknade koju prvotužitelj naplaćuje za korištenje fotografija, budući da tužitelji
nisu dostavili dokaz da su usluge iz tih računa izvršene te da su računi plaćeni.
Osporava da drugo i trećetužitelju pripada pravo na isplatu zatraženog iznosa za

6 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

povredu moralnih autorskih prava, međutim, čak i ako bi tužiteljima pripadalo pravo
na određeni iznos, što tuženik osporava, smatra da bi to onda bilo u znatno manjem
iznosu od zatraženoga. Zaključno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni
zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i
dokumentacije sadržane u spisu, i to: dopis tužitelja upućen tuženiku naslova poziv
za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu od 23. svibnja

2022. (stranica 11-16 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju naslova očitovanje na
poziv za prestankom povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu od 7. lipnja

2022. (stranica 17-18 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku od 14. lipnja 2022.
(stranica 19-20 spisa), Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 9. siječnja 2009.
(stranica 21-24 spisa), račun otpremnica broj 68/08 od 17. rujna 2008. (stranica 25
spisa), račun otpremnica broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. (stranica 26 spisa),
račun broj 58/2010 od 29. rujna 2010. (stranica 27 spisa), račun otpremnica broj
51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 28 spisa), račun otpremnica broj 19-1-1 od 27.
lipnja 2019. (stranica 29 spisa), račun otpremnica broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017.
(stranica 30 spisa), račun otpremnica broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. (stranica 31
spisa, dopis društva McCann d.o.o. (stranica 110 spisa), dopis društva
Bruketa&Žinić&Grey d.o.o. (stranica 111 spisa), dopis društva Komakino d.o.o.
(stranica 112 spisa). Nadalje, pregledane su predmetne fotografije koje prileže
stranicama 14-16 spisa te je pregledan sadržaj optičkog medija za pohranu podataka
- CD, koji prileži stranici 35a spisa. Saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku za identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te
prepoznavanje originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću, koji je svoj nalaz i mišljenje
podnio u pisanom obliku (stranica 116-124 spisa).

6. Na ročištu od 13. veljače 2024. sud je odustao od izvođenja dokaza
saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika Tonka Milete, budući da isti nije
pristupio na to ročište radi saslušanja, niti je svoj izostanak opravdao, a sve činjenice
važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio izvođenjem ostalih
predloženih dokaza. Za navesti je kako je sud zastupnika po zakonu tuženika
pozivao, radi saslušanja, i na ranije održana ročišta u ovom postupku, i to na ročište
od 5. svibnja 2023. na koje nije pristupio radi bolesti, te na ročište od 14. rujna 2023.,
na koje nije pristupio radi poslovnih obaveza.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,
70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev
djelomično osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja
Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora tri
fotografije „1_IMG_5844 Panorama“, „2_Croatia_Island_Hvar_Pakleni otoci_0041“ i
„3_5D3A0020" (dalje: predmetne fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim
isplata uobičajene naknade i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade

7 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu
Romuliću i trećetužitelju Draženu Stojčiću, te objava izreke pravomoćne
prvostupanjske presude u sredstvima javnog priopćavanja.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik predmetne fotografije koristio na
način da ih je bez odobrenja i bez plaćanja naknade prvotužitelju Romulić d.o.o.
objavio na svojoj internetskoj stranici, na poveznicama navedenim u točki I i II izreke
ove presude, te da pritom nije naveo imena i prezimena drugotužitelja Maria
Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića kao koautora. Također nije sporno da je
tuženik predmetne fotografije uklonio sa svoje internetske stranice odmah po primitku
opomene tužitelja od 23. svibnja 2022.

10. Među strankama je sporno jesu li drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj
Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija i jesu li prenijeli imovinska prava na
predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić d.o.o., dakle sporna je aktivna
legitimacija sva tri tužitelja.

11. Nadalje, među strankama je sporno je li tuženik objavom predmetnih
fotografija povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za
neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu
penala. Također je sporno je li tuženik povrijedio autorska moralna prava
drugotužitelja i trećetužitelja kao (ko)autora te visina naknade zbog povrede moralnih
prava drugo i trećetužitelja kao (ko)autora predmetnih fotografija.

12. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara utuženog potraživanja prvo, drugo i trećetužitelja.

13. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba
poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom
pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011.,
125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018.; dalje: ZAPSP), te obveza koje
predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

14. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i
druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s
njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje
autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije
drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom
odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

15. Pritom treba reći da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz
književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez
obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu (čl 5. st. 1. ZAPSP-a),
a autorskim se djelima, među ostalim, smatraju fotografska djela i djela proizvedena
postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 2. alineja 8 ZAPSP-a).

16. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su

8 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se
doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko
pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog
prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U
sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1.-3.
ZAPSP-a).

17. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a
osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti
autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako
način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora
(članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom
i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako
zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja
(pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo
priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

18. Radi utvrđivanja sporne činjenice jesu li drugo i trećetužitelj (ko)autori
predmetnih fotografija sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku
za identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te prepoznavanje
originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti
prihvatio ocjenjujući da je dan objektivno, u skladu s pravilima struke kojoj vještak
pripada, te na temelju dokaza priloženih u spisu, a stranke nisu imale prigovora na
nalaz i mišljenje vještaka.

19. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj
(ko)autori predmetnih fotografija koje je tuženik koristio na svojoj internetskoj stranici,
pa stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugo i trećetužitelja nije
osnovan. Također je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno da je fotografija
1_IMG_5844 Panorama snimljena 6. svibnja 2014., da je fotografija
2_Croatia_Islands_Hvar_Pakleni otoci_0041 snimljena 26. srpnja 2007. i da je
fotografija 3_5D3A0020 snimljena 7. svibnja 2014.

20. Nadalje, člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i
koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu
prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za
korištenje ili drugim pravnim poslom, dok je člankom 76. ZAPSP-a propisano da ako
se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu
određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog
djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog
djela.

21. Čitanjem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa (stranica 21-24 spisa) sud
je utvrdio da je isti sklopljen 9. siječnja 2009. između drugotužitelja Maria Romulića i
trećetužitelja Dražena Stojčića, s jedne strane, kao autora, te prvotužitelja Romulić
d.o.o., s druge strane, kao naručitelja. Navedenim ugovorom konstatira se da su
drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji su stvorili, stvaraju i stvarati će
autorska djela fotografske, audiovizualne i druge prirode, da su isti s prvotužiteljem
već dulji niz godina u poslovnom odnosu u kojem oni izrađuju i isporučuju autorska
djela prvotužitelju, a prvotužitelj ih distribuira i imovinski iskorištava te da su drugo i

9 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

trećetužitelj s prvotužiteljem i u radnom odnosu predmet kojeg je stvaranje i isporuka
autorskih djela. Nadalje, ugovorom se konstatira da je prvotužitelj nositelj svih
imovinskih prava na svim autorskim djelima koja su drugo i trećetužitelj stvorili bilo u
okviru poslovnog, bilo u okviru radnog odnosa s prvotužiteljem, kao i na svim
autorskim djelima koja će drugotužitelj i trećetužitelj stvarati za cijelo vrijeme
međusobne suradnje, a da se naknada za prijenos prava iskorištavanja isplaćuje
drugo i trećetužitelju kroz plaću ostvarenu u radnom odnosu, kroz isplate bonusa i
drugih materijalnih naknada. Navedenim ugovorom drugo i trećetužitelj su ovlastili
prvotužitelja da samostalno brine o ostvarivanju i zaštiti svih imovinskih autorskih
prava nad svim autorskim djelima koja su predmet tog ugovora te je određeno da za
sva djela nastala do trenutka prestanka važenja tog ugovora, prvotužitelj ima pravo i
nakon prestanka važenja ugovora poduzimati radnje u cilju zaštite i ostvarivanja
autorskih imovinskih prava koja su na njega prenesena tim ugovorom.

22. Dakle, iz sadržaja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i njegove svrhe
proizlazi da su drugo i trećetužitelj osnovali za prvotužitelja isključivo (prostorno i
vremenski neograničeno) pravo iskorištavanja svih autorskih djela fotografske i
audiovizualne prirode koja su oni stvorili i koja će stvoriti u budućnosti tijekom radnog
odnosa kod prvotužitelja te poslovne suradnje s istim, a navedene činjenice proizlaze
i iz iskaza drugo i trećetužitelja danog na ročištu od 5. svibnja 2023.

23. S obzirom na to da su predmetna autorska djela stvorena 2007. i 2014.
godine, odnosno za vrijeme međusobne suradnje drugo i trećetužitelja s
prvotužiteljem, kako to proizlazi iz gore navedenog ugovora i iskaza drugo i
trećetužitelja, to je sud utvrdio da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama. Stoga niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne
legitimacije prvotužitelja nije osnovan.

24. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz
tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom,
pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja
je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak
radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak
uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za
neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili
naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje
stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne
presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu
prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja
prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju
pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog
izvedenog prava.

25. U tijeku postupka, na ročištu od 5. svibnja 2023., saslušani su drugotužitelj
Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić. Iz njihovih iskaza, koje je sud ocijenio
kao iskrene, uvjerljive i životno logične, proizlazi da su drugo i trećetužitelj
profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih
fotografija koje daju na korištenje svojim klijentima (turističkim agencijama, hotelima,
marketinškim agencijama, turističkim zajednicama, nacionalnim parkovima i dr.), da

10 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

su autorski tim i da zajednički potpisuju sve fotografije. Poznati su po svom radu i
njihov rad je široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih
nagrada, a njihove fotografije su bile izložene i u zgradi Vijeća Europe u Bruxellesu,
povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Također, njihove
fotografije se nalaze na barem 30 poštanskih marki Hrvatske pošte. Radi snimanja
fotografija imaju velike troškove putovanja i noćenja, s obzirom na to da žive u
Osijeku, a da pretežito fotografiraju atraktivne turističke destinacije koje su daleko od
Osijeka. Puno ulažu u fotografsku i informatičku opremu, a sve kako bi fotografije
koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto vrijedno za kupiti. Godišnje
kupuju 1-2 fotoaparata koji koštaju između 50.000,00 i 100.000,00 kuna, a uz to
kupuju nove objektive, rasvjetu, računala, softweare i servere, te plaćaju najam
studija koji koriste. Zajednički biraju lokaciju na kojoj će fotografirati, zajednički na toj
lokaciji postavljaju fotoaparate, rasvjetu i drugu opremu. Prilikom stvaranja fotografije
rade niz od 3-150 fotografija od kojih poslije u studiju zajednički stvaraju jednu
fotografiju velike rezolucije, a njihove fotografije ponekad imaju toliko veliku rezoluciju
da se mogu objaviti preko cijele zgrade. Predmetne fotografije prikazuju Nacionalni
park Krka i Paklene otoke. Jedna od tih fotografija je snimljena iz zraka, kojom
prilikom su iznajmili avion, što su platili 350 eura po satu, a jedna od fotografija, koja
prikazuje Slapove Krka, je snimljena po noći, što je iziskivalo dodatan napor, s
obzirom da su cijelu noć morali provesti budni u Nacionalnom parku, a morali su
tražiti i dozvolu da mogu biti u Nacionalnom parku izvan radnog vremena. Općenito
jako puno truda ulažu u nastanak svake fotografije, pa su tako samo na otoku Hvaru,
te u Nacionalnom parku Krka bili više od 50 puta. Radi svega navedenog, kada netko
drugi koristi njihovu fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja
njihovih imena kao autora, osjećaju se jadno, iskorišteno, tužno, poniženo i
obezvrijeđeno.

26. Iz podataka pohranjenih na CD-u kojeg su tužitelji dostavili u spis, a na kojem
se, među ostalim, nalaze ispisi zaslona ekrana u obliku slikovnih datoteka u JPG
formatu, koji prikazuju objavu predmetnih fotografija na internetskim stranicama
tuženika, sud je utvrdio da su te datoteke stvorene 19. prosinca 2019. Stoga, sud
zaključuje da su upravo na dan 19. prosinca 2019. predmetne fotografije bile
objavljene na internetskom stranicama tuženika. Sud također zaključuje da su tužitelji
tada saznali za predmetne povrede, a što ujedno proizlazi i iz iskaza drugo i
trećetužitelja danih na ročištu od 5. svibnja 2023., budući da su iskazali da su za
predmetne povrede saznali neposredno prije Božića 2019. godine. Nadalje, iz
navoda tuženika iznesenih u odgovoru na tužbu proizlazi da je tuženik predmetne
fotografije uklonio sa svojih internetskih stranica odmah po zaprimanju opomene
tužitelja od 23. svibnja 2022., a s o obzirom na to da takve navode tuženika tužitelji
nisu osporili, sud zaključuje da su predmetne fotografije bile objavljene na
internetskoj stranici tuženika najmanje u razdoblju od 19. prosinca 2019. do 23.
svibnja 2022.

27. Člankom 184. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da pravo na zaštitu prava iz
toga zakona ne zastarijeva, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog
članka propisano da zahtjevi iz tog zakona koji su po svojoj naravi obveznopravni, a
za koje tim zakonom nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim
pravilima o zastari, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima.

11 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

28. Dakle, zahtjev za utvrđenje povrede ne zastarijeva, zahtjev za prestanak
uznemiravanja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina od dana izvršenog
uznemiravanja (ako uznemiravanje i dalje traje, tada zastara ne može početi teći),
zahtjev za isplatu uobičajene naknade ili penala zastarijeva u roku od 5 godina od
počinjene povrede autorskog prava, a zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove
zastarijeva u roku od 5 godina od neosnovanog stjecanja, dok zastara zahtjeva za
naknadu štete nastupa protekom subjektivnog roka od 3 godine od dana saznanja za
štetu i osobu koja ju je počinila, a u svakom slučaju protekom objektivnog roka od 5
godina od dana kada je ta šteta nastala (čl. 225. i čl. 230. Zakona o obveznim
odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje:
ZOO/18).

29. Budući da je tuženik zasigurno povrijedio autorsko pravo tužitelja 19. prosinca

2019., kada su tužitelji i saznali za učinjenu povredu, a da je tužba u ovom predmetu
podnesena 16. prosinca 2022., to u konkretnom slučaju do podnošenja tužbe nije
protekao niti trogodišnji subjektivni zastarni rok za naknadu štete, niti petogodišnji
opći zastarni rok za zahtijevanje propuštanja daljnje povrede te isplate penala, radi
čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

30. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija te da je prvotužitelj
Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, koje
su bez odobrenja i bez navođenja imena i prezimena koautora bile objavljene na
internetskim stranicama tuženika najmanje u razdoblju od 19. prosinca 2019. do 23.
svibnja 2022., to tužitelji imaju pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene
povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172.
stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

31. Pritom je za istaknuti da fotografije koje su predmet ovog spora predstavljaju
autorska djela jer se radi o originalnim intelektualnim tvorevinama koje imaju
individualni karakter. Iste su produkt rada priznatih i renomiranih fotografa koji se
fotografijom bave profesionalno te su nastale profesionalnom opremom i posebnim
odabirom kadra, kuta snimanja, osvjetljenja, odabirom kompozicije i drugih detalja
koji profesionalnu fotografiju čine drugačijom i posebnom. Iako ne predstavlja svaka
fotografija autorsko djelo, u konkretnom se slučaju radi o umjetničkim i originalnim
fotografijama koje uživaju taj status.

32. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i
penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno
povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da
zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno
plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala, odnosno
može zahtijevati plaćanje te naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172.,

179. i 183. ZAPSP-a.

33. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava
(neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u
dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po
fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografija.

12 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

34. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih
prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja
nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 25-31 spisa).

35. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi
utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179.
stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu
koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

36. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu
pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to
za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim
osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do

1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV.

37. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao
prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino d.o.o., za autorska prava na dva kadra
Baranje (polje s balama slame i Kopački rit) snimana dronom u Full HD rezoluciji za
potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da
je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine
(online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne
prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV.

38. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM, za otkup pet fotografija (rijeke, žita,
bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za potpuni otkup fotografija bez
ekskuziviteta, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV.

39. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska
kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV.

40. Iz računa broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu
fotografija "Osijek Aero" i "Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije

4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno
vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (rok ograničenja nije vidljivo otisnut),
teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i
online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na OOH, print i izloge
dućana). Pritom je za istaknuti da OOH ili eng. "out of home" znači vanjsko
oglašavanje i odnosi se na oglašavanje na reklamnim materijalima velikog formata
(npr. jumbo plakati, svjetleće reklame i sl.) smještenim u centralnim dijelovima
gradova, na glavnim prometnicama, pješačkim zonama, na parkinzima trgovačkih
centara i sl.

41. Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu
fotografije "Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je
nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja te fotografije (do

13 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

31. kolovoza 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje
Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na
Priceless platformu i online kampanju oglašavanja te platforme, zatim na OOH -
vanjsko oglašavanje, print, oglašavanje na benzinskim crpkama, ljekarnama i sl., te
na brošure i online kanale). Također je vidljivo da je za kupca ugovoreno ekskluzivno
korištenje fotografije do 31. kolovoza 2017.

42. Iz računa broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije,
pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je
nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (do

31. prosinca 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje
Republike Hrvatske) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na tisak na
bočicama Coca-Cole i na promotivnim materijalima na mjestima prodaje bočica).

43. Iz dopisa društva McCann d.o.o. od 4. listopada 2023. (stranica 110 spisa),
dopisa društva Bruketa&Žinić&Grey d.o.o. od 6. listopada 2022. (stranica 111 spisa),
te dopisa društva Komakino d.o.o. od 25. listopada 2023. (Stranica 112 spisa),
proizlazi da su usluge po gore navedenim računima broj 58/2010 od 29. rujna 2010.,
broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019., broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017., broj 11-1-1 od 22.
ožujka 2017., broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. izvršene, te da je u cijelosti
izvršeno i plaćanje po tim računima.

44. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir sadržaj navedenih račina i dopisa
društava kojima su ti računi ispostavljeni, sud je utvrdio da se uobičajena naknada
koju su tržišni subjekti spremni platiti za korištenje fotografija kao što su predmetne ili
s njima usporedivih fotografija, i to za korištenje na internetskim stranicama za
obavljanje gospodarske djelatnosti, na TV-u, izlozima dućana, prezentacijama,
sajmovima, jumbo plakatima, promotivnim materijalima, u brošurama i sl., uglavnom
nalazi u rasponu od 3.600,00 kn do 5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu
fotografiju, pri čemu iznos cijene ovisi o vremenskom, teritorijalnom i uporabnom
ograničenju korištenja.

45. S obzirom na sve navedeno, te činjenicu da je tuženik, u konkretnom slučaju,
predmetne fotografije koristio samo na svojim internetskim stranicama (a ne i na
ostalim sredstvima oglašavanja) u razdoblju od prosinca 2019. do svibnja 2022., sud
je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za
predmetnu vrstu korištenja iznosi 398,17 eura / 3.000,00 kn po fotografiji, odnosno

1.194,51 euro / 9.000,00 kn ukupno za korištenje tri fotografije.

46. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih
fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na
umu imao i činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni
fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim
nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o fotografijama koje
prikazuju atraktivne turističke lokacije, od kojih je jedna fotografija snimljena iz zraka
(aviona), a jedna je snimljena po noći, i za koje, da bi nastale, je potrebno puno
truda, vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog
korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije objavio na
svojim internetskim stranicama, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi,

14 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

a s ciljem ostvarivanja dohotka ili dobiti odnosno radi povećanja interesa za usluge
koje je nudio. Sud je također uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije
nalazile na internetskim stranicama tuženika dulje vremensko razdoblje (od prosinca

2019. do svibnja 2022.).

47. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala
odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je
člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko
pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u
dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće
uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom
nepažnjom.

48. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u
poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez
provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se
pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime, tuženik je u okviru
obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom,
prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. ZOO-a/18), što je u konkretnom slučaju
propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao trgovačko društvo kojem je svrha
obavljanje gospodarskih djelatnosti radi ostvarivanja dohotka ili dobiti, koji je javno
koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u
dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno
iznos od 2.389,01 euro / 18.000,00 kuna (9.000,00 kuna x 2), dok je zahtjev
prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 1.592,67 eura /

12.000,00 kuna prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao
neosnovan.

49. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim
korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u
ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak

2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 5. svibnja 2022. do isplate, po stopi određenoj u
skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje:
ZOO/23), mjerodavnoj za ostale odnose.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

51. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom
korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije
označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

52. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju
pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na
dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-
a u vezi s člankom 1100. ZOO-a/18). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja
ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu
te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja

15 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene
povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom
svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz iskaza
drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj
fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o fotografima koji su
nagrađeni velikim brojem domaćih i međunarodnih nagrada te da se s obzirom na
sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi njihovu fotografiju bez
pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao koautora,
osjećaju jadno, iskorišteno i obezvrijeđeno, a da im je objava njihovih imena kao
koautora izuzetno bitna jer to predstavlja priznanje za njihov rad. Sud je osobito uzeo
u obzir i dio iskaza trećetužitelja u kojem je naveo da oni ne žele hodati po sudovima,
nego žele raditi svoj posao i baviti se fotografiranjem, jer su na svoje fotografije jako
ponosni, ali kad naiđu na situaciju da netko drugi koristi njihove fotografije bez
dopuštenja i plaćanja naknade i bez navođenja njih kao koautora, nemaju drugog
izbora nego podnijeti tužbu, što im stvara dodatan stres i opterećenje, ali ništa drugo
im ne preostaje.

53. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda,
primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu
od 796,34 eura / 6.000,00 kuna za oba koautora za objavu sve tri fotografije, dok je u
preostalom dijelu, za iznos od 1.194,51 euro / 9.000,00 kuna, zahtjev za isplatu
naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u
tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

54. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete
drugo i trećetužitelju pripadaju, sukladno članku 1103. ZOO-a/18, počevši od
podnošenja odštetnog zahtjeva 23. svibnja 2022. (stranica 11-13 spisa), po stopi
određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a/22, mjerodavnoj za ostale
odnose, a ne od 5. svibnja 2022., kako su to u tužbi zatražili drugo i trećetužitelj.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

56. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog
zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i
djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u
sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja
odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se
objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora
se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi
radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

57. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih
imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju
članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove
presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje
na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno
zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala
obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

16 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

58. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

59. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku

154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

60. Pritom je za navesti kako prilikom određivanja razmjernog djela parničnih
troškova sud treba voditi računa ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva,
već i o osnovi tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je utvrđena povreda, pa
razmjer uspjeha u sporu treba procjenjivati kvalitativno, a ne samo kvantitativno
(presuda ESLJP 28963/10 od 18. srpnja 2013.). Naime, prilikom odlučivanja o
troškovima parničnog postupka treba uzimati u obzir kako uspjeh tužitelja, tako i
uspjeh tuženika u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (članak

154. stavak 2. ZPP-a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze
„djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati kako s obzirom na osnovu,
tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

61. U tom smislu treba istaknuti da je prvotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje
povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu
uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 60%, te da
su drugo i trećetužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje
povrede uspjeli 100%, da su u odnosu na pravo na naknadu uspjeli u 100%, da su u
odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspjeli 40%, kao i da su sva tri tužitelja
u odnosu na zahtjev za objavu presude uspjeli 100%.

62. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na
prvotužitelja Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te
trećetužitelja Dražena Stojčića, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, opravdava
dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi
(tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-5051/2022
od 27. rujna 2023. te presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020.).

63. Kako su sva tri tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji
postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi
o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade
troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (čl. 41. st. 1. i 3.
ZOO-a/22).

64. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za
naknadu troškova (stranica 135 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito
vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:
- sastav tužbe od 16. prosinca 2022. (Tbr. 7/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od
250,00 eura;

- sastav podneska od 17. veljače 2023. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos

od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife)

iznos od 250,00 eura;

17 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

- zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2023. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife)

iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 14. rujna 2023. (Tbr. 9/1, tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife)

iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročište od 13. veljače 2024. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife)

iznos od 250,00 eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od

1.500,00 eura treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 40. Tarife), što
ukupno iznosi 1.800,00 eura.

65. Nadalje, tužiteljima je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine"
broj 53/19., 92/21.) priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa
od 106,18 eura, te im je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne
novine" broj 37/23.) trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od
106,18 eura. Tužiteljima je priznati i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura.

66. Dakle, prvo, drugo i trećetužitelju je trebalo priznati troškove postupka po
osnovi odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.412,36
eura.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

68. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 28. prosinca 2022. u
zatraženom iznosu od 62,50 eura, uvećanom za 20% za zastupanje tri tužitelja,
odnosno u ukupnom iznosu od 75,00 eura, kojim podneskom su dostavili sudu
optički medij za pohranu podataka (CD), budući da su isti mogli dostaviti sudu i u
prilogu tužbe, a za sastav koje je tužiteljima priznat zatraženi trošak u cijelosti.

69. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 75,00
eura trebalo odbiti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao pod točkom IX izreke
ove presude.

70. Nadalje, u zahtjevu za naknadu troškova drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić su zatražili naknadu troškova putovanja na ročište od 5.
svibnja 2023., na koje su pristupili radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem.
Drugotužitelj Mario Romulić, koji ima prebivalište u općini Bilje, je zatražio iznos od
317,80 eura (cestovna udaljenost 694 km x 0,40 eura = 277,60 eura + 40,20 eura za
cestarinu za 1. skupinu vozila), a trećetužitelj Dražen Stojčić, koji ima prebivalište u
gradu Osijeku, je zatražio iznos od 315,04 eura (cestovna udaljenost 687,09 km x
0,40 eura = 274,84 eura + 40,20 eura za cestarinu za 1. skupinu vozila).

71. S obzirom na to da je sud u ovom postupku odredio izvesti dokaz saslušanjem
drugo i trećetužitelja, te ih je pozvao na ročište od 5. svibnja 2023., na koje ročište su
oni i pristupili, to ovaj sud smatra da je trošak njihovog putovanja na navedeno
ročište bio potreban za vođenje ove parnice, te im je sukladno članku 151. te članku

155. stavku 1. ZPP-a taj trošak trebalo priznati, ali samo trošak korištenja motornog
vozila, a ne i zatraženog iznosa cestarine, budući da u spis nisu dostavili dokaz da im
je trošak cestarine i nastao. Pritom je za istaknuti da, iako na relaciji Osijek/Bilje-Split-

18 Poslovni broj: 5 P-700/2022-40

Osijek/Bilje prometuju sredstva javnog prometa, sud nije drugo i trećetužitelju
dosudio iznos troška prijevoza najekonomičnijim sredstvom javnog prometa
(autobusom), budući da je općepoznata činjenica da putovanje autobusom od
Osijeka/Bilja do Splita u jednom smjeru traje oko 10 sati, pa drugo i trećetužitelju nije
bilo moguće u jednom danu stići iz Osijeka/Bilja u Split na ročište i vratiti se natrag.

72. Dakle, drugotužitelju Mariu Romuliću je trebalo priznati trošak putovanja na
ročište u iznosu od 277,60 eura (694 km x 0,40 eura), a trećetužitelju Draženu
Stojčiću u iznosu od 274,84 eura (687,09 km x 0,40 eura), dok je zahtjeve drugo i
trećetužitelja za naknadu troška cestarine od 40,20 eura trebalo odbiti kao
neosnovane.

73. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama X - XIII izreke ove presude.

74. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci
odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450
kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja
eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 7. ožujka 2024.

Sutkinja Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o pristojbi za presudu u iznosu od 106,18

eura

- tuženiku - u spis