Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-1341/2021-2
U I M E RE P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. M. Č., OIB: … i 2. A. Č., OIB …, oboje iz M. S., i zastupan po punomoćnici mr. sc. A. F.-R., odvjetnici iz Č., protiv tuženika E. d.o.o., OIB: …, M. S., zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Č., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude, ispravno i rješenja, Općinskog suda u Čakovcu od 6. travnja 2021. poslovni broj P-829/2019, dana 21. veljače 2022.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja M. i A. Č. te tuženika E. d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda, ispravno i rješenje, Općinskog suda u Čakovcu od 6. travnja 2021. poslovni broj P-829/2019, s time da se odbijaju i zahtjevi za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom odlukom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku E. d.o.o. M. S., OIB …, da I-tužiteljici M. Č. iz M. S., OIB …, isplati iznos od 12.489,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom - na iznos od 4.163,23 kn od 06.12.2018. godine pa do isplate; - na iznos od 4.163,23 kn od 06.01.2019. godine pa do isplate; - na iznos od 4.163,23 kn od 06.02.2019. godine pa do isplate,sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku E. d.o.o. M. S., OIB …, da I-tužiteljici M. Č. iz M. S., OIB …, i II-tužitelju A. Č. iz M.S., OIB…, solidarno isplati iznos od 11.518,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.03.2019. pa do isplate;
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.04.2019. pa do isplate;
- na iznos od 3.191,81 kn od 06.05.2019. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku E. d.o.o. M. S., OIB …, da I-tužiteljici M. Č. iz M. S., OIB …, i II-tužitelju A. Č. iz M. S., OIB …, s osnova nepodmirenih troškova poslovnoga prostora solidarno isplati iznos od 2.855,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom
- na iznos od 239,69 kn od 09.08.2019. pa do isplate;
- na iznos od 834,84 kn od 22.07.2019. pa do isplate;
- na iznos od 37,50 kn od 13.06.2019. pa do isplate;
- na iznos od 1.337,55 kn od 08.08.2019. pa do isplate;
- na iznos od 405,93 kn od 27.05.2019. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.881,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude tj. od 6. travnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V. O d b i j a s e prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:
RJEŠENJE O OSIGURANJU
Radi osiguranja novčanih tražbina tužitelja-predlagatelja osiguranja, i to:
- novčane tražbine I-tužiteljice-predlagateljice osiguranja M. Č. iz M. S., OIB …, u iznosu od 12.489,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom - na iznos od 4.163,23 kn od 06.12.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.01.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.02.2019. godine pa do isplate,
- novčane tražbine I-tužiteljice-predlagateljice osiguranja M. Č. iz M. S., , OIB …, i II- tužitelja-predlagatelja osiguranja A. Č. iz M. S. OIB …, solidarno, u iznosu od 11.518,27 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.03.2019. pa do isplate;
- na iznos od 4.163,23 kn od 06.04.2019. pa do isplate;
- na iznos od 3.191,81 kn od 06.05.2019. pa do isplate,
-
novčane
tražbine
I-tužiteljice-predlagateljice
osiguranja
M.
Č. iz M. S., OIB …., i II- tužitelja-predlagatelja osiguranja A. Č. iz M. S., OIB …, solidarno, u iznosu od 2.855,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom
- na iznos od 239,69 kn od 09.08.2019. pa do isplate;
- na iznos od 834,84 kn od 22.07.2019. pa do isplate;
- na iznos od 37,50 kn od 13.06.2019. pa do isplate;
- na iznos od 1.337,55 kn od 08.08.2019. pa do isplate;
- na iznos od 405,93 kn od 27.05.2019. pa do isplate,
određuje se
PRIVREMENA MJERA
zabranom tuženiku-protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Č., upisanu u zk.ul. br. 1860 k.o. 303291 M. S., broj zemljišta (kat. čestice) 744/1 ORANICA U SELU od 1150 m2 i broj zemljišta (kat. čestice) 745 KUĆA, DVOR, VRT U SELU od 859 m2, UKUPNO: 2009 m2. Provedba ovog rješenja nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Č. Općinskoga suda u Čakovcu upisom zabilježbe. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja Zemljišnoknjižnom odjelu Č. Općinskog suda u Čakovcu.
Protivnik osiguranja se upozorava na kaznenopravne posljedice postupanja suprotno zabrani.
Ova privremena mjera trajat će do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke u ovom parničnom predmetu (poslovni broj: P-829/2019) odnosno do okončanja navedenog postupka ukoliko tužitelji-predlagatelji osiguranja ne uspiju sa zahtjevom za isplatu potraživanja koja su osigurana ovom privremenom mjerom.
Nalaže se tuženiku-protivniku osiguranja da tužiteljima-predlagateljima osiguranja nadoknadi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. O d b i j a s e tuženikov prigovor prijeboja na iznos od 50.000,00 kuna od 11.12.2019. kao neosnovan.“
2. Protiv točke I., II., III., IV. i VI. gornje odluke (presude) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka u tom dijelu ukine.
3. Protiv točke V. izreke (rješenja o osiguranju) žale se tužitelji iz svih zakonskih žalbenih razloga s prijedlogom da se odluka preinači ili ukine.
4. U odgovoru na žalbu tužitelji su, u bitnom, osporili žalbene prigovore tuženika i predloženo odbijanje njegove žalbe.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:
6.1. Da je tuženik istakao prigovor nedostataka aktivne legitimacije u odnosu na drugotužitelja A. Č.koji je neosnovan. Naime, iz tužbe proizlazi da oba tužitelja tuže iz osnova neplaćenih troškova s osnova korištenja predmetnih poslovnih prostora, a kako iz uvida u z.k. izvadak sa listu 9 spisa nedvojbeno proizlazi da su oba tužitelja vlasnici prijeporne nekretnine koja je dana u zakup temeljem čega su obveznici plaćanja režija za predmetnu nekretninu. Upravo je drugotužitelj dostavio na listu spisa 37 račun na svoje ime za platež režija-plina. Nadalje, neosnovanost proizlazi iz činjenice da su oba tužitelja utužila i za razdoblje kada je tuženik bez pravne osnove zadržao prostor pa je s obzirom na utvrđeno valjalo odbiti prigovor tuženika.
6.2. Da je u ovoj pravnoj stvari prijeporno da li je tuženik platio tri zadnje zakupnine za tri mjeseca otkaznog roka, tj. za prosinac 2018., siječanj i veljaču 2019. za svaki mjesec 4.163,23 kuna odnosno ukupno 12.489,69 kuna, da li je osnovan tužbeni zahtjev s osnova korištenja poslovnog prostora nakon isteka ugovora o zakupu za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 23. svibnja 2019. u iznosu od 11.518,27 kuna, te da li je osnovan tužbeni zahtjev s osnova neplaćenih troškova režija u utuženom iznosu od 2.835,31 kunu i da li je osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
6.3. Da je razmatrajući tužbeni zahtjev tužitelja u smislu odredbi čl. 16. i 18. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 64/15 i 122/18, dalje - ZZKPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Citirane odredbe Zakona propisuju da je zakupnik dužan zakupodavcu platiti ugovoreni utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom, a također je propisano da zakupnik snosi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora ako nije drugačije ugovoreno. Upravo iz iskaza saslušanih stranaka, te uvida u ugovor o zakupu poslovnog prostora na listu spisa 5 od 1. srpnja 2016. valja zaključiti da nije prijeporno da su stranke ugovorile zakup poslovnog prostora u mjestu M. S., u naravi kafić sa WC-om od 38,10 m[2] , prostorijama kafića od 91,04 m i prostorija za kancelariju od 52,74 m[2] . Ugovorena je cijena upravo zakupa u iznosu od 4.163,23 kuna mjesečno. 6.4. Uvidom u promet tekućeg računa prvotužiteljice koji je priložila u spis nedvojbeno proizlazi da je tuženik uredno plaćao dužnu zakupninu, no isto nije platio upravo za mjesece prosinac, siječanj i veljaču 2019. U svom iskazu, te tijekom postupka, tuženik nije dokazao da bi ovaj utuženi iznos platio niti da bi platio utuženi iznos od mjeseca ožujka 2019. do svibnja 2019. kada je koristio zakupljeni prostor nakon otkaza. Tuženik također nije niti dokazao da bi uplatio utuženi iznos od 2.835,31 kn na ime režijskih troškova, a koje su tužitelji platili kao što su dostavili račune na listu spisu 30. i to na ime troška vode 239,69 kn, stambene pričuve za tri mjeseca 2019. (ožujak, travanj i svibanj) 834,84 kn, trošak plina za iste mjesece u iznosu od 37,50 kn, kao i trošak plina po obračunu potrošnje u iznosu od 1.337,55 kn te komunalnu naknadu od 260,62 kn.
6.5. Tuženik je pojasnio da je sa tužiteljima sklopio dva ugovora, jedan za popisane prostorije kafića, koji je plaćao zakupninu na račun tužiteljice, a drugi ugovor za prostorije podruma za koje tvrdi da je tužiteljici plaćao na ruke. Tuženik je istaknuo da je dao otkaz 30. studenoga 2018. jer su tužitelji ulazili u prostorije podruma te su plašili konobarice i smatra da mu je šteta na stvarima od poplave u podrumu 50.000,00 kn, te to stavlja u prijeboj.
6.6. Razmatrajući navode tuženika sud je utvrdio da tuženik nije suglasno načelu tereta dokaza dokazao da bi ugovorio i ugovor za zakup podruma, dakle, sud zaključuje da je tuženik zakupio od tužiteljice samo opisane prostorije kafića, WC-a i poslovnog prostora, a ne i prostor podruma, naime, tuženik nije dostavio ispravu ugovor za zakup podruma niti dokaz koliko je plaćao za podrum. Stoga sud zaključuje da su ovakvi navodi tuženika neosnovani i životno neuvjerljivi. To tim više jer je tuženik renomirana pravna osoba, što proizlazi iz uvida u podatke tuženika sa interneta, a i svaki ugovor koji tuženik sklapa ulazi mu u poslovnu bilancu, dakle, nije prijeporno da je upravo tuženik otkazao ugovor o zakupu dana 30. studenog 2018. te da nije platio niti tri utužena mjeseca zakupnine otkaznog roka suglasno čl. 9. Ugovoru o zakupu. Iz njegovog iskaza također proizlazi da nije platio niti za tri mjeseca odnosno od ožujka do svibnja 2019. kao časa iseljenja tuženika, a niti je platio troškove režija, a što je također obavezan temeljem Ugovora o zakupu čl. 7. pa je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točci I., II. i III. izreke u smislu odredbi čl. 16. ZZKPP-a.
6.7. Što pak se tiče tuženikovog zahtjeva za prijeboj analizom iskaza stranaka, ugovora o zakupu poslovnog prostora, ugovora o kupoprodaji ugostiteljskog inventara tuženika M. K. (list spisa 15), uvida u fotografije koje su stranke priložile na listu spisa 46 i 128 spisa, iskaza saslušanih svjedoka I. P. I Z. B., komunikacije stranaka na listu spisa 10 i 58 te ugovora o zakupu između drugotužitelja i društva B. C. na listu spisa 18 sud je utvrdio da je isti neosnovan, naime, već je utvrđeno da tuženik nije zakupio i podrum u koji su tužitelji imali pravo pristupa, no iz samih iskaza saslušanih svjedoka te uvida u fotografije sud zaključuje da nije prijeporno da je upravo tuženik imao određene stvari u podrumu, a koje su po saslušanim svjedocima iznesene van, te su tada izrađene priložene fotografije. Iz suglasnog iskaza saslušanih svjedoka i tuženika sud zaključuje da je upravo tuženik koji stanuje neposredno do poslovnog prostora te je vidio sam čin iznašanja stvari iz podruma, pristupio te određene stvari za koje je smatrao da su vrijedne, pohranio kod sebe, dok ostale stvari je tuženik istaknuo da ih mogu preuzeti Romi. Dakle, tuženik je i nakon otkaznog roka i nakon dodatnih tri mjeseca, nepripadno i protivno ugovoru o zakupu, nakon što je on osobno dao otkaz koristio prostorije podruma, u kojima je imao svoje stvari. Iz samih navoda tuženika tijekom postupka, te iz iskaza može se razabrati da tuženik potražuje 50.000,00 kuna štete, ali na ime oštećenih stvari koje je imao u podrumu. Tuženik suglasno teretu dokaza nije dostavio nikakav popis stvari niti vrijednosti svake od stvari, a koje bi iznosile u konačnici 50.000,00 kuna, da
podredno valja istaknuti da je za postojanje odgovornosti za štetu i priznavanje naknade štete u smislu odredbi potrebno da budu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su štetnik, štetna radnja, šteta, protupravnost, uzročna veza, te krivnja. Tuženik niti jedan od ovih elemenata nije dokazao te stoga ne opstoje uvjeti koji su propisani odredbom čl. 154 st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO) odnosno tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
6.8. Nadalje, sud utvrđuje da se upravo tuženik Ugovorom o zakupu u točki 4. obvezao da će sa osiguravajućem društvom sklopiti ugovor u vezi osiguranja zakupljenih poslovnih prostorija. Tuženik nije dokazao da bi u smislu ove svoje obveze sklopio takav ugovor te naplatio navedenu, eventualnu, doduše nedokazanu, štetu od poplave od osiguravajućeg društva. Nadalje, kao neosnovan zahtjev ovaj sud nalazi i činjenicu da je upravo tuženik imao dovoljno vremena da stvari iseli, a inventar je prodao novom zakupoprimcu B. C.. Dokaz o ovoj činjenici upravo je tužitelj dostavio na listu spisa 15 između tuženika i M. K. gdje je tuženik prodao ugostiteljski inventar dana 21. svibnja 2019. do kada je neprijeporno koristio poslovni prostor, a koji zakup, kako je to utvrđeno, nije platio. Stoga je prigovor prijeboja suglasno odredbi čl. 195. ZOO-a valjalo odbiti jer upravo tuženik u trenutku otkaza bio dužan po mišljenju suda iseliti kompletan inventar i sve
svoje osobne stvari iz svih prostorija, a upravo kako bi se izbjegla šteta koja bi prijetila nakon otkaza ugovora o zakupu oštećenjem ili slično.
6.9. Konačno, razmatrajući prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sud je na mrežnim stranicama tuženika na listu spisa 141 utvrdio da tuženik doista renomirana pravna osoba radi kako na području RH, tako i na području Republike Njemačke, u projektima BMW, aerodrom Munchen, a tuženikov prigovor je stoga po mišljenju ovog suda osnovan jer u prigovoru tuženika se ističe da bi se takvom mjerom narušio ugled trgovačkog društva. Razmatrajući prijedlog i analizom iskaza tuženika ovaj sud utvrđuje da nije dostavljen niti jedan dokaz suglasno teretu dokaza koje dokazuju opstojnost za donošenje privremene mjere. Tuženik je dostavio i podatke o solventnosti na listu spisa 118 iz kojih proizlazi da je tuženik imao priljev od preko dva milijuna kuna tijekom listopada i studenog 2020. Stoga nije udovoljeno uvjetima propisanim odredbom čl. 344. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17 i 131/20 - dalje OZ) jer na opisani način tužitelji nisu dokazali postojanje činjenice da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Naime, sud utvrđuje da upravo tuženik uredno posluje, te dakle ne postoji vjerojatnost niti opasnost da tužitelji neće moći u slučaju pravomoćnog dovršetka postupka naplatiti svoju tražbinu. Stoga je valjalo odlučiti kao u točci V. izreke te odbiti tužitelja sa zahtjevom.
7. Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju ukazuje tuženik jer odluka nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Isto tako, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, naime, neutemeljeno se u žalbi navodi da su tužitelji krivi za raskid ugovora o zakupu s tezom da je drugotužitelj zamijenio ključeve vrata poslovnog prostora i time mu oduzeo posjed pored činjenice da je prestao s plaćanjem zakupnine režijskih troškova na račun prvotužiteljice dana 17. studenog 2018. te da sukladno pravilu o teretu dokaza iz čl. 219.st.1. ZPP-a nije dokazao svoje tvrdnje da bi "na crno" zakupio i podrumske prostorije te da bi mu uoči otkaza ugovora drugotužitelj oduzeo posjed poslovnog prostora tako što bi promijenio ključeve ulaznih vrata, rastjerao zaposlenice (konobarice) i zatvorio ugostiteljski objekt, jer tuženik nije, što je sasvim uobičajeno u takvim situacijama, zatražio intervenciju policije, tako da je neuvjerljiv njegov navod iz odgovora na tužbu da je očekivao da će se spor riješiti mirnim putem, zbog čega ga obvezuje otkazni rok od tri mjeseca iz čl. 9. Ugovora o zakupu, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.
9. Što se tiče prigovora prijeboja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik nije dokazao da bi mu protupravnom radnjom tužitelja bila počinjena šteta na navodno popravljenom inventaru i to u nekom iznosu od utuženih 50.000,00 kuna jer prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a onaj tko tvrdi da je pretrpio štetu dužan dokazati postojanje štete i njezinu visinu (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Rev 77/2001) što ovdje nije pored nesporne činjenice da je tuženik inventar naknadno prodao novom zakupniku društvu B. C. j.d.o.o.
10. Zbog naprijed navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu, zajedno s odlukom o trošku, dok je odluka o trošku donesena u smislu čl.166.st.1. ZPP-a, s time radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna za vođenje ovog postupka.
11. Konačno, što se tiče žalbe tužitelja pobijano rješenje o osiguranju nije rezultat pogrešne primjene materijalnog (ovršnog) prava iz čl. 344. st. 1. OZ-a koja odredba regulira pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine koja je predmet ove parnice, na čemu se inzistira u žalbi, jer je u primjeni te materijalno-pravne odredbe prijedlog valjalo odbiti.
12. Naime, privremena mjera se uvijek određuje prema individualiziranim okolnostima svakog konkretnog slučaja i gotovo je nemoguće dati jednoznačni odgovor o činjenicama relevantnim za utvrđenje postojanja vjerojatnosti potrebnih za njezino određenje za svaki slučaj koji se u praksi može pojaviti, uz uvažavanje da po svojoj prirodi ona predstavlja sredstvo samo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine (prema navedenom: jasno određene) i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili oteža kasnije ostvarenje upravo te tražbine, ako i kada ona bude utvrđena izvjesnom, ili (odnosno) kako bi se spriječilo da za predlagatelja osiguranja nastane nenadoknadiva šteta.
13. Suprotno žalbi sukladno citiranoj odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine nije dostatna samo objektivna opasnost, tj. objektivna mogućnost sprječavanja ili znatnog otežavanja ostvarenja tražbine. Ta opasnost prema stabilnoj sudskoj praksi (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz 42/2018) mora biti subjektivna, tj. predlagatelj osiguranja, ovdje tužitelj mora ukazati na konkretne radnje ili propuštanja protivnika osiguranja, svjesno poduzetih radi ugrožavanja namirenja tražbine predlagatelja osiguranja, odnosno tužitelja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.
14. Naime, navedenu opasnost ne čine vjerojatnom navodi tužitelja o narušenim odnosima stranaka na što se u bitnom ukazuje u žalbi, s time da je i u toj situaciji potrebno dokazati da je tuženik svjesno poduzeo određene konkretne radnje upravo s ciljem osujećenja ostvarenja novčane tražbine tužitelja što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
15. Treba reći da ukupno potraživanje na ime glavnice iznosi 34.744,72 kuna i da je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik solventno društvo tako da nema opasnosti da se novčana tražbina u dosuđenoj visini neće moći naplatiti u ovršnom postupku, pa kad se ima to u vidu i visina tražbine zaključiti je da bez određivanja privremene mjere za tužitelje ne bi nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a koja bi prijetila.
16. Prema tome, u konkretnom slučaju, a što je pravilno ocijenio sud prvog stupnja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem privremene mjere, pa je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog za donošenje privremene mjere.
16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja, dok je odluka o trošku donesena u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Zadru, 21. veljače 2022.
S U D A C
Marin Grbić
