Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1091/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice:

S. V., OIB:…, S. P., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u V., protiv tuženice:

Republika Hrvatska, OIB:…, koju zastupa ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-336/2020 od 16. srpnja 2021. godine, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-336/2020 od 16. srpnja 2021. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake čkbr. 543/8, šuma u K. u površini od 816 čhv, upisane u zk. ul. 2207 k.o. D., što da je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, kao i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica sporne nekretnine, što da je tuženica dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva sa imena tuženice na ime tužiteljice na navedenoj nekretnini (točka I. izreke), te je obvezana tužiteljica nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je predložila da se žalba tužiteljice kao neosnovana odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu na nekretnini kat. oznake čkbr. 543/8 k.o. D., utemeljen na tvrdnji tužiteljice da je vlasništvo sporne nekretnine stekla temeljem dosjelosti.

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i pouzdano utvrdio – da je sporna čkbr. 543/8 k.o. D. od 2004. godine uknjižena na ime tuženice, da je predmetna nekretnina od 1949. godine bila upisana kao općenarodna imovina tj. da je bila u društvenom vlasništvu, da je u katastarskoj evidenciji kao posjednik upisana tuženica, da u naravi predstavlja oranicu – poljoprivredno zemljište, te da je u samostalnom i poštenom posjedu tužiteljice i njenih prednika od 1966. godine.

8. Suglasno odredbi članka 159. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst; dalje: ZV), samostalni posjednik nekretnine koje mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je odredbom stavka 4. toga članka ZV propisano da će samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov pošten i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 3. tog članka, odnosno, protekom 40 godina.

9. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica temeljem dosjelosti nije stekla pravo vlasništva sporne nekretnine, jer je, računajući vrijeme potrebno za dosjelost prema izvornoj odredbi članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) - prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja je bila na snazi od 1. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine (kada je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97, U-I-235/97,U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenoga 1999. godine; „Narodne novine“ br. 137/99; ukinuta kao neustavna) – pravilno utvrdio da počam od 1966. godine pa do 17. studenog 1999. godine nije protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavka 4. u vezi stavka 3. ZV.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je pobijanom presudom odbio kako glavni, tako i eventualni tužbeni zahtjev.

11. Žalbeni navodi tužiteljice – da predmetna nekretnina „nikada nije predstavljala društveno vlasništvo“, da je „na njezinom faktičnom privatnom vlasništvu bilo upisano društveno vlasništvo slijedom čega se upisala RH“, da „na predmetnoj čestici nikada nije uspostavljena, niti pokušala biti uspostavljena bilo kakva društvena proizvodnja“, da nekretnina koja je „samo formalno bila upisana kao društveno vlasništvo, a na kojoj nikada nije uspostavljena bilo kakva društvena proizvodnja, može predstavljati privatno vlasništvo, tako da nastavni upis RH na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu nije točan“, pa da se „na njezino posjedovanje mogu primijeniti odredbe o dosjelosti koje se odnose na čestice u privatnom vlasništvu“ - nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a nije počinjena ni koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), neosnovanu žalbu tužiteljice je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članaka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka je kao neosnovan odbijen, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), dok je i zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu također valjalo odbiti, budući da odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o podnesenom pravnom lijeku (članak 155. ZPP).

U Šibeniku, 21. veljače 2022. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jagoda Renje