Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-67/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E. d. d.o.o., OIB:…, iz S. kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica iz S., protiv ovršenika L. d.o.o., OIB:…, iz T., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-2395/2020 od 17. prosinca 2020., 21. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-2395/2020 od 17. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„1. Proglašava se nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika L. d.o.o., sa sjedištem u T., OIB…, koja se provodi u postupku izravne naplate pred FINA, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog dana 03. studenog 2020. godine od strane ovrhovoditelja E. D. d.o.o., sa sjedištem u S., OIB:…, a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl.br. Povrv-222/2015 od dana 13. listopada 2015. godine kao osnovi za plaćanje, te se navedeni postupak obustavlja i ukidaju sve provedene ovršne radnje.
2. Nalaže se FINA, R. c. S., po pravomoćnosti ovoga rješenja, izvršiti povrat zaplijenjenih sredstava u iznosu od 95.909,68 kuna na žiro račun predlagatelja kao ovršenika L. d.o.o., sa sjedištem u T., OIB:…, otvoren kod R. A. d.d., IBAN HR….“
2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20
– dalje: OZ) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovrhovoditelj protiv ovršenika pred FINA pokrenuo postupak izvansudske ovrhe radi naplate novčane tražbine koju ima prema ovršeniku. Utvrđeno je da se ovrhovoditeljeva novčana tražbina temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 222/2015 od 13. listopada 2015. koja je postala pravomoćna 5. lipnja 2020., a ovršna 17. srpnja 2020.
4.1. Ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s njegovog računa na račun ovrhovoditelja. U prijedlogu je naveo da je protiv njega bio otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-247/2012 od 21. studenog 2017. u kojem ovrhovoditelj nije prijavio svoju tražbinu, a predmetnu tražbinu je mogao ostvarivati samo u stečajnom postupku pa je stoga izgubio mogućnost da ju naknadno ostvaruje.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je postupak iz kojeg potječe ovrhovoditeljeva ovršna isprava, odnosno presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 222/2015 od 13. listopada 2015. pokrenut na način da je ovrhovoditelj javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je javni bilježnik 15. veljače 2013. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju namiri njegovu tražbinu. Ovršenik je podnio prigovor protiv tog rješenja o ovrsi te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i u konačnici je donijeta navedena presuda poslovni broj Povrv-222/2015 od 13. listopada 2015.
5.1. Nadalje je utvrđeno da je protiv ovršenika otvoren stečajni postupak, i to prvi put 14. listopada 2013., no to rješenje o otvaranju stečajnog postupka je ukinuto po žalbi ovršenika te je nakon toga stečajni sud ponovno donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka i to 21. studenog 2017. Stečajni postupak protiv ovršenika je proveden i konačno zaključen 12. srpnja 2019.
5.2. Ovrhovoditelj je osporavao tvrdnju ovršenika da svoju predmetnu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku te je tvrdio da je izvršio prijavu svoje tražbine. Kao dokaz da je tu prijavu izvršio ovrhovoditelj je priložio svoj podnesak upućen stečajnom upravitelju 12. studenog 2013. kojim prijavljuje svoju tražbinu kao i popis parnica koje su u tijeku od otvaranja stečajnog postupka, a iz kojeg je vidljivo da je u vrijeme prvog otvaranja stečajnog postupka bila u tijeku gore navedena parnica koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-222/2015.
5.3. Međutim, iz podneska kojeg je ovrhovoditelj uputio stečajnom upravitelju, a kojim prijavljuje svoju tražbinu, nije vidljivo da je stečajni upravitelj taj podnesak doista i primio. Što se tiče popisa parnica koje su bile u tijeku, iz tog popisa nigdje ne proizlazi da je ovrhovoditelj predmetnu tražbinu prijavio u stečajnom postupku.
5.4. Tijekom stečajnog postupka je stečajni upravitelj 19. lipnja 2019. izradio stečajni plan. Taj stečajni plan sadrži u točki 5. popis i stanje sudskih postupaka koji se vode u korist ili na teret stečajne mase i u popisu postupaka koji se vode na teret stečajne mase je popisan parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-222/2015, dakle parnični postupak iz kojeg potječe ovrhovoditeljeva ovršna isprava time da je stečajni upravitelj stavio napomenu da ta tražbina nije prijavljena u stečajnom postupku. Iz te napomene dalo bi se zaključiti da ovrhovoditelj doista svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku.
5.5. Ovdje treba napomenuti da je, kako je to gore navedeno, ovrhovoditelj u dokaz svoje tvrdnje da je izvršio prijavu predmetne tražbine u stečajnom postupku priložio presliku svog podneska stečajnom upravitelju kojim prijavljuje predmetnu tražbinu time da taj podnesak nosi datum 12. studenog 2013. Budući da je stečajni postupak protiv ovršenika prvi put otvoren 14. listopada 2013. očito je da je, ukoliko je ovrhovoditelj doista prijavio svoju tražbinu navedenim podneskom, ta tražbina prijavljena povodom prvog rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Međutim, kako je to prvo rješenje ukinuto, stečajni sud je donio drugo rješenje o otvaranju stečajnog postupka i to 21. studenog 2017. Tim rješenjem su stečajni vjerovnici viših isplatnih redova pozvani da u roku od 20 dana nakon proteka 8. dana od objave oglasa o otvaranju stečajnog postupka prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju. Također je u tom rješenju navedeno da je na prijavu tražbine potrebno platiti sudsku pristojbu te je dodana rečenica da to nisu dužni učiniti oni stečajni vjerovnici koji su to već učinili u povodu prvog otvaranja stečajnog postupka po rješenju od 14. listopada 2013. Iz tog rješenja nije vidljivo da li oni stečajni vjerovnici koji su to već učinili u povodu prvog otvaranja stečajnog postupka ne moraju ponovno izvršiti prijavu svoje tražbine ili ne moraju platiti sudsku pristojbu na prijavu tražbine.
5.6. No, neovisno od toga, iz ostalih odluka stečajnog suda koje su priložene ovom spisu je vidljivo da o ovrhovoditeljevoj tražbini nije raspravljano. Primjerice, stečajni sud je nakon ispitnog ročišta donio rješenje kojim su utvrđene tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda, a među njima nema ovrhovoditeljeve tražbine. Također su utvrđene tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda koje su osporene te su ti vjerovnici upućeni u parnicu protiv stečajnog dužnika, odnosno ovdje ovršenika, radi utvrđenja osporene tražbine. Ovom spisu također prileži rješenje stečajnog suda poslovni broj St-247/2012-253 od 4. srpnja 2019. kojim je potvrđen stečajni plan te su navedene sve tražbine kojim je u točki XVI. riješeno da se pravni učinci tog rješenja protežu i na sve eventualne vjerovnike stečajnog dužnika koji svoje tražbine nisu prijavili u stečajnom postupku, kao i na vjerovnike čije su tražbine sa uspjehom osporene tijekom stečajnog postupka te je stoga stečajni dužnik u cijelosti oslobođen obveza prema stečajnim vjerovnicima koji su navedeni u tom rješenju (a koji su prijavili svoje tražbine u stečajnom postupku ali su im one osporene), a stečajni dužnik je u cijelosti oslobođen obveza i prema eventualnim vjerovnicima koji svoje tražbine nisu prijavili u stečajnom postupku.
5.7. Budući da se u tom rješenju ne spominje ovrhovoditelj, niti kao vjerovnik čija tražbina je u stečajnom postupku priznata, niti kao vjerovnik čija tražbina je osporena, proizlazi da ovrhovoditelj uopće nije bio sudionik stečajnog postupka u nastavku postupka nakon donošenja drugog rješenja o otvaranju stečajnog postupka pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj vjerovnik koji svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku te da je te, kako je to gore navedeno, rješenjem stečajnog suda poslovni broj St-247/2012-253 od 4. srpnja 2019. ovršenik kao stečajni dužnik u cijelosti oslobođen svoje obveze prema ovrhovoditelju kao vjerovniku koji svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku. Pravilnost tog zaključka ne mogu dovesti u pitanje žalbene tvrdnje ovrhovoditelja da je svoju tražbinu ipak prijavio u stečajnom postupku jer je očigledno da on u stečajnom postupku nije sudjelovao niti je njegova prijava razmatrana, pa ukoliko je stečajni sud omaškom zanemario tu njegovu prijavu i nije ga uključio u stečajni postupak, tada se je ovrhovoditelj od takvog neopravdanog isključivanja iz stečajnog postupka trebao štititi odgovarajućim pravnim sredstvima u samom stečajnom postupku, a iz navedenog proizlazi da to nije učinio. Također, činjenica da je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-222/2015 od 13. listopada 2015. kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju namiri predmetnu tražbinu postala pravomoćna i ovršna 2020. godine nakon odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je potvrđena, dakle nakon okončanja stečajnog postupka, nije od utjecaja na odlučivanje jer je drugostupanjski sud donosio odluku o prvostupanjskoj odluci prema stanju kakvo je postojalo u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, dakle prema stanju na dan 13. listopada 2015. kada je ovrhovoditeljeva tražbina još egzistirala, ali je prestala donošenjem rješenja stečajnog suda poslovni broj St-247/2012-253 od 4. srpnja 2019. na način kako je to gore obrazloženo.
5.8. Na predmetni prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim se temeljem članka 210. stavak 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Iz navoda prijedloga proizlazi da ovršenik tvrdi da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala zbog toga što ovrhovoditelj svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku, dakle na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Radi se o žalbenom navodu iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a zbog kojeg bi se ovršenik temeljem članka 52. stavak 3. OZ-a mogao uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Međutim, člankom 52. stavak 4. OZ-a je propisano da, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće ovršenika uputiti u parnicu nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on osnovanost žalbe dokaže, između ostalog, javnom ispravom. Ovršenik je javnom ispravom, odnosno rješenjem stečajnog suda poslovni broj St-247/2012-253 od 4. srpnja 2019. dokazao da je u cijelosti oslobođen svoje obveze prema ovrhovoditelju kao vjerovniku koji svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku. Stoga nije bilo mjesta upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i prvostupanjski sud je pravilno primijenio gore navedene zakonske odredbe kada je donio pobijano rješenje zbog čega je ovrhovoditeljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Koprivnica, 21. veljače 2022.
Sudac
Veljko Kučeković v. r.
