REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj 10. P-99/2018-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. S. i M. S., odvjetnici iz S., protiv tuženika M. M., vl. U. obrta K., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. A.-M., odvjetnik iz S., radi isplate (v.p.s. 19.051,75 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2021., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 18. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika M. R. iz S., posl. broj Ovrv-67/12 od 20. veljače 2012. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 19.051,75 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja je eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećana za osam postotnih poena a koja teče od 4. listopada 2010. pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 1.930,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja je eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećana za osam postotnih poena, a koja teče na taj iznos od 20. veljače 2012. pa do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 24.850,00 kn, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku M. R. iz S.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-67/02 od 20. veljače 2012. nakon čega je Općinski sud u S. rješenjem poslovni broj Ovrv-81/12 od 11. lipnja 2012. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučio nakon pravomoćnosti rješenja spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u S. koji će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Kod ovog suda predmetni spis je zaprimljen dana 12. listopada 2012., te je zaveden pod poslovni broj P-1404/12.

4. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je naveo kako ovrhovoditelj sada tužitelj ničim nije dokazao da je bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s tuženikom.

5. U nastavku postupka, a uz podnesak od 12. studenog 2013. tužitelj je sudu dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoju tražbinu-ugovor, račun-otpremnicu, ponude (list 26-37 spisa), te ističe da su stranke dugi niz godina bile u poslovnom odnosu, te da osoba koja je robu naručila od tužitelja prihvatila ponude i zaprimila je tužena. U očitovanju na navedenu dokumentaciju, a u podnesku od 20. siječnja 2014., tuženik je naveo kako se na niti jednoj od tih isprava ne nalazi potpis tužene, da joj predmetne isprave a niti računi nikada nisu dostavljeni, te predlaže na tu okolnost izvesti vještačenje po vještaku grafološke struke. Ističe kako je protuzakonito izdavanje računa više od jedne godine nakon izvršene usluge. Uz isti podnesak tuženik prilaže u sudski spis izjavu o prijeboju (list 43 spisa), te navodi da su do datuma 29. srpnja 2009. zatvorena sva potraživanja među parničnim strankama temeljem izjave o prijeboju (kompenzaciji) od 29. srpnja 2009., a nakon čega da nije postojao vjerovničko dužnički odnos među strankama, pa ni utužena tražbina tužitelja prema tuženiku, kao i da isprave na koje se poziva tužitelj da nisu istinite jer da se na istima ne nalazi potpis tužene.

6. Presudom ovog suda poslovni broj P-1404/12 od 20. veljače 2015. u točci I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-67/2012 od 20. veljače 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 19.051,75 kn sa zateznom kamatom od 4. listopada 2010. do isplate, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.930,20 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2012. do isplate, dok je za više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 36,09 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2012. do isplate ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Točkom II izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznos od 5.312,50 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.412,50 kn, odbijen kao neosnovan. 7. Protiv naprijed citirane presude tužena je podnijela pravodobnu žalbu.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 75 Pž-2787/2015-2 od 31. siječnja 2018. u točci I njegove izreke ukinuta je presuda Trgovačkog suda u S. poslovni broj P-1404/2012 od 20. veljače 2015. u točci I izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-67/2012 od 20. veljače 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 19.051,75 kn sa zateznom kamatom od 4. listopada 2010. do isplate, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.930,20 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2012. do isplate, dok je za više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 36,09 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2012. do isplate i u točci II njene izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II izreke rješenja odbačena je tuženičina žalba kao nedopuštena podnesena protiv presude Trgovačkog suda u S. poslovni broj P-1404/2012 od 20. veljače 2015. u dijelu točke I njene izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-67/2012 od 20. veljače 2012. kojim se nalaže tuženici naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 36,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja je eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećana za osam postotnih poena, a koja teče na taj iznos od 20. veljače 2012. pa do isplate te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev iz točke II njene izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.412,50 kn.

9. U ponovljenom postupku predmet se vodio pod poslovnim brojem P-99/2018.

10. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u svim do tada iznesenim prigovorima.

11. Sud je izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava, izveden je dokaz saslušanjem z.z. tužitelja, svjedoka T. M., putem zamoljenog suda Općinskog suda u S. S. služba u S. saslušanjem tužene M. M., te svjedoka K. J., provedeno dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije i grafološkim vještačenjem po sudskom vještaku za rukopis (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire pa je na temelju rezultata provedenog postupka i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno odlučeno kao u izreci iz slijedećih razloga:

12. Predmet ove parnice je isplata po računu-otpremnici (R-1) broj: 01/02/2773- 10 od 23. rujna 2010. s dospijećem na plaćanje 3. listopada 2010. na iznos od 19.051,75 kn, za isporučenu robu u razdoblju od veljače do ožujka 2009., specificiranu u istome (list 27-29 spisa).

13. Dakle, riječ je o ugovoru o prodaji kojim se prema odredbi članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO- a) prodavatelj obvezuje stvar koju prodaje predati kupcu, a kupac se obvezuje prodavatelju platiti cijenu.

14. Među strankama nije sporno da su prije ispostavljanja predmetnih računa bile u međusobnom poslovnom odnosu na način da je tuženik naručivao robu od tužitelja, a koji bi mu tužitelj isporučivao.

15. Prijeporno je je li tuženik robu po predmetnom računu naručio i primio pa s tim u svezi je li u obvezi podmiriti predmetni račun.

16. Prema odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

17. Dakle, na tužitelju je teret dokaza da je tuženik naručio robu po predmetnom računu, te da je ta roba tuženiku i isporučena.

18. Tužitelj je u sudski spis pored utuženog računa-otpremnice broj: 01/02/2773- 10 od 23. rujna 2010. priložio i ponude (list 49-56 spisa) uz obrazloženje da iste predstavljaju dokaz o izvršenoj isporuci robe iz predmetnog utuženog računa.

19. Z.z. tužitelja K. J., saslušana pred ovim sudom na ročištu održanom dana 23. travnja 2014., je po izvršenom uvidu u isprave priložene spisu i to ugovor o kupoprodaji robe, ponude (list 26-37 spisa) te računa-otpremnice i ponude (list 46-56 spisa) iskazala da bi upravo ona sastavila ponudu u skladu s traženjima gđe M., a ponuda da bi bila potpisana u momentu zaprimanja robe od strane tuženika. Ponude u rubrici "robu izdao" da su potpisivali njeni djelatnici kao dokaz da je roba prekontrolirana i isporučena tuženiku, a upravo tuženik svojim potpisom odnosnom potpisom djelatnika u rubrici "robu preuzeo" navedeno i potvrđivao.

20. Na okolnosti da li su predmetni račun-otpremnica i ponude vjerodostojne knjigovodstvene isprave u smislu odredbi Zakona o računovodstvu izveden je dokaz knjigovodstveno-financijsko vještačenjem po stalnom sudskom vještaku V. K., dipl.oec. iz S.

21. Vještak V. K. je izradio pisano vještačenje i dostavio ga sudu 25. rujna 2014. (list 60-65 spisa).

22. Analizom dokumentacije vještak je utvrdio kako predmetni račun-otpremnica broj 01/02/2773-10 od 23. rujna 2010. i priložene ponude vjerodostojne knjigovodstvene isprave prema odredbama Zakona o računovodstvu Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

23. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sudski vještak V. K., je u pogledu primjedbi tuženika, dopunski usmeno vještačio na ročištu od 4. veljače 2015. navodeći kako se u konkretnom slučaju radilo o poslovnoj suradnji koja je trajala duži vremenski period pa da se nakon posljednje isporuke robe unutar tog dužeg vremenskog perioda ispostavlja račun, odnosno u konkretnom slučaju nakon datuma zadnje izdatnice od 6. travnja 2009. da je bilo pravilno izdati račun.

24. Nakon odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 75 Pž-2787/20152 od 31. siječnja 2018., sud je u ponovljenom postupku izveo dokaz saslušanjem svjedoka T. M., te putem zamoljenog suda Općinskog suda u S., Stalna služba u S. izveo dokaz saslušanjem tužene kao parniče stranke, te bivše z.z. tužitelja K. J. u svojstvu svjedoka.

25. Iz iskaza svjedoka T. M., suprug M. M., proizlazi kako on nikada nije bio djelatnik obrta tuženika, već da je on u tom obrtu uvijek pomagao i da mu je poznat poslovni odnos između tužitelja i tuženika. Po izvršenom uvidu u isprave priložene spisu (list 27-37) isti je naveo kako mu nije poznato tko je potpisao predočene ponude u rubrici "ponudu prihvatio" kao niti "robu izdao". Po izvršenom uvidu u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 42 spisa), te izjavu o prijeboju (list 43 spisa) isti je naveo kako su izjavom o prijeboju stranke riješile sva međusobna dugovanja, tj. potraživanja s time da je njegova supruga tužitelju dala još nešto novca na ruke, a na ime zatvaranja cjelokupnog dugovana iz međusobnog poslovnog odnosa. Roba iz predočenih mu ponuda tuženiku da nikada nije isporučena i on da pretpostavlja da je njih sastavljala sama tužiteljica i iste potpisivala.

26. Iz iskaza tužene M. M., saslušane pred zamoljenim sudom Općinskim sudom u S. Stalna služba u S., proizlazi kako je bila u poslovnom odnosu s tužiteljem koji da je prekinut prije nekih 10 godina i da se ne sjeća da su imali ikakav potpisani ugovor, a isti odnos da je prestao 2007. Po izvršenom uvidu u ponude iz sudskog spisa ista je navela kako joj nije poznato tko je istu potpisao u rubrici "ponudu prihvatio" i "robu izdao". Što se tiče izjave o kompenzaciji, navela je kako je ista dala tužitelju na ime te kompenzacije motorno vozilo i tom kompenzacijom da je njezin dug prema tužitelju bio sveden na nulu. Inače narudžbe robe da su išle putem faxa i istu da su naručivali, preuzimali i račune potpisivali ona i njezin suprug. Nitko od radnika da nije mogao preuzeti robu.

27. Svjedokinja K. J. saslušana pred zamoljenim sudom Općinskim sudom u S., Stalna služba u S., po izvršenom uvidu u račun-otpremnicu broj 01/02/2773-10 od 23. rujna 2010. je navela da su u istom saldirane više ponuda i navedeno dospijeće plaćanja do 3. listopada 2010. za koje tužena da je rekla da će to podmiriti, a što nije učinjeno. Roba da je isporučivana direktno u objekt i otpremnicu da bi potpisivala tužena ili konobari. Navedeni iznos da je ostao naplaćen nakon što je kompenzacija završena. Sa tuženom da je postojao dogovor da će se računi saldirati na kraju kada dođe do nekih novaca i u toj sezoni da su ostavili otvoreni rok, odnosno kada tužena dođe do novca. Ponude da daju s robom kada se ista dostavlja ili preuzima na skladištu.

28. Sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika po stalnom sudskom vještaku za rukopise, (grafologiju), dokumente i vrijednosne papire valter D. iz M., radi utvrđivanja sporne činjenice vjerodostojnosti potpisa tuženika M. M. na predmetnim ponudama.

29. Vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje i isto dostavio sudu 24. studenog 2021.

30. Sudski vještak V. D. je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2019., a nakon analize komparativnog materijala primjenom metode analiziranja, utvrđivanja i uspoređivanja rukopisnih karakteristika, temeljenih na proučavanju općih i posebnih rukopisnih karakteristika, proučavanju detalja, te usporedbi utvrđenih elemenata rukopisa u spornom i nespornom materijalu dao mišljenje kako potpisi ispisani pod stavkom "Ponudu prihvatio" na ponudi broj:01l02/0226-09" datirana u S. dana 13.02.2009. koji prileži na 49. listu spisa.,da nema osnove za identifikaciju, potom potpisi ispisani pod stavkom "Ponudu prihvatio" na ponudama: broj: 01l02/0255-09" datirana u S. dana 17.02.2009. koji prileži na 50. listu; broj:01l02/0422-09" datirana u S. dana 18.03.2009. koji prileži na 51. listu spisa; broj:01l02/0516-09" datirana u S. dana 04.04.2009. koji prileži na 52. listu spisa; broj:01l02/0431-09" datirana u S. dana 19.03.2009. koji prileži na 54. listu spisa; broj:01l02/0444-09" datirana u S. dana 23.03.2009. koji prileži na 55. listu spisa; broj:01l02/0409-09" datirana u S. dana 16.03.2009. koji prileži na 56. listu spisa, da vrlo vjerojatno nije pisan rukom M. M., te navodi kako 3. Potpis ispisan pod stavkom "Ponudu prihvatio" na ponudi broj: 0110210529-09" datirana u S. dana 06.04.2009. koji prileži na 53. listu spisa da vrlo vjerojatno nije pisan rukom M. M.

31. Kao rezime analize vještak navodi kako je temeljitom analizom komparativnog materijala utvrdio rukopisne karakteristike u podudarnosti i u razlici. Proučavanjem rukopisnih karakteristika, nadasve detalja istih da su utvrđene bitne razlike u rukopisnim karakteristikama koje da zasigurno imaju veću vrijednost od utvrđene podudarnosti rukopisnih karakteristika. Nesporni potpisi da u cjelokupnom vremenu nastanka zadržavaju jednu urednost, fluentnost pisanja, sigurnost poteza pri grupiranju grafema, prirodni i spontani slijed grafomotorične sposobnosti. Sporni potpis koji je nastao 7 i više godina prije nastanka nespornih potpisa da gubi određene rukopisne karakteristike, da se izražava druga grafomotorična sposobnost skriptora, što da opravdano otvara sumnju autentičnosti spornih potpisa. Slijedom navedenog po svim okolnostima analize komparativnog materijala, te uzimajući u obzir ostale relevantne činjenice mišljenje vještaka o autentičnosti skriptora da je moguće jedino izraziti u negativnom stupnju vjerojatnosti.

32. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Tužitelj je naveo da se iz vještva ne može sa sigurnošću izvesti zaključak da tužena nije stavila svoj potpis na predmetne otpremnice, dok je tužitelj naveo da s obzirom na srok i literarno izražavanje vještaka koji sa višim stupnjem sigurnosti ukazuje da tužena nije potpisala navedene otpremnice nema primjedbi na isto. Mišljenje vještaka sud je ocijenio kao stručno, nepristrano i vjerodostojno te ga i usvojio.

33. Iz pregledanog utuženog računa-otpremnice (R-1) broj: 01/02/2773-10 od 23. rujna 2010. nije razvidno da je tuženik robu naručio i preuzeo. Pregledom predmetnih ponuda, u odnosu na koje se tužitelj poziva kao dokaze o izvršenoj isporuci robe iz utuženog računa, za utvrditi je da je u istima pod rubrikom "ponudu prihvatio" napisano M. ili M. M. a tuženica tvrdi da to nije njezin potpis. Činjenica da su predmetni račun i ponude tužitelja vjerodostojne knjigovodstvene isprave, prema odredbama Zakona o računovodstvu, Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a koju činjenicu je utvrdio sudski vještak V. K., ne ukazuje na postojanje odlučne činjenice da je robu iz utuženog računa tuženik naručio i istu da je tužitelj istu isporučio tuženiku. Drukčije sud nije mogao zaključiti dovodeći u vezu predmetni račun-otpremnicu i predmetne ponude, niti iz iskaza z.z. tužitelja K. J., u ponovljenom postupku saslušane u svojstvu svjedoka i tuženika, budući su isti oprečni. Naime, zakonski zastupnik tužitelja (odnosno bivši zakonski zastupnik tužitelja, tj. svjedok) je u svom iskazu navela kako su predmetne ponude u rubrici "robu preuzeo" potpisane od strane tuženika odnosno njegovih djelatnika. S druge strane tuženik je u svom iskazu naveo kako joj nije poznato tko je iste potpisao u rubrici "ponudu prihvatio" i u rubrici "ponudu izdao, te da njeni djelatnici nisu bili ovlašteni preuzimati niti potpisivati primitak robe". Tužitelj, međutim, na okolnosti da su robu po predmetnom računu preuzimali djelatnici tuženika nije sudu u smislu odredbe članka 219. ZPP-a predložio izvođenje nikakvih dokaza. Što se tiče naprijed navedenog iskaza svjedoka T. M., kako isti nije bio djelatnik obrta tuženika, to radnje koje isti, a prema svom iskazu i iskazu tužene obavljao za tuženu, sud ne može smatrati djelovanjem punomoćnika po zaposlenju u smislu odredbe članka 43. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/15, 110/15, dalje ZTD-a), te njegovu iskazu mu sud nije mogao sa sigurnošću pokloniti vjeru. Vještak za rukopise (grafologiju) dokumente i vrijednosne papire V. D. je dao naprijed navedeno mišljenje u pogledu potpisa ispisanih pod stavkom "ponudu prihvatio", te kao rezime analize naveo da je mišljenje vještaka o autentičnosti skriptora moguće jedino izraziti u negativnom stupnju vjerojatnosti.

34. Slijedom navedenog, a na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tužitelj tuženiku, odnosno ovlaštenoj osobi tuženika isporučio robu glede predmetnog računa-otpremnice, iz kojeg bi proizišla obveza tuženika, a sukladno odredbi članka 376. ZOO-a na plaćanje cijene isporučene robe tužitelju, te je o navedenoj spornoj činjenici odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a) po kojem je tužitelj taj koji mora dokazati činjenicu koja su osnova njene tužbe, a što nije dokazao, odnosno nije dokazao osnovanim svoje potraživanje iz nepravomoćnog rješenja o ovrsi donesenog pred javnim bilježnika pred javnim bilježnikom M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-67/2012 od 20. veljače 2012., te je ovaj sud temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučio kao u točci I. izreke presude.

35. Upravo radi navedenoga budući je sud našao da tužitelj nije dokazao osnovanim svoje potraživanje, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih istaknutih prigovora od strane tuženika (zastare i prigovora prijeboja).

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (142/12). Tuženiku je kao trošak postupka obistinjen trošak zastupanja na ročištu od 16. listopada 2013., 29. siječnja 2014., 26. studenog 2014., 25. travnja 2018., 14. rujna 2018., 16. siječnja 2019., 29. ožujka 2019., 28. lipnja 2019. (TBR 9. točka 2. OT-a) u iznosu od po 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2014., 4. veljače 2015., 15. lipnja 2018., 22. listopada 2018., 4. rujna 2019., 22. prosinca 2021. (TBR 9. točka 1. OT-a) u iznosu od po 1.000,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 250,00 kn, trošak sastava podneska od 20. siječnja 2014. (TBR 8. točka 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kn, uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kn, trošak sastava žalbe od 2. ožujka 2015. (TBR 10. točka 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kn, potom trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, te trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 5.130,00 kn, potom trošak pristojbe prigovora u iznosu od 540,00 kn, te trošak pristojbe žalbe u iznosu od 1.180,00 kn, odnosno ukupno 24.850,00 kn.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio trošak sastava prigovora budući da tužitelj nije naveo visinu toga troška, a sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištima od 16. listopada 2013., 29. siječnja 2014., 26. studenog 2014., 25. travnja 2018., 14. rujna 2018., 16. siječnja 2019., 29. ožujka 2019., 28. lipnja 2019., pozivom na TBR 9. točka 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više zatraženu naknadu troškova postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu 18. veljače 2022.

Sudac

Ivana Madunić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.