Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-66/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-3/2022. (K-1/2022.) od 25. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. N. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-3/2022. (K- 1/2022.) od 25. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. N., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.)
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. N. po branitelju, odvjetniku I. S., "iz svih žalbenih osnova" s prijedlogom da se "preinači pobijano rješenje i optuženik odmah pusti na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamjeni mjerama opreza".
3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o postojanju razloga za primjenu mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. zbog opasnosti od ponavljanja djela, kao i da se svrha istražnog zatvora ne može osigurati primjenom blažih mjera.
6. Osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, proizlazi iz potvrđene optužnice državnog odvjetnika, pa je tako ispunjen temeljni uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, pa stoga nije osnovan žalbeni navod optuženika da "osnovana sumnja ne egzistira", pri čemu žalitelj dodatno ne argumentira svoj zaključak.
7. Nadalje, iako žalitelj ističe da je neosuđivana osoba, navedena okolnost cijenjena je od strane prvostupanjskog suda, međutim okolnost (ne)osuđivanosti predstavlja samo jednu od okolnosti od utjecaja na opasnost od ponavljanja djela. Ostale ispravno utvrđene okolnosti od strane prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, koje se odnose na način počinjenja kaznenog djela koje ukazuju na iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje kod optuženika, uz nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju da bi optuženik na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, pa je i po stavu ovog suda prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te ispravno zaključio da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor.
8. Zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u pitanje žalbenim navodima optuženika kojima ističe da živi u skladnoj izvanbračnoj zajednici, skrbi o dvoje malodobne djece te o neophodnosti njegove nazočnosti za razvoj djece i njihovu egzistenciju. Isto tako, polemiziranje optuženika sa kvalifikacijom terećenog kaznenog djela smatrajući da ista ne ukazuje na upornost i brutalnost, jer bi u protivnom državni odvjetnik optuženika teretio za teži oblik ovog djela, nisu od utjecaja na ispravan zaključak prvostupanjskog suda, pri čemu se napominje da dispozicija inkriminacijom koja je u ovlasti državnog odvjetnika ne ograničava sud u procjenjivanju okolnosti odlučnih za opstojnost istražnozatvorskih osnova.
9. Također, nije u pravu žalitelj kada ističe da je optuženiku povrijeđena presumpcija nedužnosti, jer da se "rješenje obrazlaže iz perspektive dokazanog kaznenog djela", a što rješenje čini nerazumljivim te se u tom dijelu ne može ispitati, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, žalitelj propušta uočiti da prvostupanjski sud kod obrazlaganja osobitih okolnosti koje smatra odlučnim za opasnost od ponavljanja kaznenog djela (navedene pod točkom 5. obrazloženja rješenja) višekratno i jasno ističe da je optuženik "…osnovano sumnjiv…", kao i da se "…optuženik tereti…", a što pobija žalbene navode optuženika i ne čini pobijano rješenje nerazumljivim.
10. Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
