P-601/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. .., S., P. D. .., OIB: …………. zastupana po zz i direktorici I. K., a ona po punomoćniku D.

M., odvjetniku u S., protiv tužene M. M. iz Š., P. J. ..,

OIB: ………., zastupane po punomoćniku M. F., odvjetniku u Š. radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene ……….. god. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tužene, dne 18. veljače 2022.god.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj da tužitelju, u roku od 15 dana, preda u posjed osobni automobil marke S. …, reg. oznake Š…,broj šasije …………….., boje plava s efektom, god. proizvodnje …...

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju, u roku od 15 dana, naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refrentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati novčani iznos od 130.000,00 kn, a što predstavlja vrijednost predmetnog vozila, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od …………. god., kao dana slanja opomene pred tužbu, pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refrentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju, u roku od 15 dana, naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refrentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."

III. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 30.468,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od ……………. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refrentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."

Obrazloženje

1. U tužbi od ………………. god. navodi se da je tužitelj vlasnik osobnog automobila marke S. .., reg. oznake Š. ,broj šasije …………….., boje plava s efektom, god. proizvodnje ….. Taj automobil je kupljen preko leasinga, što da je razvidno iz prometne dozvole u kojoj je navedeno društvo S. L., podružnica Š., koje je i ovlastilo tužitelja na podnošenje predmetne tužbe. Tužitelju je navedeno vozilo ukradeno, a on je prijavio njegov nestanak nadležnoj policijskoj postaji od koje je dobio podatak da se ono nalazi u posjedu tužene. Tužena je pozvana da dragovoljno preda vozilo tužitelju, ali se ona na poziv oglušila, odnosno navela da je vozilo kupila od društva P. d.o.o., S.. Međutim, ona automobil koristi neovlašteno i dužna ga je vratiti u posjed tužitelja. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženoj da mu preda u posjed predmetni automobil. Ukoliko su ocijeni da je takav zahtjev tužitelja neosnovan, predlaže se naložiti tuženoj isplatiti tužitelju novčani iznos od 130.000,00 kn, što predstavlja vrijednost automobila, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od ……………., kao dana slanja opomene pred tužbu, pa do isplate.

2. Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se i glavni i podredni zahtjev tužitelja odbiju kao neosnovani. Smatra navode tužitelja da je neovlašteno koristila predmetni automobil i da ga je dužna vratiti u posjed tužitelju u cijelosti apsurdnima budući da je …………... godine sklopila Sporazum o kupnji vozila S. P. s tvrtkom P. d.o.o. U trenutku sklapanja

Sporazuma i preuzimanja vozila uplatila je direktoru navedene firme iznos od 30.098,00 kn te se obvezala da će u slijedećih 60 mjesečnih rata isplaćivati 1.650,00 kn kako bi isplatila ukupnu vrijednost vozila koja iznosi 129.098,00 kn, nakon čega će vozilo prijeći u njezino vlasništvo. Nakon godinu dana korištenja vozila, tijekom koje je uredno izvršeno svako mjesečno plaćanje ugovorene rate, u trenutku kada je trebala biti produžena registracija vozila, ona nije bila dozvoljena od strane P. d.o.o. jer je vozilo registrirano na tvrtku tužitelja, a vlasnik vozila je S. .. Time tužena, nakon godinu dana korištenja, više nije bila u mogućnosti koristiti se vozilom za koje je do tada uredno plaćala rate. Na taj način prekršen je sklopljeni Sporazum zbog čega je tužena pokrenula sudski spor. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je postupala u dobroj vjeri kada je potpisala sporazum o kupnji vozila te nije imala nikakva saznanja da je kupljeni automobil ukraden. Glede navoda tužitelja da se oglušila o pozivu na predaju vozila ističe da je sasvim životno razumljivo da nitko razuman ne bi predao trećoj osobi svoje vlasništvo koje je uredno plaćeno i za koje postoji uredna papirologija. Prigovara i aktivnoj legitimaciji tužitelja jer on nije ovlašten potraživati nešto što nije njegovo.

3. Tužitelj je u podnesku od …………. god. naveo da je udovoljeno njegovom tužbenom traženju i da je u posjedu predmetnoga vozila. Izjavio je da povlači tužbu.

4. Tužena se izričito usprotivila povlačenju tužbe pa, sukladno odredbi čl. 193. st 2. Zakona o parničnom postupku smatra se da tužba nije povučena te je sud nastavio s postupkom, izveo sve potrebne dokaze i donio meritornu odluku.

5. U postupku su izvedeni dokazi preslika prometne dozvole za osobni automobil marke S. reg. oznake. Š., polica osiguranja od automobilske odgovornosti C. br. …………., dopisa tužitelja tuženoj od ………... god. s poštanskom potvrdom o primitku, prijave nestanka vozila Š., od ………., suglasnosti S. d.o.o. Z. od …….. god.,

Sporazuma o kupnji vozila S. od ….. god., dopisa-

obavijesti Policijske uprave Š., PP Š. s Ispostavom P. broj:

…………. od ………... god., dopisa Policijske uprave Š.,

Ureda načelnika br: ………… od ……………. god., izvještaja o

intervenciji S. d.o.o.-u likvidaciji, zapisnika o preuzimanju vozila, potvrdu o prijavi gubitka prometne dozvole od ………. god., potvrde o preuzimanju prometnih registarskih pločica i prometne dozvole od ………..., potvrde S. u likvidaciji

Z. ………., punomoći za odjavu vozila od ………..., pregledom spisa

Općinskoga suda u S. br. … … … … ., preslušanjem svjedoka T. Š. i D.

Š., te preslušanjem tužiteljice i zz tužitelja.

6. Na ročištu od …………... god. sud je dopustio uvođenje u spis dokumentacije koju je na tom ročištu priložio tužitelj, iako se tomu tužena protivila, smatrajući da se radi o situaciji predviđenoj odredbom čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku odnosno da se dostavljene isprave prilažu na okolnosti koje su se pojavile nakon zaključenja prethodnog postupka ( pitanja udovoljenja tužbenome zahtjevu). Uz to, tužitelj je još u tužbi predložio da se od nadležne Policijske uprave pribave podaci o kojima svjedoče priložene isprave.

7. Stranke su zatražile trošak postupka.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Tužitelj je od tužene tražio povrat u posjed osobnoga automobila marke Suzuki Vitara 1.6., reg. oznake Š., odnosno podredno isplatu iznosa od 130.000,00 kn kao vrijednosti navedenoga vozila, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana slanja opomene pred tužbu. Tvrdio je da je vlasnik predmetnoga vozila koje je kupljeno preko leasinga, te da je ono ukradeno i nalazi se u posjedu tužene.

11. Tužena je osporavala aktivnu legitimaciju tužitelja, smatrajući da on nije ovlašten potraživati stvar koja nije njegova. Osporavala je i pasivnu legitimaciju na svojoj strani, tvrdeći da je postupala u dobroj vjeri kada je potpisivala Sporazum o kupnji vozila i nije imala nikakvih saznanja o tome da je automobil ukraden.

12. Pregledom Sporazuma o kupnji vozila S. od ………..god., utvrđeno je da su tvrtka P. d.o.o., S., i tužena M. M., kao

kupac sklopili Sporazum po kojemu je tužena ……….. kupila novo vozilo S. , oznaka šasije …………., reg. oznake Š. od

A. d.o.o. Vozilo je tužena preuzela nakon sklapanja Sporazuma.

Cijena vozila iznosila je 129.098,00 kn. Navedeno je da će kao korisnik vozila u knjižici vozila i prometnoj dozvoli biti upisano Auto za treće tisućljeće d.o.o., dok je vlasnik vozila S. d.o.o., Podružnica Š.. Prijenos vlasništva obavit će se isplatom cjelokupne vrijednosti vozila, odnosno nakon otplate 60 mjesečnih rata. Navedeno je i to da je tužena kod preuzimanja vozila uplatila iznos od 30.098,00 kn te da će ostatak uplaćivati dinamikom 1.650,00 kn mjesečno, odnosno 60 mjesečnih rata, što čini 99.000,00 kn, a s već uplaćenim iznosom, čini 129.098,00 kn. Isplatom navedenoga iznosa bit će podmirena sva potraživanja tvrtke A. d.o.o., a vozilo prelazi u vlasništvo kupca (tužene).

13. Pregledom Suglasnosti " U Z., dana ………. godine" utvrđeno je da je S. d.o.o.( ranije S.) dao suglasnost, kao davatelj leasinga po Ugovoru o leasingu br. …….., društvu A. d.o.o., S., kao primatelju

leasinga, radi pokretanja i vođenja postupka radi predaje objekta leasinga- vozila S. , reg. oznaka Š. u posjed A. d.o.o.

14. S obzirom da je S. d.o.o. ( ranije S. d.o.o.) dao suglasnost tužitelju za pokretanje i vođenje postupka radi predaje predmetnoga vozila u posjed tužitelja, tužitelj je aktivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, a tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

15. Iz Sporazuma od …………. god. razvidno je da je tužena s P.

d.o.o. sklopila Sporazum o kupnji predmetnoga vozila, da je na ime kupoprodajne cijene, nakon sklapanja sporazuma uplatila iznos od 30.098,00 kn, obvezala se ostatak kupoprodajne cijene isplatiti u 60 mjesečnih rata po 1.650,00 kn, te preuzela vozilo. U Sporazumu je navedeno da je kao korisnik vozila u knjižici vozila i prometnoj dozvoli upisano A. d.o.o. i da je vlasnik vozila S. d.o.o.

16. Svjedok D. Š. koji je bio direktor tvrtke P. d.o.o., S. u razdoblju od 2009. do 2016. god., i koji je u ime te tvrtke sklopio Sporazum s tuženom, u iskazu je naveo da su A., S. i P. d.o.o, S. bile

sestrinske firme, potpuno isprepletene, s istom adresom. Vlasnik P. d.o.o. je I. P., brat T. P., a vlasnica A. d.o.o., u vrijeme

kada je sklopljen sporazum s tuženom bila je supruga T. P.. Obje tvrtke imale su istu osobu za financije, a sve je vodio T. P., od kojega je i svjedok dobivao naputke za postupanje. Predmetno vozilo je prodao tuženoj, ona je u podračun ostavila svoj automobil marke C. S. te se obvezala plaćati rate u iznosu od nešto više od 1.600,00 kn mjesečno na ime kupoprodajnog ugovora. Plaćala je rate redovito godinu ili godinu i pol, međutim A. nakon proteka toga vremena negiralo je sklopljeni ugovor s tuženom. Poznato mu je da je tužena bila spremna vratiti automobil tužitelju i smatra da je tvrtka tužitelja znala gdje se vozilo nalazi. Ono se nalazilo na mjestu gdje je tada živjela tužena. Ističe da je Ugovor kakav je sklopljen s tuženom bio neuobičajen za tvrtke P. i A.. U trenutku sklapanja

Sporazuma predao je tuženoj prometnu dozvolu i ključeve automobila.

17. Svjedokinja T. Š. zaposlenica je tužitelja na radnom mjestu voditeljice financija. Istodobno radi i za tvrtku P. d.o.o. na istim poslovima, na način da pola radnog vremena radi za jednu tvrtku a pola za drugu. Iskazala je da obje tvrtke prodaju automobile marke S. a poznato joj je da je nakon prijave krađe predmetnoga vozila policija izvršila izvid i ustanovila gdje se ono nalazi. Poznato joj je i to da je zaposlenica tužitelja A. G. kontaktirala tuženu koja joj je dala informaciju gdje se predmetni automobil nalazi, odnosno da je ispred tuženičine kuće i da se može preuzeti.

18. ZZ tužitelja I. K. također je iskazala da je zaposlenica tužitelja A. G.

kontaktirala s tuženom koja joj je dala podatke o tome da je predmetni automobil parkiran ispred njezine kuće i da ga se može slobodno preuzeti. Vozilo je vučnom službom dovedeno iz Š. u S. i predano tužitelju krajem ….. g.

19. Iz dokaza provedenih u postupku jasno je da je tužena ispunila sve stavke sklopljenoga Sporazuma o kupnji vozila S. V. koji je sklopila s prodavateljem P. d.o.o. Ispoštovala je i platila sve rate po Sporazumu do trenutka registracije vozila kada joj je iz tvrtke tužitelja zatraženo vratiti vozilo jer da je ukradeno. S tuženom je Sporazum o kupnji vozila sklopio direktor P. d.o.o. D. Š., a u Sporazumu je navedeno da je vlasnik vozila S. , korisnik A. d.o.o., te da

će po isplati cjelokupne cijene automobil prijeći u vlasništvo tužene. Tužena je, po preuzimanju vozila, godinu dana uredno koristila automobil, otplaćivala rate, prelazila s automobilom državnu granicu, da bi, nakon godinu tvrtka tužitelja prijavila krađu vozila.

20. D. Š. koji je s tuženom sklopio Sporazum o kupoprodaji vozila bio je osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke P. d.o.o. te za prodaju automobila koji je prodan tuženoj. I pored toga što je sve svoje obveze iz sklopljenog sporazuma ispunila, tužena godinu dana nakon sklapanja sporazuma nije više bila u mogućnosti koristiti se vozilom, a Sporazum je prekršen sa strane prodavatelja te je njegovom krivnjom tužena onemogućena u ostvarivanju prava iz sklopljenog Sporazuma. Sve navedeno utvrđeno je i u postupku vođenim pred Općinskim sudom u S. pod brojem … … … . . , u kojemu je M. M. kao tužiteljica tužila P. d.o.o. S. radi isplate iznosa koji je po sklopljenom Sporazumu o kupoprodaju vozila platila na ime kupoprodajne cijene.

21. Tužena je s P. d.o.o. sklopila pravni posao kupnje predmetnoga vozila, s odgodom, a u sklopljenom Sporazumu to je precizirano. Tužena ni u jednom trenutku nije imala razloga posumnjati u točnost podataka o vozilu koje joj je prezentirao prodavatelj i koji su navedeni u samom Sporazumu. Sporazum je sklapala s ovlaštenom osobom za zastupanje prodavatelje i za prodaju automobila, a svi podatci o vozilu precizirani su u samom Sporazumu. Tužena je u dobroj vjeri ispunila sve svoje obveze, uredno plaćala mjesečne rate za koje je dobivala uredno potvrde od strane prodavatelja i kupljeno vozilo koristila do isteka registracije. Za to vrijeme sa strane tužitelja ili P. d.o.o. nije pokretan bilo kakav spor, nisu podnošene bilo kakve prijave pa tvrdnje o tome da je automobil ukraden nisu ni dokazane, a u svakom slučaju tužena o tako nečemu niti je imala niti je mogla imati saznanja.

22. Iz iskaza tužene te iskaza zz tužitelja i svjedokinje T. Š. proizlazi da je tužena tužitelju još u studenome ….. g. dala informacije o tome da se predmetni automobil nalazi parkiran ispred njezine kuće i da ga tužitelj može preuzeti, a sve nakon što je onemogućena produžiti registraciju vozila. Tužitelj je na koncu vozilo i preuzeo i, kako to u iskazu navodi zz tužitelja, automobil je dovezen u njegov prostor u S. krajem ….

23. Dakle, tužena ne samo da je bila u dobroj vjeri u trenutku sklapanja Sporazuma o kupoprodaji automobila M. S. V., reg oznake Š., nego je uredno ispunjavala preuzete ugovorne obveze sve do trenutka kada joj je onemogućeno obnoviti registraciju, te je odmah nakon saznanja da tužitelj potražuje vozilo istome dala podatke o tome gdje je ono parkirano te omogućila preuzimanje vozila. S njezine strane nema nikakve krivnje za sklapanje eventualno ništetnog ugovora niti za nepoštivanje sklopljenog Sporazuma (to je utvrđeno i u predmetu ………..), a također ničim nije otežavala i onemogućavala preuzimanje vozila od strane tužitelja. Na kraju, tužitelj je predmetni automobil preuzeo i dovezao ga u prostor svoje tvrtke na kraju ….. dok je tužbu za predaju vozila u posjed podigao u veljači ….. (iako je tada vozilo bilo u njegovom posjedu).

24. Proizlazi da tužitelj nema nikakve osnove potraživati od tužene predaju predmetnoga vozila, a također ni isplatu iznosa od 130.000,00 kn kao vrijednost toga vozila. Naime,kako je već obrazloženo, na strani tužene nema nikakve krivnje ni odgovornosti u odnosu na posjed automobila, a vozilo je tužena predala tužitelju, odnosno omogućila mu preuzimanje čim je to tužitelj zatražio bez obzira na sklopljeni Sporazum o kupoprodaji i do tada ispunjene ugovorne obveze. Tužbeni je zahtjev stoga, a tako i podredni tužbeni zahtjev, valjalo odbiti.

25. Odluka o parabernom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1 Zakona o parničnom postupku.

26. Tuženoj je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na 7 (sedam) ročišta (…….., ……..., ………..., ………., ………..,

………..., ………...) i sastav podneska od …………. po 250 bodova te za pristup na tri ročišta …………., ………….., ………….) po 62,5

bodova, ukupno 2437,5 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda prema važećoj OT i uvećamo za PDV, to je dala dosuđeni iznos troška od 30.468,75 kn.

U Splitu, 18. veljače 2022. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene

-u spis