Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-226/21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz S., , OIB: …, zastupan po pun. B. R. odvj. u S., protiv tuženika K.

B. C. S., S., ., OIB: …, zastupan po

pun. B. D. dipl. iur. i K. L. M. dipl. iur., radi naknade štete,

nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. prosinca 2021. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja I. O. odvj. u S. i pun. tuženika K. L. M.

dipl. iur., dana 18. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 95.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 03. lipnja 2014. godine, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

-Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade imovinske štete, iznos od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

-Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.“

Obrazloženje

Tužitelj je dana 28. srpnja 2014. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 16. rujna 2011. god., zaprimljen na klinici za kirurgiju KBC-a S., zbog ozljede prsta, te je odmah nakon pregleda od strane dr. Mihalj pušten na kućnu njegu s uputom da stavlja hladne obloge i po potrebi se javi svom liječniku.

Nakon što je prst dodatno otekao i požutio, javio se je svom liječniku budući je trpio užasne bolove, te mu je liječnica napisala recept za Medazol/Klavocin i rekla da ode u bolnicu ako ga i dalje bude tako boljelo.

Dana 18. rujna 2011.god., zaprimljen je putem hitnog prijema na Odjel za plastičnu kirurgiju, radi flegmone lijevog kažiprsta, te je odmah operiran budući je došlo do infekcije potkožnog tkiva.

Međutim, i nakon operacije su se počeli javljati bolovi, te je u razmacima od nekolik dana još dva puta operiran.

Dana 30. rujna 2011. god., samoinicijativno je napustio KBC S. te otišao u specijalnu bolnicu za kirurške, urološke i ortopedske bolesti Salus st, gdje mu je 07. listopada 2011. god., amputirano pola lijevog kažiprsta.

Dr.sc. D. M. dr. med. spec. kirurg iz navedene specijalne bolnice je pritom naveo da je amputacija bila jedini način da se spriječi daljnja infekcija prsta, te da do iste ne bi ni došlo da se prilikom prvog prijema na klinici za kirurgiju KBC-a Split, dana 16. rujna 2011. god., napravio klasičan kirurški zahvat kojim bi ulje iz prsta izašlo. Isto tako, kao propust je navedena i činjenica da se prilikom operacije vrh prsta nije otvarao, a što je također trebalo učiniti.

Iz navedenog je jasno da mu je zbog propusta za koji je nesumnjivo odgovoran KBC S., nastala imovinska šteta na način da je u tom razdoblju morao participirati u troškovima operacijskog zahvata i pregleda, radi čega potražuje iznos od 10.000,00 kn.

Isto tako, s obzirom na pretrpljeni strah, boli, dužinu trajanja liječenja, komplikacije nastale tijekom liječenja, i njegovu dob, potražuje i naknadu neimovinske štete u iznosu od ukupno 95.000,00 kn, i to zbog pretrpljenog straha u iznosu od 12.000,00 kn, fizičkih bolova koje je trpio u iznosu od 21.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u proteklih 2 i pol godine, kao i ubuduće, a s obzirom na zadobivene povrede, komplikacije pri liječenju, te njegovu dob i dužinu trajanja liječenja, u iznosu od 25.000,00 kn, te naruženosti u iznosu od 37.000,00 kn.

Nadalje navodi da je dana 03. lipnja 2014. god., podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete. Međutim, tuženik do današnjeg dana nije odgovorio na njegov zahtjev.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 95.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03. lipnja 2014. god., te na ime naknade imovinske štete iznos od 10.000,00 kn za zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, sve do isplate.

U odgovoru na tužbu od 19. siječnja 2016. god., tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da su dana 16. 09.2011. god., djelatnici tuženika na Klinici za kirurgiju (Hitni kirurški prijem) zaprimili tužitelja i obradili ga sukladno pravilima medicinske struke. Ustanovljeno je kako se radi o rani drugog prsta koja nije zahtijevala nekrektomiju ni primarno šivanje obzirom na vitalnost tkiva, te je ustanovljeno kako nema indikacije za incizijom obzirom na odsutnost fluktuacije i znakova infekcije.

Stoga su neosnovani navodi tužbe kako je prilikom prvog prijema na Klinici za kirurgiju KBC-a S., dana 16.09.2011. god., trebalo napraviti klasičan kirurški zahvat kojim bi ulje iz prsta izašlo. Za takav zahvat nije bilo medicinskih indikacija. Naravno da se stanje svake rane može pogoršati, ali to ne znači, a priori, da je došlo do pogreške u liječenju, već se radi o u medicini poznatoj komplikaciji. Upravo je stoga dana 16.09.2011. god., određeno i redovito previjanje kod nadležnog liječnika, te u slučaju pogoršanja tegoba, javljanje nadležnom liječniku.

Tako je nažalost i kod tužitelja došlo do pogoršanja, te je dana 18.09.2011. god., zaprimljen na Klinički odjel za plastičnu kirurgiju tuženika, gdje je istog dana i operiran. Tijekom operacije "otvaran" je cijeli prst, pa tako i njegov vrh (izvršena je cik-cak incizija volarne strane čitavog prsta od jagodice do korijena prsta uz otvaranje tetive ovojnice). Stoga su neosnovani navodi iz tužbe kako je propust u činjenici da se prilikom operacije vrh prsta nije otvarao. Vrh prsta se je otvarao i tijekom operacije izvršene dana 18.09.2011. god., a i tijekom "čišćenja" prsta tj. rane u lokalnoj anesteziji dana 23.09. i 27.09. 2011. godine.

Tužitelju je nakon operacije na Kliničkom odjelu za plastičnu kirurgiju, stanje poboljšano, došlo je do smirivanja upalne komponente, te je u daljnjem liječenju planiran rekonstrukcijski zahvat koji je i predočen tužitelju. Tužitelj je odbio taj rekonstrukcijski zahvat, te je samoinicijativno, suprotno uputi liječnika, iako liječenje nije bilo završeno, dana 30.09.2011. god., napustio bolnicu.

Šest dana kasnije, 06.10.2011. god., tužitelj se je javio u privatnu zdravstvenu ustanovu Salus, očito zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Što se je događalo tih šest dana (da li se je tužitelj negdje liječio) tuženiku nije poznato, a niti tužitelj to navodi u tužbi, ali je nepobitna činjenica da se tužitelju stanje tijekom liječenja kod tuženika poboljšalo, te da mu se je nakon odbijanja postupanja sukladno preporuci liječnika tuženika, stanje pogoršalo. Šest dana je dug vremenski period u kojem može doći do pogoršanja stanja rane.

Tuženik nadalje navodi da stoga ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete, te predlaže da se od tužitelja zatraži podataka da li se je i gdje liječio u periodu od 30.09. do 06.10. 2011. godine. Napominje kako je tužitelj sukladno odredbi čl. 23 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, dužan poštivati upute liječnika, a u suprotnom je osobno odgovoran za posljedice, citat: "Svaka osoba dužna je svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti s odredbama ovog Zakona i uputama doktora medicine i doktora stomatologije, i osobno je odgovorna zbog nepridržavanja tih uputa."

Podredno i opreza radi, tuženik ističe da sve kada bi se i radilo o liječničkoj pogrešci, a ne o medicinskoj komplikaciji, tužitelj ne bi imao pravo na naknadu troškova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi S.. Naime, tužitelj se je odlučio za liječenje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, iako se sukladno svojim pravima iz čl. 18 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, mogao nastaviti besplatno liječiti u bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi unutar RH, koja ima sklopljen ugovor sa HZZO-om (bolnice u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu itd.), stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi svakako neosnovan.

Konačno, tuženik osporava i određivanje stope zateznih kamata kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu. Naime, počev od 01.08.2015. god., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (N.N. 78/15), izmijenjeno je određivanje stope zateznih kamata u korist dužnika, stoga tužitelj neosnovano počev od 01.08.2015. god., potražuje zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena.

U podnesku od 12. veljače 2016. god., tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu. Ističe da je u razgovoru sa dežurnim liječnikom kod tuženika (dr. med. Ivan Mihalj spec. opće kirurgije), naglasio kako mu je prilikom rada, u prst ubrizgano kemijsko sredstvo, odnosno toksično ulje, a tužitelj je o toksičnosti tog sredstva imao saznanja budući da svakodnevno radi s tim sredstvima. U daljnjem tijeku obrade je dežurnom liječniku kod tuženika (dr. I. M.) sugerirao da se iz prsta ispusti spomenuto toksično ulje, a na što se je liječnik oglušio smatravši to nepotrebnim, te je uputio tužitelja na kućno liječenje, tj. da stavlja hladne obloge i javi se svom liječniku opće prakse. Navodi da je postupio po uputi te se je obratio liječniku opće prakse i stavljao hladne obloge, ali je u razdoblju od 16.11. do 18.11. 2011. god., došlo do teže komplikacije i nesnosnih bolova, pa se je 18.11.2011. god., ponovno javio na Hitni kirurški prijem tuženika.

Prilikom drugog prijema tuženika na Odjelu za plastičnu kirurgiju, dr. med. B. Š. navodi kako se tužitelj prima "radi operativnog liječenja flegmone lijevog kažiprsta nastale kao posljedica injekcione ozljede uljem dva dana pred prijem." Od važnosti je za istaknuti kako je tuženik učinio propust kod prvotne obrade tužitelja, jer je pri uzimanju podataka od tužitelja zanemario tužiteljevu sugestiju da se radi o toksičnom ulju. Tuženik uopće nije razmotrio kakav utjecaj na tužiteljev organizam ima sadržaj kemijskog sredstva (toksičnog ulja) koje je ubrizgano u prst, pa je netočno da se flegmona nije mogla predvidjeti, jer da je tuženik kod prve obrade uzeo u obzir toksičnost kemijskog sredstva, izvršio bi čišćenje rane i ne bi došlo do amputacije prsta. Dakle, da je obrada tužitelja prilikom prvog dolaska na Hitni kirurški prijem napravljena u skladu s pravilima struke, na način da je uzeta u obzir toksičnost ulja, svakako ne bi bilo potrebe za dodatnim čišćenjima, te bi se prevenirala mogućnost infekcije. Tuženik u odgovoru na tužbu paušalno navodi da bi drugačije zbrinjavanje bilo protivno pravilima struke, ali ne navodi razloge zbog kojih bi drugačiji tretman bio protivan pravilima struke, i zbog čega drugačiji tretman ne bi bio medicinski opravdan i učinkovit. Naime, i učinjeni liječnički tretman nije bio učinkovit, jer je u konačnici liječenje kod tuženika dovelo do toga da je tužitelju amputiran dio prsta.

Zaključno, tuženik je pri prvom prijemu tužitelja odabrao pogrešan način liječenja za tužiteljevu ozljedu, pa je takav pogrešan odabir liječenja, kod tužitelja imao za posljedicu komplikaciju u vidu upale potkožnog vezivnog tkiva koje je u konačnici dovelo do teže posljedice, odnosno amputacije dijela kažiprsta lijeve šake. Tužitelj nadalje ističe kako tuženik navodi da je nakon operacije izvršene 18.09.2011. god., došlo do smirivanja upalne komponente, te je planiran rekonstrukcijski zahvat, a da je tužitelj odbio rekonstrukcijski zahvat, te 30.09.2011. god., napustio liječenje kod tuženika iako liječenje nije dovršeno, pa da na tužitelja pada isključiva odgovornost za nastanak štete. Međutim, tužitelj navodi da mu nije predočen nikakav rekonstrukcijski zahvat, već se nadležni specijalist dr. Bojan Štambuk izjasnio da ne zna što napraviti u konkretnom slučaju, što je kod tužitelja izazvalo strah za vlastiti život, i na posljetku napuštanje liječenja kod tuženika, te odlazak na liječenje kod drugog liječnika.

Navodi da se je prilikom napuštanja liječenja kod tuženika koristio pravima iz Zakona o zaštiti prava pacijenata (N.N. 169/04, 37/08 – u daljnjem tekstu ZZP), točnije odredbama iz čl. 6, kojom je propisano da "Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka", te čl. 10 kojim je propisano da "Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju, sukladno odredbi čl. 8 st 1. ovoga Zakona."

Iz navedenog je jasno da ne postoji nikakva odgovornost za štetu na strani tužitelja već se radi o klasičnoj liječničkoj pogrešci i nesavjesnom liječenju od strane tuženika, što je u konačnici tužitelju uzrokovalo štetu.

Tužitelj navodi da je pored ostalih dokaza predložio i saslušanje svjedoka dr. Bojana Štambuk, a isti dokaz je u odgovoru na tužbu predložio i tuženik. Navedeni svjedok je izvodio operativne zahvate na tužitelju dok je tužitelj bio na liječenju kod tuženika, pa je njegov iskaz od važnosti za ovaj postupak ponajprije u odnosu na okolnosti vezane uz izvedene operativne zahvate i liječenje. Saslušanjem svjedoka dr. Darka Mirkuš je neophodno za predmet spora budući je tužitelj kod navedenog svjedoka zatražio drugo mišljenje sukladno odredbama ZPP-a, a nakon čega je dr. Mikuš analizirajući postojeće stanje i prijašnji tijek liječenja, donio odluku da se tužitelju amputira prst kako bi se spriječila teža posljedica,s toga je iskaz dr. Mikuša potreban radi razjašnjenja okolnosti da li se ranijim postupcima i adekvatnijim liječenjem mogla izbjeći šteta koja je tužitelju prouzročena.

Zaključno, tužitelj navodi da precizira svoj prijedlog za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku odgovarajuće medicinske struke, na način da predlaže izvesti dokaz vještačenjem putem Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, Z., ,,,, i to po doktoru specijalistu plastične kirurgije.

Kod ovog suda je dana 11. svibnja 2016. god., zaprimljen dopis pozvanog svjedoka dr. D. M., u kojem ovaj pozvani svjedok izvješćuje sud da nije u mogućnosti pristupiti na raspravno ročište zakazano na dan 06. travnja 2016. god., radi poslovnih obveza. Ističe da obzirom na vrijeme proteklo od zbivanja u svezi sa tužiteljem T. B., te velikog broja pacijenata koje je pregledao i liječio u proteklom periodu, nije u mogućnosti biti svjedokom u ovom postupku, jer se zbivanja navedenih u pozivu suda uopće ne sjeća. Stoga smatra da sud ne bi imao baš nikakvih koristi od njegovog sudjelovanja kao svjedoka procesa optužbe.

Svjedok B. Š. u iskazu od 06. travnja 2016. god., navodi da u svemu ostaje pri svojem pisanom očitovanju koje je dao dana 26. rujna 2014. godine. Može kazati da se sjeća da je sporne prigode tužitelj doživio nezgodu uslijed uboda određene injekcije negdje u području jagodice kažiprsta lijeve ruke, koji je po njegovoj procjeni negdje na udaljenosti 1 cm od nokta. Tužitelju je obavio operacioni zahvat dva dana nakon što se prvi puta javio kod tuženika na pregled, te može kazati da je ovom prilikom učinjen rez od samog mjesta uboda pa gotovo do samog korijena lijevoga kažiprsta unutarnjom stranom prsta. Tužitelj je potom zadržan na liječenju kod tuženika, a nakon toga je rana čišćena u još dva navrata.

Na posebno pitanje navodi da je nakon operativnog zahvata i čišćenja, prst tužitelja izgledao bolje, a nakon zahvata ga je zadržao na liječenju, jer se zapravo radi o jednoj vrlo podmukloj i nepredvidljivoj bolesti, jer u početku vidite samo točkicu od uboda, nakon čega se je uslijed djelovanja kemijskog sredstva koje je ušlo u prst putem injekcije, prst tuženika inficirao. Nakon otprilike desetak dana nakon prvog zahvata kada se je infekcija smirila, tužitelju je predložio provesti rekonstrukciju jagodice prsta, jer je uslijed zahvata ista bila ogoljena, da bi tužitelj nakon toga samoinicijativno napustio liječenje kod tuženika. Nakon toga više se nije vidio, a niti čuo sa tužiteljem.

Na posebno pitanje navodi da se radi o nepredvidivoj i podmukloj bolesti kod koje se u početku vidi samo točkica od uboda injekcije, a imajući u vidu činjenicu da je toksični sadržaj ovom prilikom iscurio u prst tužitelja, može kazati kako smatra da je ovaj operacioni zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na pregled kod tuženika 16. rujna 2011. godine.

Posebno upitan navodi da bi imajući u vidu konkretnu ozljedu, rekonstrukcija koju je namjeravao provesti, bila moguća nakon otprilike 2 tjedna od prvog zahvata.

Na daljnje pitanje navodi da tužitelju tijekom liječenja nije nikada spomenuo mogućnost amputacije prsta, ali mora kazati da je tužitelj bio ekstremno nestrpljiva osoba. Kako sam već kazao, planirana je rekonstrukcija, a ne amputacija prsta, a teško je reći kakav bi bio ishod liječenja da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika. Dakle, on ne može garantirati da bi se amputacija dijela prsta zasigurno izbjegla u slučaju da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i pridržavao se dobivenih uputa, ali šanse su svakako postojale da se izbjegne ovakva mogućnost amputacije.

Na posebno pitanje navodi da bi planirana rekonstrukcija zasigurno bila potrebna i u slučaju da je operacioni zahvat obavljen odmah prvoga dana kada se je tužitelj javio na pregled kod tuženika.

Svjedok I. M. u iskazu od 31.svibnja 2016. god., a nakon što su mu predočeni priloženi specijalistički nalaz KBC S. od 16. rujna 2011. god., i njegovo očitovanje od 01. prosinca 2014. god., navodi da može potvrditi da je iste vlastoručno sastavio. Sjeća se prvog pregleda kojega je obavio dana 16. rujna 2011. god., a sve obzirom da ga je kasnije nakon što je tužitelju amputiran dio kažiprsta lijeve ruke, na posao nazvala njegova supruga i optužila da ja kriv zbog ove amputacije. Tužitelja je pregledao samo prvi puta dana 16. rujna 2011. god., te može kazati da se ne može sjetiti njihovog razgovora, ali se sjeća da je prst tužitelja uredno izgledao, a na njemu je bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakove upale okolnog tkiva, tako da tada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem.

Na posebno pitanje navodi da je u priloženom očitovanju izjavio da postojeća rana nije zahtijevala nekrektomiju, a što znači da nije bilo potrebno odstranjivati mrtvo tkivo, a naveo je i da nije bilo indikacije za incizijom, što znači da nije bilo potrebno otvaranje prsta, odnosno da nije bio potreban rez. Kako je već kazao, tužitelja je pregledao samo dana 16. rujna 2011. god., i nakon toga više nije kontaktirao sa tužiteljem, a poznato mu je da je tužitelju dao upute za liječenje u slučaju pogoršanja njegovog stanja, odnosno da se javi na pregled u slučaju bilo kakvog pogoršanja stanja kažiprsta lijeve ruke.

Na posebno pitanje navodi da je kazao kako se ne sjeća njihovog razgovora, pa se tako u ovaj čas ne može sjetiti da li je tužitelja pitao od čega potječe ubodna rana na prstu lijeve ruke. Ne može se u ovaj čas sjetiti imena tužiteljeve supruge, a ista ga je nazvala na hitnom prijemu HKP nedugo nakon što je tužitelju amputiran dio prsta. Upravo zbog tog poziva kada ga je optuživala tužiteljeva supruga, ostao mu je u sjećanju izgled tužiteljevog prsta, jer se je nakon toga preispitivao da li je u konkretnom slučaju trebao drugačije postupiti, te može kazati kako ostaje pri tome da je u datom trenutku poduzeo sve što je bilo neophodno poduzeti u konkretnom slučaju.

Tijekom postupka je izveden dokaz medicinskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, kao člana

Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, Zagreb, Našička 20.

Imenovani stalni sudski vještak za kirurgiju u nalazu i mišljenju od 09.veljače 2017.god., navodi da je izvršen uvid u spis i pregledana sva medicinska dokumentacija tužitelja rođ. 1984. god., dešnjak, po zanimanju tehničar za finu mehaniku, visokog 180 cm, težak 80 kg, a koji je u štetnom događaju od 16. rujna 2011. god., zadobio prilikom rada ozljedu II prsta lijeve ruke. Nakon ozljeđivanja prevežen je u KBC Split, gdje je pregledan od strane kirurga i postavljena dijagnoza: VLC. digiti II man. sin. (gnječno rezna rana II prsta lijeve ruke).

Tužitelj je primljen u hitnu ambulantu, pregledan od strane kirurga i učinjena toaleta rane, prevoj, hladni oblog lokalno i naručen plastičnom kirurgu (str. 25 spisa). Dana 18. 09. 2018. god., ponovno dolazi na pregled u HS i nakon kliničkog pregleda indiciran je prijem na Odjel plastične kirurgije zbog upale kažiprsta i razvoja flegmone kažiprsta. Nakon kraće preoparativne pripreme uradio se op. zahvat u smislu Brunerove incizije volarne strane kažiprsta, i nađe se nekroza (umiranje tkiva) apikalnog segmenta. Nađe se gnojni sadržaj u tetivi vagine, te se uradi dodatna toaleta, rane se ostave otvorene. Vrše se svakodnevna previjanja i kupke uz antibiotsku terapiju, te se 23.09.2011. god., uradi dodatna nekrektomija apikalnog dijela prsta. Usprkos svim naporima razvija se dalja progresija nekroze, te se učini dorzalna dodatna incizija prsta. Nakon toga dolazi do oporavka i indicira se reoperacija sa slobodnim režnjom sa tenara za pokrivanje defekta. Tužitelj samovoljno uz potpis odlazi na dalji tretman u drugu ustanovu 30.09.2011. godine.

Tužitelj 6-7.10.2011. god., boravi u specijalnoj bolnici S., gdje je primljen na dalje liječenje, te se nakon preoperativne obrade uradi amputacija (odstranjenje) distalne i dijela srednje falange kažiprsta, a defekt se nadomjesti lokalnim režnjem. Rani postoperativni tijek protiče uredno, te je otpušten kući s preporukom antibiotik dalje i kontrola 10.10.2011. godine. Prema anamnestičkim podacima prilikom pregleda dolazi u nekoliko navrata na previjanje u specijalnu bolnicu Sallusst, ali podataka o tome nema u spisu, niti ih tužitelj ima.

Kasnije se tužitelj nije javljao na kontrole kod liječnika specijalista. Na bolovanju nije bio jer je privatnik, a raditi sa rukom nije mogao ukupno cca. 3 mjeseca nakon što je rana sanirana u cijelosti i postignuta određena funkcija ostatka prsta. U bolnicama je proveo ukupno 14 dana, imobilizaciju ruke nije imao.

Tužitelj je imao klinički pregled 08.02.2017. god., u KBC Z., Klinika za kirurgiju. Dolazi u pratnji prijatelja, pokretan, kontaktibilan. Kod dolaska se žali na smetnje pokretljivosti II prsta lijeve ruke, gubitak osjeta u ostatku II prsta lijeve ruke, povremene trne i bolove u ostatku prsta. Osjeta nema u skorom cijelom dijelu ostatka prsta, te ima ukočenost PIFa zgloba koji je u semifleksiji.

Amputacija učinjena u polovici srednje falange II prsta, te rana nakon amputacije zarasla per secundam. Klinički nema osjeta, a veličina rane koja ide od dorzalno prema volarno iznosi ukupno 8x1 – 1,5 cm. Dužina kažiprsta (ostatak) je 6 cm i kažiprst je u komparaciji sa zdravom rukom kraći za 3 cm. Pokreti u metacarpofalangealnom zglobu uredni.

Iz medicinske dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom pregleda tužitelja, može se tvrditi da je kod povređivanja tužitelja došlo do pucanja plastične cijevi koja vodi iz kompresora u štrcaljku, te je zadobio punktiformnu ranu na vršku II prsta lijeve ruke. Prema podacima tužitelja, rana je bila veličine oko 1 mm.

Sredstvo koje se je nalazilo u crijevu je ulje Valvoline HD ATF PRO (ulje za kočnice), koje je vrlo toksično tj. djeluje destruktivno na tkiva, i nije dozvoljeno da dođe u dodir sa sluznicama. U kontaktu sa kožom ulje treba uvijek isprati sa sapunom. Najopasniji dio toksičnosti je benzen koji se nalazi u ulju prema specifikaciji (str. 54 spisa) – (konzultacija sa institutom za toksikologiju u Zagrebu). Kod pregleda je imao na uvid svu medicinsku dokumentaciju koju je citirao, i koja se nalazi u spisu.

Imenovani vještak je mišljenja da je tužitelj nastradao prilikom rada sa uljem, prilikom puknuća crijeva, te zadobio punktiformnu ranu na II prstu lijeve ruke. Odlazi na pregled kirurgu u HP, te je učinjena toaleta rane (čišćenje rane dezinficijensima), urađen RTG šake, preporučen hladni oblog i naručen na kontrolu po potrebi kod plastičnog kirurga. Dolazi za 2 dana, te se vidi razvoj flegmone II prsta lijeve ruke, i učini se incizija prsta, nekrektomija i primljen na bolničko liječenje. Uz antibiotsku terapiju u dva navrata učinjene dodatne nekrektomije, te predložen plastično rekonstruktivni zahvat u smislu uzimanja kožnog transplantata i modeliranje prsta, na koju tužitelj nije pristao, i otišao u drugu medicinsku ustanovu, gdje mu je 06.10.2011. god., izvršena amputacija srednjeg članka kažiprsta. Rana cijelila per secundam sa ostatkom velikog cikatričnog ožiljka.

Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja imao jake bolove kumulativno ukupno 6 dana, koje je kopirao analgeticima, te kasnije ima srednje jake bolove kumulativno (od povređivanja i rehabilitacije) 15 dana, te manje bolove zbog kojih povremeno uzima analgetike mjesec dana. Kasniji bolovi ulaze u pojačane napore. Tužitelj je imao nelagodu od same nesreće u vidu uzimanja analgetika, previjanja, antibiotika, operativnog zahvata, rehabilitacije, RTG. snimanja, odlazaka liječnicima i sl. Tužitelj je imao primarni jaki strah koliko je trajala sama nesreća, te kasnije ima jaki sekundarni strah za svoje zdravlje i stanje, ukupno 6 dana (3 operativna zahvata), srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta tijekom 30 dana. Kod tužitelja je kao posljedica povređivanja i tegoba koje je imao kao posljedicu povređivanja, ostalo nagrđenje srednjeg stupnja. Tužitelj je kao posljedicu ozljeđivanja zadobio tešku tjelesnu povredu, te će s kirurške strane kao posljedicu ozljede povrede šake, morati ulagati pojačane napore od 7%, ukupno realno u budućem životu.

Stalni sudski vještak za kirurgiju prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, u dopuni vještva od 27. veljače 2017. god., navodi da je na zahtjev suda izvršen ponovni uvid u spis, te može iskazati kao dopunu nalaza sljedećeg: činjenica je da se tužitelj povrijedio sa uljem za kočnice motornih vozila koje je prema navodu pod kompresijom ubrizgao u vršak prsta nehotice. Motorno ulje za kočione mehanizme je tekuće i vrlo destruktivno tj. djeluje na tkiva u smislu nagrižanja i stvaranja nekroze tkiva, ako je izloženo duljem djelovanju. Ulje sadrži benzen, iako u malom postotku, koji je medicinski otrovan. U sigurnosno tehničkoj listi koja je dostupna na traženje, a nalazi se u spisu na str. 54-61, nema podataka o liječenju u slučaju izloženosti na djelovanje na kožu, niti na određena ljudska tkiva. Kod opisa načina upotrebe preporuča se od strane proizvođača zaštitna oprema, kao i pranje ruke sapunom i vodom. Kod zaštite očiju se propisuju zaštitne naočale koje dobro prijanjaju uz kožu, za zaštitu ruku preporučuju se zaštitne rukavice od nitrilne ili butilne gume, odijelo koje prekriva cijelo tijelo i stopala. Podataka od slučaju unosa tekućine u tkivo tijela nema.

Liječnik tj. mlađi kirurg koji je izvršio prvi pregled tijekom svoje edukacije nikada nije upoznat sa dijelom toksičnog djelovanja određene tekućine, niti je može znati. Činjenica je da je tužitelj imao manju ranu na prstu, koju je medicinski očistio i previo te dodatno radi zaštite od infekcije, ordinirao antibiotik. To je u cijelosti sa pravilima struke. On nije upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva, ne zna niti može znati.

Sav dalji tijek liječenja, kao i postupci koji su urađeni, u pravilu su sa medicinskom strukom i praskom. Kolega koji je 2 dana kasnije pregledao tužitelja je indicirao operativni zahvat, jer je usprkos ordiniranom antibiotiku došlo do razvoja flegmone prsta (upalne i kemijske reakcije), te bila indicirana incizija i čišćenje prsta.

Odluka koja je tužitelju predložena, a kasniji tijek liječenja u pokušaju spašavanja prsta je medicinski i stručno opravdana, a odluka tužitelja da otiđe u drugu ustanovu gdje mu je izvršena amputacija prsta, njegovo je pravo i tu tuženik nije imao nikakvog utjecaja. Pitanje kako bi izgledao sam prst i njegova funkcionalnost je upitna, i nitko ne može tvrditi da bi funkcija tog prsta bila cjelovita i u potpunosti medicinski prihvatljiva.

Vještak navodi da na poseban upit da li je kod tužitelja liječenje provedeno po pravilima struke, tvrdi da jeste. Greške nisu učinjene u nijednom dijelu liječenja, a sam tijek bolesti je posljedica samoozljeđivanja tužitelja i njegova nepažnja. Tijek bolesti je takav da liječnik nije bio u mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek ozljeđivanja, a postupci koje je učinio po pravilima su struke.

Tužitelj u podnesku od 27. ožujka 2017. god., prigovara dopuni nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka, i to u dijelu u kojem navodi da liječnik koji je izvršio prvi pregled, tijekom svoje edukacije nikada nije upoznat sa dijelom toksičnog djelovanja određene tekućine, niti je može znati, te u nastavku, gdje vještak navodi da taj liječnik nije upoznat sa samim sredstvom, da zna i vidi da se radi o kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva, ne zna niti može znati.

Naime, najprije se postavlja pitanje na temelju čega je sudski vještak zaključio da liječnik koji je izvršio prvi pregled, nije bio upoznat sa sredstvom kojim je bio ubode tužitelj, budući da takvo nešto nije razvidno iz medicinske dokumentacije. Štoviše, sam dr. M. koji je vršio taj prvi pregled, izjavio je na ročištu kod ovog suda dana 31.svibnja 2016. god., da se ne sjeća da li je pitao tužitelja od čega otječe ubodna rana.

Nadalje, tužitelj ističe da je mišljenje sudskog vještaka u suprotnosti i sa iskazom dr. Š. koji je liječio tužitelja nakon prvog pregleda, budući je isti na ročištu kod ovog suda dana 06. travnja 2016. god., izjavio da je operacijski zahvat trebalo napraviti odmah na prvom prijemu tužitelja 16.09. 2011. godine.

Tužitelj navodi da je zaista nevjerojatno da sudski vještak opravdava postupak liječenja od strane dr. M. iz razloga jer isti nije upoznat s toksičnim djelovanjem ubrizganog ulja. Naime, pravila medicinske struke, između ostalog liječnicima nalažu uzimanje anamnestičkih podataka, budući je to jedan od osnovnih preduvjeta za postavljanje dijagnoze i daljnji tijek liječenja. Ali ne samo da pravila struke nalažu liječniku uzimanje anamneze, već je i životno i logično da liječnik nakon što vidi ubodnu ranu, upita pacijenta kako je došlo do uboda i s čime je uboden.

U konkretnom slučaju je tužitelj u razgovoru sa dežurnim liječnikom kod tuženika (dr.med. I. M.), naglasio kako mu je prilikom rada, u prst ubrizgano kemijsko sredstvo, odnosno, toksično ulje, a tužitelj je o toksičnosti tog sredstva imao saznanja budući da svakodnevno radi s tim sredstvima. Međutim, sve da se i uzme da liječnik nije znao da je ubrizgano ulje bilo toksično, postavlja se hipotetsko pitanje kako bi taj isti liječnik postupio u situaciji da mu na hitan prijem dođe pacijent s ugrizom zmije. Da li bi liječnik, u slučaju da pacijent ne zna je li zmija koja ga je ugrizla otrovna, dao pacijentu protuotrov, ili bi jednostavno pregledom same rane zaključio da to nije potrebno. Vodeći se ovakvim stajalištem i mišljenjem sudskog vještaka, za zaključiti je da liječnik u opisanoj situaciji ne bi bio dužan dati pacijentu protuotrov, budući ne zna da li je riječ o ugrizu otrovne zmije.

Naposljetku, sudski vještak bi se trebao posebno očitovati na pitanje koji su očekivani simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva, u ovom slučaju ulja, te da li su anamnestički podaci na prvom pregledu uzeti i zabilježeni u skladu sa pravilima struke (koja pitanja liječnik postavlja pacijentu kad su u pitanju ubodne rane, što je zabilježeno u prvom nalazu).

Radi navedenog, tužitelj je predložio da sud pozove imenovanog vještaka na sljedeće ročište, kako bi se usmeno očitovao na njegove istaknute prigovore.

Stalni sudski vještak za kirurgiju prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, u dopuni vještva pred Općinskim građanskim sudom u Z., dana 19. siječnja 2018. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da ostaje i dalje pri mišljenju da liječnik koji je prvi pregledao tužitelja nije upoznat sa vrstom povrede koju je zadobio. Tijekom edukacije liječnika opće medicine tj. studenata, kao i kasnije specijalizacije i subspecijalizacije, liječnici ni na jednom fakultetu medicine ne uče i nisu upoznati sa vrstama i načinom djelovanja određenih toksičnih tvari na ljudsko tkivo. Kada je dobio ovaj spis trebalo mu je 2 dana da u Z. nađe osobu (inženjera kemije koji se bavi toksikologijom), koji mu je dao podatke o sredstvu (kojim je tužitelj nastradao). Radi se o ulju za kočnice (sredstvo koje je izrazito toksično), tako da ovo sredstvo uništava lak na automobilu ako kapne na njega, i vrlo je velikog postotka PH tj. izrazito je kiselo sredstvo, i u upotrebi tog sredstva jasno stoji način upotrebe i prevencije koje radnik sa takvim sredstvom mora imati tj. mora biti zaštićen od ozljeđivanja sa samom tekućinom. Kako je tužitelj nastradao nije mu točno poznato, niti je to iz dokumentacije vidljivo. Navodno je puknula guma i njemu uletjela tekućina u tkivo. Vjerojatno je bila pod visokim tlakom ili nešto slično, jer pravilo je da prilikom rada sa takvim sredstvima, kiselinama, lužinama i slično, radnici moraju biti zaštićeni sa rukavicama, odnosno imati posebno odijelo u kojem to rade da ne bi došlo do ozljeđivanja. Kolega koji je vršio prvi pregled je vidio malu kao točkica ranu i ništa više. On nije mogao znati u koju dubinu je tekućina prodrla, a niti je imao na uvidu podatke koji su kasnije dostavljeni o materijalu odnosno tekućini koja je izazvala nesreću. On je po pravilima struke izvršio toaletu rane (čišćenje rane) sa klasičnim sredstvima koje upotrebljavamo (idealno bi bilo da je imao lužnatu otopinu), što je vjerojatno i učinio (tekući sapun ili slično), ranu je previo, te naručio tužitelja na kontrolu. To bi učinile praktički sve kolege u službi koji se nađu u takvom slučaju. Da je znao da se radi o tako toksičnom sredstvu, sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu), što je slučaj kod trovanja od otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, kao metoda prevencije same infekcije. To je način liječenja kod svih takvih rana i to je apsolutno po pitanju struke sigurno točno. Da se razvije infekcija kod malih rana razmjerno je iznimno često, međutim, mi ne možemo tu govoriti da se radi o pravoj infekciji, već se radi o nekrozi tj. umiranju tkiva. Umiranje tkiva ne može se spriječiti sa davanjem antibiotika što je svima poznato, već se mora ekscidirati tj. sve nekrotično tkivo se mora odstraniti (vrlo slično nastanaku povrede kod brzih metaka). Sigurno da liječnik koji to prvi put vidi nije upoznat i ne može biti upoznat, a niti to uči i ne može se uzeti kao greška liječnika. Kasniji tijek liječenja koji je učinjen tj. otvorena rana, izvršena nekrektomija je po pravilima struke. Tužitelju je preporučen operativni zahvat u smislu pokušaja transplantacije tetive da nadomjesti odumrlu tetivu sa drugom tetivom, da se dobije funkcija ostatka prsta, a na što tužitelj nije pristao, već je samovoljno napustio bolnicu. Nakon što se javio u drugu ustanovu preporučena i učinjena mu je amputacija prsta, i kao takav je ostao invaliditet i sve ostale tegobe kao što sam naveo u svom nalazu. Stoga ostajem u cijelosti kod svojega nalaza i mišljenja.

Na pitanje temeljem čega je zaključio da liječnik koji je izvršio prvi pregled nije bio upoznat sa sredstvom kojim je tužitelj uboden, vještak odgovara: "Liječnik koji je izvršio prvi pregled bio je upoznat s nazivom tekućine odnosno ulja kojim je bio povrijeđen prst tužitelja. To u principu ne znači ništa, jer liječnici na medicinskom fakultetu kod nas i u svijetu ne uče vrste niti sastav kemikalija, što sam već naveo." Na pitanje da li je liječnik koji je prvi put pregledao tužitelja uzeo anamnestičke podatke od tužitelja, vještak odgovara: „Mislim da da. Strana 25 spisa 16.09.2011.g., stoji gniječno - rezna rana drugog prsta lijeve ruke, učinjena RTG obrada, izvršena toaleta rane, previjanje, preporučeno hladni oblozi lokalno, kontrola plastičnog kirurga, nečitko. Anamnestički podatak u smislu načina ozljede i tekućine ne postoji."

Na pitanje koja je uobičajena praksa postavljanja dijagnoze i da li je to uzimanje anamnestičkih podataka od pacijenta, vještak odgovara: "Nakon pozdrava liječnika i pacijenta slijedi pitanje što se dogodilo tj. bolesnik u ovom slučaju tužitelj daje podatak kako je nastradao. To se zove anamneza. Slijedi obrada u smislu dijagnoze (RTG snimanje, previjanje, itd.) i nakon toga zaključak o daljnjem liječenju i potrebe kontrole (kod koga i kada)."

Na pitanje koji su očekivani simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko tkivo, vještak odgovara: "Vrlo različiti, ovisi o vrsti kemijskog sredstva."

Na pitanje koliko je potrebno tkivu da odumre kod ovakve ozljede, vještak odgovara: "Prvo ovisi o tekućini kojom je nastradao, a u ovom slučaju vrlo brzo, jer se radi o vrlo kompleksnom spoju razmjerno PH, vrlo kiseli kao što sam naveo i koji je u zatvorenom prostoru doveo do toga oštećenja praktično nakon 24 sata. Loša strana samopovređivanja je što je došlo do područja tetivne ovojnice i tetive, jer taj dio je slabo prokrvljen i vrlo je osjetljiv na oštećenja."

Na pitanje da li se operativnim zahvatom kod prvog pregleda kojim bi se ulje ispustilo ili izvuklo iz prsta tužitelja, mogla spriječiti nastala šteta, vještak odgovara: "Na to ne mogu točno odgovoriti, ali mogu reći slijedeće, ne radi se o velikoj količini ulja, to je bila količina 1-2 kapi jer bi se vidjelo na RTG snimci da je bila veća količina. Da je kojom srećom napravljena incizija tj. da je rana otvorena i da je isprana sa sapunom ili nečim sličnim, bilo bi veće mogućnosti da je tetiva ostala čitava, ali to nitko ne može garantirati."

Na pitanje u slučaju da tužitelj nije odbio operaciju koju mu je ponudio tuženik i da je ista izvršena, da li bi oštećenje zdravlja tužitelja bilo manje, vještak odgovara: "Hipotetski možda jer amputacija je zadnji dio koji se radi kada su sve mogućnosti iscrpljene i nema više šanse za oporavak."

Na pitanje da li je činjenica da je vrijeme od trenutka kad je tužitelj odbio operaciju kod tuženika, do trenutka kad se javio u drugu ustanovu, utjecala na potrebu da se amputira prst, a prošlo je 6 dana, vještak odgovara: "Hipotetski da, to ne mogu tvrditi, ali čim ranije da je operacija učinjena, bilo bi šanse da se prst sačuva."

Tužitelj u podnesku od 13. ožujka 2018.god., navodi da je imenovani sudski vještak u dopuni vještva, na posebno pitanje, između ostalog naveo da misli kako je liječnik na prvom pregledu uzeo od tužitelja anamnestičke podatke, dok u nastavku navodi da anamnestički podatak o načinu ozljede i ubrizgane tekućine, ne postoji. Iz navedenog je više nego jasno kako je mišljenje sudskog vještaka u proturječnosti samo sa sobom, te da sudski vještak niti u dopunskom nalazu i mišljenju, te obrani nalaza i mišljenja s ročišta od 19.01.2018. god., nije otklonio prigovore iz njegovog podneska od 27. ožujka 2017. godine.

Ne samo da se je vještak kontradiktorno očitovao o uzimanju anamnestičkih podataka, već je dao i nejasno i nepotpuno mišljenje o tome je li liječnik bio upoznat sa sredstvom koje je ubrizgano u tužiteljev prst. Naime, u dopunskom nalazu i mišljenju, vještak je naveo kako liječnik nije bio upoznat sa samim sredstvom, dok je na predmetnom ročištu izjavio da je liječnik bio upoznat s nazivom tekućine, odnosno ulja, što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je vještak imao na raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja, pa se očigledno radi o podatku kojeg je vještak izmislio, i iz nepoznatog razloga iskazivao pristrano i netočno, iako je sukladno pozitivnim propisima pozvan na nepristranost i objektivno mišljenje.

Nadalje, vještak je na predmetnom ročištu ponovno pokušao ekskulpirati liječnika koji je vršio pregled, mišljenjem da činjenica što je liječnik bio upoznat s nazivom sredstva koje je ubrizgano u tužiteljev prst, ne znači ništa jer liječnici na medicinskom fakultetu ne uče vrste niti sastav kemikalija. Takvo mišljenje je potpuno neživotno i nelogično. Tužitelj se pita je li možda sam tužitelj trebao istražiti ili "izguglati" na internetu podatke o učincima ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko tkivo, pa o tome obavijestiti liječnika, ili je liječnik bio dužan poduzeti sve mjere, i to uzeti podatak o toksičnom sredstvu, provjeriti djelovanje navedenog sredstva na tkivo, posavjetovati se sa iskusnijim kolegama, ukratko, učiniti sve logične i životne korake kako bi se spriječila moguća infekcija, odnosno odumiranje tkiva. U tom kontekstu je tužitelj već postavio hipotetsko pitanje sudskom vještaku, na koje isti nije dao odgovor, a to je kako bi taj isti liječnik postupio u situaciji da mu na hitan prijem dođe pacijent sa ugrizom zmije. Bi li liječnik u slučaju da pacijent ne zna je li zmija koja ga je ugrizla otrovna, dao pacijentu protuotrov, ili bi jednostavno pregledom same rane zaključio da to nije potrebno, ili bi se u konačnici pravdao da na medicinskom fakultetu ne uči o zmijama, već da je to u domeni veterinara.

Radi svega navedenog, tužitelj je predložio da se zatraži mišljenje drugog stalnog sudskog vještaka po izboru suda.

Raspravnim rješenjem od 27. rujna 2018. god., odlučeno je izvesti dokaz medicinskim vještačenjem od strane stručnog tima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u O., koji u Sudsko – Medicinskom vještačenju (kirurg), po prof.dr.sc. V. Š. dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije od 22. listopada 2019. godine, navodi da je na zahtjev Povjerenstva za sudsko-medicinska vještačenja, obavio medicinsko vještačenje posljedica ozljeđivanja kod tužitelja. Predmet vještačenja je ozljeda lijevog kažiprsta, koja je prema podacima tužitelja zadobivena na radnom mjestu u tvrtki A. t

d.o.o., dana 16. rujna 2011. god, oko podneva, kada mu je tanki mlaz komprimirane uljne tekućine iz napuklog crijeva, kroz zaštitnu rukavicu načinio igličastu ubodnu radnicu u predjelu jagodice lijevog kažiprsta. Vještak potom navodi priloženu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je obavio vještačenje.

Nadalje ističe da je tužitelj temeljem medicinske i druge dokumentacije iz sudskog spisa, u spornoj ozljedi na radnom mjestu zadobio ozljedu lijevog kažiprsta:

Točkasta ubodna rana jagodice lijevog kažiprsta. Zbog prirode, mehanizma i načina ozljeđivanja opisanog u dokumentaciji sudskog spisa i anamnestičkim podacima od tužitelja, dobivenim na kliničkom pregledu sudsko-medicinskih vještaka Medicinskog fakulteta u O., dana 27.rujna 2019. god., liječenje sporne ozljede u konačnici je završilo amputacijom dijela lijevog kažiprsta na razini srednjeg članka, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

U preslici Specijalističkog nalaza Hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC S. od 16. rujna 2011. god., br. protokola 26358/11 s pečatom doktora medicine Ivana Mihalj, zabilježeno je da je kod tužitelja ordinirajući liječnik proveo rendgensku dijagnostiku, nakon kliničkog pregleda postavio dijagnozu Razderno- nagnječna rana 2. prsta lijeve šake, učinio toaletu i prijevoj rane, preporučio hladne obloge na lijevi kažiprst, te kontrolu plastičnog kirurga po potrebi.

Iz prijepisa nalaza iz protokola Hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC S. od 06. ožujka 2012. god., potpisan od strane predstojnika Klinike prof.dr.sc. V. R., zabilježeno je da je tužitelj evidentiran dana

16.09.2011. god., u 15,35 sati, u knjizi kirurškog protokola pod red.br. 26358/11, zbog radne nezgode, da je proveden hitan postupak, rendgenska obrada, postavljena dijagnoza: Razderno-nagnječna rana II prsta lijeve šake, te učinjen prijevoj i date upute od strane doktora medicine Mihalj. U prijepisu iz protokola nema drugih podataka o liječenju.

Iz preslike liječničkog nalaza specijaliste opće kirurgije i subspecijaliste plastične kirurgije B. Š. s Hitnog prijama K. K. S., HP 12471 bez naznačenog nadnevka pregleda, vidljivo je da je tužitelj zaprimljen na Klinički odjel za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S. pod dijagnozom Phlegmona (lokalna upalna infekcija) kažiprsta, Točkasta ubodna ranica, da je pri prijemu dobio antitetaničku profilaksu, te da je određena prijeoperacijska laboratorijska dijagnostika i elektrokardiogram – snimanje srca (str. 25 sudskog spisa). U liječničkog anamnezi i statusu pacijenta na str. 27 sudskog spisa (nalaz je bez pečata ustanove, Bojan Štambuk je tiskan kao ordinirajući liječnik ali bez faksimila i vlastoručnog potpisa), navedeno je da se pacijent prima radi operacijskog liječenja upalne infekcije lijevog kažiprsta nastale kao posljedica točkaste injekcione ozljede uljem dva dana pred prijem, a da se u lokalnom statusu radi o upalnoj infekciji lijevog kažiprsta sa ulaznom ubodnom točkastom ranom u području jagodice lijevog kažiprsta.

Iz Otpusnog pisma Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S., matični broj 45337/11 od 30. rujna 2011. god., vidljivo je da je tužitelj putem hitnog prijema zaprimljen na Odjel za plastičnu kirurgiju i opekline zbog flegmone lijevog kažiprsta "nastale kao posljedica injekcione ozljede uljem dva dana pred prijem", da je pri prijemu dobio antitetaničku zaštitu, te da je s kliničkog stacionarnog liječenja otpušten 30.09.2011. god., pod dijagnozom Upalna infekcija tetiva lijevog kažiprsta poslije ubodne točkaste rane (Panaritium tendinorum indicis lat. sin post vulnust pro injectione). Laboratorijski upalni parametri pri prijemu na stacionarno liječenje su bili uredni. Tijekom bolničkog liječenja tužitelj je 18.rujna 2011. god., prvi put operiran u općoj anesteziji, kada je učinjena tzv. Brunerova Z incizija s dlanske strane lijevog kažiprsta od jagodice do njegove baze, pri čemu je odstranjena manja količina odumrlog tkiva u predjelu jagodice kažiprsta, a nakon otvaranja tetivnih ovojnica "dobije se određena količina gnojnog sadržaja iz tetivnog kanala", rana je obilno isprana i ostavljena otvorena. Uključena je antimikrobna intravenska terapija, niskomolekularni heparin i kupke u povidonu prvih nekoliko dana. Dana 23. rujna 2011. god., učinjen je drugi operacijski zahvat u lokalnoj anesteziji kada je na jagodici i na drugim dijelovima rane odstranjeno novonastalo nekrotično tkivo. Zbog i dalje prisutnog otoka nadlane strane lijevog kažiprsta, dana 27. rujna 2011. god., u lokalnoj anesteziji je učinjeno dodatno odstranjenje odumrlog tkiva lijevog kažiprsta, i nova incizija na njegovoj nadlanoj strani. Nakon trećeg operacijskog zahvata klinički nalaz na lijevom kažiprstu je pokazao poboljšanje, te se za 03. listopada 2011. god., planirao rekonstrukcijski operacijski zahvat u smislu pokrivanja defekta lokalnim dlanskim kožnim režnjem. Pacijent je međutim, dana 30. rujna 2011. god., samoinicijativno i uz vlastoručni potpis napustio bolničko liječenje zbog odlaska u drugu zdravstvenu ustanovu. U Otpusnom pismu nema preporuke za nastavak liječenja.

Dana 06. listopada 2011. god., tužitelj je zaprimljen u Specijalnu bolnicu za kirurgiju, urologiju i ortopediju Salusst, radi "nastavka liječenja toksične gangrene lijevog kažiprsta", s kliničkim opisom da se radi o suhoj gangreni koja zahvaća polovicu srednjeg, i cijeli zadnji članak lijevog kažiprsta, te da nema znakova progresije upalnog procesa. Istoga dana u općoj anesteziji učinjena je amputacija distalnog članka lijevog kažiprsta uz rekonstrukciju bataljka lokalnim kožnim režnjem. Idućeg dana 07. listopada 2011. god., otpušen je na kućno liječenje uz preporuku da uzima Klavax 2 x 1.o gram kroz pet dana, i da se javi na kontrolni pregled 10. listopada 2011. godine.

U Očitovanju na predtužbeni zahtjev za naknadom štete Pravnoj službi KBC Split od 01. prosinca 2014. god., I. M. spec. opće kirurgije navodi da je pri prvom pregledu od 16. rujna 2011. god., ustanovio da se radi o rani drugog prsta lijeve šake koja nije zahtijevala nekrektomiju ni primarno šivanje s obzirom na vitalnost tkiva, da je smatrao kako nije bilo indikacije za incizijom s obzirom na odsutnost fluktuacije i znakova infekcije, da rendgenskom obradom nije dijagnosticirana koštana trauma, i da je učinjena toaleta i prijevoj, nakon čega je ozljeđenik dobio upute da provjeri antitetaničku zaštitu, da se redovito previja kod nadležnog liječnika, te da se u slučaju pogoršanje tegoba javi odmah nadležnom liječniku.

U Očitovanju B. Š. specijaliste opće i subspecijaliste plastične kirurgije Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S. od 26. rujna 2014. god., koji je 30. rujna 2011. god., potpisao Otpusno pismo, navedeno je da je tužitelj zadobio injekcijsku ozljedu jagodice lijevog kažiprsta kemijskim sredstvom (ulje) dana 16. rujna 2011. god., te da je nakon obrade na HKP u smislu toalete rane i obloga antiseptikom, pušten kući na daljnji tretman obiteljskog liječnika. Dana 18. rujna 2011. godine se zbog razvoja manifestne upale čitavog prsta hitno šalje na HP K. službujućem plastičnom kirurgu Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju, gdje je istoga dana i operiran u OET anesteziji u operacijskoj sali. Tada je izvršena standardna cik-cak incizija volarne strane čitavog prsta od jagodice do korijena prsta uz otvaranje tetivne ovojnice istog. Pacijent je parenteralno tretiran antibioticima uz svakodnevna previjanja. S obzirom da se radilo o učinku kemijskog sredstva, bilo je neophodno dodatno čišćenje prsta, što je i izvršeno u dva navrata, 23. i 27. rujna 2011. god., u lokalnoj anesteziji. Kod pacijenta je po smirivanju upalne komponente bio planiran rekonstrukcijski zahvat, koji mu je i predočen, no iz nepoznatih razloga pacijent samoinicijativno napušta KBC Split 30. rujna 2011. god., radi odlaska u drugu zdravstvenu ustanovu.

Na glavnoj raspravi od 06. travnja 2016. god., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. Š. spec. kirurga, koji na posebno pitanje suda izjavljuje

„…obzirom da sam već kazao da se radi o nepredvidivoj i podmukloj bolesti kod koje se u početku vidi samo točkica od uboda injekcije, a imajuću u vidu činjenicu da je toksični sadržaj ovom prilikom iscurio u prst tužitelja, mogu kazati kako smatram da je ovaj operacioni zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na pregled kod tuženika 16. rujna 2011. godine.“

Na glavnoj raspravi od 31. svibnja 2016. god., izveden je dokaze saslušanjem svjedoka I. M. dr. medicine, koji je 16. rujna 2011. god., prvi pregledao tužitelja, i koji iskazuje da se sjeća "da je prst tužitelja uredno izgledao a na njemu je bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakova upale okolnog tkiva, tako da tada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem."

Tužitelj se je odazvao kliničkom pregledu vještaka Medicinskog fakulteta u O., dana 27. rujna 2019. godine. Uz opis nastanka ozljede 16. rujna 2011. god., navodi da se je pola sata poslije ozljeđivanja javio liječniku u KBC S., pri čemu opisuje da je imao jake bolove u lijevom kažiprstu koji je bio otečen i "žute boje". Prigodom ozljeđivanja je imao zaštitne rukavice, a ozljeda je nastala na način da je došlo do pucanja plastične cijevi u kojoj je pod tlakom komprimirano ulje, i koja spaja kompresor i štrcaljku. Zbog pucanja plastične cijevi, tanki mlaz ulja (Valvoline HD ATF PRO-ulje za kočnice pod tlakom) mu je načinio igličastu ranu na jagodici lijevog kažiprsta promjera oko jednog milimetra. Nakon obavljenog pregleda u KBC S., javio se sutra dan svome liječniku koji mu je propisao antibiotike. Za razdoblje od 01. do 05. listopada 2011. god., te u razdoblju poslije 07. listopada 2011. god., tužitelj sa sobom nema dokumentaciju o liječenju sporne ozljede, a navodi da mu rendgenske slike lijevog kažiprsta nisu dostupne. Prema njegovu iskazu je nekoliko puta dolazio na previjanje u specijalnu bolnicu S., a kasnije se nije javljao na liječničke kontrole, niti je koristio bolovanje jer je bio privatnik. Desna ruka je kod tužitelja dominantna. Glede ostalih posljedica spornog ozljeđivanja navodi smetnje zbog "ukočenosti" preostalog bataljka lijevog kažiprsta koji osjeti kao strano tijelo, u njemu nema osjeta, hvat predmeta lijevom šakom mu je oslabljen i "nespretan", ispadaju mu predmeti iz lijeve šake, to se odnosi i na pribor za jelo prigodom objedovanja, česti su jaki bolovi u lijevom kažiprstu koji se javljaju osobito na nagle promjene temperature okoline, a izraziti su po hladnom vremenu i u zimskom razdoblju kada mu je preostali bataljak lijevog kažiprsta "poput drveta".

Kod tužitelja je amputacija lijevog kažiprsta učinjena u razini polovice srednjeg članka. Preostali zglob između članaka je ukočen u položaju tzv. semifleksije pod kutom od 30 stupnjeva. Bataljak lijevog kažiprsta je voluminozniji i fibrozno zadebljan u odnosu na neozljeđeni desni kažiprst od kojeg je kraći za 3 centimetra. Vrh bataljka je klinički bolan na pritisak. Na bataljku kažiprsta je vidljiv poslijeoperacijski ožiljak koji ide od nadlane strane preko vrha bataljka na volarnu stranu i dužine je 8 centimetara. Na vrhu bataljka i s volarne strane je vidljivo više nepravilnih ožiljaka na površini 1 x 1.3 centimetra. Funkcionalni nalaz na zglobu 2. kosti dručja i prvog članka bataljka lijevog kažiprsta je uredan. Klinički na bataljku nema osjeta, ali je očuvaj osjet boli. Stisak i hvat lijevom šakom je oslabljen i nepotpun.

Ovaj vještak zaključuje da je u sveukupnom zbiru tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 15 dana, te bolove slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana. Povremene bolove srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 2 sata, i slabog intenziteta u sveukupnom dnevnom trajanju od 5 sati, trpio je narednih 30 dana.

Neposredno po ozljeđivanju, trpio je primarni strah jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od jednog sata. Sekundarni strah jakog intenziteta je trpio u sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 15 dana, te slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana.

Nekvalificirana tuđa pomoć je bila potrebita u razdoblju od 16. do 18. rujna 2011. god., u sveukupnom dnevnom trajanju od 8 sati, te u razdoblju od 07. listopada 2011. god., kroz narednih 15 dana u sveukupnom dnevnom trajanju od 4 sata.

Pretrpljene ozljede imaju za posljedicu trajnu naruženost srednjeg stupnja. Poslije cjelovitog provedenog i završenog liječenja ozljede lijevog kažiprsta, tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 7% (sedam posto).

Ovaj vještak nadalje navodi da medicinska dokumentacija o liječenju ozljede lijevog kažiprsta kod tužitelja ukazuje na sljedeće:

- Ozlijeđenog tužitelja je prvi pregledao liječnik u hitnom kirurškom prijemu Klinike

za kirurgiju KBC S. I. M. dr. medicine, dana 16. rujna 2011. godine.

- Prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC S., br. protokola 26358/11 od 16. rujna 2011. god., tužitelj je zadobio razderno- nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, provedena je rendgenska dijagnostika, rana je nakon toalete previjena, te su preporučene hladne obloge i po potrebi kontrola plastičnog kirurga. U nalazu nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti ozlijeđenog protiv tetanusa, nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za daljnjim previjanje, antibioticima ili sredstvima protiv bolova.

- U sudskom spisu nema medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja u razdoblju od 30. rujna do 06. listopada 2011. god., kada je radi nastavka liječenja zaprimljen u Specijalnu bolnicu za kirurgiju, urologiju i ortopediju S., a u Otpusnom pismu Kliničkog odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Klinike za kirurgiju KBC S. od 30. rujna 2011. god., kada je tužitelj na svoj zahtjev i uz vlastoručni potpis napustio bolničko liječenje, nema podataka o datim preporukama glede daljnjeg liječenja.

- Nakon otpusta iz Specijalne bolnice za kirurgiju, urologiju i ortopediju S. dana 07. listopada 2011.god., nema medicinske dokumentacije iz koje bi bio vidljiv daljnji tijek liječenja sporne ozljede.

Ovaj vještak je dana 27.09. 2019. god., obavio psihijatrijski klinički pregled tužitelja, te u anamnezi navodi da je ispitanik star 35 godina, po zanimanju tehničar za finu mehaniku, živi u izvanbračnoj vezi na adresi u S., … Obiteljska anamneza je bez podataka o težim bolestima, a u osobnoj

anamnezi se navodi psihosocijalni razvoj u cjelovitoj obitelji, završio srednju školu (tehničar za finu mehaniku). Formirao je partnersku vezu koja duže traje. Negira teže zdravstvene tegobe. Nema podataka o alergijskim reakcijama. Radni odnos je formirao u 18. godini života u firmi A. c.. Ima do sada ukupno oko 17 godina radnog staža (trenutno radi na radnom mjestu voditelj transport dizalice).

Ozljeda se zbila na radnom mjestu dana 16.09.2011. godine. To se zbilo na način da je stavio ruku na razbijeno probijeno hidraulično crijevo, te je radni kolega pritisnuo tipku na uređaju, a tada je aktivirao protok ulja, i pod pritiskom je spomenuto ulje probilo jagodicu lijevog kažiprsta. Za vrijeme ozljeđivanja, te neposredno nakon toga je proživljavao bol, ali i uznemirenost, odnosno to može opisati kao strah. Može ga opisati kao intenzivan. Potom je pregledan hitno na Klinici za kirurgiju KBC S.. Dežurni doktor je učinio sa svoje stran intervenciju, a učinjena je i rtg snimka. On je po liječničkoj preporuci drugi dan započeo antibiotsku terapiju. Po uputama je trebao doći na kontrolu po potrebi. Trpio je jake bolove, prst je bio otečen, boja prsta se je naglo mijenjala. Vidio je da to ne ide na dobro.

Bolovi u predjelu lijevog prsta su se dalje nastavili i postajali su sve jači i jači. Potom je ponovo došao na pregled za dva dana jer mu se je razvila upala drugog prsta lijeve ruke. Primljen je u bolnicu dana 18.09.2011. godine. Nakon toga su ga do 30.09.2019.god., još u dva navrata operirali i odstranjivali upalom promijenjene upaljene i oštećene dijelove drugog prsta lijeve šake. Znači, postepeno su mu odstranjivali to upaljeno i oštećeno tkivo. Potom mu je predložen i zahvat po plastičnom kirurgu kako bi se na neki način nadomjestio dio prsta koji mu je odstranjen. On je tada vidio po njegovom sudu da to liječenje u Splitskoj bolnici ne ide na dobro, te je napustio to liječenje i javio se je u drugu zdravstvenu ustanovu, te je na kraju došlo i do amputacije srednjeg članka drugog prsta lijeve šake. To se zbilo 30.11.2019. godine.

On misli, a i rečeno mu je u toj drugoj ustanovi, da nije medicinski dobro zbrinut pri prvom pregledu, te smatra da mu je učinjena greška u liječenju, a koja se po njega završila s trajnim posljedicama.

U navedenim razdobljima je trpio bolove, bio je izložen operativnim zahvatima, imao je strahove, nemire, nesanice. Jednostavno može reći da je sve to jako teško podnosio. Normalno da je u to vrijeme liječenja stalno bio obuzet mislima glede medicinskog stanja svog prsta. Strašno je bio uznemiren jer je praktički proživljavao u tom razdoblju rezanje svog prsta, a kako se upala ne bi dalje širila. Bio je u strahu da će se to zbiti. Na kraju je ostao bez dvije trećine drugog prsta lijeve ruke. Teško je to psihički proživljavao. Bojao se je kako će to utjecati dalje na njegovo zdravlje i što će biti s poslom. Trpio je vrlo ružne strahove, osjećaj nemira, ljutnje, neraspoloženja. Na početku je to bilo jako, a s vremenom se to smanjivalo. Najviše je to bilo prisutno dok je trajalo kirurško liječenje, a potom se kako je rekao, u narednim tjednima pa i duže postepeno smanjivalo.

Nakon završenog kirurškog liječenja se je postepeno privikavao na situaciju. Prst mu je oštećen, odnosno nema dio prsta. Funkcija tog prsta, pa tako i lijeve šake je oštećena. To za sva vremena ružno izgleda. On i sada zna osjećati trnce i hladnoću. Fine radnje sa lijevom šakom su mu narušene. Na primjer otežano drži vilicu dok jede. Zbog tog navedenog osjećaja hladnoće mora posebno zamotavati taj prst kada je na skijanju. Ima tu niz situacija koje mora na poseban način činiti. Prst, odnosno defekt, ili bolje rečeno dijelom odrezani prst mu ružno izgleda.

Nakon što se je sve saniralo, on je započeo raditi. Ponavlja da je njegovo mišljenje da ga medicinski nisu dobro zbrinuli, te da se je situacija zakomplicirala, te je on ostao bez dijela prsta lijeve ruke. Zbog psihičkog proživljavanja nije uzimao neke lijekove za "smirenje". Prvenstveno je uzimao lijekove za bolove, te kako je naveo antibiotike. Nije pregledavan po psihijatru.

Ovaj vještak o psihičkom statusu tužitelja pri pregledu tijekom psihijatrijskog vještačenja dana 04.11.2019. god., navodi da je uredno vanjskog izgleda. Pri svijesti. Uredne orijentacije u svim smjerovima. Držanje i znaci psihomotorike primjereni. Verbalni kontakt se uspostavlja i dobro održava. Pažnju dobro usmjerava i održava. Na pitanja daje adekvatne odgovore. Surađuje tijekom egzamena. Primjerene spontane verbalne produkcije. Mimika i gestikulacija primjereni. Govor srednje glasan, uredne artikulacije i modulacije. Osnovno raspoloženje eutinično. Voljno motivacijski primjeren. Mišljenje po formi sređeno. U sadržaju mišljenja bez sumanutih ideja. Dominantan opis događaja ozljeđivanja, liječenja ozljede te posljedica istih. Bez obmana osjetila i halucinatornih doživljavanja. Kognitivno mnestičke funkcije primjerene. Testira realitet. Primjerene suradnje tijekom pregleda.

Ovaj vještak potom u zaključku psihijatrijskog vještačenja navodi da je tužitelj imao primarni jaki strah koliko je trajala sama nesreća. Sekundarni jaki strah je trpio za svoje zdravlje ukupno šest dana (tri operativna zahvata). Strah srednjeg intenziteta je trpio petnaest dana. Strah manjeg intenziteta je trpio narednih mjesec dana. Zbog pretrpljene ozljede lijevog kažiprsta, te naknadno provedenog i završenog liječenja, tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 7%. U psihičkom statusu tužitelja tijekom psihijatrijskog pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene.

U zajedničkom mišljenju medicinskih vještaka prof.dr.sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, i prof. dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 12.

studenog 2019. god., navodi se da je tužitelj kao posljedice spornog ozljeđivanja trpio bolove jakog intenziteta u sveukupnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 15 dana, te bolove slabog intenziteta u sveukupnom trajanju od 30 dana. Povremene bolove srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 2 sata, i slabog intenziteta u sveukupnom dnevnom trajanju od 5 sati, trpio je narednih 30 dana.

U psihičkom statusu tužitelja tijekom psihijatrijskog pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene.

Pretrpljene ozljede imaju za posljedicu trajnu naruženost srednjeg stupnja.

Poslije cjelovitog provedenog i završenog liječenja ozljede lijevog kažiprsta, tužitelj trajno trpi duševne boli radi trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 7% (sedam posto).

Medicinska dokumentacija o liječenju ozljede lijevog kažiprsta kod tužitelja ukazuje na sljedeće:

- Ozlijeđenog tužitelja je prvi pregledao liječnik u hitnom kirurškom prijemu Klinike

za kirurgiju KBC S. I. M. dr. medicine, dana 16. rujna 2011. godine.

- Prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC

S., br. protokola 26358/11 od 16. rujna 2011. god., tužitelj je zadobio razderno- nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, provedena je rendgenska dijagnostika, rana je nakon toalete previjena, te su preporučene hladne obloge i po potrebi kontrola plastičnog kirurga. U nalazu nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti ozlijeđenog protiv tetanusa, nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za daljnjim previjanje, antibioticima ili sredstvima protiv bolova.

Izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu, ne zahtijeva hitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu ozljede. Kod takvih ozljeda je potrebito izvršiti toaletu ubodne ranice i njene okolice uz prijevoj, osigurati antitetaničku profilaksu ukoliko ozlijeđeni nije redovito procijepljen protiv tetanusa, mogu se preporučiti sredstva protiv bolova i antibiotici, isto tako i hladni oblozi na prst kako bi se spriječila pojava jačeg otoka ili usporio eventualni upalni proces. U pravilu se preporuča promatranje pacijenta i kliničkog stanja ozlijeđenog prsta od strane svog liječnika uz napomenu da se u slučaju kakvog pogoršanja javi na kirurški pregled, ili mu se uz narečene preporuke može i zakazati kontrolni kirurški pregled u naredna dva do tri dana, a ranije po uputi svog liječnika ili u slučaju pojačanih tegoba i pogoršanja općeg stanja ozlijeđenog. Na raspravnom ročištu dana 16. ožujka 2020. god., tužitelj navodi da prigovora nalazu i mišljenju imenovanih sudskih vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u O., jer u istom isti nisu na jasan i nedvosmislen način odgovorili na pitanje, je li liječnik pri prvom pregledu bio obvezan utvrditi na koji način je nastala ozljeda kod tužitelja, kao što iz nalaza i mišljenja nije jasno je li isti trebao provjeriti podatke o procijepljenosti protiv tetanusa, te tužitelju dati adekvatnu terapiju u vezi tetanusa, jer se u nalazu i mišljenju spominje kako ne postoje nikakve upute vezane uz tetanus. Osim toga, navedeni nalaz i mišljenje je u suprotnosti s iskazom doktora Štambuka, koji je iskazao da je operativni zahvat trebalo izvršiti odmah po primitku pacijenta. Jednako tako, tužitelj smatra da je trajanje bolova i straha kao i intenzitet navedenih pojava, nisko označen, te je nejasno jesu li vještaci uzeli u obzir da se radi o osobi koja obavlja fizičke poslove, kao što je nejasno na koji način je psihijatar utvrdio umanjenje opće životne aktivnosti u visini od 7 %, a ne npr. 10 i 15 %. Slijedom svega izloženog, predlažio je provesti dokaz saslušanjem predloženih vještaka na ročištu a sukladno pozitivnim propisima.

Vještak prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da je liječnik pri prvom pregledu 16. rujna 2011. god., bio obvezan utvrditi na koji način je nastala ozljeda kod tužitelja. Isto tako je bio obvezan provjeriti podatke o procijepljenosti protiv tetanusa. Međutim, te podatke o procijepljenosti liječnik dobiva na način da pita pacijenta odnosno da od njega uzme anamnezu. U slučaju kada bi pacijent rekao da nije procijepljen, a ne zadržava se na bolničkom liječenju, liječnik upućuje pacijenta kod njegovog liječnika obiteljske medicine, koji bi trebao provjeriti procijepljenost i eventualno uputiti pacijenta da se cijepi protiv tetanusa, ako to nije učinjeno. U cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Što se tiče iskaza dr. Štambuka, da se operativni zahvat trebao izvršiti odmah po primitku pacijenta, njemu je sada teško govoriti o tome, jer se odluka o operativnom zahvatu donosi na temelju kliničke slike i lokalnog nalaza pacijenta, a u medicinskoj dokumentaciji koju je pregledao, prvo se navodi da se je radilo o razderno nagnječnoj rani kod koje, ako je zaista takva, nema se što otvarati, jer je rana već otvorena i sama po sebi se kirurški obrađuje odmah. Dalje se u dokumentaciji navodi da se radi o ubodnoj injekcionoj rani. Za vrijeme liječenja, tužitelj nije bio za obavljanje nikakvih fizičkih poslova, i intenzitet bolova i straha je odredio u odnosu na vrijeme liječenja. Napominje da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj određeno vrijeme primao tuđu pomoć i njegu za vrijeme trajanja liječenja. Umanjenje opće životne aktivnosti u visini od 7% je utvrdio uzimajući u obzir konkretnu ozljedu i konkretnu posljedicu te ozljede, a sve imajući u vidu starosnu dob tužitelja, njegovu profesiju i invaliditet. Na poseban upit navodi da je liječnik prilikom prvog pregleda bio dužan uzeti anamnezu pacijenta. Nigdje ne piše da je podatke koje je dobio iz anamneze dužan zapisati. U konkretnom slučaju trebalo je uzeti podatke o mehanizmu ozljede. U konkretnom slučaju na RTG-u nije bilo moguće uočiti, odnosno nije uočeno ulje tj. tekućina u prstu pacijenta. Kod konkretnog pacijenta tj. tužitelja je prva 24 sata bilo ključno za postavljanje dijagnoze i saniranje rane. Međutim, da se radi o ulju to je utvrđeno tek kasnije. Flegmona je nastupila od upalne reakcije tj. zbog prodora ulja kao stranog tijela ili zbog prodora bakterija ili i jednog i drugog. S obzirom da u konkretnom slučaju na prvom pregledu nigdje nije navedeno da li ima otoka prsta, i budući da lokalni nalaz kažiprsta nije naveden, uobičajen je postupak upravo onakav kakav je učinjen na prvom pregledu. Zašto prilikom tog prvog pregleda nigdje nije navedeno da se radilo o ulju, on to ne zna. Ako bi liječnik prilikom tog prvog pregleda dobio točnu informaciju da se radilo o ulju, tada bi se radila incizija tj. ukoliko bi to zahtijevao lokalni klinički nalaz. Prilikom otpusnog pisma 30. rujna 2011. god., uobičajeno je da se u otpusnom pismu navedu preporuke o daljnjem liječenju. Amputacija prsta kod tužitelja predstavlja naruženost srednjeg stupnja i vidljiva je trećim osobama ovisno o situaciji, npr. ako nosi rukavice nije vidljiva ili ako drži ruke u džepu. Kod određivanja postotka umanjena opće životne aktivnosti, a u odnosu na postotak koji je propisan Zakonom o listi tjelesnih oštećenja, može reći da tužitelju nije amputiran cijeli prst već dio.

Na poseban upit navodi da mu je poznato iz spisa predmeta da je tužitelj odbio jednu operaciju kod tuženika. Činjenica da se nakon otpuštanja 30. rujna 2011. god., javio liječniku tek 06. listopada 2011. god., je mogla utjecati na progresiju bolesti, a u tom razdoblju nemamo nikakvu medicinsku dokumentaciju.

Vještak prof. dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja uz ponovnu napomenu da u fizičkom statusu tužitelja prilikom psihijatrijskog pregleda nisu opservirane psihopatološke promjene, a koje bi bile vezane za predmetnu ozljedu.

Na poseban upit navodi da je vještačenje trajanja i intenziteta straha i bolova kod tužitelja vršeno i s obzirom na njegov boravak i liječenje u KBC S., a isto tako i s obzirom na njegovo liječenje u privatnoj klinici S.. To se odnosi i na nekvalificiranu tuđu pomoć, a što je vidljivo i iz pisanog nalaza i mišljenja u kojem je navedeno da mu je ista potrebna i nakon 07. listopada 2011. godine.

U podnesku od 23.listopada 2020.god., tuženik navodi da predmetno vještačenje nije utvrdilo nikakvo postupanje djelatnika tuženika koje bi bilo suprotno pravilima medicinske struke. Dapače, u pisanom dijelu je utvrđeno, u usmenom saslušanju i potvrđeno kako: "Izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog otoka i crvenila ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualnog prisutnog stranog tijela u prstu, ne zahtijeva bitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu ozljede."

Dakle, upravo onako kako su djelatnici tuženika i postupili. Provedeno vještačenje je u skladu sa prvim provedenim vještačenjem vještaka dr. S. D.,

koje također nije utvrdilo pogrešku u liječenju. Osim toga, oba vještva su utvrdila kako je tužitelj odbio predloženi operacijski zahvat,kako je dugo čekao do ponovnog javljanja u bolnicu, a što je utjecalo na nastanak oštećenja zdravlja tužitelja, pa sve i da je bilo liječničke pogreške, a po vještačenjima nije, ne bi bilo kontinuirane uzročno-posljedične veze između liječenja kod tuženika i nastalog oštećenja zdravlja tužitelja.

Tužitelj u podnesku od 15. prosinca 2020. god., navodi da se ovim putem očituje na dosadašnji tijek postupka, odnosno izvedene dokaze iz kojih proizlazi da je radnik tuženika dr. I. M. kod prvog pregleda tužitelja na hitnom kirurškom prijemu postupao nesavjesno i s nepažnjom, zbog čega je tužitelj u konačnici izgubio lijevi kažiprst, pa tako iz dokaznog postupka proizlazi kako je:

a) Prilikom prvog prijema tužitelja dana 16.09.2011. god., u nalazu kojeg je potpisao dr. I. M. navedena dijagnoza "VLC. DIGITI No MANUS LAT.SIN.", što u prijevodu s latinskog jezika znači razderotina drugog prsta lijeve šake, odnosno kažiprsta.

b) U svom iskazu na ročištu od 31.05.2016.god., dr. Ivan Mihalj je naveo: "Tužitelja

sam pregledao samo prvi puta dana 16. rujna 2011. god., a kada me pitate mogu kazati da se ne mogu sjetiti našeg razgovora, ali se sjećam da je prst tužitelja uredno izgledao, a na njemu je bila vidljiva samo punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakova upale okolnog tkiva, tako da nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem."

c) Prof.sc. S. D. u pisanom nalazu i mišljenju od 09.02.2017.godine,

preveo je dijagnozu kao "gnječno rezna rana II prsta lijeve ruke."

d) Prof.sc. S. D. u svom iskazu na ročištu od 19.01.2018.god., kod

Općinskog građanskog suda u Z. je naveo: "Kolega koji je vršio prvi pregled vidio je malu kao točkicu ranu i ništa više."

e) Dr. V. Š. na ročištu od 06.10.2020. god., kod zamoljenog

Općinskog suda u Osijeku je izjavio: "…a u medicinskoj dokumentaciji koju sam pregledao se prvo navodi da se radilo o razderno nagnječnoj rani… Dalje u dokumentaciji se navodi da se radi o ubodnoj injekcijskoj rani."

f) Dr. V. Š. na ročištu od 06.10.2020.god., kod zamoljenog

Općinskog

suda u O. je izjavio: "Mogu reći da je liječnik pri prvom pregledu 16.09.2011.god., bio obvezan utvrditi na koji način je nastala ozljeda kod tužitelja." "Kod konkretnog pacijenta tj. tužitelja je prva 24 sata bilo ključno za postavljanje dijagnoze i saniranje rane. Međutim, da se radilo o ulju, to je utvrđeno tek kasnije." g) Dr. I. M. je u svom iskazu dana 31. svibnja 2016.god., izjavio kako se ne sjeća da li je pitao tužitelja od čega potječe ubodna rana.

No, kako u medicinskoj dokumentaciji koju je sačinio dr. I. M. nije zabilježeno od čega potječe ozljeda tj. nije opisan mehanizam ozljede, a nisu ni navedeni drugi bitni podaci osim pogrešne dijagnoze, jasno je kako dr. I. M. nije niti pitao tužitelja navedene podatke, te je postupio protivno pravilima struke što potvrđuje mišljenje dr. V. Š..

Također, i pisani nalaz i mišljenje dr. V. Š. potvrđuje kako u specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema Klinike za kirurgiju KBC S., br. protokola br. 26358/11 od 16.09.2011. god., nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema upute o procijepljenosti.

Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno dr. I. M. je zbog nesavjesti i nepažnje propustio uzeti anamnezu na odgovarajući način, te je očigledno postavio i pogrešnu dijagnozu, jer je njegov pisani nalaz u suprotnosti s njegovim usmenim iskazom, ali u svakom slučaju nije reagirao savjesno i s pažnjom, odnosno pravodobno, niti je u medicinsku dokumentaciju unio odlučne informacije što je onemogućilo pravilnu i brzu reakciju i rezultiralo flegmonom tj. upalom potkožnog tkiva.

Od važnosti je za napomenuti kako je dr. B. Š. koji je liječio tužitelja nakon kobnog prvog pregleda, kod ovog suda 06.travnja 2016.god., izjavio da je operacijski zahvat trebalo napraviti odmah na prvom prijemu tužitelja 16.09.2011.godine.

Naravno da niti jedan vještak medicinske struke neće izričito izjaviti da je njegov kolega bio nesavjestan ili da je postupao s nepažnjom, ali iz cjelokupne dokumentacije spisa, te izjava svjedoka je više nego razvidno da je dr. I. M. bio obvezan kod prvog pregleda utvrditi sve činjenice vezane uz nastanak ozljede, te da je kirurški zahvat trebalo poduzeti odmah.

Obzirom da dr. I. M. kod prvog prijama nije uzeo anamnezu na pravilan način, time se nameće životan i logičan zaključak kako je zbog takvog postupanja i svakom drugom liječniku uskraćen uvid u stvarno stanje odnosno kliničku sliku tužitelja, čime je i drugom liječniku onemogućeno ili otežano poduzimanje odgovarajućih postupaka liječenja, a sve to proizlazi i iz mišljenja vještaka koji i sami uočavaju nedostatke u obradi tužitelja kod prvog prijema.

U odnosu na konstantno pokušavanje tuženika da prebaci odgovornost na tužitelja pozivajući se na to da je tužitelj odbio neki zahvat, te da je napustio bolnicu tuženika dana 30.rujna 2011.god., tužitelj upućuje na obrazloženje iz svog podneska od 12.02.2016.god., te na izjavu dr. B. Š. koji je na ročištu od 06. travnja 2016.god., rekao: "Dakle, ja ne mogu garantirati da bi se amputacija prsta zasigurno izbjegla u slučaju da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i pridržavao se dobivenih uputa…"

Osim navedenog, dr. B. Š. je u svom iskazu naglasio kako nije planirao rekonstrukcijski zahvat u naredna dva tjedna, pa da je tužitelj i ostao na liječenju kod tuženika ishod liječenja bi bio isti ili čak i gori, a prethodno je prst otvaran u tri navrata, posljednji put 27.09.2011.god., što je kod tužitelja svakako pobudilo nepovjerenje prema tuženiku i potrebu da koristi svoja prava, pa je na da 30.09.2011.god., odlučio potražiti drugo mišljenje na koje ima pravo sukladno odredbi čl. 6 Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji glasi: "Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.", te čl. 10 Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji propisuje: "Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje po svome zdravstvenom stanju, sukladno odredbi čl. 8 st. 1 ovoga Zakona. Drugo stručno mišljenje iz st. 1 ovoga članka, pacijentu je, na usmeni ili pisani zahtjev, obvezan dati svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i odgovarajuće specijalizacije, koji nije sudjelovao u izravnom pružanju određenog oblika zdravstvene usluge pacijentu iz čl. 9 ovoga Zakona."

Uostalom, ne postoji nikakav doprinos tužitelja u pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja, jer prema izjavi dr. B. Š., liječnici tuženika ne bi ni poduzimali nikakve radnje u tom kratkom vremenskom razdoblju koje je proteklo od kada je tužitelj napustio bolnicu tuženika, do poslijeoperacijske obrade u specijalnoj bolnici Salusst, te konačno i zahvata od 06.10. 2011. godine.

Slijedom svega izloženog, tužitelj navodi da je u ovom podnesku dokazao odgovornost tuženika za štetu, odnosno osnovu tužbenog zahtjeva, a uzimajući u obzir utvrđen strah, bolove, trajno umanjenje životne aktivnosti, naruženje, dob, te zanimanje tužitelja, novčani iznos čija se isplata potražuje tužbenim zahtjevom, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koja je tužitelju nastala, a ujedno je visina tužbenog zahtjeva u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Na raspravnom ročištu održanom dana 23. prosinca 2020. god., stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su predložile sudu da zaključi glavnu raspravu.

Presudom ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja 2021. god., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog suda u Z. posl. br. 6 Gž-1333/2021-2 od 04. svibnja 2021. god., ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja 2021. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, Zahtjev tužitelja za naknadu štete od 28. svibnja 2014. god., Potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 03. lipnja 2014. god., Povratnicu – Obavijest o prijamu od 04. lipnja 2014.god., Očitovanje tuženika na predtužbeni zahtjev za naknadom štete od 01. prosinca 2014. god., Očitovanje na predtužbeni zahtjev za naknadom štete, tuženika od 26. rujna 2014.god., Očitovanje predstojnika Klinike za kirurgiju KBC S. od 31.prosinca 2014. god., Povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u S. – neslužbeni primjerak od 31. svibnja 2016. god., Sigurnosno – tehnički list prema Uredbi (EZ-a) br. 1907/2006 od 17. prosinca 2015. god., vještvo Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka – prof. dr.sc. S. D. dr.med.,

vještak, kirurg, traumatolog od 09. veljače 2017. god., Dopune vještva Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka – prof. dr.sc. S. D. dr.med., vještak, kirurg, traumatolog od 27. veljače 2017. god., izveo dokaz dopunom vještva od strane prof. dr.sc. S. D. dr.med., vještak, kirurg, traumatolog pred Općinskim građanskim sudom u Z. dana 19. siječnja 2018. god., pregledao Sudsko medicinsko vještačenje (kirurg) Sveučilišta u O., Medicinski fakultet O. – prof.dr.sc. V. Š. dr.med. spec. kirurgije, ortopedije i

traumatologije, subspecijalist traumatologije od 22. listopada 2019. god., Sudsko medicinsko vještačenje (psihijatar) Sveučilišta u O., Medicinski fakultet O. –

prof.dr.sc. Ž. V., dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 22.

listopada 2019. god., Zajedničko Sudsko medicinsko vještačenje medicinskih vještaka Sveučilišta u O., Medicinski fakultet O. – prof.dr.sc. V.

Š. dr.med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, i prof.dr.sc. Ž. V., dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 12. studenog 2019. god., izveo dokaz dopunom zajedničkog Sudsko

– medicinskog vještva od strane prof.dr.sc. V. Š. dr.med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, i prof.dr.sc. Ž. V., dr.med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije pred Općinskim sudom u O. dana 06. listopada 2020. god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka B. Š. na raspravnom ročištu dana 06. travnja 2016. god., i I. M. na raspravnom ročištu 31. svibnja 2016. godine.

Tijekom ponovno provedenog postupka je izveden dokaz dopunom vještva od strane sudskog vještaka prof. dr. sc. V. Š. dr. med. spec. kirurgije,

ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije pred zamolbenim Općinskim sudom u O. dana 20. rujna 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

Nadalje je u odredbi čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 250, da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

U odredbama čl. 261 ZPP-a, propisano je da ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje (st. 1). Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima (st. 2). Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vješaka (st. 3).

Ovaj sud je nakon prethodno provedenog postupka cijenio kako nema nikakve dvojbe da razjašnjenje spornog pitanja među strankama, da li je imajući u vidu sve konkretne okolnosti, liječenje tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, ili su počinjene pogreške u liječenju na koje se poziva tužitelj, te da li su eventualne pogreške u liječenju u uzročno-posljedičnoj vezi sa posljedicama zadobivene ozljede tužitelja, sukladno citiranoj odredbi čl. 250 ZPP-a, upravo zahtijeva stručno znanje ovlaštenih sudskih vještaka medicinske struke odgovarajućih specijalizacija, a kakvim znanjem ovaj sud ne raspolaže.

Stalni sudski vještak prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, kao član

Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, Z., , u

dopuni vještva od 27. veljače 2017. god., a imajući u vidu sve konkretne okolnosti liječenja tužitelja kod tuženika, između ostaloga izričito navodi da je tužitelj imao manju ranu na prstu, koju je ovlašteni liječnik kod tuženika medicinski očistio i previo te dodatno radi zaštite od infekcije, ordinirao antibiotik. To je u cijelosti sa pravilima struke. On nije upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva, ne zna niti može znati. Sav dalji tijek liječenja, kao i postupci koji su urađeni, u pravilu su sa medicinskom strukom i praksom. Kolega koji je 2 dana kasnije pregledao tužitelja je indicirao operativni zahvat, jer je usprkos ordiniranom antibiotiku došlo do razvoja flegmone prsta (upalne i kemijske reakcije), te bila indicirana incizija i čišćenje prsta. Odluka koja je tužitelju predložena, a kasniji tijek liječenja u pokušaju spašavanja prsta je medicinski i stručno opravdana.

Na poseban upit da li je kod tužitelja liječenje provedeno po pravilima struke, tvrdi da jeste. Greške nisu učinjene u nijednom dijelu liječenja, a sam tijek bolesti je posljedica samoozljeđivanja tužitelja i njegova nepažnja. Tijek bolesti je takav da liječnik nije bio u mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek ozljeđivanja, a postupci koje je učinio po pravilima su struke.

U drugoj dopuni vještva pred Općinskim građanskim sudom u Z., dana 19. siječnja 2018. god., vještak prof.dr.sc. S. D. dr. med. kirurg, u odnosu na prigovore tužitelja navodi da ostaje i dalje pri mišljenju da liječnik koji je prvi pregledao tužitelja nije upoznat sa vrstom povrede koju je zadobio. Kolega koji je vršio prvi pregled je vidio malu kao točkica ranu i ništa više. On nije mogao znati u koju dubinu je tekućina prodrla, a niti je imao na uvidu podatke koji su kasnije dostavljeni o materijalu odnosno tekućini koja je izazvala nesreću. On je po pravilima struke izvršio toaletu rane (čišćenje rane) sa klasičnim sredstvima koje upotrebljavamo (idealno bi bilo da je imao lužnatu otopinu), što je vjerojatno i učinio (tekući sapun ili slično), ranu je previo, te naručio tužitelja na kontrolu. To bi učinile praktički sve kolege u službi koji se nađu u takvom slučaju. Da je znao da se radi o tako toksičnom sredstvu, sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu), što je slučaj kod trovanja od otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, kao metoda prevencije same infekcije. To je način liječenja kod svih takvih rana i to je apsolutno po pitanju struke sigurno točno. Da se razvije infekcija kod malih rana razmjerno je iznimno često, međutim, mi ne možemo tu govoriti da se radi o pravoj infekciji, već se radi o nekrozi tj. umiranju tkiva. Umiranje tkiva ne može se spriječiti sa davanjem antibiotika što je svima poznato, već se mora ekscidirati tj. sve nekrotično tkivo se mora odstraniti (vrlo slično nastanku povrede kod brzih metaka). Sigurno da liječnik koji to prvi put vidi nije upoznat i ne može biti upoznat, a niti to uči i ne može se uzeti kao greška liječnika. Kasniji tijek liječenja koji je učinjen tj. otvorena rana, izvršena nekrektomija je po pravilima struke. Stoga ostaje u cijelosti kod svojega nalaza i mišljenja.

U potom obnovljenom Sudsko medicinskom vještvu - zajedničkom mišljenju medicinskih vještaka stručnog tima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u O., - prof.dr.sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,

subspecijalist traumatologije, i prof. dr.sc. Ž. V., dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije od 12. studenog 2019. god., imenovani vještaci imajući u vidu sve konkretne okolnosti liječenja tužitelja kod tuženika, navode da izolirana točkasta ubodna ranica jagodice prsta bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu, ne zahtijeva hitan i aktivan kirurški tretman u smislu incizije ili ekscizije na mjestu ozljede. Kod takvih ozljeda je potrebito izvršiti toaletu ubodne ranice i njene okolice uz prijevoj, osigurati antitetaničku profilaksu ukoliko ozlijeđeni nije redovito procijepljen protiv tetanusa, mogu se preporučiti sredstva protiv bolova i antibiotici, isto tako i hladni oblozi na prst kako bi se spriječila pojava jačeg otoka ili usporio eventualni upalni proces. U pravilu se preporuča promatranje pacijenta i kliničkog stanja ozlijeđenog prsta od strane svog liječnika uz napomenu da se u slučaju kakvog pogoršanja javi na kirurški pregled, ili mu se uz narečene preporuke može i zakazati kontrolni kirurški pregled u naredna dva do tri dana, a ranije po uputi svog liječnika ili u slučaju pojačanih tegoba i pogoršanja općeg stanja ozlijeđenog. Vještak prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja, između ostaloga navodi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na poseban upit navodi da u konkretnom slučaju na RTG-u nije bilo moguće uočiti, odnosno nije uočeno ulje tj. tekućina u prstu pacijenta. S obzirom da u konkretnom slučaju na prvom pregledu nigdje nije navedeno da li ima otoka prsta, i budući da lokalni nalaz kažiprsta nije naveden, uobičajen je postupak upravo onakav kakav je učinjen na prvom pregledu.

Osim toga, i vještak prof. dr.sc. Ž. V., dr.med.spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije, u dopuni vještva pred Općinskim sudom u O., dana 06. listopada 2020. god., u odnosu na prigovore tužitelja, između ostaloga navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud nije mogao prihvatiti navode tužitelja da je tijekom postupka dokazao odgovornost tuženika za štetu, odnosno osnovu tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir nalaze i mišljenja imenovanih sudskih vještaka, a koji da naravno neće izričito izjaviti da je njegov kolega bio nesavjestan ili da je postupao s nepažnjom, te da je iz cjelokupne dokumentacije spisa, te izjava svjedoka, više nego razvidno da je dr. I. M. bio obvezan kod prvog pregleda utvrditi sve činjenice vezane uz nastanak ozljede, te da je kirurški zahvat trebalo poduzeti odmah.

Naime, ovaj sud je cijenio da upravo iz naprijed citiranih zaključnih dijelova nalaza i mišljenja svih imenovanih sudskih vještaka, nedvojbeno proizlazi da su isti izričiti u svom mišljenju da je imajući u vidu sve konkretne okolnosti, liječenje tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, a ovo tim više što među strankama nije niti sporno da se je u konkretnom slučaju prilikom prvog pregleda tužitelja kod ovlaštenog liječnika tuženika, radilo o točkastoj ubodnoj ranici jagodice prsta, bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, te bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu (ubodnoj injekcijskoj rani), a nikako o gnječno - reznoj rani II prsta lijeve ruke, a na koju proturječnost u priloženoj medicinskoj dokumentaciji se nakon svih provedenih medicinskih vještačenja, tužitelj poziva u svojem podnesku od 15. prosinca 2020. godine.

Štoviše, a kada se ima u vidu nesporna činjenica da se je u konkretnom slučaju prilikom prvog pregleda tužitelja kod ovlaštenog liječnika tuženika, dana 16. rujna 2011. god., radilo o točkastoj ubodnoj ranici jagodice prsta, bez drugog kliničkog nalaza u smislu jače izraženog okolnog otoka i crvenila, ili otoka i ispada funkcije cijelog prsta, te bez kliničkih i rendgenskih znakova eventualno prisutnog stranog tijela u prstu (u protivnom bi to zacijelo bilo navedeno u sačinjenom specijalističkom nalazu prilikom prvog pregleda tužitelja), ovaj sud je cijenio kako ovdje valja postaviti i pitanje, da li bi tužitelj prilikom prvog pregleda kod tuženika neposredno nakon ozljeđivanja dana 16. rujna 2011. god., pristao na to da se opisani kirurški zahvat (Brunerova incizije volarne strane kažiprsta), poduzme odmah dana 16. rujna 2011. godine.

Kako je već navedeno, a obzirom da je tijekom postupka temeljem suglasnih mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,

subspecijalist traumatologije, utvrđeno da je liječenje tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan presudom ovog suda posl. br. Pnš-299/14 od 29. siječnja 2021. god., ali je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 6 Gž-1333/2021-2 od 04. svibnja 2021. god., ista presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U ukidnoj odluci suda drugog stupnja se između ostalog, navodi da su osnovani žalbeni navodi tužitelja, jer je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede prsta, a koja šteta mu je nastala krivnjom tuženika zbog pogreške u liječenju. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj tijekom postupka nije dokazao odgovornost tuženika za nastupjelu štetnu posljedicu, a isto tako da ta odgovornost ne proizlazi iz datih nalaza i mišljenja liječnika vještaka.

Prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). To znači da je liječnik prihvaćanjem provođenja medicinskog tretmana nad pacijentom zajamčio da posjeduje odgovarajuće stručno znanje koje mu omogućuje liječenje pacijenta s dužnom pažnjom i stručnošću, a što uključuje ispravnu i stručnu procjenu vezanu za mogućnost upućivanja liječniku specijalisti ili drugom specijalisti radi drugog liječničkog mišljenja. Stoga je liječnik dužan postupati s pažnjom koja se traži za osobe koje pripadaju istom profesionalnom krugu, odnosno s pažnjom dobrog stručnjaka, a ne tek prosječnog stručnjaka. Medicinski standard određuje načelo sigurnosti pacijenta koje se ostvaruje na način da se svakom pacijentu osigura pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu sukladno njegovom zdravstvenom stanju i sprječavaju štetni neželjeni događaji čija bi posljedica mogla biti oštećenje zdravlja pacijenata, a u konačnici i sama smrt.

Iz navoda tužitelja proizlazi da je on u razgovoru s dežurnim liječnikom naglasio kako mu je prilikom rada u prst ubrizgano kemijsko sredstvo, odnosno toksično ulje, ali da je to liječnik kod prvotne obrade tužitelja zanemario.

Iz iskaza svjedoka dr. I. M., liječnika koji je obavio prvi pregled tužitelja dana 16. rujna 2011. godine, proizlazi da se on ne može sjetiti razgovora njega i tužitelja, ali se sjeća da mu je na prstu bila vidljiva punktiformna ranica koja je izgledala kao ubod igle bez znakova upale okolnog tkiva, zbog čega da nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem. Ne sjeća se je li tužitelja pitao od čega potječe ubodna rana na prstu lijeve ruke, ali se sjeća da je tužitelju dao uputu za liječenje u slučaju pogoršanja njegovog stanja, uz napomenu da se javi na pregled u slučaju bilo kakvog pogoršanja stanja kažiprsta lijeve ruke.

Svjedok dr. B. Š. u svom iskazu navodi da se sjeća da je tužitelj doživio nezgodu uslijed uboda određene injekcije negdje u području jagodice kažiprsta lijeve ruke, koji je po njegovoj procjeni bio negdje na udaljenosti jednog centimetra od nokta, te je tužitelju obavio operacijski zahvat dva dana nakon što se prvi puta javio na pregled, a tom prilikom mu je učinjen rez od samog mjesta uboda pa gotovo do samog korijena lijevog kažiprsta unutarnjom stranom prsta, te je tužitelj potom zadržan na liječenju kod tuženika, a nakon toga mu je rana čišćena u još dva navrata, te je nakon operativnog zahvata i čišćenja prst tužitelja izgledao bolje. Svjedok navodi da je tužitelja zadržao na liječenju jer se zapravo radi o jednoj vrlo podmukloj i nepredvidljivoj bolesti jer u početku se vidi samo točkica od uboda, nakon čega se uslijed djelovanja kemijskog sredstva koje je ušlo u prst putem injekcije prst tuženika inficirao, jer se radi o toksičnom sadržaju, pa smatra da je ovaj operacijski zahvat trebalo napraviti odmah po prvom prijemu tužitelja na pregled kod tuženika, tj. 16. rujna 2011. godine. Nakon desetak dana nakon prvog zahvata kad se infekcija smirila, tužitelju je predložio provesti rekonstrukciju jagodice prsta jer je uslijed zahvata ista bila ogoljena, ali je tužitelj samoinicijativno napustio liječenje kod tuženika i otišao u drugu kliniku. Rekonstrukcija koju je namjeravao provesti bila je moguća nakon otprilike dva tjedna od prvog zahvata, iako ne može garantirati da bi se amputacija dijela prsta izbjegla da je tužitelj ostao na liječenju kod tuženika i pridržavao se dobivenih uputa ali su šanse postojale da se izbjegne ovakva mogućnost amputacije, a planirana rekonstrukcija zasigurno bi bila potrebna i u slučaju da je operacijski zahvat obavljen odmah prvog dana kad se tužitelj javio na pregled kod tuženika.

Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka za kirurgiju prof.dr.sci. S. D.

proizlazi da je on iz medicinske dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom pregleda tužitelja utvrdio da je do povređivanja tužitelja došlo kod pucanja plastične cijevi koja vodi iz kompresora u štrcaljku, te je zadobio punktiformnu ranu na vršku II prsta lijeve ruke, a prema podacima tužitelja rana je bila veličine oko 1 mm. Sredstvo koje se nalazilo u crijevu je toksično ulje za kočnice koje djeluje destruktivno na tkiva i nije dozvoljeno da dođe u dodir sa sluznicama. U kontaktu s kožom ulje treba uvijek isprati sa sapunom, a najopasniji dio toksičnosti je benzen koji se nalazi u ulju. Vještak u nalazu navodi da se konzultirao s Institutom za toksikologiju u Z..

U dopunskom nalazu i mišljenju prof.dr.sc. S. D. je naveo da podataka o slučaju unosa tekućine u tkivo tijela nema (iako je u svom osnovnom nalazu naveo da se iz dokumentacije i anamnestičkih podataka prilikom pregleda tužitelja može utvrditi da je došlo do unosa tekućine u tkivo tijela tužitelja, te i o kojoj tekućini se radi, odnosno da je ista vrlo toksična), a da se liječnik, tj. mlađi kirurg koji je izvršio prvi pregled, tijekom svoje edukacije nikad nije upoznao s dijelom toksičnog djelovanja određene tekućine, niti je može znati te je, s obzirom na to da je tužitelj imao manju ranu na prstu, istu medicinski očistio i previo, te dodatno radi zaštite od infekcije ordinirao antibiotik, što je u cijelosti po pravilima struke, jer liječnik nije upoznat sa samim sredstvom, zna i vidi da se radi o kontaminiranom ubodu u smislu infekcije, a o toksičnosti i razmjeru oštećenja tkiva ne zna niti može znati. Sav daljnji tijek liječenja kao i postupci koji su urađeni u pravilu su s medicinskom strukom i praksom, a kasniji tijek liječenja u pokušaju spašavanja prsta je medicinski i stručno opravdan. Stoga vještak zaključuje da je tijek bolesti bio takav da liječnik nije bio u mogućnosti procijeniti niti znati sam tijek ozljeđivanja, a postupak koji je učinio bio je po pravilima struke.

Iz ponovnog očitovanja na prigovore tužitelja vještak prof.dr.sc. S. D. ponovno navodi da mu nije točno poznato kako je tužitelj nastradao niti je to iz dokumentacije vidljivo (što je suprotno njegovom osnovnom nalazu), a da tijekom edukacije liječnika opće medicine, kao i kasnije specijalizacije i subspecijalizacije, liječnici ni na jednom fakultetu medicine ne uče i nisu upoznati s vrstama i načinom određenih toksičnih tvari na djelovanje ljudskog tkiva, a da je njemu trebalo dva dana da nađe osobu koja se bavi toksikologijom (iako je u svom osnovnom nalazu naveo da se konzultirao s Institutom za toksikologiju u Z.). Postupak koji je proveo liječnik koji je zaprimio tužitelja na prvom pregledu proveo bi svaki liječnik u službi koji se nađe u takvom slučaju, a da je znao da se radi o tako toksičnom sredstvu sigurno bi učinio inciziju (otvorio ranu) što se kao metoda prevencije infekcije radi kod trovanja, otrova ili sličnih teških otrovnih sredstava, a to je način liječenja kod svih takvih rana i apsolutno po pitanju struke sigurno točno, jer je iznimno često da se razvije infekcija kod malih rana, ali tu se ne može govoriti o pravoj infekciji već se radi o nekrozi, tj. umiranju tkiva, koje se ne može spriječiti davanjem antibiotika, već se mora eksciditirati, tj. svo nekrotično tkivo se mora odstraniti, a sigurno je da liječnik koji to prvi put vidi nije upoznat i ne može biti upoznat, jer to nije učio na fakultetu, a kasniji tijek liječenja koji je učinjen bio je po pravilima struke. Stoga, iako je liječnik koji je izvršio prvi pregled bio upoznat s nazivom tekućine, odnosno ulja kojim je bio povrijeđen prst tužitelja, to ne znači ništa jer liječnici na medicinskom fakultetu ne uče vrste niti sastav kemikalija. Simptomi kod ubrizgavanja kemijskog sredstva u ljudsko tkivo su vrlo različiti, te ovise o vrsti kemijskog sredstva, a s obzirom da se ovdje radilo o vrlo kompleksnom spoju otrovne tekućine odumiranje tkiva je nastalo praktički nakon 24 sata, a da je napravljena incizija i rana otvorena, te isprana sapunom ili sličnim sredstvom bilo bi veće mogućnosti da je tetiva ostala čitava, no to nitko ne može garantirati.

Iz takvog nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja nije sa sigurnošću mogao utvrditi da ne postoji odgovornost tuženika za nastupjelu štetu, budući da se navodi vještaka u dopunama nalazu i mišljenju, ne podudaraju u cijelosti s osnovnim nalazom i mišljenjem, a sud prvog stupnja to nije ocjenjivao, niti je o tome dao ikakve razloge.

Pri tome sama činjenica da liječnik nije upoznat s vrstama i načinom određenih toksičnih tvari na djelovanje ljudskog tkiva jer da je riječ o mlađem liječniku kirurgu, nije odlučna, jer ako je liječnik zbog nedostatka znanja ili iskustva, nesposoban postići zahtijevani standard postupanja, treba zatražiti savjet, pomoć, uputu ili nadzor iskusnijeg kolege liječnika, a što je učinio i vještak navodeći u svom nalazu da je obavio konzultaciju s Institutom za toksikologiju u Zagrebu, ili je trebao tužitelja uputiti specijalisti.

Osim toga, i iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskih vještaka kirurga i psihijatra proizlazi da je prema specijalističkom nalazu hitnog kirurškog prijema kod tuženika utvrđeno da je tužitelj zadobio razderno-nagnječnu ranu lijevog kažiprsta, te da je provedena rendgenska dijagnostika i nakon toga je rana previjena i preporučeni su hladni oblozi a po potrebi kontrola plastičnog kirurga, ali u nalazu nema anamnestičkog opisa mehanizma ozljede, nema opisa kliničkog izgleda nastale ozljede, nema podataka i upute glede procijepljenosti ozlijeđenog protiv tetanusa, nema preporuka iz kojih bi bila vidljiva potreba za daljnjim previjanjem, antibioticima ili sredstvima protiv bolova, a isto tako otpusnom pismu Kliničkog Odjela za plastičnu kirurgiju i opekline Kliniku za kirurgiju KBC S. od 30. rujna 2011. godine, kada je tužitelj napustio bolničko liječenje, nema podataka o datim preporukama glede daljnjeg liječenja.

U dopuni svog nalaza vještak dr. V. Š. navodi da je liječnik pri prvom pregledu 16. rujna 2011. godine bio obvezan utvrditi na koji način je nastala ozljeda kod tužitelja, te je bio obvezan provjeriti podatke o procijepljenosti protiv tetanusa, a ti se podaci dobivaju upitom pacijenta, odnosno kad se od njega uzme anamneza. Vještak navodi da ne zna zašto prilikom prvog pregleda nigdje nije navedeno da se radilo o ulju, jer ukoliko bi liječnik dobio točnu informaciju tada je trebao provesti inciziju, a kod tužitelja su prva 24 sata bila ključna za postavljanje dijagnoze i saniranje rane. Međutim da se radi o ulju je utvrđeno kasnije, a flegmona je nastupila od upalne reakcije tj. zbog prodora ulja kao stranog tijela ili zbog prodora bakterija, odnosno ili od jednog i drugog. Isto tako je prilikom otpusta uobičajeno da se u otpusnom pismu navedu preporuke o daljnjem liječenju.

Iz tog nalaza vještaka i dopune nalaza jasno proizlazi da prilikom prvog pregleda od tužitelja nisu uzeti anamnestički podaci u smislu nastanka ozljede, kliničkog izgleda nastale ozljede, niti preporuka iz koje bi bila vidljiva potreba za daljnjim medicinskim postupanjem, a niti je prilikom odlaska tužitelja u drugu kliniku u otpusnom pismu navedene preporuke o daljnjem liječenju, o čemu sud prvog stupnja, također, ne daje jasno obrazložene razloge.

Stoga je sud prvog stupnja bio dužan prvenstveno utvrditi je li kod postupanja liječnika postojao medicinski protokol koji je liječnik tuženika koji je prvi zaprimio tužitelja na pregled trebao slijediti, te je li primijenio zahtijevani standard dužne pozornosti koja odgovara njegovoj struci, s obzirom na iskaze dr. Ivana Mihalja da se ne sjeća razgovora koji je vodio s tužiteljem i je li pitao tužitelja od kud potječe ubodna rana na prstu i tužitelja koji je naveo da je naglasio da mu je u prst ubrizgano toksično ulje, a da je to dr. Mihalj prilikom prve obrade zanemario. S tim u svezi sud je trebao utvrditi je li postupanje dr. I. M. bilo u skladu s važećim medicinskim standardom, odnosno je li došlo do odstupanja od medicinskog standarda, te je li taj postupak prouzrokovao oštećenje tužiteljevog zdravlja i bi li do štete došlo da je medicinski tretman pružen sukladno zahtijevanom medicinskom standardu postupanja. U tom smislu sud prvog stupnja na adekvatan način treba utvrditi je li praksa koju je primijenio liječnik tuženika u skladu s praksom koja je prihvaćena kao ispravna odgovornih medicinskih stručnjaka na odgovarajućem polju medicine, jer odstupanje od medicinskog standarda i ako je liječenje nad pacijentom poduzeto bez odgovarajućeg stupnja stručne vještine, pažnja i kompetencije ili kao propuštanje poduzimanja radnji koje su trebale biti obavljene sukladno pravilnom i opravdanom standardu, dovodi do skrivljenog, nesavjesnog postupanja liječnika.

Prema tome, kako sud prvog stupnja te činjenice nije utvrđivao, niti je o tome dao ikakve razloge, to nije sa sigurnošću utvrdio je li liječnik tuženika prilikom prvog zaprimanja tužitelja u zdravstvenu ustanovu postupio s pažnjom dobrog stručnjaka, sukladno čl. 10. st. 2. ZOO, i je li pružio tužitelju adekvatan tretman sukladno pravilnom i opravdanom standardu dužne pažnje i stručne vještine liječnika, temeljene na kompetentnom profesionalnom mišljenju, to, barem za sada, nije ni pravilna njegova ocjena o odgovornost za nastupjelu štetnu posljedicu.

Kako o svemu navedenom sud prvog stupnja nije dao valjano obrazložene razloge, to je počinio bitnu povredu, zbog čega je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te utvrditi sve relevantne činjenice glede pravilne ocjene odgovornosti za nastupjelu štetu i u skladu s tim utvrđenjem pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.

Tijekom ponovno provedenog postupka, na raspravnom ročištu dana 30. lipnja 2021. god., tužitelj navodi kako je iz obrazloženja ukidnog rješenja razvidno da je drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja iz nalaza i mišljenja dr. V. Š.,

prema kojem mišljenju je liječnik tuženika kod prvog pregleda bio obvezan utvrditi način nastanka ozljede, podatke o procijepljenosti protiv tetanusa, te po pribavi svih drugih podataka da je bilo potrebno izvršiti inciziju, što je bilo ključno učiniti u prva 24 sata. Sve navedene radnje "de facto" predstavljaju medicinski protokol koji je liječnik tuženika bio obvezan poštivati, što svakako nije učinio jer to proizlazi iz medicinske dokumentacije. Dakle, razvidno je da liječnik tuženika nije postupao savjesno, niti s dužnom pažnjom, što je dovelo do invaliditeta tužitelja, pa tužitelj smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan. Međutim, tužitelj svakako ukazuje da ako postoji potreba, da u tom slučaju predlaže ponovno saslušati dr. V. Š..

Ovaj sud je prihvatio prijedlog tužitelja, pa u svojoj dopuni vještva pred Općinskim sudom u O. dana 20.ruijna 2021. god., sudski vještak prof.dr.sc

V. Š. dr.med.spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, navodi da svaka bolnica ima svoje protokole prilikom postupanja liječnika. Ti medicinski protokoli su zasnovani na struci. Da li S. bolnica ima svoj protokol on to ne zna, ali iz spisa proizlazi da nema. Ako se misli na pravila u medicinskom postupanju konkretno u traumatologiji, tada se po pravilima treba uzeti anamneza od pacijenta, izvršiti klinički pregled, a ovisno o ozljedi i daljnja dijagnostika.

Na poseban upit navodi da bi on pri prvom pregledu pacijenta uzeo njegovu anamnezu na način da ga pita kada se ubo, na čega se ubo, i na koji način se ubo, odnosno na koji je način nastala ozljeda. Ta pitanja bi bila po pravilima struke. Iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je dijagnoza tužitelja pri prvom liječničkom pregledu bila pogrešno postavljena, jer se ne radi o razderno- nagnječnoj rani, nego se prema medicinskoj dokumentaciji u sudskom spisu tijekom kasnijeg liječenja potvrđuje da se radilo o točkastoj ubodnoj rani jagodice lijevog kažiprsta.

Kod punktitvornih ubodnih ranica kakva je utvrđena kod tužitelja na prvom pregledu postupak liječnika je bio uobičajen i standardan s tim da je uobičajeno da se takvog pacijenta uputi svom obiteljskom liječniku uz preporuku za antitetaničnom profilaksom, nadzorom ubodne ranice, eventualno antimikrobnom terapijom i sredstvima protiv bolova, te da se u slučaju pogoršanja jakih bolova javi na kontrolni pregled, ili se pacijent naručuje na kontrolni pregled kirurgu u vremenu od 48 sati. Po njegovom mišljenju na prvom pregledu je pravilno postupljeno što se tiče liječenja, a anamnestički podaci su pri tome irelevantni u smislu liječenja konkretne ozljede. Da se radilo kojim slučajem o ugrizu zmije postupanje prilikom prvog liječničkog pregleda u kirurškoj ambulanti bi bilo takvo da se napravi incizija, da se rana ostavi otvorena, a nakon toga bi se pacijenta uputilo na javno zdravstvo. Pravilo je da u otpusnom pismu trebaju stajati preporuke o daljnjem liječenju neovisno o tome je li pacijent sam napustio bolnicu ili ne. Ako se prilikom RTG snimanja ne vidi na snimci prazan prostor, odnosno strano tijelo koje bi u ovom slučaju pretpostavljalo ulje, tada se zapravo ne radi ništa i to pod uvjetom da je klinički nalaz na prstu uredan.

U konkretnom slučaju je u prstu tužitelja bila mala količina ulja koja nije bila dovoljna da se to vidi na kliničkom pregledu prsta i koja nije bila dovoljna da se registrira na RTG-u. Struka ne radi inciziju prilikom prvog liječničkog pregleda ako se radi o ovakvom slučaju kao što je bilo kod tužitelja jer za tim nije bilo potrebe. On zapravo ne zna je li klinički nalaz tužiteljevog prsta pri prvom liječničkom pregledu bio uredan ili nije. Ako je prst otečen i ako se na njemu vidi bljedilo, ako je prst vitalno ugrožen tada se pristupa kirurškom liječenju.

Kod tužitelja je prisutna naruženost srednjeg stupnja, i ta naruženost je uočljiva trećim osobama prilikom uobičajenih susreta. Budući da je prvi nalaz kojeg je tužitelj dobio prilikom prvog liječničkog pregleda nepotpun, ne može se izjasniti o tome je li taj liječnik postupio sukladno pravilima struke.

Na poseban upit navodi da se tek u nalazu tužitelja prilikom njegovog drugog posjeta liječniku navodi da se radi o punktiformnoj rani. Međutim, bez obzira što je u prvom nalazu navedeno da se radi o razderno-nagnječnoj rani cijeli liječnički postupak je bio takav kao da se od početka radilo o punktiformnoj rani. Da je tome tako zaključuje po tome jer da se radilo o razderno-nagnječnoj rani, tužitelja je bilo potrebno šivati, tj. obraditi mu ranu.

Na raspravnom ročištu dana 16. prosinca 2021.god., tužitelj navodi da je iz provedenog postupka evidentno da je tuženik napravio grešku prilikom prvog pregleda tužitelja, te da je tužitelju nastala i šteta.

Tuženik na istom ročištu navodi da iz iskaza vještaka i njegovih dopuna nedvojbeno proizlazi da je liječenje tužitelja provedeno sukladno pravilima struke, te predlaže zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nakon ponovno provedenog postupka, ne može prihvatiti navode iz obrazloženja ukidne odluke suda drugog stupnja, da ukinuta presuda ovog suda donijeta nakon prethodno provedenog postupka, u svojem iscrpnom obrazloženju nema razloge o odlučnim činjenicama, te da ovaj sud nije utvrđivao, niti dao ikakve razloge o odlučnim činjenicama, odnosno spornim pitanjima, da li je liječnik tuženika koji je prvi zaprimio tužitelja na pregled primijenio zahtijevani standard dužne pozornosti koja odgovara njegovoj struci, te da li je postupanje dr. Ivana Mihalja bilo u skladu s važećim medicinskim standardom.

Naime, pored svih naprijed citiranih suglasnih zaključnih navoda sudskih vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, na koje se je ovaj sud pozvao u obrazloženju svoje ukinute odluke, ovdje sada valja pridodati i navode sudskog vještaka prof.dr.sc V. Š. dr. med. spec. kirurgije,

ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatologije, koji u svojoj drugoj dopuni vještva pred Općinskim sudom u O. dana 20.rujna 2021. god., navodi da se je u konkretnom slučaju radilo o točkastoj ubodnoj rani jagodice lijevog kažiprsta. Kod punktitvornih ubodnih ranica kakva je utvrđena kod tužitelja na prvom pregledu postupak liječnika je bio uobičajen i standardan. Po njegovom mišljenju na prvom pregledu je pravilno postupljeno što se tiče liječenja, a anamnestički podaci su pri tome irelevantni u smislu liječenja konkretne ozljede. Ako se prilikom RTG snimanja ne vidi na snimci prazan prostor, odnosno strano tijelo koje bi u ovom slučaju pretpostavljalo ulje, tada se zapravo ne radi ništa i to pod uvjetom da je klinički nalaz na prstu uredan. U konkretnom slučaju je u prstu tužitelja bila mala količina ulja koja nije bila dovoljna da se to vidi na kliničkom pregledu prsta i koja nije bila dovoljna da se registrira na RTG-u. Struka ne radi inciziju prilikom prvog liječničkog pregleda ako se radi o ovakvom slučaju kao što je bilo kod tužitelja jer za tim nije bilo potrebe. Cijeli liječnički postupak je u kponkretnom slučaju bio takav kao da se od početka radilo o punktiformnoj rani. Da je tome tako zaključuje po tome jer da se radilo o razderno-nagnječnoj rani, tužitelja je bilo potrebno šivati, tj. obraditi mu ranu.

Ovaj sud cijeni da je u slučaju oprečnih mišljenja između, na jednoj strani suda drugog stupnja i na drugoj strani suglasnog mišljenja dvojice ovlaštenih sudskih vještaka medicinske struke, ovaj sud dužan donijeti odluku temeljem suglasnih mišljenja ovlaštenih sudskih vještaka prof. dr. sci. S. D. spec. kirurg, i prof. dr. sc. V. Š., dr. med. spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije,

subspecijalist traumatologije, a koji su nedvojbeni u svojim zaključcima da je liječenje tužitelja kod tuženika provedeno po pravilima medicinske struke, i to sve sukladno citiranim odredbama čl. 250 i čl. 261 ZPP-a.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je ponovno u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je bez daljnjeg raspravljanja valjalo donijeti odluku kao u izreci presude.

U Splitu, 18. veljače 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

Broj zapisa: eb306-9f563

Kontrolni broj: 0822d-c0b0c-ca5e4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte