Poslovni broj: 5 UsI-1753/21-15

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S.-J. K. iz S., P. p. …, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. V., odvjetnik u S., P. B. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene 10. veljače 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja J.T., odvjetnika u S. i generalnog opunomoćenika tuženika D. Ž., objavljene 18. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/21-01/56, Urbroj: 338-01-06-05-21-13 od 4. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/21-01/56, Urbroj: 338-01-06-05-21-13 od 4. ožujka 2021. odbijena je žalba S.-J. K., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20- 04/89, Urbroj: 338-17-02-21-05 od 23. studenoga 2020.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju dijagnoza „Druge bolesti intervertebralnog diska“, šifre prema MKB-10: M51, nije priznata posljedicom ozljede na radu od 8. kolovoza 2019., te mu u svezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava pobijano rješenje tuženika u bitnom navodeći kako zaključak tuženika da je njegovo aktualno zdravstveno stanje uzrokovano egzacerbacijom kronične degenerativne bolesti kralježnice, koja je postojala i prije predmetne ozljede, te da postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja uslijed kronične degenerativne bolesti kralježnice, nema uporište u medicinskoj dokumentaciji, priloženoj spisu upravnog tijela. Nastavno, ističe kako obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, niti razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dano u dispozitivu, pa ga nije moguće ispitati. Predlaže provesti vještačenje po specijalisti medicine rada i neurokirurgu. Nadalje se poziva na odredbu članka 49. stavak 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20 i 39/20, dalje Pravilnik), kojom je propisano kako se u postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja ozljede na radu, može, osim stručno medicinskog vještačenja liječničkog povjerenstva Zavoda iz članka 127. Zakona, zatražiti i stručno mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a što kako je u konkretnoj upravnoj stvari propušteno učiniti. Također se poziva na odredbu članka 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18, dalje Pravilnik o ovlastima) te ističe kako vještačenje nije provedeno sukladno odredbama Pravilnika o ovlastima, odnosno navodi kako je Liječničko povjerenstvo Regionalnog ureda Split bilo sastavljeno od dva člana, dok Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nije sastavljeno u skladu s odredba Pravilnika o ovlastima. Zaključno, prigovara kako upravna rješenja nije donio čelnik tijela, koji kako je jedini ovlašten donijeti upravni akt, pri čemu ujedno ističe kako se radi o neprenosivoj ovlasti. Tužbenim zahtjevom, predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/56, Urbroj: 338-01-06-05-21-13 od 4. ožujka 2021., te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Ističe kako je postupajući po žalbi proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 137/13 i 98/19), odredbama Pravilnika, te odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP). Također, ističe kako su se Liječnička povjerenstva Zavoda u odnosu na provedbu stručno-medicinskih vještačenja u potpunosti pridržavala odredbi Pravilnika o ovlastima. Zaključno se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U sporu su održana raspravna ročišta 18. kolovoza 2021. i 10. veljače 2022., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

6. Na raspravi održanoj 18. kolovoza 2021. sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju, kojem dokazu se nije protivio generalni opunomoćenik tuženika, a na okolnosti utvrđenja može li se bolest dijagnoze šifre prema MKB-10: M51 uzročno- posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno je li navedena bolest posljedica priznate ozljede na radu od 8. kolovoza 2019., a koja je priznata pod evidencijskim brojem OR 127930808198/2019, za dijagnozu šifre prema MKB-10: S30.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa), na ime sastava tužbe, pristupa na ročište od 18. kolovoza 2021. i 10. veljače 2022., sve po 250 bodova, ukupno 7.500,00 kuna uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, te za iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova vještačenja, odnosno ukupno u iznosu od 11.375,00 kuna.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u sudsko- medicinski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za neurokirurgiju V. L., dr.med. specijalist neurokirurg od 6. studenog 2021.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 10. Predmet ovog spora je u skladu sa odredbom članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10: M51, priznati kao posljedica priznate ozljede na radu od 8. kolovoza 2019. (priznate pod evidencijskim brojem OR 127930808198/2019, za dijagnozu šifre prema MKB-10: S30).

11. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

12. Odredbom članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4, atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

14. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

16. Prema odredbi članka 53. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

17. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

18. Iz spisa tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 22. listopada 2020., kojim je zatražio priznavanje posljedice ozljede na radu od 8. kolovoza 2019. Uz zahtjev je priložio i uputnicu izabranog liječnika obiteljske medicine, iz kojeg proizlazi kako traži priznavanje dijagnoze šifre prema MKB-10: M51, kao posljedice priznate ozljede na radu.

19. Tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, sukladno odredbama Pravilnika o ovlastima, provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda S., koje je u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/I- 502-03/20-04/99, Urbroj: 338-17-03-03-20-3 od 13. studenog 2020. u ocjeni istaknulo kako se dijagnoza M51 ne može dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa događajem od 8. kolovoza 2019 i to temeljem evidentiranih podataka u zdravstvenom kartonu o istovjetnoj dijagnozi od 2010. pa nadalje, te temeljem MR nalaza koji je pokazao postojanje kroničnih degenerativnih promjena na LS kralježnice koje su predispozicija za predmetnu dijagnozu. Stoga, dijagnoza M51 nije priznata posljedicom priznate ozljede na radu od 8. kolovoza 2019.

20. Tijekom žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnome, utemeljeno i osporeno rješenje tuženika, koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/21-01/56, Urbroj: 338-01- 10-04-21-02 od 8. veljače 2021., u mišljenju u bitnom utvrđuje kako u nalazima učinjene dijagnostičke obrade u tužitelja (MR LS kralježnice, EMNG-a donjih ekstremiteta) verificiraju kronične degenerativne promjene LS segmenta kralježnice, odnosno kronične radikulopatije, kako su u svim priloženim specijalističkim nalazima neurologa i neurokirurga postavljene dijagnoze kroničnog LS sindroma i lijevostrane lumboishijalgije, dok je uvidom u osobni zdravstveni karton osiguranika vidljivo kako je u više navrata liječen upravo zbog dijagnoza M54 i M51. Iz priložene dokumentacije kako je jasno razvidno da se radi o osiguranoj osobi s već verificiranom kroničnom bolešću kralježnice koja je i dijagnostički potvrđena (RTG i MR LS kralježnice, EMNG), te da su zdravstvene tegobe koje su se intenzivirale nakon ozljede od dana 08. kolovoza 2019. egzacerbacija kronične degenerativne bolesti kralježnice. Kronične bolesti i egzacerbacije kroničnih bolesti te urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje za posljedicu mogu imati bolest se ne mogu smatrati ozljedom niti posljedicom ozljede na radu. Slijedom navedenog, LP II Direkcije Zavoda utvrđuje kako se dijagnoza M51 Druge bolesti intervertebralnog diska ne može uzročno posljedično povezati kao posljedica već priznate ozljede na radu od 08. kolovoza 2019., jer u tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja uslijed kronične degenerativne bolesti kralježnice, koju on liječi od 2010. U ocjeni Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda, a nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, utvrđuje kako se zatražena dijagnoza za priznavanje MKB šifre M51 - Druge bolesti intervertebralnog diska ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu od dana 08. kolovoza 2019. Također, naglašava kako uputna dijagnoza M51 nije dobro specificirana (nije navedena odgovarajuća šifra i naziv četvoroznakovne potkategorije dijagnoze). Navedena dijagnoza da označava kroničnu degenerativnu bolest intervertebralnog diska, koja se prema MKB-10 svrstava u XIII Poglavlje - Bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnoga tkiva, pa zato što se radi o bolesti ne može biti vezana uz jedan traumatski događaj i ne može biti posljedica jednokratnog traumatskog događaja, već niza različitih faktora koji utječu na nastanak, razvoj te progresiju iste. Aktualno zdravstveno stanje tužitelja kako je uzrokovano egzacerbacijom kronične degenerativne bolesti kralježnice, koja je postojala i prije predmetne ozljede. Zaključno se u ocjeni navodi kako u tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja uslijed kronične degenerativne bolesti kralježnice.

21. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužitelja, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

22. U upravnom sporu, na prijedlog tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju dr.med. V. L., specijalistu neurokirurgu, a na okolnost može li se dg. M51 uzročno-posljedično povezati kao posljedica priznate ozljede na radu, pretrpljene 8. kolovoza 2019.

23. U sudsko-medicinskom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2021. imenovani vještak citira medicinsku dokumentaciju, te u mišljenju navodi kako uvažavajući sve navode iz priložene medicinske dokumentacije može utvrditi kako je tužitelj prije predmetne prometne nezgode imao značajne smetnje-tegobe od strane slabinske kralješnice radi kojih se višekratno javljao liječniku obiteljske medicine na preglede radi ordiniranja lijekova za bolove i određivanja bolovanja, a u jednom od brojnih odlazaka liječniku obiteljske medicine kako se spominje i bolnost lijeve noge kod podizanja iste. U predmetnoj nezgodi dana 08. kolovoza 2019. tužitelj kako je zadobio ozljedu - natučenje donjeg dijela leđa, za koju smatra kako je objektivno utvrđena i opisana. Neposredno nakon ozljeđivanja opisani su bolovi niz lijevu nogu (i u nalazu liječnika hitne med. pomoći i u presliku zdravstvenog kartona). Magnetska rezonanca slabinske kralješnice (MR) pokazala je uznapredovale degenerativne (od ranije postojeće !!!) promjene upravo diska LIV-LV (između 4. i 5. slabinskog kralješka) koji je i fokus interesa u konkretnom slučaju. U nalazu neurokirurga od 27. siječnja 2020. postoji navod kako je i prije predmetne nezgode imao povremene bolove u donjem dijelu leđa i lijevoj nozi. Tužitelj kako nije pristao na predloženo operacijsko liječenje u siječnju 2020. već je isto obavljeno naknadno - odgođeno u listopadu 2020. U zaključku, imenovani sudski vještak ističe kako svi relevantni i iskazani podaci (kao i iz njih formirani zaključci) te hodogram liječenja kod tužitelja upućuju da bolest po dijagnozi šifre prema MKB-10: M51- Druge bolesti intervertebralnog diska nije neposredno uzročno posljedično povezana s priznatom ozljedom na radu, odnosno navedena bolest nije direktna posljedica priznate ozljede na radu pretrpljene 08. kolovoza 2019. Prema svim pokazateljima iz spisa, tužitelj kako je i prije predmetne nezgode imao značajne tegobe u vidu bolova u donjem dijelu leđa i lijevoj nozi radi kojih se više puta javljao liječniku obiteljske medicine. Kod tužitelja su već ranije (svakako prije predmetne nezgode) bile izražene značajne degenerativne promjene između 4. i 5. slabinskog kralješka. Ozljeđivanje u predmetnoj nezgodi je dovelo do nove akutizacije smetnji (jedne u nizu) što je u konačnici rezultiralo operacijskim liječenjem. Zaključno ističe kako klinički pregled tužitelja nije bio potreban jer je klinički status tužitelja opisan u priloženim specijalističkim nalazima, a uz to, trenutno zdravstveno stanje tužitelja koje bi se utvrdilo pri eventualnom kliničkom pregledu je irelevantno sa stajališta ključnog pitanja u spisu: povezanosti šifre M 51 s ozljeđivanjem u predmetnoj nezgodi.

24. Navedeni sudsko-medicinski nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužiteljici i tuženiku, na koji se tužitelj nije očitovao, dok je tuženik podneskom od 30. studenog 2021. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. studenog 2021. kako je sudski vještak u potpunosti suglasan s nalazom, mišljenjem i ocjenom LP II Direkcije od 8. veljače 2021.

25. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sporu, pregleda medicinske dokumentacije i isprava koje se nalaze u sudskom spisu, kao i dostavljenom spisu tuženika, nakon provedenog sudskog postupka i sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku za neurokirurgiju, te održanih usmenih i javnih rasprava, ovaj sud je utvrdio kako tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju zaključak upravnih tijela kako dijagnoza prema MKB-10: 51 nije posljedica priznate ozljede na radu tužitelja od 8. kolovoza 2019. Pri tome je sud u cijelosti poklonio vjeru sudsko-medicinskom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za neurokirurgiju od 6. studenog 2021., na kojeg stranke nisu imale primjedbi, budući da je isto izrađeno, odnosno dano, na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, koja je priložena spisu tuženog tijela, te sudskom spisu, sastavljeno po pravilima medicinske struke, pri čemu sadrži detaljan prikaz i ocjenu odlučnih činjenica i analizu medicinske dokumentacije, te je valjano, jasno i argumentirano obrazloženo. Naime, i sudski vještak potvrđuje kako dijagnoza šifra prema MKB-10 klasifikaciji: M 51 nije u uzročno-posljedičnoj vezi s priznatom ozljedom na radu od 8. kolovoza 2019., budući da kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja uslijed kronične degenerativne bolesti kralježnice. Slijedom iznijetog, kako je u konkretnom slučaju Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Vijeće II, Klasa: UP/II-502-03/21-01/56, Urbroj: 338-01-10-04- 21-02 od 8. veljače 2021. sukladan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je sud izveo na prijedlog tužitelja, to se prigovori tužitelja u tom pravcu otklanjaju kao neosnovani.

26. Nadalje, a u pogledu prigovara tužitelja kako je nalaz i mišljenje u prvom stupnju donijelo dvočlano liječničko povjerenstvo, napominje se da je prema članku 7. stavak 2. Pravilnika o ovlastima odluka liječničkog povjerenstva pravovaljana i u slučaju ako ju je donijelo povjerenstvo u sastavu dva člana, ako je donijeta jednoglasno, što je u konkretnom predmetu slučaj.

27. U pogledu prigovora tužitelja kako liječničko povjerenstvo Direkcije ne bi bilo sastavljeno u skladu s odredbom članka 5. Pravilnika o ovlastima, kojom je pak propisano kako jedan član vijeća liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. i 4. ovoga Pravilnika obvezno mora biti doktor medicine specijalist, a jedan član liječničkog povjerenstva za ortopedska i druga pomagala Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 3. ovoga Pravilnika doktor medicine specijalist ortoped ili fizijatar, koji imaju najmanje tri godine radnog iskustva u struci i odobrenje (licencu) za rad nadležne komore, za istaći je kako je pregledom nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog Povjerenstva Direkcije Zavoda utvrđeno kako je isti donesen u vijeću od tri člana, koje je bilo sastavljeno od dva doktora medicine specijalista i jednog doktora medicine, dakle upravo u skladu s navedenom podzakonskom odredbom, pa se prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.

28. Zaključno, a u pogledu navoda tužitelja kako je upravni akt ovlašten isključivo donijeti čelnik tijela, za navesti je kako je odredbom članka 23. ZUP-a propisano da u upravnom postupku postupa službena osoba u čijem opisu poslova je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim sporovima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.). Dakle, iz naprijed navedene odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, o opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi, a što nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari, pri čemu sud ima u vidu ustrojstvo, odnosno organizaciju Direkcije, te Regionalnog ureda S..

29. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako je u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sud odbio zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 18. veljače 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. S.-J. K. iz S., P. p. …, kojeg zastupa opunomoćenik M. V., odvjetnik u S., Put B. …, protiv tuženika

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude.

4. Kalendar 30 dana.