Poslovni broj: Usž-2887/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Sektora za zastupanje grada, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (danas: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1108/19-9 od 28. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1108/19-9 od 28. veljače 2020.
II. Tužbeni zahtjev se usvaja.
Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/15-01/467, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 4. veljače 2019.. Poništava se djelomično rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/14-06/3, URBROJ: 251-14-11/304-15-23 od 11. lipnja 2015. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/15-01/467, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 4. veljače 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/14-06/3, URBROJ: 251-14-11/304- 15-23 od 11. lipnja 2015. godine.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke, utvrđeno je pravo vlasništva Republike Hrvatske na više poslovnih prostora, pobliže opisanih u tom rješenju, s kojima je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u Zagrebu sagrađene na kč.br. 3573, kao ulična stambena zgrada popisni broj 1598, dvije dvorišne zgrade i dvorište u I. broj 63 površine 542,7 čhv (1952 m2), upisane u zk.ul.br. 3458 k.o. G. Z. Točkom II. izreke tužitelj je određen kao obveznik naknade, dok je točkom III. odlučeno o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja. Točkom IV. odlučeno je da se s danom pravomoćnosti raskidaju ugovori o zakupu poslovnih prostorija iz točke I., dok je točkom V. izreke određeno da Republika Hrvatska ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnih prostora iz točke I., koji su u zakupu, prije isteka godine dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja, uz ostala popratna utvrđenja.
3. Tužitelj u žalbi navodi da se protivi utvrđenju prava vlasništva RH na dijelu pod B2, koji je upisan kao općenarodna imovina, a koja se odnosi na imovinu bivših vlasnika A. F. i I. F. u 18/54 dijela jer je predmetna imovina upisana kao općenarodna imovina temeljem okružnice Državnog sekretarijata za pravosudnu upravu NRH od 9. ožujka 1953. u smislu članka 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini („Službeni list FNRJ“, broj: 58/47.). Dakle, temeljem citirane Uredbe samo je ispravljen upis u vlastovnici, tako da se na predmetnoj imovini uknjižilo pravo vlasništva u korist općenarodne imovine. Pojašnjava da je bitan akt koji je prethodio navedenoj Uredbi. Naime, predmetni suvlasnički dio od 18/54 dijela nekretnina je bio oduzet vlasnicima od strane Nezavisne države Hrvatske, a ne po jugoslavenskoj komunističkoj vlasti. Protivi se i utvrđenju prava vlasništva RH na dijelu nekretnine pod B3 iz zk.ul.br. 3458 k.o. G. Z., jer iz povijesnog izvatka proizlazi da je temeljem zaključka od 26. rujna 1945. R-1358/45 uspostavljeno prijašnje gruntovno stanje kako je bilo prije provedbe zaključka Z-1389/44 (oduzimanje u korist NDH) i to u korist dijela nekretnine G. L. koja je i danas upisana kao vlasnica u 12/54 dijela. Dakle, za 30/54 dijela predmetne nekretnine nema akta o oduzimanju pa, kako sporna imovina ne podliježe pod odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi), u konkretnom slučaju, nema mjesta primjeni odredbe članka 77. istog Zakona. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i prepušta odluku o žalbi ovom Sudu.
5. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda, u odnosu na dio nekretnina na kč.br. 3573, upisano u B3 iz zk.ul.br. 3458 k.o. G. Z., ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, dok je u odnosu na istu nekretninu upisanu kao tijelo B2 iz zk.ul.br. 3458 k.o. G. Z. povrijeđen zakon, međutim, zbog načina na koji je ova upravna stvar riješena pred prvostupanjskim tijelom, nije bilo moguće djelomično ostaviti na snazi nastavno donesene odluke tuženika i prvostupanjskog suda.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je za predmetnu nekretninu bio podnesen zahtjev za naknadu koji je odbijen pravomoćnim rješenjem Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-942-01/97- 02/1396, URBROJ: 251-14-02/205-06-10 od 25. siječnja 2006. Člankom 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano, što je ovdje slučaj, ali pod uvjetima da je imovina oduzeta propisima i aktima iz Zakona o naknadi.
9. U ovom slučaju je predmet naknade imovina koja je prijašnjim vlasnicima, u navedenim omjerima, oduzeta i na temelju prijave Ministarstva državne riznice od 3. travnja 1944., pod poslovnim brojem Z-1389/44, upisana kao vlasništvo Nezavisne države Hrvatske, u cijelosti.
10. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da, poslije drugog svjetskog rata, jedino u odnosu na suvlasnički dio I. i A. F. nije uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije upisa pod brojem Z-1389/44. (prije oduzimanja od strane NDH). Kako jedino u pogledu njihovog suvlasničkog dijela nije uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje (upis prijašnjih vlasnika), taj suvlasnički dio, oduzet od strane NDH 1944., uknjižen je kao općenarodna imovina temeljem Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini.
11. Slijedom navedenog, osnovan je žalbeni navod da suvlasnički dio I. i A. F. od 18/54 dijela predmetne nekretnine nije oduzet na temelju propisa iz članka 2. ili akata iz članka 3. Zakona o naknadi, jer se već radilo o državnoj imovini koja je na temelju Uredbe samo prenesena u općenarodnu imovinu. Stoga ovim prijašnjim vlasnicima nije oduzeto vlasništvo od strane jugoslavenske komunističke vlasti već od strane Nezavisne države Hrvatske pa se odredbe Zakona o naknadi na takvu imovinu ne primjenjuju.
12. Nasuprot naprijed navedenom, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je temeljem zaključka, provedenog pod poslovnim brojem Z-695/45 od 5. listopada 1945., uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije upisa pod brojem Z-1389/44, u odnosu na suvlasnički dio G. L. i K. (J.) A. r. B.
13. Nakon toga, rješenjem Grada Z., NO Općine D. g., Sekretarijata za financije, Broj: 02-437/1-1959 od 30. lipnja 1959., koji se vodi pod upisom poslovni broj Z- 4304/59, utvrđuje se da je danom 26. prosinca 1958. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, pod rednim brojem 186, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo kč.br. 3573 površine 542,7 čhv, upisana u zk.ul.br. 3458 k.o. G. Z., ranije vlasništvo J. A. i dr. Iz navedenog proizlazi da je i suvlasnički dio G. L., koja je do stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji bila upisana kao suvlasnik u 12/54 dijela predmetne nekretnine, nacionaliziran i prenesen u društveno vlasništvo temeljem navedenog rješenja, ali u zemljišnim knjigama, u odnosu na njezin suvlasnički dio, to rješenje nije provedeno.
14. Stoga, obzirom na podatke spisa predmeta, proizlazi da je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske samo djelomično osnovan pa će u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo, imajući u vidu sve naprijed navedeno, ponovno odlučiti o podnesenom zahtjevu i donijeti novo na zakonu osnovano rješenje.
15. Ovo je nužno jer su prvostupanjskim rješenjem Republici Hrvatskoj vraćeni pojedinačno popisani posebni dijelovi predmetne nekretnine u cijelosti, a ne u odgovarajućem suvlasničkom dijelu na koji ima pravo s obzirom na odlučne činjenice ovog slučaja i sukladno Zakonu o naknadi.
16. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 2.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18.veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
