Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž R-417/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz V. G., M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-10/2019-24 od 29. siječnja 2021., dana 18. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr- 10/2019-24 od 29. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 13.215,35 kn sa zateznom kamatom osim zatezne kamate dosuđenih na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.750 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-10/2019-24 od 29. siječnja 2021. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 13.215,35 kn na ime neisplaćenih dodataka na plaću sa zatraženom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike u plaći od njihovog dospijeća do isplate i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2021. do isplate, dok je odbijen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezino ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinaku, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći, budući da je u utuženom razdoblju radio u turnusima (12-24-12-48 sati), na način da je službeno radno vrijeme za dnevnu smjenu bilo od 7,00 sati do 19,00 sati, a noćnu smjenu od 19,00 sati do 7,00 sati, ali je početak radnog angažiranja tužitelja, nalogom tuženika, određivan za 30 minuta prije početka službenog redovnog radnog vremena te je trajao 30 minuta nakon dovršetka službenog redovnog pa je radi neplaćanja tako ostvarenog rada, duljeg od formalnog propisanog radnog vremena, odnosno dodataka na plaću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom te rad u turnusu došlo do razlike u plaći (čl. II., III. i XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika /“Narodne novine“ broj 18/09 i 118/12/, čl. 14., čl. 168. st. 1., 169. i čl. 97. st. 5. Zakona o službi u Oružanim snagama RH /“Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07/, čl. 136., čl. 137., čl. 139. i čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama RH /“Narodne novine“ broj 73/13/, čl. 38. i 92. Zakona o radu /“Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04/, čl. 43. st. 2. i 86. Zakona o radu /“Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13/, Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike /“Narodne novine“ broj 40/09/).

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe te da je posao obavljao u turnusima (12-24-12-48 sati) na poslovima osiguranja i istoj postrojbi sa svjedocima R. H. i M. H., koji suglasno s tužiteljem iskazuju da su na radno mjesto morali doći približno pola sata prije početka radnog vremena, kao i da su ostajali pola sata duže od redovnog radnog vremena upravo radi specifičnosti službe i potrebe vršenja primopredaje dužnosti;

- da tuženica tužitelju nije isplatila plaću, odnosno naknadu plaće za 30 minuta rada tužitelja prije službenog početka turnusa, kao niti za 30 minuta nakon službenog završetka radnog vremena turnusa;

- da je svako eventualno nepostupanje po nalogu da se na posao dolazi 30 min prije početka turnusa, odnosno da se s posla odlazi 30 min nakon završetka turnusa povlačilo za sobom odgovornost djelatne vojne osobe za kršenje toga pravila, s time da je tužitelj, kao zapovjednik osiguranja i sam izdavao zapovjedi i inicirao stegovne postupke za djelatnike koji su kasnili;

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno je da bi plaća tužitelja za dodatnih 30 min prije početka i 30 min nakon završetka smjene (turnus-12 sati), zajedno s dodacima, ovisno kada su ti sati odraženi (u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom) u razdoblju od listopada 2012. do 1. lipnja 2014. (kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena /NN 64/14/) iznosila ukupno bruto 13.215,35 kn, uz napomenu da su dodatni sati obračunati primjenom cijene sata plaće za redovan rad te da nisu tretirani kao prekovremeni rad;

- da između stranaka nije sporan matematički izračun visine potraživanja tužitelja, kao niti zatraženi tijek zatezne kamate,

slijedom čega je pravilno odlučio sud prvog stupnja kada je tužitelju dosudio navedeni iznos zajedno s pripadajućom kamatom, budući da za 1 sat rada, kojeg je tužitelj odradio duže od svakog pojedinog turnusa, isti ostvaruje pravo na naknadu, zajedno sa svim dodacima, ovisno o tome je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, odnosno u turnusu, pri čemu taj rad nema karakter prekovremenog rada, na što se upućuje i u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rad, ali da se isto može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima, radi čega su žalbeni navodi tuženice, koji se svode na to da se zaduživanje i razduživanje opreme na početku i završetku rada ne može podvesti pod redovan rad, neodlučni i bez pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

9. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na cjelokupni iznos bruto plaće.

10. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine“ broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem u tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

11. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (“Narodne novine“ broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/2., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

12. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1 Pravilnika).

13. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata nije osnovan.

14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT/).

15. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe, jer je s istom uspjela jednino u odnosu na zateznu kamatu, koja predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 18. veljače 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.