Poslovni broj: UsI-282/21-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz Z., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba V. M. iz Z., R. M. iz Z. i Z. Č. iz Z., koje zastupa opunomoćenik G. V., odvjetnik u Z., radi obnove postupka postavljanja reklama, kipova i ventilacijskih cijevi na građevini, dana 18. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/20- 02/0136, URBROJ: 532-06-01-02-02/1-20-2 od 28. prosinca 2020.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužiteljici M. M. iz Z., OIB: … da zainteresiranim osobama V. M. iz Z., OIB: …, R. M. iz Z., OIB: … i Z. Č. iz Z., OIB: … u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 7.500,00 kuna (sedamtisućapetstotinakuna).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/18-01/0046, URBROJ: 532-04-02-20/4-20-21 od 8. rujna 2020. u točki I. izreke usvojen je prijedlog u ovom upravnom sporu zainteresiranih osoba, suvlasnika poslovnog prostora u Z. za obnovu postupka u predmetu postavljanja reklama, kipova i ventilacijske cijevi na građevini u Z. pravomoćno dovršenog inspekcijskim rješenjem KLASA: UP/I-612-08/18-01/0046, URBROJ: 532-04-02-20/4-18-1 od 7. rujna 2018. Točkom II. izreke rješenja odgođeno je izvršenje navedenog inspekcijskog rješenja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-612-08/20-02/0136, URBROJ: 532-06- 01-02-02/1-20-2 od 28. prosinca 2020., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u postupku pogrešno primijenjeno materijalni propis. Navodi kako su ona i X. C.-L. bile jedine stranke u postupku te da je kao vlasnica dvaju stanova u zgradi u Z., a u kojem podrumu zgrade se nalazi predmetni poslovni prostor u kojem posluje restoran A., podnijela Ministarstvu kulture i medija prijavu nezakonitih aktivnosti na kulturnim dobrima na navedenoj adresi. Poziva se na odredbu članka 4. stavka 1. i članka 53. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra kako su suvlasnici poslovnog prostora morali zatražiti da im se prizna svojstvo stranke u postupku. Navodi kako se protiv rješenja od 9. srpnja 2018., a protiv kojeg rješenja je bila dopuštena žalba koja nije podnesena i koje je postalo pravomoćno, nije mogao podnijeti prijedlog za obnovu postupka. Nadalje navodi kako činjenica što su suvlasnici zakupodavci poslovnog prostora u kojem se nalazi restoran nije nova činjenice kao što ni ugovor o zakupu nije novi dokaz, a koji bi doveli do drugačijeg rješenja da su bili izneseni u dosadašnjem postupku. Poziva se i na odredbu članka 98. stavka 5. i odredbu članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Također navodi da tuženik nije obrazložio kako to postojanje ugovora o zakupu utječe na konačno rješavanje upravne stvari, kada je u prethodnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je investitorica upravo X. C.-L.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje trošak upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je u postupku utvrđeno da su suvlasnici poslovnog prostora u Z., podnijeli nadležnom tijelu prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 7. rujna 2018. te da su u prijedlogu naveli kako su oni kao zakupodavci predmetnog poslovnog prostora zaključili Ugovor o zakupu 20. veljače 2014., sa trgovačkim društvom A. d.o.o. iz Z. kao zakupoprimcima. Ističe kako je u navedenom prijedlogu istaknuto da gđa. X. C.-L. kojoj su rješenjem naloženi radovi ne može biti investitor u svezi bilo kakvih radova vezanih za uređenje ventilacije na zgradi u ulici A. Š.. Poziva se na odredbu članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku te navodi kako je uvidom u Ugovor o zakupu od 20. veljače 2004., utvrđeno da je isti sklopljen između suvlasnika predmetnog poslovnog prostora u Z., kao zakupodavca i A. – ugostiteljstvo, trgovina, turizam i usluge d.o.o., iz Z. po direktoru X. C.-L. kao zakupnika te smatra da je ispravno naloženo da se u ponovljenom postupku mora nedvojbeno utvrditi tko je u konkretnom slučaju investitor radova kojem se može naložiti usklađenje izvedenih radova sa odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 12. svibnja 2021. u kojem u bitnome ponavlja navode iznesene u tužbi.

8. Zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, V. M. iz Z., R. M. iz Z. i Z. Č. iz Z., očitovale su se na navode iz tužbe i odgovora na tužbu. U bitnome navode kako je Zakonom o općem upravnom postupku jasno propisan i jedan od razloga za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka – obnove postupka "da osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku." Smatraju kako oni kao suvlasnici nekretnine i ventilacije koja se nalazi na pročelju zgrade trebaju sudjelovati u postupku kao stranke. Navode kako je investitor sukladno zakonskim odredbama osoba koja je vlasnik nekretnine ili u ima pravni interes na nekretnini time što temeljem nekog pravnog osnova polaže pravo na nekretnini, a kojim pravima na nekretnini ima položaj investitora. Ističu kako su u spis dostavile Ugovor o zakupu iz kojeg je vidljivo tko drži u zakupu predmetnu nekretninu koja je u vlasništvu zainteresiranih osoba.

9. Predlažu da Sud odbije tužbeni zahtjev te potražuju trošak upravnog spora.

10. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 11. veljače 2022., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tuženika i zainteresiranih osoba.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 12. Odredba članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupu (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), propisuje mogućnost obnove upravnog postupka, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

13. Odredbom članka 126. st. 3. ZUP-a, propisano je da ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.

14. Prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20.) vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.

15. U predmetnom slučaju pravilno je tijelo zaključilo kako su na zakonu osnovani razlozi za ponavljanje postupka, okončanog rješenjem KLASA: UP/I-612- 08/18-01/0046, URBROJ: 532-04-02-20/4-18-1 od 7. rujna 2018., a kojim je investitorici X. C.-L. iz Z., naloženo između ostaloga da u roku 8 dana podnese zahtjev za način usklađenja zatečenog stanja izvedenih neodobrenih radova postavljanja reklama, kipova i ventilacijske cijevi na građevini u Z. sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te da nakon dobivenog odobrenja izvrši radove na korekciji izvedenog stanja. Naime, u tom inspekcijskom postupku nije nedvojbeno utvrđeno tko je investitor radova kojem se nalaže usklađenje izvedenih radova sa odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a sve s obzirom na nespornu činjenicu da su zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, suvlasnici predmetnog poslovnog prostora u Z. i koji su prema podacima spisa kao suvlasnici sklopili Ugovor o zakupu od 20. veljače 2004., kao zakupodavci s A. – ugostiteljstvo, trgovina, turizam i usluge d.o.o. iz Z. po direktoru X. C.-L., kao zakupnikom, pa su stoga i ujedno trebale biti uključene kao stranke u predmetnom pravomoćno okončanom upravnom postupku.

16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, primjenom gore citiranih odredbi ZUP-a, na ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spis i priležeću dokumentaciju, prema ocjeni ovoga suda osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela temelje se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužiteljica prigovorima iznesenim u tužbi nije dovela u sumnju. Osobito stoga, jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u tijeku upravnog postupka (žalba) i na koje (prigovore) se tuženik očitovao u obrazloženju svoje odluke i odgovoru na tužbu, iznijevši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. U odnosu na prigovor tužiteljice da se protiv rješenja od 9. srpnja 2018., a protiv kojeg nije bila podnesena žalba i koje je postalo pravomoćno nije mogao podnijeti prijedlog za obnovu postupka, valja naglasiti da se upravo obnova postupka kao izvanredni pravni lijek može pokrenuti kada se protiv rješenja ne može izjaviti žalba, a žalba se ne može izjaviti protiv prvostupanjskog rješenja nakon isteka roka za žalbu, kad žalba u tom trenutku nije izjavljena (što je u konkretnom slučaju), ili ako žalba protiv prvostupanjskog rješenje nije dopuštena.

18. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke.

19. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

18. Odluka o trošku u točki III. izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a, a sastoji se od troška zastupanja zainteresiranih osoba po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu od 7. veljače 2022. i zastupanja na ročištu 11. veljače 2022., u iznosu od po 2.500,00 kuna uvećano za PDV 25%, dakle 6.250,00 kuna, a koji iznos je uvećan za 20% zbog zastupanja tri osobe (ukupno 7.500,00 kn), sve sukladno iznosu propisanom odredbom Tbr. 23., Tbr. 36., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

U Zagrebu, 18. veljače 2022. godine

Sutkinja:

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.