REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-730/2018-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja protutuženika M. S., S., O.: …, zastupanog po punomoćnici M. P. odvjetnici u

S., protiv tuženika protutužitelja N. S. S., O.: …, zastupanog po punomoćnicima iz Z. K. B. i B. P. odvjetnicama u S., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja protutuženika osobno sa punomoćnicom i zamjenika punomoćnika tuženika protutužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 18.02.2022.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju NZJZ SDŽ da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju

dr.med M. S. na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 01.ožujka

2015.godine do 21.svibnja 2018.godine iznos od 211.505,97 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate:

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.04.2015.godine do isplate;

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.05.2015.godine do isplate;

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.06.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.07.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.08.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.09.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.01.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.02.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.03.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.04.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.05.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.06.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.07.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.08.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.09.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.10.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.11.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.12.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.01.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.02.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.03.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.04.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.05.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.06.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.07.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.08.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.09.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.10.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.11.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.12.2017.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.01.2018.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.02.2018.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.03.2018.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.04.2018.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.05.2018.godine do isplate,

- na iznos od 5.423,23 Kuna od 15.06.2018.godine do isplate.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika protututužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju-protutuženiku iznos od 27.116,15 Kuna sa zateznom kamatom od 27.03.2015.godine do 31.07.2016.godine po stopi od 8,14% godišnje, a od 01.07.2016.godine do 31.12.2016.godine po stopi od 7,88 % godišnje, a od 01.siječnja 2017.godine po stopi od 7,68 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno članku 29.ZOO-a do konačnog namirenja.''

IV/ Nalaže se tuženiku protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju protutuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 34.375,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 23.08.2018.godine tužitelj protutuženik ističe da je radnik tuženika u neprekinutom radnom odnosu na neodređeno vrijeme u osmosatnom ratnom vremenu, a od 02.01.2018.godine do 21.05.2018.godine u šestosatnom radnom vremenu iz razloga što da se nalazio u kumulativnom radnom odnosu sa MF u S. dva sata dnevno. Ističe se da su ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine stranke ugovorile osmosatno radno vrijeme. Navodi se da je tužitelj pred ovim sudom vodio sudski spor protiv tuženika broj IV P- 841/09 u kojem da je donesena pravomoćna i ovršna presuda 10.12.2010.godine kojom da je tuženik bio u obvezi rasporediti tužitelja na radno mjesto voditelja službe zdravstvene ekologije. Ističe se da obzirom da tuženik u paricijskom roku nije izvršio navedenu presudu da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred ovim sudom Ovr- 6471/11 u kojem da je doneseno rješenje o ovrsi od 23.studenog 2011.godine, a kojim da je tuženiku naloženo da tužitelja rasporedi na radno mjesto voditelja službe za zdravstvenu ekologiju, te da je u tom ovršnom postupku tuženik podneskom od 23.07.2012.godine obavijestio sud kako je na sastanku između predsjednika UV tuženika, ravnateljice zavoda i tužitelja postignut dogovor da ovršenik (tuženik) se obvezuje tužitelju isplaćivati plaću prema koeficijentu za obračun plaće na 2,60 i isplaćivati mu plaću za puno radno vrijeme 8 sati jer da je isti u kumulativnom radnom odnosu sa MF, te da je tužitelj iz razloga što je postignut takav

dogovor povukao prijedlog za ovrhu i da je ovršni postupak obustavljen. Navodi se da u razdoblju od 01.ožujka 2015.godine do 21.svibnja 2018.godine tuženik nije isplaćivao tužitelju plaću za puno radno vrijeme osam sati, već da mu je mjesečno isplaćivao manju plaću u bruto iznosu od 5.423,23 Kune mjesečno, odnosno ukupno za 39 mjeseci iznos od 211.505,97 Kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Zaključno tužitelj tužbom potražuje da mu tuženik na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 01.03.2015.godine do 21.svibnja 2018.godine isplati ukupno iznos od 211,505,97 Kuna, a po mjesecima 5.423,23 Kune bruto. 2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11 spisa) ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje, tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj kod istog bio u radnom odnosu te neosporava činjenicu da je isti imao zaključen ugovor o radu od šest sati dnevno, ali ističe da je preostala dva sata radio na MF u S., te

navodi da je tužitelj bio isplaćivan sukladno ugovoru o radu točno za onaj broj sati za koje je imao zaključen ugovor o radu sukladno Zakonu o radu i općim aktima tuženika. Nadalje tuženik ističe da je Odlukom o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu tuženika od 27.09.2012.godien propisano da radnicima tuženika koji u nepunom radnom vremenu koje izvode nastavu za potrebe Sveučilišta pripada pravo na poseban dodatak za pripremu za nastavu, te da je taj dodatak predstavljao razliku koju bi radnici ostvarili do punog iznosa osnovne plaće da kod tuženika rade s punim radnim vremenom. Navodi se da je Pravilnikom o radu od 10.09.2014.godine definirana isplata radnicima koji se nalaze u kumulativnom radnom odnosu. Ističe se da je tužitelj sukladno svemu navedenom plaćen sukladno odrađenim satima kod tuženika za šest sati dnevno. Navodi se da je tužitelj dana 23.05.2018.godine podnio tuženiku zahtjev da pređe na osmosatno radno vrijeme te da je tome udovoljeno te da je tužitelj prekinuo radni odnos u trajanju dva sata na MF. Zaključno se ističe da je tužbeni

zahtjev neosnovan jer da je nemoguće da tužitelj sukladno odredbama Zakona o radu za redovito radno vrijeme ima zaključen ugovor o radu za radno vrijeme duže od 40 sati tjedno, te da je tužitelju bez pravnog osnova u razdoblju od 01.listopada 2014.godine do 28.veljače 2015.godine isplaćen iznos od 27.116,15 Kuna te da je tužitelj tek naknadno utvrdio da je pogreškom prilikom obračuna sredstava došlo do navedene isplate pa da postoji obveza vraćanja tog iznosa od strane tužitelja tuženiku sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a. U tom smislu je tuženik postavio protutužbeni zahtjev kojim traži od tužitelj proutuženika isplatu navedenog iznosa od 27.116,15 Kuna sa kamatom od 27.03.2015.godine do 31.07.2016.godine. Navedena protutužba se vodi pod poslovnim brojem Pr-901/2018 te je na ročištu od 20.veljače 2019.godine obzirom da je protutužba u vezi sa glavnim tužbenom zahtjevom odlučeno da se spaja postupak po protutužbi tuženika zaveden pod poslovnim brojem Pr-901/18 sa predmetnom pravnom stvari koja se vodi po poslovnim brojem Pr-730/2018.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine (list 5 i 55 spisa); podneska ovršenika (tuženika) od 20.07.2012.godine (list 6 i 69 spisa); zapisnika sa sastanka održanog dana 06.07.2012.godine (list 7-8 te 51-52 spisa); rješenja ovog suda Ovr-6471/11 od 22.10.2012.godine (list 9 i 70 spisa); Odluke tuženika o izmjeni Pravilnika o radu tuženika od 10.09.2014.godine (list 17 spisa); odluke i zaključka tuženika od 10.09.2014.godine (list 18 spisa); platnih podataka tužitelja (list 20-21 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine (list 22 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009.godine (list 25 spisa); dopisa tuženika-protutužitelja tužitelju protutuženiku od 26.03.2015.godine (list 26 spisa); dopisa tuženika- protutužitelja tužitelju od 05.04.2017.godine (list 27-28 spisa); odluke o izmjeni Pravilnika o radu NZJZ od 10.09.2014.godine (list 29

spisa); obračunskih lista plaće tužitelja (list 30-44 spisa); aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.10.2012.godine (list 49-50 spisa); odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu tuženika od 27.09.2012.godine (list 53 spisa); aneksa II. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.10.2016.godine (list 54 spisa); presude ovog suda IV P-841/09 od 10.12.2010.godine (list 56-65 spisa); prijedloga za ovrhu (list 66-68 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 73 spisa); zz tuženika Ž. K. (list 73-74 spisa); svjedokinje J. N. (list 77 spisa); svjedokinje I. T. (list 77-78 spisa); svjedoka A. B. (list 83-84 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika djelomično je osnovan.

5. Protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti je neosnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.03.2015.godine do 21.svibnja 2018.godine bio radnik tuženika koji je dio radnog vremena od šest radnih sati radio kod tuženika, a ostatak radnog vremena do punog radnog vremena je bio u kumulativnom radnom odnosu na MF u

S. Sporna je činjenica pripada li tužitelja neisplaćena razlika plaće vezano za kumulativni radni odnos na MRF u mjesečnim iznosima od po

5.423,23 Kuna za dva radna sata za navedeno razdoblje odrađena na navedenom fakultetu, a u ukupnom iznosu od 211.505,97 Kuna ili ga je pripadala samo naknada plaće za 6-satno radno vrijeme bez dva sata kumulativnog rada na MF u S. za koju tuženik ističe da mu je uredno plaćeno , te da li je sukladno

tome u periodu od 27.03.2015.godine do zaključno 31.srpnja 2016.godine kako je tuženik protutužitelj istakao u protutužbi tužitelj stekao bez osnove plaćeni mu ukupni iznos na ime plaće u iznosu od 27.116,15 Kuna.

7. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine (list 5 spisa) proizlazi da je tuženik protutužitelj tužitelju protutuženiku u članku 1. citiranog ugovora utvrđuje da se tužitelj kod tuženika kontinuirano nalazi u radnom odnosu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009.godine, aneksa 1. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.10.2012.godine i aneksa 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.10.2016.g. i to u od 02.05.1991.godine u osmosatnom radnom vremenu, a od 02.01.2008.godine u šestosatnom radnom vremenu u šestosatnom radnom vremenu iz razloga što da se tužitelj nalazio u kumulativnom radnom odnosu sa MF u S. dva sata dnevno, te

da se tim ugovorom o radu od 21.05.2018.godine nastavlja kontinuitet radnom odnosa između tužitelja i tuženika kao poslodavca. Prema ovom ugovoru tužitelj treba obavljati posao voditelja odjela-centra za gerontologiju. U članku 13. navedenog ugovora jasno je ugovoreno da suglasnošću stranaka danom potpisivanja tog ugovora o radu od 21.05.2018.godine prestaju važiti i stavljaju se van snage svi prethodni navedeni ugovori i aneksi i to ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009.godine, te aneksa 1. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.10.2012.godine i aneksa 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.10.2016.g. U tom smislu iz navedenog članka 13. citiranog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.god jasno proizlazi da među strankama u ovom postupku je jedino i isključivo bio na snazi citirani ugovor o radu od 21.05.2018.godine budući su suglasnošću stranaka u ovom postupku stavljeni izvan snage spomenuti ugovor o radu i aneksi tog ugovora. Prema članku 6. ovog ugovora koji je među strankama jedini ostao na snazi proizlazi da će tužitelj kao radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a u odnosu na pitanje plaće tužitelja je ugovoreno odredbom članka 10. da za poslove ugovorene u članku 3. tog ugovora u redovitom radnom vremenu radnik – tužitelj ima pravo na obračun i isplatu plaće prema mjerilima utvrđenim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona, Kolektivnim ugovorima i Pravilnikom o radu. Da su tužitelj i tuženik ugovorili zapravo puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (osam sati dnevno) je razvidno i iz očitovanja tuženika u ovršnom postupku podneskom od 20.07.2012.godine (list 6 spisa) koji se vodio kod ovog suda pod brojem Ovr-6471/11 te u kojem je tuženik obavijestio u svojstvu ovršenika sud da je na sastanku između predsjednika UV,

ravnateljice i primarijusa tužitelja u ovom postupku postignut načelan dogovor kako bi se okončao ovršni postupak, te da je tuženik u tom smislu pristao izmijeniti tužitelju koeficijent za obračun plaće na 2,60 i isplaćivati mu plaću za puno radno vrijeme te da sukladno tome treba promjeniti svoj Pravilnik o radu na idućoj sjednici UV. Iz pregledanog zapisnika sa sjednice od 06.srpnja 2012.godine na kojoj su bili prisutni tadašnja ravnateljica tuženika J. N., predsjednik U. A. B.,

te tužitelj i zapisničarka I. T. je razvidno da je dogovreno na toj sjednici da će tuženik tužitelju sukladno presudi isplatiti razliku plaće između njegovog mjesta i mjesta voditelja službe i dati mu koeficijent voditelja službe kao i drugim voditelja službe sukladno Statutu najdulje do isteka mandata ravnateljice. Također je dogovoreno da će tuženik tužitelju ponuditi aneks ugovora o radu na način da će mu se za kumulativni radni odnos sa MF isplaćivati plaća od strane tuženika za puno

radno vrijeme od osam sati. Obzirom na navedene dogovore tužitelja i tuženika jasno proizlazi da je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja radi svega rješenjem ovog suda Ovr- 6471/11 od 22.10.2012.godine povukao prijedlog za ovrhu zbog čega je navedena ovrha obustavljena.

8. Iz Odluke o izmjeni Pravilnika o radu NZJZ od

10.09.2014.godine (list 17 spisa) proizlazi da je članak 117. Pravilnika o radu tuženika izmijenjen na način da glasi da radnicima s ugovorenim poslovima u nepunom radnom vremenu, a koji puno radno vrijeme ostvaruju kumulativnim radnim odnosom sa fakultetom ili visokim učilištem da će se obračunat i isplatiti plaća za stvarno odrađene sate u Z. prema ugovoru o radu, a kojeg da radnik ima sa Z. primjenom osnova i mjerila iz članka 111.stavka 1. ovog Pravilnika, te je navedena izmjena tuženikovog Pravilnika o radu stupila na snagu od 01.10.2014.godine. Iz pregledane odluke i zaključka od 10.09.2014.godine (list 18-19 spisa) proizlazi da je UV tuženika jednoglasno donijelo odluku o izmjeni Pravilnika o radu tuženika mjenjajući članak 117. tako da isti glasi da radnicima s ugovorenim poslovima u nepunom radnom vremenu, a koji puno radno vrijeme ostvaruju kumulativnim radnim odnosom sa fakultetom ili visokim učilištem da će se da će se obračunat i isplatiti plaća za stvarno odrađene sate u Z. prema ugovoru o radu, a kojeg da radnik ima sa Z.

primjenom osnova i mjerila iz članka 111.stavka 1. ovog Pravilnika. Iz pregledanih podataka iz registra zaposlenih u javnom sektoru, a o platnim podacima tužitelja proizlazi da je tuženik evidentirao rad tužitelja na nepuno radno vrijeme od šest sati s početkom primjene od 02.01.2008.godine, a šestosatno vrijeme je tuženik ugovorio s tužiteljem i ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009.godine (list 25 spisa).

9. Iz pregledanog dopisa tuženika od 26.03.2015.godine (list 26 spisa) proizlazi da tuženik protutužitelj izvješćuje tužitelja protutuženika da je uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće primjetio da je istome greškom izvršena isplata plaće za kumulativni radni odnos od 01.10.2014.godine do 28.02.2015.godine ističući da je tužitelj u vremenu od 01.10.2014.godine do 28.02.2015.godine ukupno bez valjanog pravnog osnova primio bruto iznos od 27.116,15 Kuna, te je pozvan u pravnu službu radi dogovora o vraćanju iznosa. Isti se o istim činjenicama obavještava i podneskom tuženika od 05.04.2017.godine (list 27-28 spisa).

10. Iz obračunskih listića plaća tužitelja (list 34-44 spisa) proizlazi da bi u smislu visine potraživanja ukoliko bi tužitelja pripadala za utuženo razdoblje za kumulativni radni odnos – rad na MF u S. pripadala bruto plaća u utuženim

mjesečnim iznosima od 5.423,23 Kuna, a koji se iznos u ovim obračunskim listama navodi kao korekcija bruto plaće – kumulativni radni odnos (pozitivno).

11. Iz pregledanog aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.10.2012.godine i to članka V istog ugovora proizlazi da je tim aneksom ugovorena isplata plaće tužitelju za 6-satno radno vrijeme u NZ jer da se isti nalazi u kumulativnom radnom odnosu dva sata dnevno na MF u S. (list 50 spisa).

12. Iz pregledane odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu tuženika od 27.09.2012.godine proizlazi da je tom odlukom određeno da dodatak za pripremu za nastavu bi se obračunavao na na osnovnu plaću radnika i da bi iznosio razliku koju bi radnici ostvarili do punog iznosa osnovne plaće da u NZ rade s punim radnim vremenom (list 53 spisa), dok je aneksom II ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.10.2016.godine utvrđena promjena naziva službe prema kojoj izmjeni tužitelj je trebao obavljati poslove voditelja C. za geronotologiju (list 54 spisa).

13. Iz pregledane pravomoćne i ovršne presude ovog suda IV P-841/09 od 10.12.2010.godine (list 56-65 spisa) proizlazi da je tom presudom utvrđeno da odluka tuženika o otkazu aneksa IV ugovora o radu s ponudom izmjenjenog ugovora o radu od 02.rujna 2009.godine nije dopuštena, te da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju na radno mjesto službe službe za zdravstvenu ekologiju i da radni odnos tužitelja nije prestao, te je ovom odlukom naloženo tuženik rasporediti tužitelja na radno mjesto voditelja službe za zdravstvenu ekologiju i naloženo mu je da za razdoblje od nedopuštenog i nezakonitog otkaza ugovora o radu od 02.rujna 2009.godine do 30.rujna 2009.godine na ime razlike plaće isplati tužitelju ukupno 4.318,30 Kuna.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja M. S. (list 73 spisa) proizlazi da

je bio djelatnik tuženika i da je umirovljen …. Ističe da je ugovorom o

radu bilo ugovoreno 8 satno radno vrijeme, a od početka 2008. da je dogovoreno 6 satno radno vrijeme, s tim da mu je isplaćivana plaća za 8 satno radno vrijeme. Ističe da je bio u kumulativnom radnom odnosu sa MF u S. 2 sata

dnevno. Navodi da s obzirom da ga tuženik po pravomoćnoj presudi ovoga suda nije vratio na radno mjesto voditelja službe za zdravstvenu ekologiju da je pokrenuo ovršni postupak u kojem da je došlo do dogovora sa tuženikom da mu se isplaćuje plaća za 6 satno radno vrijeme kao i naknada za pripremnu nastavu koja bi pokrila razliku plaće za 8 satno radno vrijeme i razliku koeficijenta. Naime ističe da mu tuženik nije mogao dati pripadajući koeficijent niti ga vratiti na to radno mjesto na kojem je bio drugi djelatnik. Ističe da je taj dogovor prikazan u sporazumu iz srpnja 2012, te da je do veljače 2015. primao plaću na takav način, a nakon toga da mu je bez ikakvog obrazloženja uskraćena ta plaća te da je primao plaću za 6 satno radno vrijeme. Navodi da je prihvatio radno mjesto voditelja odjela/C. za gerontologiju kod tuženika jer da mu nije ponuđeno nikakvo drugo radno mjesto, te da je to bilo u okviru spomenutog sporazuma. Tužitelj ističe da je ga je tuženik plaćao za osmosatno radno vrijeme, a temeljem izvršenog rada kao i druge liječnike, te da je on bio jedini liječnik iz NZ koji je radio na MF. Isti navodi da je u kumulativnom radnom

odnosu sa F. sam bio od 2008. do odlaska u mirovinu.

15. Iz iskaza zz tužene Ž. K. proizlazi da je ravnateljica tuženika od 19. svibnja 2018., a u 2014. i 2015. da je bila zamjenica bivše ravnateljice J. N.. Ističe da je prije toga bila član stručnog vijeća kao Voditelj službe za školsku medicinu. Ističe da je kao ravnateljica donosila odluke i sklapala ugovore o radu pa tako i sa tužiteljem pa da nije upoznata kako je dogovoreno njegovo radno vrijeme u ugovoru o radu. Ističe da nije nazočila sastanku kad je postignut sporazum između tužitelja i tuženika po povratku na posao nakon pravomoćne presude. Navodi da se mijenjao pravilnik o radu vezano za kumulativni radni odnos te da zna da se pričalo da je taj kumulativni odnos siva zona i da nema osnove za plaćanje radniku za 8 satno radno vrijeme. Ista ističe da je to pričala ravnateljica koja je kazala da ne želi probleme. Navodi da je tužitelj bio jedini djelatnik koji je radio na ovakav na čin kumulativno sa MF, a da danas tuženik nema takvih radnika. Svjedokinja ističe da

kad je postala ravnateljica tuženika da je izmijenila ugovor o radu tužitelju na njegovu zamolbu da se vrati raditi na 8 satno radno vrijeme jer da je s obzirom da je isti profesor i to jedini profesor kod tuženika smatrala da je u redu to napraviti 6 mjeseci prije njegove mirovine. Ističe da su zaključili novi ugovor na 8 satno radno vrijeme, koje vrijeme da je tužitelj i radio kod tuženika. Ista navodi da ne zna na koji način je isti riješio rad na MF u S., ali da je kod tuženika isti primao plaću za 8 satno radno vrijeme kako je i radio.

16. Iz iskaza saslušane svjedokinje J. N. (list 77-78 spisa) proizlazi da je ista bila ravnateljica tuženika od ožujka 2010. do svibnja 2018., a kad je postala ravnateljica da tužitelj već imao ugovore o radu kod tuženika za 6 satno radno vrijeme, a 2 sata da je radio na MF prema ugovoru o radu kojeg da ima

zaključenog s MF. Navodi da obzirom da je isti tražio da mu se

plati kao da radi 8 sati za tuženika da je došlo je do sastanka u srpnju 2012., a vezano za postupak ovrhe kojeg da je tužitelj imao prema tuženiku. Ista ističe da je nakon toga u pravilniku o radu tuženika unesena odredba da se djelatniku koji radi kumulativno u drugoj ustanovi može platiti plaća kao da radi 8 sati kod tuženika. Ista ističe da se zato otprilike dvije godine na taj način plaćalo tužitelju iako da je u ugovoru o radu i dalje stajalo da isti radi kod tuženika 6 sati. Nadalje ista navodi da je tužitelj cijelo razdoblje radio 6 sati kod tuženika. Ista navodi da s obzirom na reviziju, inspekcije, anonimne prijave te medijske natpise, da je promijenjen pravilnik o radu pa je ova odredba ukinuta, te da je u međuvremenu bila i prijava radničkog vijeća gdje se mene optužilo da radim suprotno zakonu. Ističe se da ovakav radni odnos kumulativni nije bio sukladan zakonu. Ista navodi da je bila pozvana i od strane župana kao vlasnika i osnivača tuženika, te da je tuženik nastavio plaćati još neko vrijeme tužitelju i to greškom kao da je radio 8 sati kod tuženika, a da radio je 6 sati i to zato što da računovodstvo nije dobilo izmjenu pravilnika. Svjedokinja navodi da bi se pravilnik promijenio potrebno je bilo proći cijelu proceduru i to suglasnost radničkog vijeća, stručnog vijeća i upravnog vijeća.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje I. T. proizlazi da je ista djelatnica tuženika od 2012.godine na radnom mjestu stručnom suradnika potom voditelja odsjeka za pravne poslove, zatim voditelja zajedničkih službi te od rujna 2018. da je zamjenik ravnatelja. Ističe da s obzirom da je odsjek za pravne poslove bio u sklopu odjela za kadrovsko tehničke poslove, a koji odjel da je utvrđivao parametre za plaću djelatnika da joj je poznato da je tužitelj bio u kumulativnom radnom odnosu sa tuženikom i MF, te je istakla da misli da je radio kod tuženika 6

sati. Ističe da je otprilike 3 do 5 godina određeno da djelatnik prima plaću za onoliko sati koliko radi kod tuženika ukoliko se radi o djelatniku u kumulativnom radu. Navodi da je samo tužitelj bio djelatnik koji je radio u kumulativnom radnom odnosu. Ističe da se sjeća da je bio sastanak u srpnju 2012. kojim je nazočila J. N., A. B. , tužitelj, te da je ona bila zapisničar. Ističe da s obzirom da je prošlo više od 7 godina od tada da je pred ročište pogledala zapisnik i podsjetila se što se tada događalo. Navodi da je očito ono što je dogovoreno i napisano u zapisniku. Ista navodi da joj je poznato mi je da tužitelj od svibnja 2018. pa do odlaska u mirovinu je primao plaću za 8 satno radno vrijeme jer da je u tome periodu i radio 8 sati.

18. Iz iskaza svjedoka A. B. proizlazi da je tužitelj imao paralelno dva ugovora o radu na puno radno vrijeme a koji da nisu bili istog datuma, ali da su tekli u isto vrijeme, a što da svjedok smatra jedinstvenim primjerom. Ističe se da je tužitelj imao naknadno zaključen ugovor o radu prema kojem je 6 h rada provodio u Z. kod tuženika, a 2 h na MF te da on osobno ne zna koji su kriteriji za isplatu plaće tužitelja primjenjeni u utuženom razdoblju i po kojem koeficijentu. Smatra da tuženik nikad nije imao obvezu tužitelju isplaćivati plaću za 8 h radno vrijeme već da je imao obvezu isplaćivati plaću za 6 h rada a preostala 2 h je imao obvezu isplaćivati MF. Ističe se da je postojala presuda ovog suda u 12 mj. 2010. prema

kojoj je tuženik tužitelja treba rasprediti na radno mjesto voditelja službe zdravstvene ekologije te da je vođen od tužitelja i ovršni postupak jer da ga tuženik nije rasporedio na navedeno radno mjesto, ali ističe da takvo radno mjesto nije tada postojalo pa da ga nije ni mogao na to radno mjesto rasporediti. Ističe da je on bio član upravnog vijeća u periodu kad se pokušavao postići dogovor s tužiteljem i upoznat je s odlukom i zaključkom tuženika od 10. 9. 2014. ali smatra što je istakao da tužitelju nije trebala biti isplaćivana plaća za 8 h radno vrijeme. Navodi da je sa tužiteljem postignut dogovor da mu se na neki način izmisli koeficijent. koji bi odgovorao koeficijentu radnog mjesta voditelja službe zdravstvene ekologije za koje da je sud utvrdio da tužitelj treba biti raspoređen. Svjedok je potvrdio činjenicu da se njegov potpis nalazi na zapisniku sa sastanka od 06.07.2012.godine.

19. Temeljem odredbe članka 90.stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Nadalje, temeljem stavka 3. istog članka ako plaća nije određena na način iz stavka 1. i 2. ovog članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. ZR-a plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, te temeljem stavka 4. istog članka plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu.

20. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku je razvidno da je tužitelj kod tuženika bio do odlaska u mirovinu u kontinuiranom radnom odnosu te da je isti imao s tuženikom zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009.godine te aneks 1. tog ugovora od 12.10.2012.godine te aneks 2. tog ugovora od 06.10.2016.godine, te da je od 02.05.1991.godine do 02.01.2008.godine radio u osmosatnom radnom vremenu, a od 01.01.2008.godine u šestosatnom radnom vremenu budući se dio radnog vremena nalazio u kumulativnom radnom odnosu s MF u S. od 2 sata dnevno. Među strankama u ovom postupku

nije sporno da je zadnji ugovor tužitelja s tužiteljem onaj od 21.05.2018.godine (list 5 spisa), a iz kojeg ugovora je i razvidno na koliko je radnih sati tuženik imao obvezu raditi kod tuženika, koje je sve ugovore sa tuženikom imao i temeljem čega mu se obračunavala plaća. Sve navedeno i proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine (list 5 spisa) budući su ugovor o radu i svi aneksi ugovora spomenuti u članku 1. tog ugovora. Posebno je potrebno istaći da je temeljem članka 8. ZR-a propisano da u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni se pridržavati odredbi ovog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi i drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, te je sukladno stavku 4. istog članka ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U skladu s navedenim treba istaći da je odredbama citiranog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine i to člankom 6. istog ugovoreno između tužitelja i tuženika da će tužitelj raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a da se raspored tog radnog vremena utvrđuje tuženikovim Pravilnikom o radu te odlukom o rasporedu radnog vremena, a člankom 10. navedenog ugovora da je ugovoreno da za poslove ugovorene u članku 3. tog ugovora u redovitom radnom vremenu tužitelj ima kao radnik pravo na obračun i isplatu plaće prema mjerilima utvrđenim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona, Kolektivnim ugovorima i Pravilnikom o radu o čemu će radnik dobiti potvrdu. Tužitelju protutuženiku pripada prema mišljenju ovog suda plaća za puno radnom vrijeme i to osmosatno radno vrijeme, odnosno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tužene Ž. K., te posebice J. N. (list

svjedokinje I. T. i svjedoka A. B. jasno proizlazi da su isti upoznati da je tužitelj u utuženom razdoblju radio 6 sati kod tuženika i 2 sata na M.F.

kumulativno. Međutim, iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine jasno proizlazi da ugovor o radu i aneksi tog ugovora temeljem kojih je bilo ugovoreno da tužitelj kod tuženika radi samo 6 sati su stavljeni izvan snage, te da su tužitelj i tuženik kao stranke ugovora o radu slobodnom voljom citiranim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine suglasno ugovorili člankom 13 tog ugovora da prijašnji ugovor o radu na neodređeno vrijeme i aneksi 1 i 2 tog ugovora stavljaju danom potpisa tog ugovora izvan snage, a što treba tumačiti da u pogledu radnog vremena i obračuna plaće tužitelja da je volja ugovornih strana tužitelja i tuženika bila upravo ono što je ugovoreno člankom 6. i 10. citiranog ugovora o radu od 21.05.2018.godine, a to je puno radno osmosatno vrijeme od čega šest radnih sati otpada na rad kod tuženika, a dva radna sata na kumulativni rad tužitelja na MF. Obzirom da su prijašnji ugovor i aneks 1. i 2. tog ugovora prestali važiti i stavljeni su van snage tužitelj i tuženik se trebaju pridržavati onog što je ugovoreno ugovorom od 21.05.2018.godine, a to je osmosatno radno vrijeme (40 sati tjedno) i odredbi Pravilnika o radu tuženika i Zakona o radu u odnosu na obračun plaće tužitelju. Ovo naročito proizlazi iz nesporno utvrđene činjenice da je svemu navedenom prethodio sporazum stranaka u ovom postupku budući su se tužitelj i tuženik na sjednici od 06.srpnja 2012.godine sporazumjeli da će tužitelju biti ponuđen aneks ugovora o radu na način da će mu se za kumulativni radni odnos sa MF

isplaćivati plaća od strane zavoda za puno radno vrijeme od 8 sati. Ovo je razvidno iz pregledanog i potpisanog zapisnika sa sastanka održanog 06.srpnja 2012.godine (list 7- 8 spisa) na kojem su bili svjedokinja u ovom postupku J. N. tadašnja

ravnateljica, svjedok A. B., tužitelj i svjedokinja I. T.. Svi navedeni svjedoci i tužitelj su tada potpisali zapisnik kojim su izjavili upravo navedeno da će tužitelju biti ponuđen aneks ugovora o radu na način da će mu se za kumulativni radni odnos sa MF isplaćivati plaća od strane zavoda za puno radno vrijeme od 8

sati. Također ovo jasno proizlazi i iz postupanja samog tuženika-protutužitelja koji je u ovršnom postupku Ovr-6471/11 od 20.07.2012.godine naveo da pristaje na zahtjev tužitelja protutuženika da mu izmijeni koeficijent za obračun plaće na 2,60 i da mu isplaćuje plaću na puno radno vrijeme od 8 sati jer da je isti u kumulativnom radnom odnosu sa MF, te je i sam naveo da tuženik u tom pravcu treba izmijeniti svoj Pravilnik o radu, a što je razvidno iz podneska tuženika kao ovršenika od 20.07.2012.godine (list 6 spisa). Ovo je razvidno i iz činjenice što je tuženik protutužitelj odlukom od 10.09.2014.godine uistinu i postupio po navedenom i izmjenio članak 117. svog Pravilnika o radu ističući da radnicima u ugovorenim poslovima u nepunom radnom vremenu, a koji puno radno vrijeme ostvaruju kumulativnim radnim odnosom sa fakultetom ili visokim učilištem obračunat će se i isplatiti plaća za stvarno odrađene sate u Z. prema ugovoru o radu koji radnik ima sa Z. primjenom osnova i mjerila iz članka 111. st. 1. ovog Pravilnika, a što je vidljivo iz pregledane odluke o izmjeni Pravilnika o radu tuženika od 10.09.2014.godine (list 17 spisa), a navedeno je uneseno podjednako i u odluke i zaključke tuženika od 10.09.2014.godine (list 18-19 spisa).Kad se prati kontinuitet isprava koje je tuženik protutužitelj donosio i koje prileže predmetnom spisu tad je razvidno da se tuženik protutužitelj još u ovršnom postupku Ovr-6471/11 izjavom od 20.07.2012.godine izjasnio da tužitelju protutuženiku priznaje izmjenu koecijenta za obračun plaće od 2,60 i da pristaje da mu isplaćuje plaću za puno radno vrijeme od 8 sati jer je isti u kumulativnom radnom odnosu sa MF, te je isti štoviše zakazao i sastanak od 06.07.2012.godine na kojem je

istakao da će u tom pravcu i s tim sadržajem tužitelju protutuženiku ponuditi i aneks ugovora. Međutim, tužitelj je izmjenio svoj Pravilnik o radu temeljem kojeg određuje između ostalog radne sate i obračun plaće svojim odlukama tek 10.09.2014.godine, te da nije tužitelju protutuženiku ponudio aneks ugovora o radu već ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine (list 5 spisa) kojim je stavio van snage sve isprave koje su tužitelju protutuženiku priznavala samo 6-satno radno vrijeme te je ostao važiti samo taj ugovor između stranaka u ovom postupku, a kojim je indirektno potvrđena činjenica da je tužitelju protutuženiku u utuženom razdoblju od 01.03.2015.godine trebala biti isplaćena plaća sukladno izmjenjenoj odredbi članka 117 tuženikovog Pravilnika o radu za stvarno odrađeno osmosatno radno vrijeme (6 sati u Z. i dva sata kumulativnog rada na MF u Z.) tim više što

među strankama pravno egzistira jedino i isključivo ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine dok su ostali ugovori prestali važiti. Iz iskaza tužitelja proutuženika jasno proizlazi da je postigao dogovor sa tuženikom da mu se isplaćuje plaća za 6 satno radno vrijeme kao i naknada za pripremnu nastavu koja bi pokrila razliku plaće za 8 satno radno vrijeme i razliku koeficijenta budući mu tuženik nije mogao dati pripadajući koeficijent niti ga vratiti na to radno mjesto na kojem je bio drugi djelatnik. Iz iskaza tužitelja protutuženika proizlazi da je taj dogovor prikazan u sporazumu iz srpnja 2012, te da je tužitelj do veljače 2015. primao plaću na takav način, a nakon toga da mu je bez ikakvog obrazloženja uskraćena ta plaća te da je primao plaću za 6 satno radno vrijeme. Sve navedeno od strane tužitelja protutuženika nije u suprotnosti s navedenim ispravama koje prileže predmetnom spisu te iskaz tužitelja protutuženika je u tom smislu argumentiran i logičan.

21. Svjedokinja J. N. je bila ravnateljica tuženika u razdoblju od ožujka 2010.godine do svibnja 2018.godine, a što obuhvaća utuženo razdoblje u ovom postupku te je potvrdila činjenicu da je u srpnju 2012 došlo do sastanka s tužiteljem, a vezano za postupak ovrhe kojeg je tužitelj imao prema tuženiku, te je ista potvrdila i činjenicu da je nakon toga u Pravilniku o radu tuženika unesena odredba da se djelatniku koji radi kumulativno u drugoj ustanovi može platiti plaća kao da radi 8 sati kod tuženika. Ista ističe da se zato otprilike dvije godine na taj način plaćalo tužitelju iako da je u ugovoru o radu i dalje stajalo da isti radi kod tuženika 6 sati i to isključivo iz razloga što računovodstvo nije dobilo izmjenu pravilnika, te je ista istakla da bi se izmijenio pravilnik da je potrebno bilo proći cijelu proceduru i to suglasnost radničkog vijeća, stručnog vijeća i upravnog vijeća. Iz iskaza navedene jasno prozlazi da samo iz proceduralnih razloga koje zahtjeva izmijena Pravilnika o radu čijem donošenje treba proći detaljnu proceduru premda je tužitelj dobivao plaću za osmosatno radno vrijeme u ugovoru o radu te mu je stajalo da radi šest sati. Međutim, nelogičan je dio izjave navedene svjedokinje u kojem ista neusklađenost radnih sati iz ugovora o radu budući se tužitelju vodilo kao da radi šest sati u ugovoru o radu i onog što se tužitelju plaćalo za osam sati rada prikazuje kao omašku jer je navedeni dio izjave u kontradikciji s dijelom izjave ove svjedokinje u kojem ista navodi da je nakon srpnja 2012.godine u Pravilniku o radu tuženika unesena izmijenjena odredba da se djelatniku koji radi kumulativno u drugoj ustanovi može platiti plaća kao da radi 8 sati kod tuženika. Obzirom da je samim Pravilnikom o radu tuženika bila unesena odredba da se djelatniku koji radi kumulativno u drugoj ustanovi može platiti plaća kao da radi 8 sati kod tuženika u tom smislu se ukoliko je tuženik u određenom razdoblju isplaćivao tužitelju plaću za osam sati rada to ne može smatrati omaškom jer je upravo tuženik izmijenio svoj Pravilnik o radu, a temeljem kojeg se tužitelju protutuženiku utvrđivao obračun plaće. Problem se sastojao u činjenici da kako tvrdi svjedokinja N. računovodstvo nije primilo izmijenjeni Pravilnik, a što svakako ne treba biti razlog da tužitelj protutuženik ne zaprimi plaću u skladu sa osmosatnim radnim vremenom i izmijenjenim Pravilnikom. Ovaj sud je mišljenja da nisu vjerodostojni iskazi saslušanih svjedoka u ovom postupku u dijelu u kojem isti ističu eventualnu nezakonitost kumulativnog rada i u kojem iskazuju da je tužitelj protutuženik radio šest sati, a ovo upravo zbog činjenice što su upravo svjedoci u ovom postupku u ime tužitelja protutuženika bili potpisnici zapisnika sa sastanka od 06. srpnja 2012. godine na kojem je izrijekom kazano da će se tužitelju protutuženiku ponuditi aneks ugovora o radu na način da će mu se kumulativni radni odnos sa MF isplaćivati plaća

od strane zavoda za puno radno vrijeme od 8 sati. U skladu s time je tuženik protutužitelj 10.09.2014.godine i izmjenio Pravilnik o radu tuženika u dijelu koji se odnosi na priznavanje punog radnog vremena radnicima tuženika koji puno radno vrijeme ostvaruju kumulativnim radnim odnosom te je u skladu s time ponudio tužitelju protutuženiku ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine te s istim zaključio ugovor koji glasi na puno radno vrijeme od 8 sati dnevno (40 sati tjedno) uračunavajući u to vrijeme i kumulativni rad tužitelja protutuženika na MF u S..

22. Tuženik protutužitelj ne osporava u postupku činjenicu da u utuženom razdoblju na ime razlike bruto plaće s osnove kumulativnog rada tužitelja protutuženika na MF u S. tužitelju nije isplaćivao mjesečno bruto iznose od 5.423,23 Kune te samim time da mu u utuženom razdoblju od 01.ožujka 2015.godine do 21.svibnja 2018.godine nije isplatio ukupno 211.505,97 Kuna bruto na ime razlike plaće temeljem izmjene Pravilnika o radu tuženika odlukom o izmjeni tog Pravilnika od 10.09.2014.godine, te odluka i zaključaka tuženika protutužitelja donesenim također 10.09.2014.godine (list 18-19 spisa), te odredbi ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine zaključenog između tužitelja protutuženika i tuženika protutužitelja od 21.05.2018.godine posebice članka 6. i 10. tog ugovora. Visina razlike plaće u bruto iznosu od 5.423,23 Kune mjesečno u navedenom utuženom razdoblju proizlazi iz pregledanih obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelju protutuženiku u utuženom razdoblju u kojima se kao korekcija bruto plaće – kumulativni radni odnos navodi upravo iznos od 5.423,23 Kune bruto. Kad se zbroje svi pojedinačni navedeni mjesečni iznosi na ime razlike plaće u utuženom razdoblju dobije se iznos od 211.505, 97 Kuna, a koji iznos pripada tužitelja –protutuženika na ime neisplaćene razlike bruto plaća u utuženom razdoblju od 01.03.2015.godine do 21.05.2015.godine te kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14).

23. Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate slijedom čega je odbijen dio potraživanja tužitelja koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

24. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

25. Neosnovan je protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja kojim isti navodi da je tužitelj protutuženik plaćen sukladno odrađenim radnim satima kod tuženika protutužitelja od šest sati dnevno. U protutužbi se navodi da je nemoguće da tužitelj sukladno odredbama Zakona o radu za redovito radno vrijeme ima zaključen ugovor o radu na radno vrijeme duže od 40 sati tjedno pa da je tuženik protutužitelj pogreškom koju je tek naknadno utvrdio za razdoblje od 01.10.2014. do 28.veljače 2015.godine isplatio bez valjanog pravnog osnova tužitelju protutuženiku iznos od 27.116,15 Kuna jer da je utvrdio da je pogreškom prilikom obračuna sredstava došlo do navedene isplate, te tuženik protutužitelj protutužbom potražuje isplatu navedenog iznosa od 27.116,15 s osnova stjecanja bez osnove. Naime, prema mišljenju ovog suda u predmetnoj pravnoj stvari ne postoje elementi stjecanja bez osnove propisani odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a. Naime, temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu drugu osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Iz iskaza zz tuženika i saslušanih svjedoka Jasne Ninčević, I. T., A. B. jasno proizlazi da je tuženik protutužitelj u periodu koji prethodi utuženom razdoblju iz protutužbe dana 10.09.2014.godine (list 17 spisa) upravo sam donio propis i to izmjenu svog Pravilnika o radu od 10.09.2014.godine (list 17 spisa), a kojom je izmjenio upravo odredbu članka 117. Pravilnika koja se odnosila na radnike s ugovorenim poslovima u nepunom radnom vremenu, a koji puno radno vrijeme ostvaruju kumulativnim radnim odnosom sa fakultetom ili visokim učilištem te odredio ovom izmjenom Pravilnika da će se takvim radnicima, a među koje spada i tužitelj protutuženik obračunati i isplatiti plaća za stvarno odrađene sate u Z., a prema ugovoru o radu koji radnim ima sa Z. primjenom osnova i mjerila iz članka 111. stavka 1. ovog Pravilnika. Upravo iz navedenog razloga što je sam tuženik protutužitelj citiranom odredbom svog izmjenjenog Pravilnika priznao tužitelju protutuženiku navedeno pravo na puno osmosatno radno vrijeme, a u koje radno vrijeme je uračunat rad od 6 sati kod tuženika protutužitelja i dva sata rada tužitelja protutuženika na MF u S. isti je i zaključio s tužiteljem protutuženikom dana

21.05.2018.godine u kojem mu priznaje 40 sati rada tjedno (osam sati dnevno) i plaću u skladu s Pravilnikom o radu tuženika protutužitelju i tako utvrđenim radnim vremenom. Svjedokinja J. N. je u iskazu potvrdila činjenicu da je nakon dogovora – sastanka sa tužiteljem protutuženikom na sjednici u srpnju 2012. u Pravilniku o radu tuženika unesena odredba da se djelatniku koji radi kumulativno u drugoj ustanovi može platiti plaća kao da radi 8 sati kod tuženika, te da je upravo radi reguliranja kumulativnog rada tužitelja protutuženika i mjenjan navedeni Pravilnik, dok je svjedokinja Karin potvrdila da je nakon navedene izmjene citiranog Pravilnika ovaj dogovor oko osmosatnog radnog vremena s tužiteljem protutuženikom realiziran i temeljem zaključenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine. Sve navedeno nedvojbeno proizlazi i iz isprava koje je ovaj sud pregledao i analizirao, a naročito zapisnika sa sastanka održanog dana 06.07.2012.godine, odluke o izmjeni Pravilnika o radu tuženika protutužitelja od 10.09.2014.godine, odluka i zaključaka tuženika protutužitelja od 10.09.2014.godine i u konačnici ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine. Tužitelj protutuženik je upravo na temelju navedenih pravnih osnova u utuženom razdoblju iz protutužbe od 01.10.2014.godine do 28.02.2015.godine stekao osnovano iznos od 27.116,15 Kuna, a tuženik protutužitelj budući je sudjelovao u sastancima s tuženikom protutužiteljem i radi regulacije pravnih odnosa po pitanju radnog vremena i plaće vezano za kumulativni rad tužitelja protutuženika kao i u donošenju izmjena Pravilnika o radu kojim je regulirao na drukčiji način kumulativni rad ne može logično tvrditi da je omaškom u utuženom razdoblju iz protutužbe isplaćivao tužitelju proututuženika pripadajuće mu iznose plaće pa tako i iznos od 27.116,15 Kuna. Tužitelj protutuženik je sa tuženikom protutužiteljem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.05.2018.godine u kojem je suglasnošću volja ugovornih strana ugovoreno 40 radnih sati tjedno te u tom smislu tuženik protutužitelj pogrešno ističe da tužitelj protutuženik potražuje isplatu plaće za više od 40 sati tjedno.

26. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku i primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj protutuženik u cijelosti uspio u ovom postupku istome je tuženik protutužitelj dužan isplatiti u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja protutuženika kao opravdani sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastav tužbe u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 21.11.2018.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 20.02.2019.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska tužitelja od 27.03.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 28.03.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 09.05.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 15.07.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 16.10.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 26.02.2020.godine u iznosu od 125 bodova; zastupanja na ročištu od 20.10.2021.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 25.01.2022.godine u iznosu d 250 bodova; zastupanja na ročištu od 26.01.2022.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 2750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 27.500,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 6.875,00 Kuna ukupno iznosi 34.375,00 Kuna te koji iznos je tuženik protutužitelj dužan isplatiti tužitelju protutuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15).

U Splitu, 18. veljače 2022.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-protutuženiku -po punomoćnici

2/ tuženiku-protutužitelju