REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-5992/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva O., P. & partneri iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 7.784,08 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2017 od 25. listopada 2021., 18. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2017 od 25. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2017 od 25. listopada 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.784,08 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak parničnog postupka (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 804,00 kn na ime troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da se u ovoj pravnoj stvari radilo o regresnom zahtjevu temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) radi ispate iznosa, tj. štete isplaćene osiguraniku S. P. koja je nastala na parkiranom vozilu na način da je pao komad fasade sa zgrade čiji suvlasnici su u vrijeme štetnog događaja imali policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Iz utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Obje svjedokinje su suglasno iskazale da je vozilo bilo parkirano ispred zgrade u ulici I. C. broj 9, dok sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije prihvatio iskaz oštećene S. P. kao vjerodostojan. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje tuženik ukazuje u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 7.784,08 kn koji iznos je tužitelj isplatio svome osiguraniku S. P. za štetu koja je nastala na njezinu vozilu uslijed pada komada fasade sa zgrade u Z., I. C. 9, čiji su etažni vlasnici osigurani kod tuženika prema trećima iz posjedovanja i korištenja navedene stambene zgrade.

9. Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju ni visinu potraživanja, ali je osporavao osnovu potraživanja navodeći da ne postoji odgovornost njegova osiguranika za predmetnu štetu.

10. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. N. E. proizlazi da su sva utvrđena oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja mogla biti posljedica predmetnog štetnog događaja, ali da zbog izostanka materijalnih tragova i činjenice da nije obavljen klasični očevid od strane djelatnika policije nakon predmetnog štetnog događaja, vještak nije bio u mogućnosti utvrditi da je do štetnog događaja došlo isključivo i upravo na način kako je to pokazala oštećena S. P. na sudskom uviđaju i kako to proizlazi iz Potvrde policije, već je vještak samo u tehničkom smislu dopustio mogućnost da se štetni događaj dogodio na način kako to proizlazi iz pokazivanja i iskaza oštećene S. P.. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dipl. ing. M. P., proizlazi da je na temelju detaljnog vizualnog pregleda zgrade uočila manja oštećenja u podgledu istake na crvenom dijelu te u podgledu oba balkona središnjeg dijela, ali da nije moguće utvrditi da li odlomljeni komad žbuke koji je prema iskazu S. P. bio veličine promjera oko 15 cm, potječe s predmetne stambene zgrade, s obzirom na to da on nije predočen vještaku jer ga oštećena S. P. više ne posjeduje niti je fotografiran, kao i da na fasadi zgrade nisu uočena oštećenja koja bi odgovarala opisanoj veličini odlomljenog komada. Vještak je, u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza, iznio mišljenje da se ne radi o oštećenjima koja su mogla biti uzrok pada žbuke.

11. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio predmetna vještačenja jer su ih izradile stručne osobe, objektivno i sukladno pravilima struke. Nadalje, prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka te ih dovodeći u vezu s drugim izvedenim dokazima (saslušanje svjedoka S. P., A. L. i N. Z.) kao i cjelokupne dokumentacije u spisu, ocijenio da tužitelj nije dokazao da je do pada komada fasade došlo upravo sa zgrade kućnog broja 9.

12. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je do štete na vozilu tužiteljeva osiguranika došlo zbog pada komada fasade upravo sa zgrade na adresi I. C. 9, jer to prvenstveno proizlazi iz vještačenja u spisu, dok do drugačijeg zaključka prvostupanjski sud nije mogao doći zbog suprotnih iskaza svjedoka o ključnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu tužitelja, prvostupanjski sud je jasno naveo koje dokaze je izveo i radi utvrđenja kojih činjenica te je donio pobijanu odluku pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a. Tužitelj, na kojem je u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a teret dokaza činjenice da je do štete došlo na opisani način, odnosno da odlomljeni komad fasade potječe upravo sa zgrade na adresi I. C. broj 9, nije dokazao tu odlučnu činjenicu, pa je posljedično tome pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 18. veljače 2022.

Sutkinja

Kamelija Parać, v.r.