Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-4/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz P., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz M., protiv tuženika D. R. iz M., OIB …, koga zastupa punomoćnik S. C., odvjetnik iz M., radi utvrđivanja nevaljanosti uknjižbe, brisanja ZK stanja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 317/2019-20 od 1. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja I. M. iz P., kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-317/2019-20 od 1. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ulošku 1057 k.o. D., označenoj kao čest. zem. 363/7, izvršena na tuženika rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću pod brojem Z-612/03, pravno nevaljala.

Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stana nastalog na temelju nevaljane uknjižbe i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva, uz istovremeni upis pod točkom I. opisane nekretnine u vlasništvo tužitelja.

Nalaže se tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu po utvrđenju suda u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga i to zbog bitne zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, preinači pobijanu prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te obaveže tuženika na snašanje troškova postupka, ili podredno da drugostupanjski sud kod usvajanja žalbe ukine prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja odgovor nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, budući pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom time što je sud smatrao suvišnim izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka i obavljanje očevida na licu mjesta, budući se činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari i bez provođenja tih dokaza ukazalo pravilno i potpuno utvrđenim, a sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

8. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi pravno nevaljanom uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 363/7 upisanoj u z.k.ul. 1057 k.o. D., na temelju rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Z-612/03, te da se izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju nevaljane uknjižbe uz istovremeni upis navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja.

12. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik D. R. na temelju presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-122/87 od 3. lipnja 1987., rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Z-612/03 upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 363/7 k.o. D., površine 1.106 m2, što proizlazi i izvatka iz zemljišne knjige za z.k.ul. 1057 k.o. D..

13. Među strankama je sporna valjanost uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja na temelju presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-122/87 od 3. lipnja 1987., kao i zahtjev tuženika za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju te uknjižbe uz istovremeni upis navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja, te tvrdnja tuženika da je predmetnu česticu stekao na temelju dosjelosti. Kao sporno je dakle, trebalo raspraviti da li su ispunjene zakonske pretpostavke za brisanje nevaljane uknjižbe u z.k.ul. 1057 k.o. D. iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13. i 108/17. – dalje: ZZK), kojemu je sadržano identičan članak 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine RH, broj 63/19, dalje: ZZK).

14. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće bitne i pravnorelevantne činjenice:

- da je brisovna tužba u konkretnom predmetu podnesena 27. kolovoza 2018. što znači da je prošlo razdoblje dulje od tri godine između dana podnošenja prijedloga za uknjižbu 2002., do podnošenja tužbe 27. kolovoza 2018.,

- da je tužitelj u podnesku od 26. listopada 2020., kojim je uređena tužba naveo da ima pravo korištenja na čest. zem. 363/3 od koje je nastala prijeporna čestica u teretnom listu C i to da je uknjižen za cijelo, što mu daje za pravo biti nositelj knjižnog prava na čest. zem. 363 k.o. D.,

- da iz z.k. izvatka broj 970 proizlazi da je kat. čest. 363/3 k.o. D., bila upisana kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja u korist I. M., pok. J. – ovdje tužitelja,

- da iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću Z-65/98 od 9. siječnja 1998., proizlazi da je na temelju prijavnog lista Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostava u M. od 5. prosinca 1997., poslovni broj UPI-2/98 i priložene kopije katastarskog plana dozvoljena uknjižba u listu A z.k. ul. 541 k.o. D., na način da se označuje cijepanje kat. čest. 363/1 krš od 9694900 m2 u kat. čest 363/1 krš 9694716 m2 i čest. zem. 3636/15 dvorište od 184 m2, a u listu A zk. ul. 970 k.o. D., cijepanje kat. čest. 363/3 krš od 420 m2 u kat. čest. 363/3 dvorište od 295 m2 i čest. zem. 363/14 dvorište od 125 m2.,

- da iz priloženog rješenja nije razvidno da bi kat. čest. 363/7 k.o. D. nastala cijepanjem kat. čest. 363/3 k.o. D., na kojoj tužitelj ima upisano pravo korištenja u teretnom listu C, dok je iz prijavnog lista koji je sastavni dio zemljišnoknjižnog predmeta Z-612/03 vidljivo da je sporna čest. zem. 363/7 prilikom parcelacije formirana od 363/1 k.o. D., a također i iz preslike prijavnog lista proizlazi da je parcelacija prema skici izmjere provedena prema presudi prvostupanjskog suda u predmetima poslovni broj P-119/87 i P-122/87.,

- da iz navedenog proizlazi da tužitelj nije bio ranije upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, pa u smislu odredbe članka 129. ZZK nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe u ovom predmetu jer nije nositelj knjižnog prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom kat. čest. 363/7 k.o. D. u korist tužitelja,

- da je stoga sud smatrao suvišnim izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka i očevida na licu mjesta, pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja,

- da iz priloženog spisa Pu-P-1100/15 (ranije P-477/11) proizlazi da je između parničnih stranaka u odnosu na spornu nekretninu vođen niz raznovrsnih postupaka pred prvostupanjskim sudom,

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 122/87 od 3. lipnja 1987., proizlazi da je tužitelj D. R. pok. B. – tuženik u ovom postupku, utvrđen vlasnikom dijela čest. zem. 3798/1 k.o. D., površine 130 m2 i dijela čest. zem. 363 k.o. D., površine 2006 m2,

- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj P-820/09 koji je sadržan u priloženom spisu P-477/11 proizlazi da je također pravomoćnom presudom od 4. ožujka 2010., tuženiku, ovdje tužitelju I. M. naloženo da preda tužitelju, ovdje tuženiku D. R., u posjed dio čest. zem. 363/7 u k.o. D., jer je i u tom postupku utvrđeno da je D. R. vlasnik sporne nekretnine.

15. Pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na naprijed utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Odredbom članka 129. stavak 1. ZZK-a propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišno-knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Stavkom 2. članka 129. ZZK-a propisano je da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1 ovoga članka kojem je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- da je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

17. Nije sporno da je brisovna tužba u ovom predmetu podnesena dana 27. kolovoza 2018., pa kako je prošlo razdoblje dulje od tri godine između dana podnošenja prijedloga za uknjižbu 2002. do podnošenja tužbe 27. kolovoza 2018., a budući se radi o materijalno-pravnom prigovoru prekluzije, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se o ovoj brisovnoj tužbi (sve da je i bila osnovana) zbog proteka prekluzivnog roka od tri godine od dana podnošenja prijedloga do tužbe, ne može udovoljiti i tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti na temelju odredbe članka 129. stavak 2. ZZK.

18. Ovdje je također potrebno istaknuti da se predmetnoj brisovnoj tužbi ne može udovoljiti čak i da je podnesena u pravovremenom roku u skladu sa odredbom članka 129. stavak 2. ZZK u roku od tri godine, a iz razloga koje je pravilno naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, a koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući žalbenim navodima tužitelja ničim nisu dovedeni u dvojbu.

19. Naime, tužitelj sada u žalbi kao i tijekom postupka u bitnom iznosi prigovore koji se odnose na postupak iz kojeg potječe pravomoćna i ovršna sudska odluka, ističući da tuženik nije mogao na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini, a iz razloga jer se presuda odnosi na drugu česticu koja je površine 2006 m2, a i pored toga da uknjižba predmetne čestice na tuženikovo ime nije izvršena na temelju vjerodostojne isprave, jer da parcelacija nije provedena prema presudi suda.

20. Svi tuženikovi prigovori su neosnovani i pravno neutemeljeni, a ovo iz razloga jer iz isprava priloženih spisu, prijavnog lista, a i presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-122/87 proizlazi da je D. R., pok. B., utvrđen vlasnikom dijela čest. zem. 363 k.o. D., površine 2006 m2, dok iz prijavnog lista proizlazi da je sporna čest. zem. 363/7 prilikom parcelacije formirana od 363/1 k.o. D., a također i iz preslike prijavnog lista proizlazi da je parcelacija prema skici izmjere provedena prema presudi prvostupanjskog suda u predmetima poslovni broj P-1219/87 i P- 122/87.

21. Dakle, vlasništvo tuženika na predmetnoj čest. zem. 363/7 k.o. D., utvrđeno je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 120/87 koja egzistira i proizvodi pravne učinke, te je obvezujuća prema članku 6. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kojim je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

22. Prema tome, ovdje tuženik D. R., je upisan kao vlasnik čest. zem. 363/7 u k.o. D., a kao što to proizlazi iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige, od 2003. i to na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-122/87.

23. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tužitelja, slijedom naprijed navedenog proizlazi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, time da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao ni one na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi.

24. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15.) kada je obvezao tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Gospiću, 18. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.