Poslovni broj: Usž-3156/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba V. M. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik A. S., odvjetnik u Zajedničkm odvjetničkom uredu A. S. & V. S., O., i Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-32/20-17 od 4. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 32/20-17 od 4. lipnja 2020.
II Poništava se točka I. izreke rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/15-01/759, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-04 od 26. studenoga 2019. u dijelu koji glasi „u iznosu od 52.358,56 kn“.
III Odbija se zahtjev zainteresirane osobe V. M. za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje točke I. izreke rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/15-01/759, URBROJ: 514-05-02-01-02/17- 19-04 od 26. studenoga 2019., kojom je u povodu žalbe Centra za restrukturiranje i prodaju, poništena točka V.b) dopunskog rješenja Ureda državne uprave u V.-p. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-940- 01/14-01/10, URBROJ: 2189-02/01-15-49 od 4. prosinca 2015. te je riješeno da će Ministarstvo financija preostali dio naknade od 75% u iznosu od 52.358,56 kn isplatiti V. M. u obveznicama Republike Hrvatske (umjesto u dionicama odnosno udjelima iz portfelja Republike Hrvatske, kako je bilo riješeno prvostupanjskim rješenjem), u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina.
2. Upravni sud u Osijeku je navedeno rješenje u osporenom dijelu ocijenio zakonitim pozivom na odredbu članka 28. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 80/02., dalje: Zakon o naknadi) i uz obrazloženje da bi bilo nemoguće izvršenje rješenja kojim bi se dio naknade odredio u dionicama ili udjelima iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju (koji oblik naknade je ovlaštenik naknade odabrao) pa je naknadu potrebno isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 28. stavak 4. Zakona o naknadi, u kojem slučaju se ne primjenjuje članak 59. istoga Zakona. Ujedno je Upravni sud u Osijeku naredio tužitelju i zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru da zainteresiranoj osobi V. M. naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 60 dana.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako prvostupanjski sud obrazlaže da se preostali iznos naknade iz članka 28. stavka 4 Zakona o naknadi ne utvrđuje u obveznicama nego samo isplaćuje u obveznicama slijedom čega se ne primjenjuje članak 59. Zakona o naknadi, koji stav nije u skladu ni s odredbama Zakona o naknadi ni s postojećom pravnom praksom. Smatra da je sukladno članku 28. Zakona o naknadi, vrijednost naknade bilo potrebno podijeliti na 25% u novcu i 75% u obveznicama Republike Hrvatske, a zatim iznos naknade od 75% u obveznicama Republike Hrvatske provesti kroz izraz iz članka 59. Zakona o naknadi. Predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu.
4. Žalbu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava podnijela i zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 59. Zakona o naknadi. Predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu.
5. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bila predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže Sudu da žalbe odbije.
6. Zainteresirana osoba V. M. u odgovoru na žalbe smatra da je presuda donesena pravilnom primjenom Zakona o naknadi. To iz razloga što članak 28. stavak 4. Zakona o naknadi nedvosmisleno određuje da se isplata preostalog dijela naknade ima izvršiti u obliku dionica odnosno poslovnim udjelima Republike Hrvatske ili obveznicama. Ništa ne upućuje da bi se prilikom načina isplate imala primijeniti koja druga odredba Zakona o naknadi pa ni članak 57. i 59. toga Zakona. Pogrešno žalitelji tumače da bi se odredbe Glave VII. Zakona o naknadi odnosile na sve isplate u obveznicama Republike Hrvatske, a ne samo na pripadanja prava na naknadu, ako tim zakonom nije drugačije propisano. U ovom slučaju je člankom 28. stavak 4. Zakona o naknadi propisana isplata, a ne pravo na naknadu. Predlaže Sudu da žalbe kao neosnovane odbije te potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.
7. Žalbe su osnovane.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.
– odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS) Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore da je Upravni sud u Osijeku pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 66. stavak 4. ZUS-a), jer nije primijenio odredbu članka 59. Zakona o naknadi, koju je trebao primijeniti.
9. U konkretnom slučaju sporna je primjena članka 59. Zakona o naknadi u vezi s člankom 28. stavkom 4. Zakona o naknadi, koji propisuje da preostali iznos naknade prijašnjem vlasniku isplaćuje Fond u obliku obveznica ili dionica odnosno udjela Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan posebnim Zakonom.
10. Članak 59. Zakona o naknadi se nalazi u Glavi VII. Zakona o naknadi pod naslovom Naknada za oduzetu imovinu u vrijednosnim papirima te je tom odredbom propisan izračun visine naknade prema određenim mjerilima. Ni jedna zakonska odredba ne predviđa da se izračun naknade u vrijednosnim papirima prema propisanim mjerilima ne bi primjenjivao kod isplate naknade za konfiscirane stanove pa je i u ranijoj praksi ovoga Suda zauzeto stajalište da se odredba članka 59. primjenjuje i kod izračuna naknade koja se prijašnjem vlasniku isplaćuje sukladno odredbi članka 28. stavak 4. Zakona o naknadi (presuda ovog Suda broj: Us- 12717/2007-6 od 18. rujna 2009.).
11. S obzirom da je pogrešno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, nezakonita je i odluka o troškovima spora donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
12. Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a presudio kao u izreci, a u nastavku postupka tuženik novim rješenjem treba odlučiti o iznosu naknade za oduzetu imovinu, pridržavajući se pravnog shvaćanja Suda.
13. Zahtjev zainteresirane osobe V. M. za naknadu troškova spora je neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a.
U Zagrebu 18. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.
