Posl. br. 18 Povrv-176/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. Ž. OIB:…, kojega zastupa punomoćnica S. B.,odvjetnica u P., protiv tuženika bolnica D., D.,zastupan po punomoćnici A.-M. L.B., odvjetnici u OD D. i partneri iz Z., radi isplate 1.300.880,80 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 18. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I.R., D., pod posl. br. Ovrv-291/2020 od 17. ožujka 2020. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 1.207.077,68 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 63.643,88 kuna od 16. 5. 2018. do 13. 10. 2021.;

- na iznos od 66.007,13 kuna od 16. 6. 2018. do 13. 10. 2021.;

- na iznos od 65.653,50 kuna od 31. 7. 2018. do isplate;

- na iznos od 64.860,00 kuna od 31. 8. 2018. do isplate;

- na iznos od 52.672,88 kuna od 16. 9. 2018. do isplate;

- na iznos od 63.480,00 kuna od 16. 10. 2018. do isplate;

- na iznos od 63.531,75 kuna od 1. 12. 2018. do isplate;

- na iznos od 63.126,38 kuna od 16. 12. 2018. do isplate;

- na iznos od 65.360,25 kuna od 16. 1. 2019. do isplate;

- na iznos od 64.032,00 kuna od 3. 3. 2019. do isplate;

- na iznos od 67.887,38 kuna od 31. 3. 2019. do isplate;

- na iznos od 64.704,75 kuna od 16. 4. 2019. do isplate; - na iznos od 47.651,00 kuna od 16. 5. 2019. do isplate; - na

iznos od 59.659,13 kuna od 16. 6. 2019. do isplate; - na

iznos od 69.172,50 kuna od 16. 7. 2019. do isplate; - na

iznos od 76.624,50 kuna od 16. 8. 2019. do isplate; - na

iznos od 44.392,88 kuna od 1. 10. 2019. do isplate;

- na iznos od 53.242,13 kuna od 31. 10. 2019. do isplate; - na

iznos od 54.259,88 kuna od 1. 12. 2019. do isplate;

- na iznos od 69.465,75 kuna od 31. 12. 2019. do isplate; - na

iznos od 61.453,13 kuna od 31. 1. 2020. do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da naknadi nastali ovršni trošak u iznosu 22.575,00 kuna, uvećano za zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi 17. ožujka 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I.R., D., pod posl. br. Ovrv- 291/2020 od 17. ožujka 2020. godine, te se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi iznos ovršnog troška u iznosu od 6.600,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu potraživanja zateznih kamata na iznos od 63.643,88 kuna od 15.5.2018.g. do 16. 5.2018.g , na iznos od 66.007,13 kuna od 15. 6. 2018. do 16. 6. 2018.g., na iznos od 65.653,50 kuna od 30.

7. 2018. do 31. 7. 2018. do isplate; na iznos od 64.860,00 kuna od 30. 8. 2018. do 31.8.2018., na iznos od 52.672,88 kuna od 15. 9. 2018. do 16.9.2018., na iznos od 63.480,00 kuna od 15. 10. 2018. do 16.10.2018.g., na iznos od 63.531,75 kuna od 30. 11. 2018. do 1.12.2018.g., na iznos od 63.126,38 kuna od 15.12. 2018. do 16.12.2018., na iznos od 65.360,25 kuna od 15. 1. 2019. do 16.1.2019.g., na iznos od 64.032,00 kuna od 2. 3. 2019. do 3.3.2019.g., na iznos od 67.887,38 kuna od 30. 3. 2019. do 31.3.2019.g., na iznos od 64.704,75 kuna od 15. 4. 2019. do 16.4.2019.g., na iznos od 47.651,00 kuna od 15. 5. 2019. do 16.5.2019.g., na iznos od 59.659,13 kuna od 15. 6. 2019. do 16.6.2019.g., na iznos od 69.172,50 kuna od 15. 7. 2019. do 16.7.2019.g., na iznos od 76.624,50 kuna od 15. 8. 2019. do 16.8.2019.g., na iznos od 44.392,88 kuna od 30. 9. 2019. do 1.10.2019.g., na iznos od 53.242,13 kuna od 30. 10. 2019. do 31.10.2019.g., na iznos od 54.259,88 kuna od 30. 11. 2019. do 1.12.2019.g.; na iznos od 69.465,75 kuna od 30. 12. 2019. do 31.12.2019.g., na iznos od 61.453,13 kuna od 30. 1. 2020. do 31.1.2020.g., te se odbija i u dijelu razlike stope zateznih kamata između zatraženih i dosuđenih u toč. I izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I.R., D., pod posl. br. Ovrv- 291/2020 od 17. ožujka 2020. godine, te se tužbeni zahtjev smatra povučenim u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi iznos glavnice od 129.651,01 kuna.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 68.837,50 kuna.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 44.050,00 kuna.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik I.R., D., pod posl. br. Ovrv-291/2020 od 17. ožujka 2020. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.300.880,80 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem u bitnome navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, da je uvidom u poslovne knjige tuženika utvrđeno da navedeno dugovanje ne postoji u navedenom iznosu.

3.

Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl.br. Povrv-57/2020 od dana 30. travnja 2020. stavljeno je povodom prigovora van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o sanaciji, održavanju i nadzoru vodovodne mreže na lokacijama bolnica D. po ESCO modelu, sklopljenog dana 1. ožujka 2011.g. te da se navedenim ugovorom, tužitelj obvezao obavljati radove na sanaciji, održavanju i nadzoru kompletne postojeće podzemne vodovodne i hidrantske mreže na lokaciji bolnica D. sa svrhom boljeg gospodarenja, smanjenje gubitaka, racionalne potrošnje te u konačnici smanjenja troškova vode po ESCO modelu. Tužitelj pojašnjava da ESCO označava poslovni model u kojem izvoditelj u potpunosti sam financira cijeli projekt, a za uzvrat se naplaćuje isključivo iz dijela uštede koju ostvari u omjeru i vremenskom periodu određenom tim ugovorom, pa da su ugovorne strane ugovorile da će uštedu vode podijeliti u omjeru 50 % : 50 % te da će tuženik platiti tužitelju obračunati iznos po ispostavljenom računu. Ističe tužitelj da je tuženiku po izvršenim obračunima, izdao račune koje tuženik nije platio po dospijeću. Ističe tužitelj da je tuženik potvrdio Izvod otvorenih računa na dan 31. 12. 2019., koji mu je na potvrdu dostavio tužitelj, čime je priznao potraživanje tužitelja po utuženim računima, te da račune nije vratio niti osporio. U odnosu na način obračuna tužitelj po punomoćniku ističe da je ugovoren u čl. 8. i 9. Ugovora pa je tako određeno da će se kao polazišna vrijednost za izračun uštede smatrati prosječna potrošnja vode od 11.655 m3, a da se radi o potrošnji koja je u obračunskim listovima (obračunima) navedena kao „referentna potrošnja“, a da cijena vode je cijena kubika vode u D., važeća u vrijeme plaćanja mjesečnih naknada sukladno Ugovoru bez PDV-a, uvećana za pripadajuće naknade koje se obračunavaju temeljem potrošnje vode (naknada za razvoj, naknada za zaštitu voda, naknada za Hrvatske vode i sl.). Navodi se da su naknade iskazane na računima komunalnih i javnih poduzeća, a da u utuženom razdoblju ušteda je obračunavana uzimajući u obzir cijenu od 13,80 kn/m3 te kako je u utuženom razdoblju u obračun uzeta (na štetu tužitelja), čak i manja cijena vode od one koju je tužitelj imao pravo obračunavati u utuženom razdoblju jer je u utuženom razdoblju tužitelj je obračunavao cijenu vode od 13,80 kn/m3 što je bila cijena vode u 2017. godini dok je u 2018. i u 2019. godini cijena vode je bila čak i visa. Tužitelj navodi da je ukupna ušteda u obračunima utvrđena na način da je utvrđeno početno i završno stanje u m3 koje je očitano na vodomjeru te je tako utvrđen utrošak vode u m3. Navodi da su početno i završno stanje vodomjera svaki mjesec su očitavali djelatnici tuženika M.G1. i M.I. i tu informaciju dostavljali djelatnicima tuženika M.J. i D.Š. koji su potom isto proslijedili M.G

. koji je sastavljao obračune temeljem kojih su izdani računi.

5. Tuženik po punomoćniku tijekom postupka ustraje u navodima prigovora na rješenje o ovrsi koje se smatra odgovorom na tužbu te u bitnome navodi da osporava i osnov i visinu utužene tražbine i prigovara zastari potraživanja.

6. Stranke su suglasno tijekom postupka predložile zastoj pa je sud rješenjem Povrv-57/2020 od 21. prosinca 2020.g. odredio zastoj na 60 dana sukladno čl. 186.g. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), a rješenjem Povrv-57/2020 od 24. veljače 2021.g. na prijedlog stranaka zastoj je produljen za daljnjih 120 dana. Stranke ipak nisu uspjele postupak riješiti mirnim putem pa je po prijedlogu tužitelja rješenjem sud Povrv-176/2021 odredio nastavak postupka.

7. Tuženik tijekom postupka na pripremnom ročištu navodi da će tuženik tijekom tog dana 13.10.2021.g. uplatiti iznos od 129.651,00 kuna, a nakon toga podneskom tužitelj obaviještava da je tuženik djelomično podmirio tražbinu u iznosu 129.651,00 kuna, pa povlači tužbu u dijelu glavnice u tom iznosu a potražuje zatezne kamate od dospijeća računa do dana plaćanja 13.10.2021.g. Tužitelj je pristao na povlačenje. U tom dijelu tužbenog zatjeva u smislu čl. 193 ZPP-a sud odlučio kao u toč. I izreke rješenja.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: izvod otvorenih računa na dan 31. 12. 2019. (l.s.5,6,23,24, 86,87), Ugovor o sanaciji, održavanju i nadzoru vodovodne mreže na lokacijama bolnica D. po ESCO modelu od 1. ožujka 2011. (l.s. 25-29), računi 690-01-53049, (l.s. 30) 977-01-53049,(l.s.32) 1157-01-53049 (l.s. 34), 1474-01-53049 (l.s. 36), 1660-01-53049 (l.s. 38), 1899-01-53049 (l.s.40), 2125-01-53049 (l.s. 42), 2331-01-53049 (l.s. 44), 2535-01-53049 (l.s.46), 115- 01-53049 (l.s. 48), 311-01- 53049 (l.s. 50), 507-01-53049 (l.s. 52), 751-01- 53049 (l.s. 54), 12-01-53050 (l.s. 56), 956-01-53049 (l.s. 59), 1233-01-53049 (l.s. 61), 1479-01- 53049 (l.s. 63), 1828-01-53049 (l.s. 65), 1940-01-53049 (l.s. 67), 2169-01-53049 (l.s.69), 2449-01-53049 (l.s. 71), 2606-01-53049 (l.s. 73), e mail korespodencija sa računom A.D. d.o.o. 16/P1/1 (l.s. 57-58), obračuni za travanj 2018. do prosinca 2019. (l.s. 31, 33, 34, 37, 39, 41, 43, 45, 47, 49, 51, 53, 55, 60, 62, 64, 66, 68, 70, 72, 74), 0bračun cijene m3 vode za 2017., 2018. i 2019. (l.s. 88-90), rješenje Hrvatskih Voda Klasa:UP/1-325-08/19- 04/0002117 od 28. 10. 2019. (l.s. 91-92), rješenje Hrvatskih Voda Klasa: UP/1- 325-08/20-04/0001610 od 9. 6. 2020. (l.s. 93-94), račun V.D. d.o.o. broj 2- 1012045-11804013 (l.s. 95), račun V.D. d.o.o. broj 2-1010245-11901027 (l.s. 96), e-mail korespodencija od 28. 2. 2019., 30. 4. 2019., 31. 5. 2019., 1. 7. 2019., 31.

7. 2019., 30. 8. 2019., 2. 12. 2019. i 2. 1. 2020. (l.s. 97-104), potvrda stanja potraživanja od 29.1.2020.g. (l.s. 107), te je saslušan svjedok M.G., dok sud nije izvodio ostala predložena saslušanja niti izvodio dokaz vještačenja kao nepotreban jer bi isti samo povećao troškove postupka, a iz izvedenih dokaza sud je mogao donijeti nedvojbenu odluku i utvrdio je sve relevantne

činjenice.

Također za napomenuti je da je punomoćnik tužitelja predlažio nakon saslušanja svjedoka da se pročitaju isprave priložene spisu i zaključi glavna rasprava te da nije potrebno izvoditi daljnje dokaze.

9. Svjedok M.G., zaposlenik tužitelja, iskazivao je da poslovna suradnja između tužitelja i tuženika traje od 2011. godine, te sam upoznat sa istom, odnosno da sukladno ugovoru usluga R. d.o.o. prema bolnica D. je izvršavana kontinuirano i u cijelosti, te nije bilo nikakvih prigovora na izvršenu uslugu, osim što su plaćanja kasnila i da utuženi iznos nije plaćen. Navodi daje on voditelj ESCO modela za bolnica D. i da je pratio tijek izvršavanja ugovora, te i davao upute kako i tehnički ostvariti uštede vode. Svake godine navodi da su podnosili i izvještaje o izvršenim radovima bolnice D., te da nikada nije bilo primjedbi na izvještaj, a da je on radio obračune mjesečno, te da su mu djelatnici bolnice D. na terenu svakog zadnjeg dana mjeseca dostavili očitovanje brojila, te da nije bilo prigovora na izrađene obračune. Ističe da tijekom cijelog vremena provedbe tog projekta ostvarene su predviđene uštede.

10. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

11. Iz utuženih računa je vidljivo da ih je tužitelj ispostavio tuženiku na ime radova na sanaciji, održavanju i nadzoru vodovodne mreže na lokacijama bolnice D. po ESCO modelu u ukupnom utuženom iznosu. Svaki račun je suglasan sa priloženim obračunima u spisu a koji su opet u vezi sa ugovorom između stranaka koji je priložen spisu. Iz iskaza svjedoka je jasno da je tužitelj u stvarnosti izvršavao svoju ugovornu obvezu. Iz izvoda otvorenih računa je vidljivo utuženo dugovanje tuženika, a na samom izvodu je tuženik svojim potpisom i pečatom potvrdio ispravnost tih podataka.

12. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno nevršenjem kroz određeno vrijeme nekog subjektivnog prava gubi se mogućnost prisilnog ostvarivanja tog prava. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. No, pozivanje na zastaru je pravo dužnika, tuženika, pa se sud ne može na nju obazirati ako se on na nju nije pozvao, a sve sukladno čl. 214 Zakona o obveznim odnosima (NN br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 dalje u tekstu ZOO). Tuženik je prigovorio zastari. Zastarijevanje sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema čl. 216 ZOO-a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Pravilo o zastari međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga sadrži u cl. 228. ZOO-a koji u stavku prvom određuje da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok u stavku drugom određuje da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata.

13. Tužitelj je pokrenuo postupak spram tuženika prijedlogom za ovrhu predanim preporučeno poštom 17. ožujka 2020. godine javnom bilježniku. Stoga ako sud uzme u obzir utvrđen na temelju isprava u spisu datum dospijeća najstarije tražbine po računu 690-01-53049 (datum računa 30.4.2018.g. a datum valute 15.5.2018.), a i činjenicu da tužitelj potražuje zatezne kamate od 15.5.2018.g., od navedenog datuma do dana pokretanja postupka nije prošlo više od 3. godine. Stoga prigovor zastare nije osnovan.

14. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. ZPP- a,utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u toč. I izreke presude. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obveznom pravnom odnosu ugovora o djelu iz članka 590. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), te je tuženik kao dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Prema čl. 183. ZOO, dužnik dolazi u zakašnjenja kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Odluka o zateznim kamatama na osnovan dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.29. st. 1. ZOO-a, a teče od dana nakon dana dospijeća pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

15. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Prema računima koje je tužitelj ispostavio tuženiku za obveze plaćanja kao rok obveze plaćanja označen je datum dospijeća, a kao dan kada počinju teći zakonske zatezne kamate je dan nakon dana dospijeća. Stoga je tužitelj odbijen u zahtjevu za naknadom zateznih kamata za taj jedan dan po svakom računu jer je dan od kada može zahtijevati zatezne kamate dan nakon dana dospijeća, pa je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

16. U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.

17. Tužitelju je prihvaćen trošak javnog bilježnika u iznosu od 22.575,00 kuna i to za sastav prijedloga po punomoćniku odvjetniku 1300 bodova (T.br. 11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 13.000,00 kuna sa PDV-om 16.250,00 kuna, te za javnobilježničku nagradu 6.250 kuna uključujući PDV (čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku NN 8/11 i 114/12), te za trošak dostave i materijalkni trošak 75 kuna.

18. Tužitelj je odbijen za 6.600,00 kuna kao u toč. II izreke presude za ovršni trošak i to 312,50 kuna sa PDV-om za "ishodovanje potvrde ovršnosti" zatim za "sastav prijedloga za provedbu ovrhe" 6.250,00 kuna, za "javnobilježničku nagradu za izdavanje potvrde ovršnosti" 37,50 kuna, jer navedeno nije opravdano jer navedeni troškovi nisu ni nastali jer je povodom prigovora pokrenut parnični postupak pa rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno ni ovršno u ovršnom postupku, te navedeni troškovi nisu nastali.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja i dostavljenog podneskom (l.s. 175), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja i to za podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora od 19.5.2020.g. 1300 bodova (Tar.br. 8.toč.1. OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 21.12.2020.g. i 13.10.2021.g.. po 1300 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), dok s obzirom na smanjenje tužbenog zahtjeva za ročište 14.2.2022.g. tužitelju je odobren iznos od 1207 bodova (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što ukupno iznosi 5107 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 51.070,00 kuna sa PDV-om temeljem Tar.br. 42 je iznos 63.837,50 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu 5.000,00 kuna (Tar.br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), što sve zbrojeno iznosi 68.837,50 kuna pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

20. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 44.050,00 kuna kao u toč. III izreke rješenja i to za 22.575,00 kuna troška iz ovrhe o čemu je sud odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu u toč. I i II izreke presude, zatim za razliku u zastupanju na ročištu 14.2.2022.g. jer je tu sud uzao kao osnovicu smanjeni tužbeni zahtjev (dakle VPS 1.207.077,68 kuna, a ne kao ranije 1.300.880,80 kuna), te sud nije prihvatio dva podneska od 2.12.20. i 14.12.20.g. obzirom da je mogao iznijeti činjenice i predložiti dokaze i na pripremnom ročištu a za to ročište je punomoćniku odobren trošak, a sud nije prihvatio ni iznošenje činjenica i dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka.

21. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 18. veljače 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.