Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-121/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. G., OIB: …, O., i 2. tužiteljice M. G., OIB: …, O., oboje zastupani po punomoćniku S. G., odvjetniku iz Č., protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB:…, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj 4 Pn- 35/2021-30 od 12. siječnja 2022., u dijelu pod točkama 1. i 2. izreke, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj 4 Pn-35/2021-30 od 12. siječnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 2. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" 1. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB:…, Z., da tužiteljima 1. D. G., OIB:…, O., 2. M. G., OIB: …, O., isplati s naslova naknade materijalne štete ukupan iznos od 339.158,75 kn tako da 1. tužitelju D. G. isplati iznos od 254.369,06 kn (slovima:dvjestopedesetčetiritisućetristošezdesetdevetkunaišestlipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a 2. tužitelju M. G. isplati iznos od 84.789,68 kn (slovima:osamdesetčetiritisućesedamstoosamdesetdevetkunaišezdesetosamlipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima 1 i 2 na ime naknade prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 150.683,31 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad gore dosuđenog, odnosno do iznosa od 189.646,81 kn, kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkama 1. i 2 . izreke, odnosno u dijelu kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja radi isplate naknade štete, te dosuđenih troškova postupka, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer iako je naručitelj radova izgradnje ceste, ne obavlja poslove miniranja, koja djelatnost u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 75/15., 125/11. i 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) ustaljenoj sudskoj praksi predstavlja opasnu djelatnost. Kako za obavljanje opasne djelatnosti odgovara osoba koja se bavi takvom djelatnošću, i to po objektivnom načelu, sve sukladno odredbi čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik nije odgovoran za štetu za koju je sud ocijenio da je u uzročno- posljedičnoj vezi s radovima miniranja, i stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika, kao naručitelja radova, obvezao za naknadu štete tužiteljima. Odgovornost tuženika se može cijeniti samo po načelu krivnje, a ne po objektivnom načelu kako to radi sud, pa kako tijekom postupka nije dokazano da je bilo propusta u postupanju tuženika kao investitora, pogrešna je ocjena suda o odgovornosti tuženika, odnosno nema osnove za primjenu čl. 207. Zakona o obveznim odnosima.

Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom ocjene da tužiteljima pripada iznos naknade štete u visini koja odgovara kompletnoj renovaciji objekta, sve imajući u vidu odredbu članka 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj tužitelji mogu zahtijevati samo naknadu štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjernu štetu), s obzirom na to da je izgradnja autoceste općekorisna djelatnost. Uvidom u radove koje je vještak ing.građ. I. L. naveo kao potrebne za sanaciju objekta, a koje je sud u presudi nekritički prihvatio, razvidno je da je odšteta dosuđena tužiteljima u svrhu cjelokupne rekonstrukcije objekta koja obuhvaća i radove sanacije koji nemaju nikakve uzročno-posljedične veze s radovima miniranja. Dakle, ne samo da sud nije odredio nadoknadu prekomjerne štete, nego je presudom obvezao tuženika na naknadu štete u većem opsegu radova od onih koji se mogu uzročno-posljedično povezati s radovima miniranja. Navedeno je potvrđeno i u nalazu vještaka G. M. koji je naveo kako troškovnici u spisu, a na kojima je nalaz temeljio i vještak I. L., „idu u smjeru cjelokupne rekonstrukcije kojom prilikom bi se sanirali i propusti prilikom gradnje objekta, a do kojih je došlo bitno prije štetnog događaja.“ Navedeni zaključak vještaka G. M. sud čak i konstatira u točki 15 i 18 obrazloženja, te potom u točki 21 obrazloženja sud navodi kako je „u cijelosti poklonio vjeru iskazu vještaka G. M. kao stručnom, mjerodavnom i objektivnom“, kao i da je „vještak jasno i argumentirano otklonio prigovore“. Iz kojeg razloga sud u potpunosti zanemaruje zaključak istog vještaka da su predviđeni radovi sanacije pretjerani, sud uopće ne obrazlaže. Na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), sud je obvezan izvedene dokaze cijeniti savjesno i brižljivo. Iz obrazloženja presude je vidljivo da dio izvedenih dokaza sud uopće nije cijenio s dužnom pažnjom jer ih je prihvatio unatoč kontradiktornim rezultatima s drugim izvedenim dokazima, a pritom nije dao valjane razloge za odluku.

Prvostupanjski sud je propustio cijeniti i činjenicu da su tužitelji sklopili izvansudsku nagodbu s izvođačem radova B. I., I. (ranije u postupku drugotuženik), kojom su u cijelosti namireni za postavljeni tužbeni zahtjev, a kako je i vještak G. M. u više danih očitovanja naveo da su radovi koje je izvodio B. I., I. imali dominanti utjecaj na nastanak oštećenja na objektima tužitelja, proizlazi da su tužitelji u cijelosti i obeštećeni za utuženu štetu, i to upravo od štetnika. Stoga je i iz navedenog razloga trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U odnosu na visinu naknade štete koju je sud u postupku utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing. građ. I. L., ističe se kako je sud protuzakonito (počinivši bitnu povredu pravila postupka) propustio raspraviti prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje vještaka ing. građ. I. L..

Tuženik osporava i rješenje suda kojim je na ročištu održanom 21. prosinca 2021. dopuštena preinaka (povećanje) tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da su tužitelji tijekom postupka mijenjali tužbeni zahtjev nekoliko puta, a provedba vještačenja u dokaznom postupku nije opravdana okolnost za dopuštenje preinake iz članka 191. stavak 2. ZPP-a, osobito imajući u vidu da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev utemeljen na građevinskom vještačenju provedenom u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza.

Konačno tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, navodeći da se ista ne može valjano ispitati jer je sud propustio navesti koje tarifne brojeve iz Tarife o nagradama i naknadu troškova za rad odvjetnika je primijenio prilikom odlučivanja o prihvaćanju nagrade odvjetnika za poduzete pravne radnje. Pritom je i potpuno nejasno zbog čega sud nije uzeo u obzir da su tužitelji tijekom postupka mijenjali iznos tužbenog zahtjeva te da je stoga trebalo nagradu opunomoćenika odvjetnika obračunati u skladu s vrijednosti predmeta spora, kako je mijenjana tijekom postupka dispozicijom tužitelja.

Slijedom iznijetog tuženik predlaže da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu kao osnovanu te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na podmirenje troškova postupka tuženiku, podredno da pobijanu presudu u osporenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika odgovorili su tužitelji koji osporavaju žalbene navode tuženika kao neosnovane, te predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda o pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda u pobijanom (usvojenom) dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora pobijanog dijela tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknade štete na građevinskom objektu u njihovom vlasništvu za koju navode da je nastala kao posljedica radova miniranja koji su se izvodili prilikom gradnje autoceste.

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlazi sljedeće činjenice:

- da je prvotno označeni tužitelj K. G. upisana vlasnikom na nekretnini kčbr 1645/1 kuća broj 81 i dvorište u z.k.ul. 383 k.o. O., a također i posjednikom u katastarskom operatu;

- da su imenovanu naslijedili D. G. i M. G. rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Otočcu, a koji su tijekom postupka označeni kao preuzimatelji parnice, odnosno stranke;

- da su objekti tužitelja prilikom izvođenja radova miniranja prilikom izgradnje autoceste odnosno tunela B. zadobili oštećenja uslijed miniranja;

- da je radove na izgradnji predusjeka tunela B. izvodio B. I. I., ranije 2. tuženik;

- da je V. d.d., ranije 3. tuženik, izvodio radove proboja na usjeku tunela B., a prije izvođenja istih radova je pribavljen elaborat mjerenja seizmičkih efekta i proračuna dozvoljene količine eksplozivnog punjenja sačinjenog od strane fakulteta u Z.;

- da je prema priloženim elaboratima mjerenja seizmičkih efekta i proračuna dozvoljene količine eksplozivnog punjena pri izradi tunela B.-južni portal 17.lipnja 2003.g. I dio utvrđeno da sve izmjerene vrijednosti rezultantnih brzina oscilacije tla i intenziteta potresa su bile u okvirima dozvoljenih granica prema standardima USBM RI 8507-1980 i DIN 4150 te je štetno djelovanje miniranja obavljenog 17.lipnja 2003.g. na stambene objekte u okolici južnog portala tunela B. isključeno;

- da je prema elaboratu mjerenja seizmičkih efekta i proračuna dozvoljene količine eksplozivnog punjena pri izradi tunela B.-južni portal 24.lipnja 2003.g. II dio utvrđeno da sve izmjerene vrijednosti rezultantnih brzina oscilacije tla i intenziteta potresa na mjestima opažanja uz stambene objekte bile su u okvirima dozvoljenih granica prema standardima USBM RI 8507-1980 i DIN 4150 te je štetno djelovanje miniranja obavljenog 24.lipnja 2003.g. na stambene objekte u okolici južnog portala tunela B. isključeno;

- da je prema elaboratu mjerenja seizmičkih efekta i proračuna dozvoljene količine eksplozivnog punjena pri izradi tunela B.-južni portal 29.srpnja 2003.g. III dio utvrđeno da sve izmjerene vrijednosti rezultantnih brzina oscilacije tla i intenziteta potresa na mjestima opažanja uz stambene objekte bile su u okvirima dozvoljenih granica prema standardima USBM RI 8507-1980 i DIN 4150 tj. ispod su najniže osjetljivosti seizmografa te je štetno djelovanje miniranja obavljenog 29.srpnja 2003.g. na stambene objekte u okolici južnog portala tunela B. isključeno;

- da je provedeno rudarsko geološko vještačenje po sudskom vještaku G. M. sa zadatkom da utvrdi uzročno posljedičnu vezu miniranja na objektu tunela B. i oštećenja na kući tužitelja, u …, te iz nalaza, dopune njegovog vještačenja te iskaza na ročištu 17.veljače 2016.g. proizlazi da je do nastanka štete na kući tužitelja došlo uslijed izvođenja radova miniranja prilikom masovnih površinskih miniranja na usjeku, s tim da je kuća tužitelja od tunela udaljena 120 m pa je zbog blizine objekta tužitelja u odnosu na mjesto izvođenja radova masovnih miniranja došlo do štetnog utjecaja u smislu razletavanja kamenog-odminiranog materijala, oštećenja krova, temelja i slično, a koje radove je izvodio ranije 2.tuženik;

- da prema podacima Seizmološke službe RH geofizički odsjek PMF-a proizlazi kako se u razdoblju od 1.1.2003.g. do 31.12.2003.g. nije dogodio niti jedan potres koji bi se u O. mogao osjetiti intenzitetom većim ili jednakim V stupnjeva MCS i prouzročiti oštećenje objekata.

- da Izvještaj bušenja i miniranja, kojeg je dostavio ranije 3. tuženik, ispod naziva miner i voditelj miniranja ne sadrži nikakav potpis ni službeni pečat, te da se iz istog ne može utvrditi tko je provodio miniranje ni tko je bio voditelj miniranja, dakle, da je ranije 3. tuženik dostavio isprave na kojima se ne može temeljiti sudska odluka;

- da iz nalaza vještaka za geologiju proizlazi da prilikom probnog, odnosno kontrolnog miniranja nije vršen monitoring svakog miniranja;

- da su izvođači predmetne radove izvodili paralelno, a posebice radove na izgradnji tunela B.;

- da naprijed navedeno utvrđenje potvrđuje iskaz svjedoka J. Š., koji je u vrijeme izvođenja predmetnih radova bio šef gradilišta radova na proboju tunela, danom na zapisnik na ročištu od 14. lipnja 2011.g., gdje je isti svjedok iskazao da su radovi paralelno tekli s obje strane tunela pa je tako s druge strane vršeno masovno miniranje predusjeka koje je obavljao B., što je dodatno prouzročilo zvučne efekte i dodatne vibracije tla u prostoru oko minskog polja,

- da je sam ranije 3. tuženik svojim podneskom od 5. srpnja 2010.g. utvrdio da su veći utjecaj na te objekte imala masovna površinska miniranja za izmještanja ceste i izradu predusjeka tunela koje je izvodio B., kao i odvijanje prometa cestom iznad portala tunela,

- da dakle, ni sam ranije 3. tuženik nije isključio štetan utjecaj radova miniranja na proboju tunela, koje radove je on izvodio, već je iste samo u odnosu na štetne radnje II. tuženika ublažio,

- da je vještak G. M. u svom nalazu i mišljenju (str. 36) vještačenje utemeljio na dostavljenoj dokumentaciji, navodima stranaka, te fotodokumentaciji sačinjenoj od strane vještaka u postupku osiguranja dokaza, a što sve ukazuje na uzroke koji su doveli do oštećivanja kuće tužitelja,

- da je vještak nadalje utvrdio da je tužitelj o navedenim oštećenjima obavijestio izvođača radova i naveo točan datum nastanka prvih oštećenja, koja su se napredovanjem radova samo proširivala, te da je kuća tužitelja prije vršenja radova miniranja morala biti pregledana od strane izvođača radova,

- da je isti vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su izvođači radova zanemarili činjenicu, odnosno podatak o razini podzemnih voda, odnosno njihovo variranje u uvjetima krša, da je taj podatak od velikog značaja u kršu jer razine podzemne vode uvelike mijenjaju svoje vrijednosti, a što je potvrđeno i prilikom izvođenja radova kada se je naišlo na vlažne slojeve koji su detektirani i uneseni u izvedbene geotehničke profile,

- da prisutnost vode gotovo redovito dovodi do superponiranja potresnog vala i to tako što se retarderima razdvojena iniciranja i eksplozije ne manifestiraju kao više manjih udara već kao jedan veliki udar velike snage i jakog seizmičkog efekta;

- da je imenovani vještak utvrdio da se naprijed navedenim činjenicama nije posvetilo dovoljno pažnje prilikom izvođenja i projektiranja predmetnih radova te je zbog navedenog od strane sudionika gradnje propušteno dimenzionirati utjecaje koje samo izvođenje radova ima na predmetne objekte koji su smješteni u neposrednoj blizini područja izvođenja radova;

- da je identičan stav iznio građevinski vještak B. N. na ročištu od 9. lipnja 2010.g. kada je utvrdio da je bilo nužno od strane investitora prije izvođenja predmetnih radova sačiniti zapisnik o stanju objekata prije radova na miniranju,

- da je imenovani vještak također utvrdio da je evidentno da je građevina pretrpjela ozbiljna oštećenja koja bitno pridonose smanjenju njene mehaničke stabilnosti u otpornosti na druga vanjska djelovanja, a pri čemu je prvenstveno mislio na opseg i karakter pukotina koje su nastale na zidovima, a iste su takvog opsega da bi u slučaju neke nove incidentne situacije, potresa i sl. bitno smanjile sigurnost objekta i moglo bi doći prije do njegovog rušenja, nego da takva oštećenja ne postoje;

- da je iz navedenog sasvim evidentno da tužitelj trpi prekomjernu štetu budući su nastala oštećenja po svojim osobinama i opsegu ugrozila stabilnost tužiteljevog objekta,

- da građevinski vještak B. N. nije izričito odredio jesu li radovi ranije 3. tuženika utjecali na predmetnu štetu, međutim iz cjelokupnog činjeničnog supstrata nedvojbeno proizlazi da vještak ničim ne isključuje da bi radovi miniranja na proboju tunela, izvedeni od strane ranije 3. tuženika bili u uzročnoj vezi sa štetom, već se vještak nije mogao odrediti u kojem je postupku odnosno udjelu ranije 3. tuženik odgovoran za nastalu štetu.

10. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ukratko zaključuje da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno sljedeće:

- da su sada tuženik te B. I. I.. i V. d.d. (ranije tuženici 2 i 3) sudionici izvođenja predmetnih radova u gradnji dijela autoceste B.-Z.-D., i to u svojstvu naručitelja, izvoditelja i podizvoditelja radova, te da su radovi izvođeni paralelno, dakle, tako da je svaki od izvoditelja samostalno izvodio svoj dio radova;

- da su tužitelji odmah u tijeku radova prijavili štetu, a u postupku osiguranja dokaza kod nadležnog suda osigurali dokaz o šteti;

- da su tužitelji od svih naznačenih sudionika zatražili naknadu štete u ovom predmetu, koju su osnovu i visinu štete tuženici osporili, da bi bivši 2. tuženik (B. I. I..) naknadno u tijeku postupka priznao da je suodgovoran za štetu te s tog osnova tužitelja obeštetio za nesporni iznos njegove odgovornosti za štetu;

- da su predmetne nekretnine tužitelja pretrpjele znatna oštećenja koja bitno smanjuju mehaničku stabilnost i otpornost objekta na druga vanjska djelovanja, a ista se oštećenja očituju kao pukotine podrumskih i nadtemeljnih zidova;

- da se građevinski vještak B. N. zbog nedostatka relevantne dokumentacije u vrijeme njegova vještačenja, nije mogao sa 100%-tnom sigurnošću odrediti da bi šteta bila rezultat miniranja, iako smatra da je to izvjesno s vrlo velikom vjerojatnošću,

- da je vještak za geologiju G. M. nedvojbenog mišljenja kako je u predmetnom slučaju došlo do nastanka štete na objektima tužitelja uslijed izvođenja radova miniranja;

- da je dozvoljena količina eksplozivnog punjenja na udaljenosti od 120 metara 41 kg u intervalu opaljenja, a na udaljenosti od 34 metra 6 kilograma po intervalu opaljenja;

- da je kuća tužitelja svega 18 m udaljenija od tunela B. od kuće tužitelja I. M. koji je također kod naslovnog suda ustao tužbom radi naknade štete protiv ovdje tuženika i ranije 3. tuženika (u predmetu posl.br.: P-570/09), u kojem je postupku ranije 3. tuženik (V. d.d.) po svom tadašnjem šefu gradilišta na proboju tunela B. priznao da je šteta koju trpi tužitelj I. M. rezultat radova na proboju tunela B.,

- da su sudionici predmetne izgradnje propustili prije projektiranja i izvođenja radova pregledati objekte tužitelja te s tim u svezi dimenzionirati utjecaje, odnosno prilagoditi izvođenje radova mogućim utjecajima, a isto tako da su sudionici izgradnje propustili utvrditi činjenicu da se predmetno područje nalazi na mjestu starog toka rijeke G., području prepunim ponirućom vodom – što je pogodovalo širenju potresnog vala;

- da su predmetni radovi izvođeni uporabom eksplozivnih sredstava (miniranje) te uporabom teške građevinske mehanizacije, koja se djelatnost bez dvojbe ima smatrati opasnom djelatnošću, uporabom opasnih stvari;

- da je sukladno uputi višeg suda određeno provođenje građevinskog vještačenja te je održano ročište na licu mjesta 8. 10. 2021. u nazočnosti vještaka L.

I., dipl.ing. iz K., a radi utvrđenja visine štete na objektima tužitelja kao posljedice miniranja prilikom gradnje tunela „B.“, odnosno izgradnje dijela autoceste B.-Z.-D.;

- da je imenovani vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje (list 520-543 spisa) iz kojeg proistječe da prema priloženom troškovniku, a prema zatečenom stanju i oštećenju objekta trošak sanacije iznosi 57.103,29 eur-a ili 429.158,75 kn.

11. Konačno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije dvojbeno da je predmetna šteta nastala zbog više uzroka i to izvođenja radova miniranjem od strane B. I. I.. i V. d.d. (ranije 2. i 3. tuženika), uz istodobnu uporabu teške građevinske mehanizacije, te propuštanjem naručitelja radova (ovdje tuženika) da pri izradi projekta utvrdi geološka svojstva područja na kojima se radovi izvode, utvrdi blizinu, starost i građevinska svojstva objekata koji su smješteni u neposrednoj blizini izvođenja radova i sl. Prema tome sud zaključuje da je do oštećenja objekata tužitelja između ostalog došlo i zbog seizmičkih efekata, vibracija tla, koje su vibracije rezultat miniranja, koje je rezultirala dinamičkim pomacima na predmetnim objektima, a sve kako bi se probio tunel Brezik.

12. Slijedom navedenog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji uzročna veza između izgradnje tunela i nastale štete, a što konačno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske i geološke struke, te iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Naime, odgovornost tuženika i to po objektivnom načelu (bez krivnje), proizlazi iz činjenice što je isti naručitelj radova, te odgovara solidarno zajedno sa izvoditeljem radova u smislu odredbe članka 207. ZOO-a, a s obzirom da su tijekom postupka kao tuženik ostale označene samo Hrvatske autoceste, to su iste odgovorne za nastup predmetne štete.

13. Među strankama nije sporno da se radovi koje je naručio tuženik, kao naručitelj, podvode pod kategoriju općekorisne djelatnosti, a o čemu nema dvojbe da je izgradnja autoceste općekorisna djelatnost, pa se kod takvih općekorisnih djelatnosti, nadoknađuje tzv. prekomjerna šteta koja nadilazi uobičajene iznose.

14. U svezi s tim potrebno je istaknuti da tužitelji u ovom predmetu upravo iz tih razloga i potražuju štetu, obzirom da je do oštećenja njihove kuće došlo uslijed miniranja, te uporabe teške građevinske mehanizacije (vibracijama i detonacijama), koje prelaze uobičajenu dopuštenu mjeru (oštećenja koja bitno pridonose smanjenju mehaničke stabilnosti u otpornosti na druga vanjska djelovanja na objekta).

15. U pogledu visine štete na objektu tužitelja prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka I. L., slijedom čega je i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđena činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

17. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojemu ističe da nije odgovoran za štetu koju je sud ocijenio da je u uzročno posljedičnoj vezi s radovima miniranja, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao naručitelja radova, obvezao na naknadu štetu tužiteljima, potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan iz razloga budući je prvostupanjski sud valjano obrazložio primjenu odredbe članka 207. ZOO-a, koja se u ovom konkretnom slučaju tiče odgovornosti tuženika.

18. Vezano za žalbeni navod tuženika u kojemu ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom ocjene da tužiteljima pripada dosuđeni iznos naknade štete, sve imajući u vidu odredbe članka 156. stavak 3. ZOO-a, prema kojoj tužitelji mogu zahtijevati samo naknadu štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjernu štetu), odnosno da je sud neosnovano presudom obvezao tuženika na naknadu štete u većem opsegu radova od onih koji se mogu uzročno-posljedično povezivati s radovima miniranja, pozivajući se pri tom na vještački nalaz geološkog vještaka G. M., potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan, a ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud valjano i opravdano upravo u tom dijelu nalaz i mišljenje vještaka G. M. nije cijenio pravilno relevantnim, dok je isti ocijenjen valjanim u dijelu u kojemu je poštovao postavljeni mu zadak od strane suda i koji je u okviru njegove nedvojbene stručnosti.

19. Naime, sasvim je logično i životno da je uslijed miniranja, odnosno razletavanja kamenog agregata došlo do oštećenja krova koji se sastoji od azbestno- cementnih ploča, za koje je postupajući vještak građevinske struke I. L., pravilno naznačio da je nužno u svezi krovopokrivačkih radova izvršiti dobavu materijala i pokrivanja krovišta, sada glinenim utorenim crijepom, jer je opće poznata činjenica da azbestni krov više nije dopušteno koristiti u građevinskim radovima pokrivanja krovišta.

20. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojemu tvrdi da je sud propustio ocijeniti činjenicu da su tužitelji sklopili izvansudsku nagodbu s 2. tuženikom, u ranijem postupku, kojom su u cijelosti namireni u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te da je stoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, ističe se da je iz stanja spisa razvidno da je isplatom iznosa od 90.000,00 kuna s naslova naknade štete od strane jednog od solidarnih tuženika, tek djelomično namirena utvrđena šteta koju su pretrpjeli tužitelji, te je o tome prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud, a tuženik se upućuje na iste da se ovdje kao suvišni ne ponavljaju.

21. Vezano za žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka kada je propustio raspraviti prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje vještaka I. L., također je potrebno odgovoriti da ovaj prigovor nije osnovan budući je tuženik navedene prigovore dostavio tek nakon zaključenja glavne rasprave, a tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen je kao neosnovan pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-35/2021-25 od 11. siječnja 2022.

22. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, provostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a, budući su tužitelji konačno uredili svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke kada je vještak konačno utvrdio visinu štete, pa se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti budući da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući prije svega u vidu samu duljinu trajanja ovog postupka.

23. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika u kojemu osporava pravilnost odluke o parničnom trošku, budući se nakon 1. rujna 2019. ili kasnije, uspjeh stranaka u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu, kako je to prvostupanjski sud pravilno i primijenio. Naime, u ovom postupku nije sporno da se visina tužbenog zahtjeva mijenjala, prvenstveno zbog činjenice da je od strane 2. tuženika priznat tužbeni zahtjev u dijelu od 90.000,00 kuna, a kako je zbog proteka vremena došlo do značajne korekcije u cijenama građevinskog materijala i vrijednosti građevinskih radova, pa da u pogledu promjene, u pogledu zahtjeva tužitelja na koje se tuženik u žalbi poziva, nisu imale utjecaja na visinu naknade za pojedine parnične radnje, budući u pogledu svih tih zahtjeva stranci pripada 100 bodova, odnosno da tužitelju pripada isti broj bodova, iako je mijenjao visinu tužbenog zahtjeva zbog naprijed navedenog, a sve sukladno rezultatima građevinskog vještačenja.

24. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalne propise, te je njegova odluka u pobijanom dijelu (usvojenom dijelu) valjano argumentirana i zasnovana na zakonu, te žalbenim navodima tuženika nije dovedena u dvojbu.

25. I odluka o dosuđenom parničnom trošku pravilna je kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14 i 107/15).

26. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod točkama 1. i 2. izreke potvrditi.

U Gospiću, 18. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.