REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 3 Us I-632/2021-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja V. V. iz K., zastupanog po opunomoćenici M. B. odvjetnici u S., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po službenoj osobi I. I. J., radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, 17. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/20- 01/03364257561, URBROJ: 341-99-05/3-20-7713 od 13. travnja 2021., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 141-06/20-01/03364257561, URBROJ: 341-06-05/3-20-2524 od 20. kolovoza 2020. te priznavanja tužitelju prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 100%,
podredno,
odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/20- 01/03364257561, URBROJ: 341-99-05/3-20-7713 od 13. travnja 2021. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/20-01/03364257561, URBROJ: 341-99-05/3-20-7713 od 13. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 141-06/20-01/03364257561, URBROJ: 341-06-05/3- 20-2524 od 20. kolovoza 2020., a kojim je tužitelju, rođenom ..., kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 60%, priznato, počevši od 1. veljače 2012., pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 281,31 kuna mjesečno i u iznosima pobliže preciziranim u izreci tog rješenja. Istim rješenjem određeno je, da će se naknada isplaćivati iz sredstva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag, kao i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 13. travnja 2021., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 24. svibnja 2021., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je obrazloženje osporavanog rješenja tuženika šturo i manjkavo, čime tužitelj ukazuje na postojanje povrede odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, u nastavku teksta ZUP), te naglašava da tuženik nije proveo valjani i zakoniti dokazni postupak niti je valjano i zakonito utvrđivao činjenice i provodio dokaze relevantne za donošenje valjane i zakonite odluke. Smatra da mu pripada veći postotak tjelesnog oštećenja, koja su kod tužitelja brojna i zbog kojih je tužitelj nesposoban za rad, uz pojašnjenje da je tužitelj 2001. zadobio kontuziju oba ramena, 2002. udarac u glavu, 2008. zbog ozljede pada na poslu, kod kojeg je nastala kontraktura lijevog ramena s abdukcijom ispod horizontale, a od 2011. su kod tužitelja utvrđene traumatske epilepsije s psihičkim promjenama te je trajno u tretmanu neurologa i fizijatra. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 13. travnja 2021., kao i prvostupanjsko rješenje od 20. kolovoza 2020. te tužitelju utvrdi tjelesno oštećenje od 100 % i prizna mu se pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 100 %, podredno, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 13. travnja 2021. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak. Tužitelj je uz tužbu priložio i dodatnu medicinsku dokumentaciju.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 5. srpnja 2021., naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega tužbeni navodi nisu pravno odlučni i osnovani, a obzirom da je tužitelj uz tužbu priložio medicinsku dokumentaciju, to da je tuženik zatražio očitovanje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 11. lipnja 2021., koji ne nalaze osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda od 18. ožujka 2021., odnosno uvidom u novo dostavljenu medicinsku dokumentaciju da se ne može utvrditi novonastalo tjelesno oštećenje kod tužitelja pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U ovom upravnom sporu 22. srpnja 2021. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku tekstu: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu usvojen je dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po vještaku neurokirurgu te je tužitelju naloženo da u roku 10 dana na račun ovog Suda uplati iznos od 3.000,00 kn kao predujam za troškove predloženog medicinskog vještačenja i da o tome u navedenom roku dostavi dokaz u spis predmeta upravnog spora.
5. 2. kolovoza 2021. tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje pa je izvanraspravnim rješenjem od 16. kolovoza 2021. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku neurokirurgu Z. K. iz R., sa zadaćom vještačenja da na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te po potrebi pregleda tužitelja, utvrdi koliko iznosi ukupno tjelesno oštećenje kod tužitelja nastalo kao posljedica ozljede na radu sukladno članku 56. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 127/00, 59/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) te Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o Listi tjelesnih oštećenja, odnosno je li nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18. ožujka 2021. ispravan.
6. Imajući u vidu da do 28. listopada 2021. vještak dr. Z. K. iz R. nije dostavio nalaz i mišljenje, to je izvanraspravnim rješenjem Suda od 28. listopada 2021. pozvan vještak da dostavi nalaz i mišljenje ili da o eventualnim razlozima nemogućnosti postupanja po navedenom rješenju izvijesti Sud. Kako vještak i nadalje nije postupio po navedenom izvanraspravnom rješenju Suda od 28. listopada 2021., to je izvanraspravnim rješenjem Suda od 23. studenoga 2021. razriješen dužnosti vještačenja pa je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu povjereno vještaku doc. prim. dr. sc. D. G. dr. med., neurokirugu iz O.
7. Izvanraspravnim rješenjem Suda od 3. siječnja 2022. pozvan je vještak da u roku od 8 dana postupi po raspravnom rješenju Suda od 24. studenoga 2021. te da dostavi nalaz i mišljenje ili da o eventualnim razlozima nemogućnosti postupanja o istom obavijesti Sud.
8. U nalazu mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 19. siječnja 2022. doc. prim. dr. sc. D. G., dr. med., neurokirug, stalni sudski vještak nakon pregleda tužitelja i uvida u dostupan dio zdravstvenog kartona (od 29. veljače 2000. do 24. siječnja 2011.) istaknuo je, da je tužitelj rođen ... i nastradao je na radnom mjestu pri padu s ljestava 21. veljače 2008. te je zadobio povredu glave i lijevog ramena, tužitelj da nije imao bolest i ozljedu kralježnice sličnog karaktera, osim već navedenog oboljenja uz prisutne smetnje i obradu. Po mišljenju vještaka tužitelj je zadobio težu ozljedu ramena koja se nije odmah dijagnosticirala, ali je to učinjeno naknadno te je provedena artroskopska operacija lijevog ramena i unatoč operaciji i provedenoj kompletnoj i dugotrajnoj konzervativnoj terapiji uz fizikalne tretmane, zaostala je ograničenost kretnji u ramenom zglobu lijeve ruke. Godinu dana nakon povrede tužitelj da je imao prvi epileptički napadaj koji se povezuje nakon neurološke obrade s predmetnom ozljedom i započinje s antiepileptičkom terapijom koju uzima i danas te se redovito liječi od strane ortopeda, neurologa, fizijatra i povremeno od drugih specijalista po preporukama te također povremeno po preporukama specijalista obavlja dodatne neuroradiološke i ultrazvuk pretrage te obzirom na postojanje zaostale epilepsije s lakšim psihičkim promjenama i ograničenost kretnji u lijevom ramenom zglobu, a sukladno kriterijima važeće Liste tjelesnih oštećenja tužitelj da ima 50 % tjelesno oštećenje zbog epilepsije s lakšim psihičkim promjenama nastale godinu dana po ozljedi koja je medicinski obrađena i do danas se liječi medikamentoznom terapijom uz povremene nekontrolirane, ali rijetke epileptičke napadaje te 30 % tjelesnog oštećenja zaostale ograničene pokretljivosti u lijevom ramenom zglobu te je sveukupno tjelesno kod oštećenje tužitelja nastalo kao posljedica ozljede na radu, sukladno članku 56. ranije važećeg ZOMO-a i Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o Listi tjelesnih oštećenja i iznosi 60 % pa vještak utvrđuje da je nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Vijeća viših vještaka od 18. ožujka 2021. ispravan.
9. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 4. veljače 2022. tužitelj je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je sva tjelesna oštećenja koja su proizašla iz ozljede na radu tužitelja trebalo cijeniti višim postotkom oštećenja.
10. U ovom upravnom sporu 17. veljače 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svih zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja svih primjedaba koje je tužitelj iznio u svezi istog, a nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
11. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnesen prvostupanjskom tijelu 9. srpnja 2012., da je postupajući po zahtjevu tužitelja, sukladno nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29. srpnja 2020., kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja prema članku 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 40/10, 21/10, 61/11, 114/11 i 76/12, u nastavku teksta Zakon) i to 30 % prema odjeljku VIB, točki 8c, Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja („Narodne novine“ broj 162/98), koje je nastalo 6. studenoga 2008., kao posljedica ozljede na radu, 50 % prema odjeljku III, točke 7b, Liste tjelesnih oštećenja, koje je nastalo 18. srpnja 2011., kao posljedica ozljede na radu, zbog čega sukladno odredbama članka 3. Zakona o listi tjelesnih oštećenja, određen je ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 60 %, 5. stupanj, od čega 0% na donje ekstremiteta. Utvrđeno je, da je tužitelj 1. veljače 2012. ispunio uvjete za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema članku 56. stavku 2. Zakona, a osnovica za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja je svota od 1.172,12 kuna, sukladno članku 58. stavak 2. Zakona pa je naknada zbog tjelesnog oštećenja tužitelju određena prema članku 58. stavak 1. Zakona u visini od 24 % od navedene osnovice i iznosi 281,31 kunu mjesečno, imajući u vidu utvrđeni stupanj oštećenja od 60%, a kako je to pobliže određeno u izreci prvostupanjskog rješenja, dok je dan s kojim tužitelju pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja određen prema članku 59. Zakona. Utvrđeno je, da je protiv prvostupanjskog rješenja od 20. kolovoza 2020., kojim je tužitelju, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 60 % priznato počevši od 1. veljače 2012. pravo na naknadu tjelesnog oštećenja u svoti od 281,31 kn mjesečno, a kako je to pobliže u izreci precizirano, tužitelj je izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 13. travnja 2021., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 20. kolovoza 2020., a sve nakon što je u žalbenom postupku tuženik pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 18. ožujka 2021. u kojem je navedeno da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, tužitelj je 2001. zadobio kontuziju oba ramena, 2002. zadobio udarac je u glavu te se ambulantno liječio zbog cervikobrahijalnog sindroma i glavobolje po neurologu, a 2008. je pao sa ljestvi na poslu i zadobio kontuziju glave, lijevog ramena i desne lumbalne regije. Prvu epileptičku ataku imao je 2009. i dalje se liječi po nadležnim specijalistima neurologu i fizijatru, a poradi posljedice traumatske ozljede glave u 2008. godini, u smislu glavobolje, epilepsije te bolnog lijevog ramena. Od 2008. nema epileptičkih napadaja, glavobolje ima par puta tjedno i prema nalazu psihologa radi se o osobi s prosječnim intelektualnim sposobnostima s blažim odstupanjima na planu vizuomotorne koordinacije, vizualnog pamćenja i specijalne percepcije te pamćenje i koncentracija, dok su na planu ličnosti prisutne smetnje u smislu anksioznost u sklopu poremećaja prilagodbe pa je Vijeće viših vještaka Zavoda, Središnjeg ureda, nakon uvida u priloženu opsežnu medicinsku dokumentaciju, nalaze psihijatra, psihologa i neurologa utvrdili da je ocjena vijeća vještaka od 29. srpnja 2020. pravilna i sukladno kriterijima iz važeće Liste tjelesnih oštećenja i da nema temelja za njenu promjenu, a ostale tegobe radi kojih se tužitelj tijekom vremena liječio (cervikobrahijalni sindrom glavobolje, blage psihoorganske smetnje) da nisu izraženi u mjeri koja sukladno kriterijima iz Liste oštećenja organizma uvjetuju oštećenja organizma pa se isto temeljem njih ne može utvrditi. Utvrđeno je da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 13. travnja 2021. tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
13. Naime, u predmetnome upravnom sporu sporno je koliko iznosi stupanj tjelesnog oštećenja kod tužitelja te ovisno o tome u kojem iznosu tužitelj ima pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
14. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojim ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, počinjenje povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 13. travnja 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. kolovoza 2020., a kojim je tužitelju kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 60 % priznato, počevši od 1. veljače 2012. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 281,31 kunu mjesečno, jer je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona na koju tužitelj ukazuje u tužbi iz odredbe članka 98. stavak 5. ZUP-a, jer je osporavano rješenje sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, te nije manjkavo i nedostatno kako to tvrdi tužitelj u tužbi, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ovo, imajući u vidu da su javnopravna tijela postupajući po zahtjevu tužitelja zatražila nalaze i mišljenja Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda koji su suglasni da kod tužitelja postoji ukupno tjelesno oštećenje od 60 %, (5. stupanj), od toga 0 % na donje ekstremitete prema članku 56. ranije važećeg Zakona i Listi tjelesnog oštećenja iz članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja, odnosno pravilno je Vijeće vještaka Zavoda u nalazu i mišljenju od 29. srpnja 2020. utvrdilo da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 30 % prema odjeljku VIB, točki 8c Liste tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja, koje je nastalo 21. veljače 2008. kao posljedica ozljede na radu, ali je pogrešno napisan datum nastanka prvog tjelesnog oštećenja 21. veljače 2008., umjesto ispravno 6. studenoga 2008. Međutim, navedena greška u pisanju ispravljena je rješenjem o ispravku greške koje je prvostupanjsko tijelo donijelo 6. svibnja 2021. i 50 % prema odjeljku III. točke VIIb Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo 18. srpnja 2011., kao posljedica ozljede na radu pa se prema odredbama članka 3. Zakona o listi tjelesnih oštećenja određuje ukupni postotak tjelesnog oštećenja kod tužitelja od 60 %, a upravo je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2021. utvrdilo kako je navedena ocjena Vijeća vještaka Zavoda pravilna i sukladna kriterijima iz važeće Liste tjelesnih oštećenja, zbog čega nema temelja za njenu promjenu. Isto je potvrdio u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak doc. prim. dr. sc. D. G., dr. med., neurokirurg, stalni sudski vještak, koji je nakon pregleda tužitelja i nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja za razdoblje od 29. veljače 2000. do 24. siječnja 2011. utvrdio da tjelesno oštećenje kod tužitelja iznosi 60%, odnosno da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda od 18. ožujka 2021. ispravan, a sve imajući u vidu postojanje zaostale epilepsije s lakšim psihičkim promjenama i ograničenost kretnji u lijevom ramenom zglobu to da sukladno kriterijima važeće Liste tjelesnih oštećenja tužitelj ima 50 % tjelesno oštećenje zbog epilepsije s lakšim psihičkim promjenama nastale godinu dana po ozljedi i 30 % tjelesno oštećenje uslijed zaostale ograničene pokretljivosti u lijevom ramenom zglobu te da sveukupno tjelesno oštećenje kod tužitelja je nastalo kao posljedica ozljede na radu sukladno članku 56. ranije važećeg ZOMO-a i Listi tjelesnih oštećenja iz članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja i iznosi 60%.
15. Kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu u svezi odlučnih činjenica navedenih u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda od 18. ožujka 2021., nije dokazao da bi odlučne činjenice koje su medicinske prirode pogrešno utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda, Središnjeg ureda u Zagrebu od 18. ožujka 2021., to je ovaj Sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda, Središnjeg ureda u Zagrebu od 18. ožujka 2021., jer je obrazložen i sastavljen u skladu s pravilima struke te potvrđen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka kojem je Sud u cijelosti poklonio vjeru te nije imao razloga sumnjati u istog.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 17. veljače 2022.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja M. B., odvjetnici u S.
- tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3