Poslovni broj: K-736/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. Križ

D r a č e v a c

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Stolić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke G. A. u kaznenom postupku protiv G.

N. zbog kaznenog djela iz članka 149. st.1 i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javno održane i zaključene rasprave 14.veljače 2022.u prisutnosti okrivljene, zamjenika branitelja M. R. te privatnog tužitelja sa opunomoćenikom J. M.

odvjetnikom u OD ., odluke objavljene 17.veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl.453. t.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.,143/12.,56/13.,145/13.,152/14.,70/17.,126/19 dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljena: G. N. OIB: …, kći S. i

V., P.. S., rođena …., neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

29. ožujka 2016. pisanim putem, dajući očitovanje na anonimnu predstavku Upravnom vijeću D. doma "M." S., pod br. 104-3/16 u

nakani da kleveta privatnog tužitelja, te u namjeri da naškodi njegovoj časti i ugledu, a znajući da je iznesena činjenica neistinita, za privatnog tužitelja, između ostalog navela i sljedeće:

"Kada je, za vrijeme prezentacije od strane štićenice, jedan od odgajatelja pokušao nešto komentirati ravnatelj ga je na neprimjeren i ponižavajući način izbacio vani iz prostorije. Nakon završene prezentacije odgajatelji su smatrali da se sastanak treba nastaviti bez prisustva štićenice, no ravnatelj se s tim nije složio. Štićenica ni u jednom trenu nije bila fizički niti verbalno ugrožena te ju se nije imalo zašto ni od koga braniti. Na inzistiranje jednog od odgajatelja da štićenica ipak napusti sastanak ravnatelj se zaletio prema njemu bacivši mu pri tom stolicu na kojoj je do tad sjedio koristeći pri tom neprimjeren i ponižavajući oblik komunikacije. Spomenuti mu je odgajatelj također verbalno uzvratio. Do samog fizičkog kontakta nije došlo jer je jedna od djelatnica na vrijeme zaustavila ravnatelja . Sve se to događalo u prisustvu štićenice ",

a što je neistina.

dakle, za nekog iznosila neistinitu činjeničnu tvrdnju koja objektivno šteti njegovoj časti i ugledu, a znajući da je tvrdnja neistinita,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda –kleveta-djelo opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2 u svezi sa st.1. KZ-a.

Na temelju čl.149.st.3. ZKP/08 privatni tužitelj M. G. je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl.145.st.2 toč.1 do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljene, nužne izdatke i nagradu njezina branitelja s time da je dužan podmiriti paušalnu svotu u iznosu od 700,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske , a o ostalim troškovima odlučit će se posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.Privatni tužitelji M. G. kojeg zastupaju odvjetnici iz

odvjetničkog društva Lj. & partneri d.o.o u S. uvodno citiranom privatnom tužbom kojom je pokrenut kazneni postupak protiv okrivljene G. N., optužio je okrivljenu G. N. zbog počinjenja kaznenog djela

protiv časti i ugleda – klevete – djela označenog i kažnjivog po čl. 149.st.. i 2. KZ/11 a koje kazneno djelo da je počinjeno na način i u vrijeme navedeno u privatnoj tužbi.

2.Osnovno je pravo privatnog tužitelja da u činjeničnom opisu djela u privatnoj tužbi navede sadržaj za koji smatra da za njega predstavlja klevetu.

3.Prije početka rasprave stranke su poučene u smislu članka 527. st. 3. ZKP/08, na što je privatni tužitelji naveo da ne postoji mogućnosti da se ovaj postupak riješi mirnim putem, točnije izvan rasprave, dok je okrivljena navela da joj nije bila namjera privatnog tužitelja oklevetati, te da ukoliko je njeno očitovanje povrijedilo tužitelja , da mu se ispričava jer to nije bila njena namjera.

4.U ovom postupku okrivljenoj G. N. se stavlja na teret da je

u očitovanju od 29.ožujka 2016. Upravnom vijeću D. D. „M.“ u

namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja znajući da su neistinite izjavila činjenične tvrdnje o privatnom tužitelju i to “za vrijeme prezentacije od strane štićenice, jedan od odgajatelja pokušao nešto komentirati ravnatelj ga je na neprimjeren i ponižavajući način izbacio vani iz prostorije. Nakon završene prezentacije odgajatelji su smatrali da se sastanak treba nastaviti bez prisustva štićenice, no ravnatelj se s tim nije složio . Štićenica ni u jednom trenu nije bila fizički niti verbalno ugrožena te ju se nije imalo zašto ni od koga braniti. Na inzistiranje jednog od odgajatelja da štićenica ipak napusti sastanak ravnatelj se zaletio prema njemu bacivši mu pri tom stolicu na kojoj je do tad sjedio koristeći pri tom neprimjeren i ponižavajući oblik komunikacije. Spomenuti mu je odgajatelj također verbalno uzvratio. Do samog fizičkog kontakta nije došlo jer je jedna od djelatnica na vrijeme zaustavila ravnatelja. Sve se to događalo u prisustvu štićenice " .

5.Slijedom tako postavljenog činjeničnog opisa, ovaj sud je bio dužan utvrditi jesu li inkriminirani navodi činjenične tvrdnje, te, ako jesu, je li su te tvrdnje istinite ili nisu, a u slučaju utvrđenja da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, je li su onda podobne naškoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja, potom je li su postale pristupačne većem broju osoba te, na koncu, je li je optužena znala da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, a sve budući kvalificirani oblik kaznenog djela klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a kleveta je postala pristupačna većem broju osoba.

6.Ocjena je li neka izjava vrijednosni sud ili činjenična tvrdnja je questio facti i ovisi o kontekstu, opsegu i načinu na koji je izjava dana. Pod činjenicama razumijevamo događaje, zbivanja i stanja u vanjskom ili unutarnjem svijetu koja pripadaju sadašnjosti ili prošlosti, dok su vrijednosni sudovi subjektivna (osobna) vrednovanja, procjene, zaključci, prognoze i sl. Ako se elementi činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda isprepliću, odlučan je onaj element koji dominira. U konkretnom slučaju prema nalaženju ovog suda navodi privatne tužbe predstavljaju činjenične tvrdnje jer se odnose na određeni događaj čija se istinitost može utvrđivati i provjeravati.

7.Pozvana očitovati se o osnovanosti privatne tužbe okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je privatnom tužbom stavljeno na teret.

8.U svoju obranu okrivljena navodi da sve što je napisala u svom očitovanju predstavlja „sukus“ onoga što su joj radne kolege prenijele, da ako to nije istina da se ispričava tužitelju iz čega proizlazi da vjeruje onome što je napisala da je točno. Pa tako okrivljena navodi da je u inkriminirano vrijeme bila članica upravnog vijeća kao predstavnica radnih kolege na nivou cijele radne ustanove Doma „M.“. Sporno očitovanje da je dala jer je to od nje zatražilo

Upravno vijeće i to sa naputkom da od svojih radnih kolega prikupi saznanja o događaju u povodu kojeg je podnesena anonimna dojava. Dakle, okrivljena u obrani ne spori da bi iznijela naprijed citirane činjenične tvrdnje, ali naglašava da joj nije bila namjera na bilo koji način naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja jer je sadržaj očitovanja sastavila kao sažetak prikupljenih izjava dugogodišnjih radnih kolega koji su sudjelovali tom događaju i za koje nije imala razloga posumnjati da bi isti nešto izmislili. Još je dodala da je na kraju svoga očitovanja u dopisu predložila Upravnom vijeću pregledati nadzorne kamere i zatražiti na uvid zapisnik sa tog spornog sastanka. Okrivljena je navela da osobno nije pregledala nadzornu snimku ali da je bila upućena da ona postoji jer su joj o događaju pričali i oni koji su je gledali, odnosno navela je da su svi nakon tog sastanka pričali o njemu, a ona da na njemu nije sudjelovala što je i navela u inkriminiranom očitovanju. Njezino očitovanje da nije imalo nikakvu funkciju jer se u daljnjim sastancima Odbora o njemu nije spominjalo.

9.Radi razjašnjena iskazala je da je krivo shvaćena u dijelu očitovanja u kojem se spominje bacanje stolice, jer da ona nije pod time mislila da je privatni tužitelj bacio stolicu, već da je stolica pala kada se on ustao.

10.Na upit privatnog tužitelja navela je da je njenu funkciju naslijedio kolega P., a da predstavnike biraju radne kolege najvećim brojem glasova

što povlači zaključak da im povjeravaju puno povjerenje. Isto tako upitana navodi da nije imala razloga ne povjerovati u sve ono što je u očitovanju navela baš iz razloga jer su joj to prenijeli kolege koji su bili na sastanku sa kojima godinama radi. Na poseban upit, a nakon što su joj predočene fotografije sa rasprave uložene u spis, iskazala je da na istima prepoznaje gospodina P., ravnatelja, odgojiteljicu M. ali ne i štićenicu, iako ju osobno dobro zna. U završnoj riječi predložila je da ju sud oslobodi od optužbe.

11.Radi utvrđivanja odlučnih činjenica i kaznene odgovornosti okrivljene, sud je u dokazne svrhe izveo slijedeće dokaze: saslušani su kao svjedoci privatni tužitelj M. G., M. Ć. G., K. M., M. P. i

A. P., pročitan je dopis naslovljen-očitovanje na anonimnu predstavku

(l.s.3), zapisnik sa XXIII sjednice Upravnog odbora vijeća od 15.ožujka 2016.(l.s.44-45), e-mail D. M. (l.s.50), pregledane su priložene fotografije sa rasprave od 14.veljače 2022., te je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenu prema kojoj ista nije osuđivana (l.s.65). Na izvedene dokaze stranke nisu imale primjedbi.

12.Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje očevida na licu mjesta u Podružnici "M. i D.", kao i da se po C. I. V. obavi biometrijsko vještačenje fotografija priloženih na raspravi s uputom da isti odrede stupanj vjerojatnosti koje osobe se stručno nalaze na predmetnim fotografijama, te da se od privatnog tužitelja pribave sve nesporne fotografije sudionika predmetne prezentacije od dana 19. ožujka 2016. kao odugovlačeći dokaz jer je sud ocijenio da je i bez tog dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da takvi dokazi obrane nisu potrebni. Isto tako za navesti je da je D. M. svojim e-mail od 28.prosinca 2022. izvijestio sud da audio snimku od 4.srpnja 2016 koju je kao dokaz predložio tužitelj ne pronalaze u arhivi, te da sjednice ne snimaju audio, već da vode zapisnike.

13.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je cijeneći sve izvedene dokaze, analizirajući obranu okrivljene, iskaz privatnog tužitelja i ispitanih svjedoka, te činjenice utvrđene na temelju pregledane dokumentacije, okrivljenu oslobodio optužbe jer je zaključio da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljena G. N. počinila kazneno djelo iz čl.149.st.1

i 2. KZ/11.

14.U postupku nije bilo sporno:

-da je okrivljena na traženje Upravnog vijeća sastavila dopis naslova - očitovanje na anonimnu predstavku od 29.ožujka 2016., te da je za privatnog tužitelja navedeno sve onako kako je to bliže opisano u izreci odluke.

-da je u potpisu očitovanja potpis okrivljene,

-da je na kraju svog očitovanja predložila Upravnom vijeću zatražiti na uvid zapisnik održanog sastanka i pregled snimke nadzorne kamere,

-da je na spornom sastanku bilo više od pet odgajatelja

-da je privatni tužitelj u vrijeme naprijed napisanog očitovanja obnašao dužnost ravnatelja Doma M.,a okrivljena da je bila predstavnica djelatnika

Doma „M.“.

15.Kao sporno je trebalo utvrditi je li je okrivljena znala da te tvrdnje nisu istina, odnosno jesu li istinite.

16.Naime, u ovom postupku okrivljenoj se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela klevete iz čl.149.st.2 KZ/11, jednog od kaznenih djela iz kataloga kaznenih djela protiv časti i ugleda (kleveta i uvreda). Za ostvarenje kaznenog djela klevete iz čl. 149. sv. 1. KZ/11 (a time i kaznenog djela za koje se optužena tereti, budući djelo iz čl. 149. st. 2. KZ/11 predstavlja kvalificirani oblik osnovnog kaznenog djela klevete opisanog u čl. 149. sv. 1. KZ/11) nužno je da počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita. Prema tome, kazneno djelo klevete iz čl. 149. KZ/11 nije ostvareno kada počinitelj nije znao da su činjenične tvrdnje koje iznosi ili prenosi za drugoga neistinite, pa tako niti u situaciji kada nije imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost.

17.U svakom slučaju, kako je zakonska pretpostavka da je činjenična tvrdnja (činjenica) koja može škoditi časti i ugledu drugoga neistinita, to teret dokazivanja u konkretnom slučaju-da je tvrdnja istinita prvenstveno na okrivljeniku. Odnosno ako se za nekog tvrdi nešto negativno, treba to i dokazati, jer dok to nije dokazano, takva tvrdnja se smatra neistinom. Dakle, neistinitost činjeničnih tvrdnji se presumira ako/dok se ne dokaže suprotno. Radi se o iznimci od općeg pravila da je dužnost dokazivanja na strani onoga koji nešto tvrdi te istodobno iznimci od pravila in dubio pro reo. Pojednostavljeno, u sumnji se smatra da je iznesena ili pronesena činjenična tvrdnja neistinita. Prema tome, kazneno djelo klevete iz čl.149.st.1 KZ/11 nije ostvareno kad počinitelj nije znao da su činjenične tvrdnje koje iznosi ili prenosi za drugoga neistinite, pa tako niti u situaciji kada nije imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost. Okrivljena osporava i očituje se u obrani da se ne smatra krivom, te je iznosila obranu zato što smatra da ima opravdan razlog vjerovati da je istinit sadržaj izvješća kojeg je ona potpisala, odnosno da nije imala razloga sumnjati u njegovu istinitost.

18.Privatni tužitelj navodi da je sporne navode iz privatne tužbe saznao i da ga je to pogodilo. Smatra da je okrivljena počinila kazneno djelo za koje se tereti, a negira da je kritične prigode postupao onako kako je to navedeno u očitovanju okrivljene.

19.Okrivljena u obrani ističe da je sporno očitovanje napisala na temelju onoga što su joj rekli radne kolege u čije iskaze nije imala razloga sumnjati.

20.Kod kaznenog djela klevete također je važno da za postojanje tog djela nije nužno da se njime dosita naškodilo nečijoj časti i ugledu, već da to može biti posljedica. Nadalje, za postojanje ovog djela nužno je da za klevetničku izjavu sazna treća osoba, kao i da su neistinite činjenične tvrdnje dane ozbiljno.

21.Pregledom Zapisnika sa XXIII sjednice Upravnog vijeća održane 15.ožujka 2016. (l.s.44) utvrđeno je da su na sjednici između ostalih sudionika nazočili privatni tužitelj kao ravnatelj D. „M.“i okrivljena. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da je privatni tužitelj naveo kako nikakvo očitovanje ne želi dati u svezi anonimne predstavke Vijeću, ali je naveo da je na spornom sastanku bilo burno međutim ne kako je opisano u toj anonimnoj predstavci. Na kraju zapisnika Vijeće je zaključkom naložilo i zatražilo očitovanje vezano za kritični događaj i to od ravnatelja (privatnog tužitelja), predstavniku korisnika i djelatnika Doma (okrivljenoj) kao i stručno očitovanje organizatora prezentacije. Okrivljena, dakle, nije samoinicijativno napisala inkriminirano očitovanje, već isključivo na traženje Upravnog vijeća, a kako to proizlazi iz njihovog zaključka sa sjednice, kao i što je to zatraženo i od privatnog tužitelja kao ravnatelja. Dakle, okrivljena je postupala po nalogu Upravnog vijeća kao predstavnik djelatnika Doma "M.", slijedom čega navode svojih kolega nije niti trebala provjeravati sa ravnateljem kako to privatni tužitelj u završnom govoru navodi, jer je ravnatelj također od strane upravnog vijeća bio pozvan dati i svoje očitovanje.

22.Svjedokinja M. Ć.-G. je navela da se privatni tužitelj, kao

ravnatelj, doista na sastanku obratio jednom od odgajatelja povišenim tonom, a što je na kraju izlaganja dodatno naglasila, tako što mu je rekao da izađe iz prostorije i to koliko se mogla sjetiti riječima „ako te ne zanima izađi iz dvorane“. Svjedokinja je navela i to da se postavila između ravnatelja i odgajatelja P. kako bi spriječila eventualni njihov fizički kontakt, ali da do istoga nije došlo i da je sve ostalo na verbalnim povišenim tonovima.

23.Iz iskaza svjedokinje K. M. ( l.s.52-53) tada štićenice D.

M. u bitnome proizlazi da je držala odgajateljima predavanje na temu alkoholizma kod mladih nakon što se vratila sa liječenja od alkoholizma, da joj je u tome pomagala odgajateljica M. Ć.- G., da je u tijeku njenog

izlaganja jedan od odgajatelja rekao „da što će ona nama držati predavanja“ nakon čega je ravnatelj odmah reagirao na istoga povišenim tonom nakon čega je između ravnatelja i odgajatelja P. izbila verbalna svađa, koja je trajala i dok je napuštala dvoranu, a čijeg sadržaja se nije mogla sjetiti. Obzirom na protek vremena da se nije mogla sjetiti je li dvoranu samoinicijativno napustila ili na nečije traženje. Osobno da se nije osjećala ničim uvrijeđena od strane odgajatelja P. ali da joj je on svejedno pristupio i ispričao se. Navela je da nikakvog bacanja namještaja u dvorani dok je ona bilo nije bilo,

24.Iz iskaza svjedoka M. P. (l.s. 53-55) proizlazi da je

njegovom kolegi odgajatelju P. kada je pokušao demantirati izlaganje štićenice da odgajatelji ne mogu prepoznati konzumaciju gajbe piva i boce žestokog pića kod štićenika, ravnatelj rekao“ ako nećeš slušati izađi van“ a kada se taj odgajatelj pokušao nadovezati na to da mu je ravnatelj vidno uznemiren i malo agresivan rekao „mrš van“ a što je on i učinio. Međutim, ovaj svjedok je naveo da se i njemu nisu dopale neke tvrdnje štićenice te je zatražio od nje da napusti dvoranu tako što joj je osobno pristupio, ispratio i izveo iz sobe jer da ono što bi trebalo uslijediti više nije prikladno njoj za čuti. Nakon toga da je ravnatelj njemu grubo rekao da tko je on da djevojku izbaci van, a dodatno upitan je naveo da je ravnatelj vikao na njega i derao se. U tom trenutku da se ravnatelj digao sa stolice i krenuo prema njemu kada se između njih postavila odgajateljica M. Ć.-G.a. Ovaj svjedok je naveo i to da je vođen zapisnik sa sastanka ali da

o tom događaju u istome nije bilo riječi, međutim on da je sebi sačinio zabilješke očekujući od ravnatelja da će zatražiti njegovo očitovanje, jer se i za banalnije stvari to tražilo, međutim, da je očitovanje izostalo. Svjedok je potvrdio da je o događaju pričao sa okrivljenom. Svjedok je naveo da je nakon sastanka bio vidno uznemiren i razočaran što nitko od kolega na sastanku kojih je bilo cca 13 nije odreagirao osim njega i P.. On da se osobno ispričao za svoje ponašanje svim radnim kolegama i štićenici.

25.Iz iskaza svjedoka A. P. (l.s.57-58) proizlazi da je kritične

prigode ravnatelj na njegovu izjavu da prezentacija nema smisla rekao „mrš“ vani, izlazi vani". Obzirom na protek vremena svjedok se nije mogao sjetiti detalja ali da je ravnatelj čak i gestikulacijom ruke pokazao mu prema izlazu. On da je doista napustio dvoranu ali da se poslije vratio kada je drugi odgajatelj P.

također izrazio neko negodovanje i kada je započela verbalna prepirka između njega i ravnatelja. Naime on je vidio da je ravnatelj za to vrijeme imao položaj kao da će krenuti prema P., a da je između njih stala i odgajateljica M.

Ć. – G.. Svjedok P. se nije mogao izjasniti je li o događaju pričao okrivljenoj, ali da su svi odgajatelji podružnice koji su sudjelovali sastanku o tome pričali. Dodatno upitan, svjedok je naveo da nije u nikakvim odnosima sa privatnim tužiteljem, a da je sa drugim svjedocima u korektnim odnosima.

26.Svi saslušani svjedoci su naveli da ravnatelj nije na nikoga bacio stolicu, da ali se nisu mogli sa sigurnošću izjasniti, obzirom na protek vremena, je li stolica ili neki dio namještaja u dvorani pao. Ovo je u suglasju sa obranom okrivljene kada je pojasnila da se njeno očitovanje nije odnosilo na fizičko bacanje stolice. Svjedoci su naveli i da je sastanak bio neformalno završen nakon verbalne prepirke jer su odgajatelji napuštali dvoranu.

27.Dakle time što su svjedoci naveli da je privatni tužitelj tada kao ravnatelj dječjeg D. „M.“ povišenim tonom rekao „Mrš „/i „izlazi van“/

„ako te ne zanima izađi iz dvorane“ se može protumačiti kao neprimjeren i ponižavajući način kojim se nekome kaže da naputi prostoriju. Reći nekome „mrš“ kako su to posvjedočili svjedoci P. i P. povlači za sobom jedno stanje frustracije kod tužitelja u situaciji koja se očito nije njemu kritične prigode svidjela.

28.Slijedom utvrđenog, okrivljena je imala ozbiljnog razloga povjerovati da je istinito ono što je u očitovanju navela baš zato što joj je i jedan odgajatelj (P.) koji je sudjelovao diskusiji kritične prigode, dakle bio i neposredni

očevidac, prenio događanje sa tog sastanka, pa tako i da svjedokinja M.

nije bila ničim ugrožena na sastanku a što je ova svjedokinja i potvrdila svojim svjedočenjem, kao i da je ravnatelj koristio neprimjeren i ponižavajući oblik komunikacije jer je i sam privatni tužitelj u svojem iskazu rekao da se ustao sa stolice, da je krenuo prema odgajatelju i da mu se obraćao autoritativnim tonom (što se sa pozicije drugih aktera i može takvo ponašanje okarakterizirati kao neprimjereno), a sama štićenica kao svjedok je iskazala da je napuštajući dvoranu i dalje čula njihovu verbalnu prepirku. Je li stolica pri tome pala ili ne, te je li sastanak okončan ili ne, imajući u vidu cijeli kontekst u kojem je dano očitovanje, ne bi bila odlučujuća činjenica za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, tim više što se dokazane činjenice ne moraju u cijelosti podudarati s činjenicama iznesenim u difamirajućoj izjavi. Dovoljno je da se podudaraju u bitnim dijelovima.

29.Slijedom naprijed navedenog, po ocjeni ovog suda nije dokazano da bi okrivljena dajući sporno očitovanje, postupala u cilju klevetanja privatnog tužitelja, a da je tome tako proizlazi najprije iz njenog očitovanja u kojem je navela Upravnom vijeću kako sadržaj njenog očitovanja mogu provjeriti traženjem zapisnika sa sjednice i video snimke, da nije kompetentna potanko opisati kako je sastanak tekao jer osobno istome nije sudjelovala, te da prenosi samo ono što su joj radne kolege prepričali o istome. Dakle, ona da je izjave radnih kolega prenijela u svoje očitovanje, a oni su u njima iznijeli svoje mišljenje koje su imali o ponašanju privatnog tužitelja kao ravnatelja tada na sastanku. Navedeno, životno i logično ukazuje da je okrivljena u vrijeme iznošenja navedenih činjenih tvrdnji doista mogla biti u uvjerenju da su iste istinite i da nije imala razloga sumnjati u ono što su joj govorili kolege za privatnog tužitelja, a što je utvrđeno u postupku.

30.Kada se uzme u obzir cjelokupni kontekst u kojem je sporno očitovanje dano i svojstvo okrivljene kao člana Upravnog vijeća radnika doma „M.“, onda je očito da je u sadržaju tog očitovanja okrivljena prenijela subjektivne osjećaje i trenutno negodovanje onih koji su imali neposredna saznanja o događaju koji je u izravnoj vezi sa inkriminiranim očitovanjem. Dakle onih koji su bili neposredni očevici ili akteri samog događaja čime je kao što je u očitovanju okrivljena navela „prenijela“ ono što su joj oni rekli. Sve to pokazuje subjektivan stav i uvjerenje da iznosi istinite tvrdnje odnosno da nije imala svijest o tome da bi iznosila neistinite tvrdnje. Ovo tim više što je i sam svjedok P. naveo da

je sa okrivljenom razgovarao o tome a isti je bio direktni sudionik verbalne svađe ili diskusije sa ravnateljem. Privatni tužitelj je pitanjima svjedocima P. i P. kao i okrivljenoj pokušao diskreditirati njihovu vjerodostojnost,

međutim, svjedok P. koji obnaša funkciju člana Upravnog vijeća radnika

doma M. nakon okrivljene, izabran je od strane radnika doma a ne

okrivljene, pa samim time isti nema razloga iskazivati u korist okrivljene kako bi istoj omogućio bolju procesnu situaciju. Osim toga da je na sastanku bilo povišenih tonova i riječi potvrdili su baš svi saslušani svjedoci, pa i inkriminaciju da je jedna od odgajateljica ( M. Ć. – G.) stala između privatnog

tužitelja i odgajatelja P. radi sprječavanja fizičkog sukoba. Osim toga čak

je i privatni tužitelj u svom iskazu naveo da je povišenim tonom „zamolio“ odgajatelja da izađe, nakon čega je on to i učinio, a u odnosu na odgajatelja P. da mu je "autoritativnim glasom" rekao da se ne može tako ponašati

prema štićenici koja je došla sa liječenja, te da je doista krenuo nekoliko koraka prema njemu. Što bi se ta odgajateljica postavljala između njih ako njihova neverbalna komunikacija tijela u vidu predstojećeg fizičkog sukoba i neprimjerenih verbalnih dobacivanja nije ukazivalo na takvu potrebu. Štoviše okrivljena je navela u dopisu da je i jedan od kolega sa sastanka verbalno uzvraćao ravnatelju, ali da se isti kasnije i ispričao, a što je potvrdila i saslušana svjedokinja K. M. , M. Ć. – G., svjedok P. i P..

31.Iz svega navedenog, a prihvaćajući obranu okrivljene, sud nije prihvatio iskaz privatnog tužitelja ocjenjujući ga neobjektivnim i usmjerenim isključivo u cilju da se okrivljena proglasi krivom očito u namjeri svaljivanja odgovornosti istoj za njegov izvanredni otkaz sa mjesta ravnatelja Doma „M.l“ o čemu je iskazivao i u ovom postupku. Iskaz privatnog tužitelja je u suprotnosti sa iskazima svih saslušanih svjedoka pa tako i sa obranom okrivljene koja je u skladu sa pročitanom dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka.

32.Kako u ovom postupku nije dokazano da je okrivljena počinila kazneno djelo za koje se tereti to je odlučeno kao u izreci odluke.

33.S obzirom na takvu odluku, na temelju članka 149.st.3 ZKP/08 privatni tužitelj je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl.145.st.2.t.1.do

6.ovog zakona, a ovome sudu na ime paušala iznos od 700,00 kuna.

U Splitu 17. veljače 2022.

Sutkinja

Mirjana

Stolić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

- okrivljenoj

-branitelju okrivljene -

privatnom tužitelju

-opunomoćeniku privatnog tužitelja