Broj: Ppž-249/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Koraljke Bašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.B. zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) i dr., odlučujući povodom žalbe okrivljenog I.B., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 13. prosinca 2021., broj: 3. Pp-14114/2021-6, na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljeni I.B. oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 13. prosinca 2021., broj: 3. Pp-14114/2021-6, okrivljeni I.B. je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9., članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 16. stavka 1. kažnjiv po članku 29. stavku 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20), činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaj pod I. i III. izreke izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.200,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je na odredbu članka 152. stavka 4. Prekršajnog zakona ako u navedenom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Za prekršaj opisan pod II. okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana u koju kaznu će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme koje je proveo u zadržavanju u trajanju od 7 dana.
Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 24 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni I.B. je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nisu počinjene niti one povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Žalitelj neosnovano ističe kako mu nije dostavljena pisana obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona iako iz spisa proizlazi da mu je ista uručena 10.12.2021., unatoč tome što ju je odbio potpisati. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer nije upozoren na pravo na branitelja jer iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred prvostupanjskim sudom od 11. prosinca 2021. proizlazi da je upozoren o pravu na obranu, a iskazao je da se odriče prava na branitelja koji je zapisnik vlastoručno potpisao, a tom prilikom mu je uručen i optužni prijedlog. Nadalje, žalitelj neosnovano ističe kako su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja u izrečenu kaznu zatvora. Iako je uistinu prvostupanjski sud pomalo nespretno naveo što će se uračunati u kaznu zatvora, ipak je jasno da će se okrivljeniku u kaznu zatvora u trajanju od 7 dana uračunati vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 10.12.2021. do prestanka zadržavanja (koje je zadržavanje u vrijeme donošenja presude i dalje trajalo), pa ovaj Sud smatra kako nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava o uračunavanju iz članka 196. Prekršajnog zakona.
6. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji donio na temelju okrivljenikovog priznanja prekršaja i pobrojane i čitane dokumentacije spisa kojom je to priznanje i potvrđeno te je odluka o krivnji okrivljenika pravilna i valjano obrazložena. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje utječu na vrstu i visinu kazne te je opravdano okrivljeniku otegotnim cijenio njegovu dosadašnju kažnjavanost za istovrsni prekršaj (pet puta kako proizlazi iz citiranih pravomoćnih odluka) kao onaj opisan pod II odluke te mu je pravilno za taj prekršaj izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne, dok je trajanje iste odmjereno kratko i blago s obzirom na težinu počinjenog prekršaja u specijalnom povratu i činjenice da na okrivljenika do sada uopće nisu utjecale novčane kazne. Za prekršaje opisane pod I. i III. prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom minimalnom iznosu i u zakonom propisanom iznosu te je ukupna novčana kazna srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Iz žalbenih navoda okrivljenika proizlazi da on nema kritički odnos prema svojem ponašanju niti se kaje zbog počinjenog. Prvostupanjski sud je, osim otegotnih, okrivljeniku cijenio i olakotne okolnosti kao priznanje prekršaja, obiteljsko i imovno stanje te njegovo držanje nakon djela i pravilno je ocijenio kako iste nisu i osobito olakotne okolnosti da bi opravdale ublažavanje kazne. Okrivljenikova upornost u činjenju prekršaja i to ne samo istovrsnog, nego i drugih prometnih prekršaja koji predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu opravdava pravilno izrečenu kaznu zatvora i novčanu kaznu, i ocjenom prvostupanjskog suda da će samo tako izrečenim kaznama biti ostvarena svrha kažnjavanja.
8. Uračunavanje vremena sukladno članku 42. Prekršajnog zakona koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, kako je već navedeno, je pravilno i biti će uračunato u cijelosti u postupku izvršavanja kazne zatvora.
9. Nadalje, ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud smatra da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je ista opravdana i nužna u konkretnom slučaju kako bi se otklonili uvjeti koji poticajno utječu na ponavljanje prekršaja. Trajanje zaštitne mjere s obzirom na konkretne okolnosti nije prestrogo iako je izrečeno u zakonom propisanom maksimalnom trajanju zaštitnih mjera, zbog upornosti u nepoštivanju sudskih odluka i upornom kršenju već izrečenih zaštitnih mjera od strane okrivljenika.
10. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona.
11. Zbog navedenih razloga presuđeno je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. veljače 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Koraljka Bašić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
