REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagrebačka 22, Sesvete

Poslovni broj: 7 Povrv-91/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja K. b. c. Z., Z., OIB..., kojeg zastupaju punomoćnik Ž. S. i drugi odvjetnici iz O. d. S. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženice O. Č. iz S., OIB..., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. veljače 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S. poslovni broj Ovrv-159/2020 od 19. listopada 2020. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženici O. Č. iz S., OIB... naloženo da tužitelju K. b. c. Z., Z., OIB... isplati iznos od 494,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S. poslovni broj Ovrv-159/2020 od 19. listopada 2020. ukida se u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju na iznos od 494,70 kn plati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 25. travnja 2019. do 10. svibnja 2019. i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S. poslovni broj Ovrv-159/2020 od 19. listopada 2020. ukida se u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati nastali trošak u iznosu od 350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidivi trošak u iznosu od 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

IV Nalaže se tuženici O. Č. iz S., OIB... da tužitelju K. b. c. Z., Z., OIB... nadoknadi trošak postupka u iznosu od 675,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 8. lipnja 2020. javni bilježnik S. L. iz S. je 19. listopada 2020. protiv tuženice kao ovršenice donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate iznosa od 494,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. travnja 2019. do isplate te radi nastalog troška u iznosu od 350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidivog troška u iznosu od 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate. Povodom pravovremenog prigovora tuženice ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-91/2021 od 28. siječnja 2021. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženica u prigovoru osporava tužbeni zahtjev te ističe da nije bilo prekida u pravu korištenja usluga obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Očitujući se na prigovor tj. na odgovor na tužbu tužitelj predlaže da se odbaci kao nepotpun i neobrazložen, a podredno da se odbije kao neosnovan jer su njegovi navodi netočni, nerazumljivi, neosnovani i paušalni. Ističe da se utuženo potraživanje odnosi na zdravstvenu uslugu koja je tuženici izvršena u dnevnoj bolnici K. b. c. Z. u razdoblju od ... do ... i temelji se na računu broj ... od ... koji je izdan u iznosu od 618,37 kn, no tuženica je 30. travnja 2019. djelomično podmirila potraživanje u iznosu od 123,67 kn pa tužitelj potražuje isplatu preostalog potraživanja u iznosu od 494,70 kn. Dalje navodi da tuženica u razdoblju od 11. ožujka 2019. do 18. travnja 2019., dakle i u vrijeme pružanja usluge, nije imala obvezno zdravstveno osiguranje. Ističe da obveza tuženice da podmiri trošak zdravstvene usluge nastaje čim joj je tužitelj pružio zdravstvenu uslugu, a ne dostavom računa dok je visina njene obveze određena odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 – dalje: ZOZO). Tuženica je primila tužiteljevu uslugu, nije bila korisnik dopunskog zdravstvenog osiguranja niti je bila oslobođena plaćanja participacije, bilo joj je poznato da postoji njen dug prema tužitelju kojem nije prigovorila tako da njeno neplaćanje predstavlja postupanje protivno načelu poštenja i savjesnosti. Tuženica nije dostavila nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da nije dužna podmiriti ovaj dug i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka.

4. Budući da je ovo spor male vrijednosti, sud je u rješenju o stavljanju van snage u skladu s čl. 461.a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je prema čl. 461.a st. 3 ZPP-a dužan najkasnije u podnesku predanom u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženica je u skladu s čl. 461.a st. 4 ZPP-a upozorena da je dužna to isto učiniti najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojem on iznosi činjenice i dokaze. Tužitelj je postupio u skladu s čl. 461.a st. 3 ZPP-a jer je rješenje o stavljanju van snage zaprimio 8. veljače 2021., a svoj podnesak je dostavio 23. veljače 2021. tj. u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja. Tuženici je podnesak tužitelja od 23. veljače 2021. dostavljen 25. ožujka 2021., a ona je svoj podnesak u kojem iznosi činjenice dostavila tek 23. travnja 2021. tj. nakon proteka roka od 15 dana od zaprimanja tužiteljevog podneska pa sud u skladu s čl. 461.a ZPP-a nije uzimao u obzir navode tuženice iz podneska od 23. travnja 2021.

5. Sud je pročitao ove isprave u spisu: izvod iz poslovnih knjiga (str. 4), ugovor o radu (str. 8-11), sporazum o prestanku ugovora o radu (str. 12-13), račun broj ... (str. 27), medicinsku dokumentaciju (str. 28-33), ispise iz tužiteljeve kompjuterske evidencije (str. 35-36, 47) i dopis zavoda (str. 50).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata o kojem je odlučeno pod točkom II izreke presude.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u utuženi račun broj ... (str. 27) od 24. travnja 2019. utvrđeno je da se on odnosi na zdravstvene usluge koje su tuženici O. Č. pružene u bolnici K. b. c. Z. u razdoblju od ... do ... te da iznosi ukupno 618,37 kn. Uvidom u otpusno pismo (str. 28-30) utvrđeno je da je tuženica doista u tom razdoblju koristila tužiteljeve zdravstvene usluge.

9. Tuženici je tužitelj pružio zdravstvenu uslugu i ona je prema čl. 35 ZOZO-a dužna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite koje plaća osobno prilikom korištenja zdravstvene zaštite ili putem dopunskog zdravstvenog osiguranja u skladu sa Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21 – dalje: ZDZO). Tužitelj tijekom postupka navodi da tuženica u vrijeme kad su joj pružene zdravstvene usluge za koje potražuje naknadu nije imala obvezno zdravstveno osiguranje. Iz dopisa zavoda od 1. listopada 2021. (str. 50) proizlazi da prema podacima iz njihovih evidencija tuženica u utuženom razdoblju od 11. do 17. travnja 2019. doista nije bila obvezno zdravstveno osigurana jer joj je taj status preostao 10. ožujka 2019. dokad je bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a novi status u obveznom zdravstvenom osiguranju joj je utvrđen tek 19. travnja 2019. Prema čl. 13 st. 3 Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 82/14, 17/15, 99/17, 129/17) osigurane osobe kojima je prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koja im pripadaju u skladu sa zakonskom osnovom osiguranja prema kojoj su bili osigurani, ostvaruju još najviše 30 dana od dana prestanka statusa osigurane osobe po toj osnovi. Budući da je tuženici status obvezno zdravstveno osigurane osobe prestao 10. ožujka 2019., njoj je u vrijeme kad su joj pružene predmetne zdravstvene usluge (11. do 17. travnja 2019.) već bio protekao i rok od 30 dana iz čl. 13 st. 3 Pravilnika u kojem joj se produljuje trajanje prava na temelju statusa obvezno zdravstveno osiguranje osobe tako da tada nije mogla ostvarivati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ni po toj osnovi.

10. Sud je stoga utvrdio da tuženica u vrijeme kad joj je tužitelj pružio utužene zdravstvene usluge nije bila obvezno zdravstveno osigurana. Budući da je prema odredbama ZDZO-a postojanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju pretpostavka za ugovaranje police dopunskog zdravstvenog osiguranja, tuženica koja nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe uopće nije ni mogla imati dopunsko zdravstveno osiguranje.

11. Tuženica je uz svoj prigovor dostavila ugovor o radu (str. 8-11) i sporazum o prestanku ugovora o radu (str. 12-13), no ti se pravni poslovi odnose na M. H., a ne na tuženicu i ona u svojem prigovoru nije pojasnila kakve veze imaju s njom pa sud smatra da nemaju veze s predmetom spora.

12. Slijedom navedenog, kako je tužitelj tuženici pružio zdravstvenu uslugu, ona je dužna podmiriti trošak te usluge. Uvidom u utuženi račun (str. 27) utvrđeno je da on iznosi 618,37 kn, a iz tužiteljeve analitičke kartice (str. 47) proizlazi da je ovaj račun djelomično podmiren u iznosu od 123,67 kn pa tada tužiteljevo potraživanje iznosi 494,70 kn koliko je i navedeno u izvodu iz poslovnih knjiga (str. 4). Kako iz računa broj ... (str. 27) proizlazi da je njegovo dospijeće bilo 10. svibnja 2019., a ne 24. travnja 2019. kako je to navedeno u izvodu iz poslovnih knjiga, tužitelj u skladu s čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) na iznos od 494,70 kn ima pravo na zakonske zatezne kamate od isteka dana dospijeća tj. od 11. svibnja 2019. do isplate. Sud je stoga u točki I izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 494,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 11. svibnja 2019. do isplate, a u točki II izreke je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju na iznos od 494,70 kn plati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 25. travnja 2019. do 10. svibnja 2019. i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Budući da je postupak koji je započeo kao ovršni nakon izjavljenog prigovora nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka pa je stoga u točki III izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati nastali trošak u iznosu od 350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidivi trošak u iznosu od 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

14. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku sadržanom u podnesku od 23. veljače 2021. Kako je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, tužitelj na temelju Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT) ima pravo na trošak jednokratne naknade za zastupanje njegovog punomoćnika s 25 % PDV-a u iznosu od 625,00 kn za cijeli postupak, dakle i onaj dio postupka kada je postupak bio ovršni postupak. Njegov trošak obuhvaća i sudsku pristojbu na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 50,00 kn tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Ukupni tužiteljev trošak postupka iznosi 675,00 kn pa je tuženici u točki IV naloženo da mu nadoknadi trošak u tom iznosu.

15. Osim ovih troškova tužitelj je zatražio i javnobilježnički trošak s PDV-om u iznosu od 104,00 kn i odvjetnički trošak s PDV-om u iznosu od 143,75 kn. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u ovom dijelu nije sastavljen u skladu s čl. 164 st. 2 ZPP-a prema kojem je tužitelj dužan u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu pa mu sud nije priznao ove troškove jer nije jasno na što se odnose.

U Sesvetama 17. veljače 2022.

Sudac

Martina Ivanković, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Za tužitelja taj rok teče od dana kad je održano ročište za objavu presude, a za tuženicu od dana dostave primjerka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA

1. odvjetnik Ž. S. na ...

2. O. Č.