REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 337/2019-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 5. prosinca 2018. broj K-1/2018-22, u sjednici održanoj 17. veljače 2022., u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Č. P. i J. M.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17), oslobođen je od optužbe opt. I. K. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97. Na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08.-17 odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu 6.973.400,00 kuna, dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08.-17 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08.-17 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
I Kž 337/2019-12
3. Optuženik je putem branitelja odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i zatražio obavijest o sjednici vijeća.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08.-17 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u nazočnosti optuženikovih branitelja, odvjetnika Č. P. i J. M.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7. i 11. ZKP/08.-17. jer su iz činjeničnog opisa djela izostavljene radnje koje su bitne za dovršenje kaznenog djela, a time da je i izreka presude nerazumljiva jer da ovakav činjenični opis opisuje samo pokušaj kaznenog djela.
7.1. Dio činjeničnog opisa optužbe kojeg je prvostupanjski sud izostavio iz izreke presude prema obrazloženju suda predstavlja radnje drugog kaznenog djela, iz čl. 312. st. 1. KZ/97, za koje je optuženik osuđen pravomoćnom presudom u drugom kaznenom postupku pa bi odlučivanjem o „radnjama o kojima je sud već dao svoj pravorijek... povrijedio identitet optužbe prekoračivši istu, jer bi optuženika oslobodio od počinjenja kaznenog djela za koje nije niti optužen“.
7.2. Premda je pri izricanju oslobađajuće (ili odbijajuće) presude, prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 454. ZKP/08.-17 (jednako i u važećoj zakonskoj normi) sud u izreci presude trebao navesti činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret, izostavljanjem dijela činjeničnih navoda optužbe u konkretnom slučaju nije nepotpuno riješen predmet optužbe niti je izreka pobijane presude time postala nerazumljiva.
7.3. Optuženiku je optužnicom stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti uz pribavljanje znatne imovinske koristi iz čl. 337. st. 4. KZ/97., za koje je i oslobođen od optužbe te je time optužba riješena u cijelosti. Naime, prateći opsežno sačinjen činjenični opis, poglavito završni dio, ostaje navod da je optuženik u nakani pribavljanja 9.962 dionica ukupne nominalne vrijednosti 6,973.400,00 kuna zaključio ugovore o kupoprodaji i stjecanju 8.248 dionica sa obvezom otplate neotplaćenih dionica iako je unaprijed odlučio da to ne učini „čime je oštećen Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: HFP) za vrijednost navedenih dionica“. Prema tome, ne radi se o opisu djela koje je ostalo u pokušaju već je jasno naznačena posljedica u vidu nastale štete za HFP što podrazumijeva pribavljenu znatnu imovinsku korist za optuženika.
I Kž 337/2019-12
7.4. Stoga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-19 na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara da je pogrešan zaključak o pravnom statusu 9.962 dionica nakon izjave Hrvatskog fonda za privatizaciju o raskidu ugovora s malim dioničarima. Žalitelj se pri tome poziva na niz zakonskih odredbi, čl. 125. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, a dužnik ga ne ispuni ugovor se raskida po samom zakonu), čl. 21. st. 4. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (ako kupac ne plati dionice u rokovima iz ugovora neotplaćene dionice se prenose HFP) te čl. 8. Ugovora o kupoprodaji i stjecanju dionica (ugovor se smatra raskinutim neplaćanjem dva obroka uzastopno). Temeljna je tvrdnja žalitelja da su nakon izjave HFP o raskidu ugovora o kupoprodaji malim dioničarima zbog neplaćanja dionice ponovno pripale HFP, a iz iskaza M. L. i J. Č. Š. slijedi da je HFP bio upisan u knjizi dionica kao imatelj dionica sve do 2007. Po mišljenju žalitelja optuženik je mogao trgovačkom sudu podnijeti prijavu za upis statusne promjene pretvorbe društvenog poduzeća IPK O., ali nije mogao priložiti popis dioničara kojima je prethodno HFP izjavio raskide ugovora i koji su bili provedeni u knjizi dionica. U odnosu na odluku Upravnog suda kojom je poništeno rješenje HFP odnosno Agencije za restrukturiranje i razvoj žalitelj navodi da „iz navedene odluke nije jasna pravna situacija u kojoj je vraćena pretvorba društvenog poduzeća Pivovara, odnosno da li je to vrijeme prije ili nakon sklapanja ugovora o prodaji dionica između Hrvatskog fonda za razvoj i dioničara“, a smatra pogrešnim i pozivanje suda prvog stupnja na presudu Vrhovnog suda RH br. Revt-40/13. Po stavu žalitelja, analiza cjelokupnog postupanja optuženika u inkriminiranom razdoblju uz nalog M. L. da ga upiše kao imatelja u knjigu dionica „govori o namjeri optuženika da stekne predmetne dionice bez plaćanja“ odnosno da „postupa isključivo s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist pribavljanjem dionica P. d.d. na štetu HFP“.
9. Suprotno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
10. Prije svega, već je iz obrazloženja pobijane presude, ali i sadržaja žalbe državnog odvjetnika razvidno da je tijek statusnih promjena IPK O. i s tim u vezi pitanje vlasništva dionica kompleksno te popraćeno vođenjem niza sudskih postupaka prevladavajuće iz područja trgovačkog, ali i upravnog prava. Pri tome osnovano sud prvog stupnja ne nalazi dokazanim ključnu tezu optužbe da je tijekom obnovljenog postupka pretvorbe poduzeća optuženik bio svjestan da su uslijed izjava HFP o raskidima ugovora o prodaji dionica iste pripadale HFP.
10.1. Naime, razumno je i pravilno rezoniranje suda prvog stupnja da je odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. studenog 2003. broj US-10008/2001-13 pretvorba vraćena u stanje od 17. studenog 1992., budući da se u obrazloženju spomenute odluke izrijekom navodi da je „posljedica ove presude stanje spisa
I Kž 337/2019-12
predmeta i odnosa među strankama vraćeno u prvotnu situaciju ...u vrijeme donošenja rješenja o suglasnosti iz 1992. godine“. Ovakvo tumačenje spomenute odluke Upravnog suda RH primjerice opisuju svjedoci M. L., Đ. F., Ž. Š.
10.2. Nadalje, optužbu ne podupire ni nesporna činjenica da se u obnovljenom postupku pretvorbe na izvanrednoj skupštini u travnju 2007. HPF prijavio kao vlasnik 174 dionice te da tako utvrđeno stanje vlasništva dionica nije osporavano sve do 2009. kada je naloženo podnošenje tužbi protiv dioničara. Kraj takvog stanja stvari, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik shodno tome imao ovlast podnijeti prijavu za upis ponovljene statusne promjene, sa stanjem kako je to i utvrđeno na skupštini, dakle da je HFP bio vlasnik 174 dionice, koji upis je i proveden po Trgovačkom sudu u Osijeku u veljači 2007.
10.3. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-40/13. Iz navedene je odluke posve jasno da je predmet toga spora „tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništavosti upisa statusnih promjena tuženika [O. p. d.d., ranije P. d.d. O.] u Sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku obavljenog na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Fi-1/07-12 od 12. veljače 2007.“ Radi se dakle upravo o upisu u sudski registar koji je sastavni dio inkriminacije u odnosu na koji je znakovit dio obrazloženja spomenute presude Vrhovnog suda kako je to pravilno i osnovano cijenio sud prvog stupnja. Valja ponoviti da je uz prijavu za upis među ostalim dostavljen i popis dioničara te da je Vrhovni sud RH prihvatio ocjenu nižestupanjksih sudova kako predmetni upis u sudski registar nije obavljen na temelju lažne isprave, niti na temelju isprave u kojoj su navedeni neistiniti podaci, kao niti na temelju isprave koja nije sadržavala podatke za upis, da nije obavljen na temelju isprave koja je potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku ili nezakonito provedenoj radnji po kojoj se podaci upisuju u sudski registar.
10.4. Nadalje, za ocjenu ne/dokazanosti subjektivnog elementa djela značajni su iskazi svjedoka D. K. i Ž. Š. koji su kao odvjetnici bili uključeni odnosno imali saznanja o postupku pretvorbe P. Primjerice, svjedok D. K. navodi da je objasnio optuženiku kako HFP ne može samo dopisom oduzimati dionice i mijenjati zaključeni ugovor. Ž. Š. iskazuje da je sudjelovao u pripremanju skupštine u veljači 2007., bio je u stalnom kontaktu sa sudskim registrom u O. jer se postavilo pitanje tko treba biti pozvan na osnivačku skupštinu i zaključeno je da trebaju biti pozvani svi dioničari koji su zaključili ugovore o kupovini dionica sa HFP iz 1992., potonje imajući na umu da je rješenjem Upravnog suda RH pretvorba vraćena na stanje po rješenju od 17. studenog 1992. Izrazio je i stav da se moglo trgovati i prodavati neotplaćenim dionicama te da optuženik nikada nije iskazao da ne želi dionice platiti, što više suglasio se sa izmjenom nacrta ugovora kojim preuzima izmirenje obveza prenositelja dionica. Svjedok je također mišljenja da je zbog vraćanja pretvorbe na stanje od 17. studenog 1992. HFP prestao biti vlasnik dionica koje je stekao 1999. temeljem raskida ugovora, dakle da je vlasnik 174 dionice kako se na skupštini legitimirao.
11. Stoga, imajući na umu navedeno i optuženikovu obranu, da je poslove u svezi otkupa dionica radio uz konzultaciju sa pravnikom i odvjetnikom Š. u uvjerenju da su
I Kž 337/2019-12
sve radnje učinjene po zakonu, a poglavito u svjetlu vođenja sporova građanske naravi po spornom pitanju je li HFP raskidom ugovora o prodaji dionica po zakonu stekao ukupno 9.962 dionica O. p. d.d., nije moguće sa potpunom sigurnosti zaključiti da su dokazani subjektivni elementi djela.
12.Slijedom izloženog, na temelju čl. 482. ZKP/08.-19 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
