Poslovni broj: 4 P-307/20-21

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice L Dž.iz V., OIB

. zastupana po majci i z.z. J. A. iz V., zastupane

po punomoćniku V. Š., . V., protiv tuženika Dž.

A. OIB ., zastupanog po punomoćniku K.K., .iz V., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u

nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice V. Š. i punomoćnika tuženika, odvjetnice K. K., 20. siječnja 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 17. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Dž. A., OIB: . , V., M. H. 4 dužan

je tužiteljici L.i Dž., v. 9 OIB: isplatiti na ime dječje štednje novčani iznos od 26.936,61 KN. sa zakonskom zateznom

kamatom tekućom od 03.11.2017.g. pa do isplate, i to po kamatnoj stopi od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. u visini od 7,68 %, a od 01.07.2017.g. do isplate, u visini od 7,41 % a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu uvećano za pet postotnih poena , sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Nalaže se tuženom da tužiteljici naknadi parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB; sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.„

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je njezina majka s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici, te da je tuženik njezin otac. Nadalje navodi da su njezina majka i tuženik 1. 5. 2007., zajednički zaključili Ugovor o osiguranju – Štednja s osiguranjem od nezgode za djecu br. 212746, koja je bila dogovorena do njezine 18 godine. Nadalje navodi da je tuženik bio ugovaratelj osiguranja, da je ona bila osiguranik a njezina majka određena kao korisnik u slučaju doživljenja i smrti. Nadalje navodi da je početni iznos koji je bio uplaćen od novčanih sredstava od krštenja, premije majke za rođenje djeteta, da je tijekom 2008. došlo do prekida izvanbračne zajednice, da je ona povjerena majci na skrb, a tuženiku određeno plaćanje zakonskog uzdržavanja koja mu je smanjena iz razloga jer se izjasnio da će nastaviti plaćati dogovorenu policu. Nadalje navodi da je tuženik bez suglasnosti njezine majke tijekom trajanja ugovora izmijenio osobu koja je korisnik osiguranja te sebe odredio kao korisnika osiguranja, da je njezina majka 6. 9. 2019. u razgovoru s djelatnikom Merkur osiguranja dobila podatak da je polica koja je glasila na nju ukinuta i da je tuženik otuđio novčana sredstva koja ju joj bila namijenjena za fakultet i školovanje. Nadalje tužiteljica navodi da se radilo o novčanim sredstvima koja su predstavljala štednju i pripadala isključivo njoj, te da je tuženiku za raspolaganje tim sredstvima bilo potrebna suglasnost Centra za socijalnu skrb, a što tuženik nije imao niti tražio, nego je novčana sredstva od štednje potrošio na sebe i za svoje potrebe, bez dogovora sa njezinom zakonskom zastupnicom. Stoga tužiteljica smatra da je je tuženik takvom radnjom te trošenjem njezinih novčanih sredstva za svoje potrebe ne osnovano stekao njezinu imovinu, to u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj na ime dječje štednje isplati iznos od 26.936,61 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupaka

2.U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, navodeći da je on s Merkur osiguranjem d.d. Zagreb sklopio policu životnog osiguranja kao ugovaratelj osiguranja dok je tužiteljica bila osiguranik ali ne i korisnik osiguranja. Nadalje navodi da se opreza radi protiv tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, čini nespornim da je izvanbračnoj zajednici između njega i J. A. rođena tužiteljica L Dž , kao i da je zaključen Ugovor o

osiguranju – štednja s osiguranjem od nezgode za djecu, broj ugovora s tim osporava da su ugovor zaključili zajednički on i majka tužiteljice, da je on bio jedini ugovaratelj osiguranja, da je osigurana osoba bila tužiteljica, a kao korisnika osiguranja u slučaju doživljenja i u slučaju smrti osiguranje osobe L. Dž. da je odredio majku tužiteljice J. A.. Stoga tuženik osporava da se radi o prihodu od djetetove imovine s kojim roditelji moraju upravljati kao dobri domaćini i polagati računa o upravljanju djetetovom imovinom, odnosno za raspolaganje kojim se mora tražiti odobrenje Centra za socijalnu skrb; tim više jer je tužiteljica bila samo osigurana osoba, a ne i korisnik osiguranja za slučaj doživljenja. Nadalje, tuženik čini nespornim da je 29.04.2010. kao ugovaratelj osiguranja izmijenio osobu koja je korisnik osiguranja, na način da da je umjesto J.A. kao korisnika

osiguranja odredio sebe, te da je kao zakonski zastupnik tužiteljice u ime tužiteljice potpisao i ponudu za zaključenje ugovora sukladno čl. 970.st.3. ZOO-a, te je na isti način kao njezin zakonski zastupnik potpisao i suglasnost za izmjenu ugovora (promjenu korisnika). Nadalje navodi da je prilikom zaključenja police osiguranja ugovorom točno određeno u kojim iznosima i u kojim rokovima je dužan plaćati premiju osiguranja, odnosno da nije bilo nikakvog nasumičnog plaćanja bilo kojih iznosa, već je premiju osiguranja plaćao tromjesečno po cca 100 eura, prema dostavljenim uplatnicama, što je iznosilo ukupno 400 eura godišnje. Navodi da je nakon prestanka izvanbračne zajednice između njega i majke tužiteljice negdje u studenom 2008. predložio majci tužiteljice da ona preuzme plaćanje premije osiguranja, što je ona odbila, a obzirom da se polica nije mogla raskinuti prije proteka 10 godina, te je on i dalje nastavio sam plaćati, da krajem 2017. više nije bio u mogućnosti plaćati premiju osiguranja života, te je od Merkur osiguranja d.d. zatražio otkup police, da je temeljem njegovog zahtjeva raskinut ugovor o osiguranju i da mu je isplaćena otkupna vrijednost police osiguranja što znači uplaćeni iznosi bez dobiti i umanjeni za troškove otkupa. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini, te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužiteljicu da mu naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ponudu za sklapanje životnog osiguranja, policu Merkur osiguranja, Zahtjev za Otkaz Ugovora o stambenoj štednji, očitovanje Merkur osiguranja, zemljišnoknjižni izvadak, te u očitovanje Merkur osiguranja od 12. 7.21.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, budući na temelju provedenih dokaza sud može donijeti meritornu odluku i bez provođenja tog dokaza, obzirom da u smislu čl. 264. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), saslušanje stranaka nije potrebno za utvrđenje važnih činjenica

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 ZPP-a.

5.Nesporno je da su zakonska zastupnica tužiteljice i tuženik bivši izvanbračni drugovi, te da je mlt. tužiteljica kćerka tuženika.

Nesporno je da je tuženik dana 1. 5. 2007. kao ugovaratelj osiguranja s Merkur osiguranjem d.d. zaključio policu osiguranja u paketu br. 212746- štednja s osiguranjem od nezgode za djecu, temeljem koje je osiguranik bila mlt. tužiteljica, a korisnik u slučaju smrti ili doživljenja J A .

Također je, nesporno da je tuženik podnio zahtjev za promjenu korisnika osiguranja, te da je kao korisnika u slučaju smrti ili doživljenja odredio sebe.

Nadalje je nesporno da je tuženik 30. 10. 2017. podnio Zahtjev za otkup police osiguranja života, da mu je dana 3. 11. 2017. izvršena isplata otkupne vrijednosti police na dan 310.10.207., te mu na račun isplaćen iznos od 26.936,61 kuna, protuvrijednost 3.585,00 Eura.

6. Spornim se ukazuje aktivna legitimacije tužiteljice kao i osnovanost zahtjeva za isplatu.

7.Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije mlt. tužiteljice jer je ista sudionik pravnog odnosa iz kojeg potječe sporna tražbina, neovisno o osnovanosti njezinog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana u slučaju da je tužbu za isplatu podnijela protiv osiguratelja.

8. Budući se u konkretnom slučaju radi o pravima iz osiguranja osoba, na ugovorni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o osiguranju života u korist treće osobe, u smislu čl. 981. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ RH 35/05 dalje ZOO-a) sukladno kojem ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora.

9.Tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na isplatu osigurane svote na temelju predmetnog ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenog između tuženika i osiguratelja Merkur osiguranja.

Spornim se ukazuje, da li je tuženik imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja , odnosno da li je isti imao pravo primiti otkupnu vrijednost police i imali li takvo postupanje tuženika obilježje protupravnosti u odnosu na sklopljeni ugovor o osiguranju.

10.Člankom 978. ZOO-a, propisane su pretpostavke po kojima je osiguratelj, u konkretnom slučaju Merkur osiguranje, dužan isplatiti ugovaratelju osiguranja, u konkretnom slučaju tuženiku, otkupnu vrijednost police osiguranja. Stavkom 3. navedene odredbe propisano je da pravo zahtijevati otkup ne mogu ostvariti vjerovnici ugovaratelja osiguranja, a ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev, ako je određivanje korisnika neopozivo. Iz priložene dokumentacije ne proistječe da bi majka mlt. tužiteljice bila neopozivi korisnik, niti je na bilo koji način izjavila prihvat koristi, slijedom čega je tuženik kao ugovaratelj osiguranja u smislu čl. 983.st. 1. i 2 ZOO-a, bio ovlašten na promjenu korisnika osiguranja, a kojom promjenom nisu povrijeđena imovinska prava mlt. tužiteljice budući joj kao osiguraniku ne pripadaju prava na isplatu osigurnine, niti otkupne vrijednosti prema spornom ugovoru o osiguranju.

11.Za promjenu korisnika osiguranja i isplatu otkupne vrijednosti prema ugovoru o životnom osiguranju na račun tuženika nije bilo potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb u smislu čl.98.st.3. Obiteljskog zakona ( Narodne novine RH br. 103/15 ). Naime, opisanom radnjom tuženika se nisu trošila niti umanjivala novčana sredstva mlt. tužiteljice jer otkupna vrijednost prema ugovoru o osiguranju ne pripada mlt. tužiteljici kao osiguranoj osobi, nego pripada korisniku osiguranja, odnosno tuženiku.

Stoga sud nalazi da u postupanju tuženika glede otkazivanja ugovora o osiguranju i promjene korisnika osiguranja, nema nepravilnosti koje bi takvom radnjom i trošenjem novca za svoje potrebe imalo za posljedicu neosnovano stjecanje imovine mlt. tužiteljice kao i obvezu isplate stečenih sredstava u smislu čl. 1111. ZOO.

12. Slijedom izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim te je donio odluku kao u izreci.

13.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tuženiku troškove za zastupanje po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi, to za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na dva ročišta od 11. 2. 2021. i 20. 1. 2022. po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 3.000,00 kuna, s tim da tuženiku sud nije priznao troškove za sastav podneska od 8. 2. 2021. i 29. 12. 2021. budući u istima ne iznosi nikakve nove činjenice, a navode iz podnesaka je mogao iznijeti i na ročištima koja su zakazana prije u dostavljenih podnesaka od strane tuženika.

Tuženiku kao nepotreban za vođenje ovoga postupka nije priznat trošak eventualnog pristupa na ročište za objavu presude, jer punomoćnik tuženika odmah po objavi presude ima mogućnost preuzimanja izvornika presude s e-oglasne ploče suda.

U Vinkovcima, 17. veljače 2022.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tužitelja

2. – punomoćnik tuženika