Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 17 Gž-70/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Gorana Škugora, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat, članice vijeća, u pravnoj tužiteljice N. Z., OIB … iz Z., zastupane po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB …, kojeg zastupa generalni punomoćnik M. Č., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12604/19-25 od 3. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice N. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12604/19-25 od 3. studenog 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice N. Z. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.962,50 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
''I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica N. Z. dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina i to: 1/2 dijela zk.čest. 1089/2 - oranica u K. površine 162 čhv, upisane u zk.ul. 3531 k.o. 335568 G. V.,
zk.čest. 1089/3 - oranica u K., površine 162 čhv, upisane u zk.ul. 3532 k.o. 335568 G. V.,
zk.čest. 1089/4 - oranica u K., upisanoj u zk.ul. 3533 k.o. 335568 G. V., slijedom čega je tuženik Grad Z. dužan priznati tužiteljici pravo vlasništva navedenih nekretnina, te izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos navedenih nekretnina, na ime i vlasništvo tužiteljice, koje će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, počam od presuđenja pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".
II Nalaže se tužiteljici naknadili tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, u roku 15 dana.''
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjski sud ročište za objavu presude odredio za 19. studeni 2021., da bi nakon toga rješenjem od 2. studenog 2021. istu odredio za sljedeći dan, 3. studeni 2021. o čemu nije obavijestio stranke te smatra da je time počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka. U daljnjim žalbenim navodima potvrđuje točnost iskaza koji je tužiteljica dala u ovome postupku no tvrdi da je svoju izjavu dala "ničim izazvana", no unatoč istoj izjavi tvrdi da je dokazala ispunjenje zakonskih pretpostavi za stjecanje vlasništva dosjelošću. Ističe da je od dana smrti pok. M. Ž. (18. siječnja 1979.) do dana podnošenja tužbe proteklo 42 godine pa smatra da je iz tog razloga trebalo usvojiti njezin tužbeni zahtjev, pri čemu smatra kako je trebalo uračunati u rok dosjelosti i posjed njezina oca i njezina djeda. Smatra pogrešnim i zaključak suda kako je njihov posjed bio samo s osnova plodouživanja. Odluku o trošku osporava paušalno ističući da je prvostupanjski sud trebao tuženiku dosuditi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, pri tome ne navodeći na koje radnje u postupku se navedeno odnosi. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.962,50 kn.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisanim u izreci presude) za koje u tužbi tvrdi da se nalaze u njezinom zadnjem mirnom, faktičnom i poštenom posjedu više od 40 godina, a koje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika stečeno kao ošasna imovina u ostavinskom postupku iza ranijeg vlasnika pok. M. Ž.. Tuženik osporava da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, osporavajući poštenje posjeda kako sadašnjoj tužiteljici tako i njezinim prednicima.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
6. Neosnovano tužiteljica ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 335. st. 6. ZPP jer činjenica da je prvostupanjski sud ročište koje je za objavu presude zakazao na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, preložio za raniji dan, bez da je o tome obavijestio stranke, nije niti moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, jer ne postoji obveza stranke pristupiti ročištu za objavu, a presuda je strankama nakon objave dostavljena u skladu s odredbama ZPP uz pravilnu uputu o pravnom lijeku.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Žalbeni razlozi koje iznosi tužiteljica s ovog osnova predstavljaju njezinu vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i izvođenje njezinih zaključaka iz istih te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
9. Na žalbene navode vezane uz ocjenu iskaza tužiteljice i na temelju navedenog zaključka kako tužiteljica njime nije dokazala poštenje svog posjeda, valja odgovoriti kako navedeni zaključak prvostupanjskog suda i posljedično pravilna primjena materijalnog prava žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
10. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi kako je tužiteljici bilo poznato da je još za života pok. M. Ž. isti izrijekom odbio njezinim pravnim prednicima (djedu i ocu) prodati sporne nekretnine te im je iste dao samo na korištenje uz pravo ubiranja plodova s kojeg osnova su ga njezini prednici darivali rakijom, te su oni i nakon smrti pok. M. Ž. nastavili posjedovati predmetne nekretnine na isti način.
11. Kako je tijekom postupka tužiteljica tvrdila da je vlasništvo spornih nekretnina stekla dosjelošću, prvostupanjski sud je u tom smislu polazeći od odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP (s obzirom na činjenicu da je tuženik osporavao poštenje posjeda kako tužiteljici, tako i njezinim prednicima) pravilno zaključio kako je tužiteljica nesavjestan posjednik te stoga ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira na to koliko je trajao njezin posjed. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako posjed tužiteljice nije bio savjestan jer je znala da se radi o nekretninama koje su vlasništvo druge osobe.
12. Stoga na žalbene navode tužiteljice u kojima ističe vremensko trajanje kako njezina posjeda, tako i vremensko trajanje posjeda njezinih prednika valja odgovoriti kao navedeni protek vremena ni na koji način nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se na osnovi posjeda koji nije pošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću ne može steći vlasništvo.
13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. st. 4. ZVDSP s obzirom da tuženik u postupku oborio zakonsku pretpostavku poštenja posjeda u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovano odbijen kao neosnovan.
14. Iako u žalbi tužiteljica osporava i dosuđene troškove postupka osim općenite tvrdnje da je tuženiku trebalo dosuditi samo troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, tužiteljica nije obrazložila te svoje žalbene navode. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 17. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Verica Kos, v.r.
